maramala

Hvala na odgovoru. Ta građevinska dozvola postoji ali po njoj se nije moglo postupati niti dobiti uporabnu dozvolu, te je po preporuci podnesen zahtjev novi za legalizaciju. Kuća je izgrađena u skladu sa projektom koji je vrijedio u trenutku izgradnje ali nikada nije mogla biti upisana i uknjižena zbog vlasništva zemlje ali je nakon 40 godina dograđena kuhinjica 3x4m uz kuću i zato je savjetovano da se podnese novi zahtjev. Daljnji postupak temeljem Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama nije nastavljen jer ostavinska rasprava nije u potpunosti završena i po mišljenju suda objekt je ostavljen "sa strane" dok se podjela ne završi, iako je kuća "čista" i odlukom podijeljena na tri jednaka dijela. Kuća "sa strane" stoji već punih 6 godina, uskoro i 7, djeca trebaju mjesto za stanovanje a ne možemo niti pristupiti kući. Nije mi jasno i tko bi trebao ili mogao nastaviti legalizaciju objekta nakon smrti vlasnika, moga oca? Svi zajedno ili pojedinačno? Mome bratu zasigurno odgovara da se rješenje prolongira jer koristi cijelu kuću u koju nemam pravo pristupa. Može li se zatražiti podjela takvog objekta putem sudskog vještaka u ovakvom slučaju i da dobijem pravo pristupa svojoj imovini?

Tijekom postupka legalizacije bespravno sagrađenog objekta-kuće vlasnik je preminuo. Objekt je građen po svim papirima i odobrenjima šezdesetih godina, posjeduje i građevinsku dozvolu i plaćene sve pristojbe da bi naknadno država "utvrdila" da grad nije imao pravo prodaje zemljišta koje je u državnom vlasništvu. 2013 godine se krenulo u legalizaciju objekta po novom zakonu ali je na žalost vlasnik preminuo prije završetka postupka. Vlasnik terena je jok uvijek država, dok su sve ostale kuće u susjedstvu riješile vlasništvo i upis kroz legalizaciju. Kuća je podijeljena na ostavinskoj raspravi na tri jednaka dijela nasljednicima ali nije do sada fizički podijeljena jer je jedan od suvlasnika izrazio neslaganje na ostavinskoj raspravi po pitanju garaža koje nisu uopće sastavni dio te kuće. Uzurpirao je isključivo pravo korištenja kuće kojoj kao jedna od nasljednica nemam pravo nikakvog pristupa. Postoji li način da se vlasništvo službeno definira u praksi, da geometri pravično podijele objekt kuće (moguće je fizički) i da konačno takav objekt koriste svi vlasnici jednako, prema odluci suda. Na ovakav način, osoba koja je uzurpirala potpuni prostor kuće, to može činiti do smrti, dok mi, ostali suvlasnici možemo "samo plakati" Podnijeli smo i tužbu za razvrgavanje suvlasničkog odnosa koja je odbijena "jer kuća nije "uknjižena i nema vlasnika" Nije li ovo sve pomalo suludo? Zakon kod ostavinske rasprave prepoznaje kuću kao objekt i predmet posjedovanja preminulog i dijeli je na tri vlasnika a kada je treba u praksi podijeliti ili dati na dražbu, takva kuća "nema vlasnika". Znači li to da se u RH primjenjuje zakon jačega? tko je jači i fizićki prisvaja cijeli objekt može to činiti do svoje smrti. Unaprijed hvala na pomoći.

Zahvaljujem na odgovoru, ovako, ZK na predmetnoj čestici je još uvijek na Republici Hrvatskoj, jer je nova zemljišna knjiga još uvijek u izradi, Posjedujemo rješenje o legalizaciji cijelog objekta i vlasnički list ali još nije upisano u ZK jer knjiga treba biti navodno gotova do kraja godine. Svjedoke imam i sve dokumente o legalizaciji i plaćanju obveza za cijeli objekt već punih 30 godina, sve za života darovatelja. 1990 godine kada su garaže darovane još je bila bivša država, prema čijim zakonima nije bio potreban nikakav pismeni ugovor o darivanju, koji je u RH propisan Zakonom iz 2005 godine. Čak je moj brat u svojoj izjavi pred sudom izjavio da ga je otac upoznao sa darivanjem garaža meni i on je je "dao suglasnost" da bi sada tražio drugačije. Njegova izjava je evidentirana u zapisniku sa rasprave. Njegov odvjetnik se poziva na taj zakon o obveznim odnosima iz 2005 godine i na pisani ugovor iako mi je otac darovao garaže u bivšoj državi, kada takav zakon nije zahtijevao ovjeru kod bilježnika, niti uopće pismeni dokument. Kuća je izgrađena, prvi put legalizirana i za istu su plaćane obveze više od 10 godina prije od donošenja zakona iz 2005.

1990 godine, za vrijeme bivše države, moj otac, koji je bio u posjedu dvije nelegalne garaže, koje je izgradio na "državnom zemljištu" bivše države, mi je usmeno darovao te garaže na kojima sam podigla kat nove kuće. Pismeni ugovor o darivanju nije napravljen jer tada nije bilo javnih bilježnika niti smo mogli upisati niti česticu, niti objekt kao predmet darivanja kao nelegalne i bespravno izgrađene. Riskirali smo dogradnju, svoj novac i bili svjesni rizika da bi ista jednog dana mogla biti srušena. Na to smo bili prisiljeni jer nigdje u okolici nije bilo moguće kupiti zemljište za gradnju kuće a dvoje male djece su odrastali. Od izgradnje kata i zaokruživanje cjeline sa garažama došla je i prva legalizacija 1994 godine , kada je grad legalizirao našu kuću kao cjelinu i plaćeni su troškovi obeštećenja i kazne.. Od tada do današnjeg dana, sve obaveze i troškove za cijeli objekt sa garažama snosi moja obitelj. Druga legalizacija iz 2013 godine je također podnesena i kuća je legalizirana i upisana kao vlasništvo mene i moga supruga. Sve navedene aktivnosti odvijale su se za života moga oca koji je preminuo krajem 2017 godine.. Čak je on sa djelatnicima geodetskog zavoda izvršio parceliziranje svoje i naše parcele, koje su susjedne. Navedene garaže nisu bile predmet ostavinske rasprave jer nisu bile u vlasništvu ni u katastarskom posjedu moga oca ali moj brat tužbom traži dio tih garaža i da se uvrste u ostavinu pokojnog oca. Molim Vaš savjet i mišljenje, hvala svima.

Matrix, dobro sam napisala, jadna državo u kojoj živim. Sudska odluka nije deklarativnog karaktera? Čemu onda služi, čemu služi sud i zašto se uopće zamaramo podjelom imovine? Da presudu suda upotrijebim kao toaletni papir? Kako odluke suda mogu slati ljude u zatvor a ne mogu dati pravo vlasniku objekta (1/3 istog) da uđe u njega i da ga koristi? Nitko od policijskih službenika ne traži uvođenje u suposjed ali zar zabrana pristupa posjedu i korištenje istog ne povlači policijsku prijavu protiv onoga tko ne poštiva sudske odluke, zar onemogućavanje pristupa sestri ne predstavlja čin obiteljskog nasilja? Znači jedini način je podizanje tužbe koju će opet rješavati sud i čiju presudu će se tada poštivati i biti će deklaratorna? Nakon 10 godina suđenja i potrošenog brda novca. I tada će se sudska presuda "uvažavati" i vrla policija ili neznam tko će postupati? Dali kao vlasnica 1/3 posjeda imam pravo promijeniti bravu na objektu kako bih ušla u njega, sa time da i njemu dam primjerak ključa, koristeći institut samopomoći?

Poštovanje, Sud je donio djelomičnu rješenje o nasljeđivanju prema kojem je izvršena raspodjela imovine i kuće ostavitelja na tri korisnika u istom omjeru od 1/3 svakome. Brat se žalio na sudsko riješenje, žalba je odbijena na drugostupanjskom,županijskom sudu u ZG i potvrđena je prvostupanjska presuda,koja je postala pravomoćna. Prilikom pokušaja ulaska u kuću, brat fizički ne dozvoljava pristup niti mi daje ključ kako bi mogla konzumirati svoje suvlasništvo. Pozvana je policija koja glumi javnog bilježnika, uzeli su izjave i otišli, neće uopće reagirati niti podnijeti nikakvu prijavu iako se radi o obiteljskom nasilju. Fizičkog ni verbalnog nasilja nije bilo a njima očito kategorija psihičkog nasilja prema Obiteljskom zakonu nije poznata. Na koji način ova država štiti mene, svoju građanku od samovolje osobe koja ne priznaje pravomoćnu sudsku odluku i policije koja ne poduzima apsolutno ništa. Preaostaje mi samo da poljubim vrata i plačem pred njima. Ili ga tužim, pored sudske presude i čekam godinama dok on uživa cjelokupnu nekretninu. Sramota,stidim se gdje živim.

Matrix, hvala na odgovoru. Nekakav dogovor bi bio obostrana suglasnost na diobu,bez zakidanja bilo koje strane. Svjesna sam da u konačnici može doći do prodaje objekta iako mislim da to ne želi niti jedna strana. Javna vlast ne zadire u temeljna prava pojedinaca ali ih također treba i štititi. Banaliziram primjer problema. Kuća ima 5 soba,kuhinju, 2 wc-a itd......jedna strana želi npr. 3 sobe i sve ostalo, drugoj ostavlja samo dvije sobe i to provodi fizičkim putem u djelo,koristi te prostorije i ne dopušta drugoj strani pristup. Znači,nema dogovora o pravičnoj podjeli i korištenju,dolazi do samovoljne uzurpacije druge strane. Kako postupiti u takvoj situaciji? Pozvati "javnu vlast" koja će konstatirati da je to obiteljski problem,oprati ruke i okrenuti leđa da se "obitelj dogovori"?.......riskirajući eventualni fizički sukob i posljedice. Tko će snositi odgovornost jer je jedna strana uvijek za dogovor, želi zadržati svoj dio objekta,pošteno i pravično podijeljen i moli pomoć od "Javne vlasti" (Policija,sudstvo, socijalne službe itd....) u zaštiti od druge, nasilne i nepoštene strane?! Dali kod eventualnog postupka prodaje kuće jedna od strana koja je zakonski nasljednik i vlasnik polovice kuće ima mogućnost prvenstva ponude otkupa druge polovice u odnosu na ostale ponuđače? Hvala

Molila bih odgovor na pitanje o korištenju nasljeđene imovine,konkretno kuće ukoliko se sunasljednici ne mogu dogovoriti o načinu korištenja. Kuća se fizički ne može podijeliti u dvije zasebne cjeline a odnos nasljednika je iznimno loš i ne mislim da je zajedničko korištenje prostorija moguće. Prodaja objekta i isplata nasljednicima ne dolazi ubzir. Dali se objekt može na neki zakonski način zatvoriti i ne koristiti od strane bilo kojeg sunasljednika, do postizanja nekakvog dogovora u budućnosti? Bojim se da bi zajedničko korištenje vrlo brzo moglo eskalirati u fizički sukob. Hvala na odgovoru.

Zahvaljume na odgovoru i savjetu. Lijepi pozdrav!

Poštovanje, molila bi za vaše mišljenje što i kako postupiti u mome slučaju. Moja majka boluje od Alzheimera, ne poznaje nikoga i potpuno je dementna. Ne poznaje svoju djecu ,susjede ni prijatelje. Bila je na višekratnim testiranjima u bolnici te je zatraženo oduzimanje poslovne sposobnosti radi mogućnosti imenovanja skrbnika. Postupak pred sudom je u tijeku i sudski vještak je utvrdio i dostavio sudu dokument da majka nije u stanju samostalno skrbiti o sebi te ju je potrebno lišiti poslovne sposobnosti u pogledu raspolaganja i upravljanja imovinom, financijama, potrebe o liječenju. Nakon smrti moga oca prošle godine, majka nije bila na ostavinskoj raspravi jer nije sposobna sudjelovati u njoj niti je svjesna postupka i svoga okruženja. Javni bilježnik je sudu proslijedio dokumente jer se nije postigao dogovor o raspodjeli imovine. Primjedbe na raspodjelu je imao moj brat. Sud je donio djelomično rješenje o nasljeđivanju za nekretnine koje su neosporno utvrđene i nisu predmet spora u omjeru 1/3 vlasništva od strane moje majke, brata i mene. Prije par dana sud je dobio prigovor o diobi, "napisan" od strane moje majke??! kojim traži pobijanje nasljedstva. Moja majka, nažalost,nezna koji je dan, tko su joj djeca,nezna da joj je suprug preminuo,čak nije bila na sahrani oca jer nije sposobna, sud joj je već ranije imenovao privremenog skrbnika preko centra za socijalnu skrb. Moja draga majka je nažalost biljka koja je uz nas prisutna samo fizički,psihički je davno umrla,živi u svom svijetu. Sudu je dostavljen dokument na dvije stranice, stručno napisan i potpisan iako sudski vještak navodi da ima velike teškoće u komunikaciji,čitanju i pisanju. Neovisno o sadržaju dopisa,smatram da se ovdje radi o zlostavljanju starije, dementne osobe, moje majke, koja je prisiljena ili manipulacijom navedena na potpisivanje dokumenta o kome ništa nezna, nije svjesna što sadrži niti ga zna pročitati ili napisati. Molim vas za vaše mišljenje i što poduzeti u ovom slučaju, dali podnijeti kaznenu prijavu i što raditi jer se očito radi o krivotvorenom dokumentu koji nije napisala moja majka već joj je podmetnut kao dementnoj i bolesnoj osobi koja se nalazi pod skrbi što predstavlja teško zlostavljanje. Unaprijed zahvaljujem,