anabelle

Ne znam poslovni broj predmeta ali presuda je donesena na Općinskom sudu u Velikoj Gorici.
Nadam se da ćete vidjeti link prije negoli i ovaj post bude izbrisan.

Po ovome što pišete, legići su iz nekog razloga okidač za lošu reakciju djeteta. S druge strane, legići su uistinu vrhunska igračka koja razvija kreativnost, maštu, finu motoriku kod djece ... Koristi su bezgranične,  a osim toga, kako se radi o prilično skupom daru - za razumjeti je da akteri kojima bi se gospođa obratila za pomoć nemaju pretjerano sluha za tvrdnje o štetnosti legića. Dapače, moglo bi se dogoditi posve suprotno od onoga što očekuje - a to je da pokušava dijete "odvratiti" od poklona drugog roditelja.
Međutim, bilo bi dobro da se gospođa o tom problemu savjetuje sa stručnjacima iz ustanove koju ste spomenuli. Zasigurno će joj znati dati dobar, primjenjiv i koristan savjet, ali i iskustvo iz prakse. Ono što gospođa samostalno može poduzeti jest da u za dijete primjerenom trenutku rasprostre legiće na stol, otvori upute i s djetetom zajedno složi LEGO set. Svaki pomak i uspjeh u slaganju bilo bi dobro popratiti nekom paradom koja će dijete veseliti (pljeskom, vikanjem "bravo", i slično). Tako će dijete legiće početi povezivati s uspjehom,  veseljem i osjećajem postignuća, a taj osjećaj potreban je svakome, a pogotovo malome djetetu.

Po ovome što pišete, legići su iz nekog razloga okidač za lošu reakciju djeteta. S druge strane, legići su uistinu vrhunska igračka koja razvija kreativnost, maštu, finu motoriku kod djece ... Koristi su bezgranične,  a osim toga, kako se radi o prilično skupom daru - za razumjeti je da akteri kojima bi se gospođa obratila za pomoć nemaju pretjerano sluha za tvrdnje o štetnosti legića. Dapače, moglo bi se dogoditi posve suprotno od onoga što očekuje - a to je da pokušava dijete "odvratiti" od poklona drugog roditelja.
Međutim, bilo bi dobro da se gospođa o tom problemu savjetuje sa stručnjacima iz ustanove koju ste spomenuli. Zasigurno će joj znati dati dobar, primjenjiv i koristan savjet, ali i iskustvo iz prakse. Ono što gospođa samostalno može poduzeti jest da u za dijete primjerenom trenutku rasprostre legiće na stol, otvori upute i s djetetom zajedno složi LEGO set. Svaki pomak i uspjeh u slaganju bilo bi dobro popratiti nekom paradom koja će dijete veseliti (pljeskom, vikanjem "bravo", i slično). Tako će dijete legiće početi povezivati s uspjehom,  veseljem i osjećajem postignuća, a taj osjećaj potreban je svakome, a pogotovo malome djetetu.

Gospođa je dužna odazvati se pozivu CZSS-a, ali slobodna je proučiti i pozvati se na Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji. S obzirom na okolnosti koje ste opisali, nema razloga da od CZSS-a ne zatraži, dapače, inzistira na tome da joj odobre zasebni termin s obzirom na osjećaj straha - najbolje pisanim putem: putem emaila i preporučeno s povratnicom.
Obavezno treba tražiti zapisnik sa svakog sastanka u CZSS-u (odmah nakon sastanka i pisanim putem). Zatim, kao priprema za svaki razgovor na ovu temu, potrebno je dobro proučiti Obiteljski zakon i inzistirati na pravima djeteta, ali i na svojim pravima kao majke, koja nedvojbeno ima - baš kao i roditelj koji s djetetom ne stanuje. Pritom će različiti akteri, od CZSS-a do drugog roditelja, pokušati upakirati nemali popis stavki u dužnosti u odnosu na drugog roditelja koje se moraju "pretrpjeti radi djeteta". Međutim, proučite li zakone, međunarodne i europske konvencije i propise - vidjet ćete da postoje mehanizmi na koje se može pozvati i kojima gospođa može zaštititi svoja prava, i najvažnije, prava maloljetnog djeteta.

Prvo je vaša izmišljotina jer ja to nigdje nisam rekla.
Drugo je vaša izmišljotina jer ja to nigdje nisam rekla.
Treće je nešto što Vi ne možete razumijeti jer vidite samo sebe. Dijete mora imati MIR i konstantu, a ne nemir i mijenjanje ustaljenoga. Dijete mora imati DOM, a ne se seljakati poput kofera s adrese na adresu. Dijete mora imati stalne prijatelje, a ne prijatelje tu i prijatelje tamo jer na kraju ne pripada nigdje. Niz je beskonačan. Vi stavljate svoje želje na prvo mjesto umjesto potreba i dobrobiti djeteta koji moraju biti na prvom mjestu. Pomodarstvo da se djecu "radi" na prvom spoju i da se rastaje nakon godine dvije braka, a da se nakon toga polažu prava na "vlasništvo nad djecom" i inzistira na "dijete je pola moje i mora provoditi pola svog života sa mnom" je sve samo ne dobro za dijete. To je sebičnost pojedinaca koji sebe stavljaju na prvo mjesto skrivajući se iza teze "ja imam pravo na 50% djeteta" - ne, nemate, dijete ne pripada nikome, dijete je samo svoje, a na odgovornim roditeljima je da djetetu učine život što boljim i ljepšim, a ne da se povode egom, inatom i vlastitom "veličinom" i sebičnošću.

Poštovani faca89, nadležno Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku izdalo je konkretnu preporuku o ostvarivanju osobnih odnosa djece s roditeljem s kojime ne stanuju u uvjetima pandemije. Link prilažem niže.
LINK

Gdje ima volje, ima i načina. Svako dobro!

Slažem se. To je strahota. Moj je slučaj bio takav da me djeca jedne godine nisu vidjela dva i pol mjeseca jer sam ležala u bolnici radi karcinoma (ljeti, u "mom" mjesecu), a sljedeći mjesec je bio očev. Nikad nisam dobila nadoknadu, ni sata. Samo odgovor kako ga Zakon ne obvezuje da meni nadoknađuje propušteno vrijeme.
Ali eto, sada nadoknađujemo sve propuštene godine i želim dati sve od sebe, preko mojih leđa, da budu sretni, zadovoljni, potpuni... i da imaju oba roditelja, maksimalno angažirana.
Teške su to priče, život zaista piše 'najbolje' romane.

Poštovana Borbena7, onda je pošteno odmah otvoreno reći: u teoriji, pozivamo se na najbolji interes i prava djeteta, ali u praksi, najvažnije je da roditelj s kojim dijete ne stanuje ostvaruje svoja roditeljska prava. Naravno da to nitko neće otvoreno tako prezentirati, taj je stav brižljivo upakiran u "pravo na oba roditelja, a koje je neophodno za psihofizički razvoj djeteta". To što dijete ima aktivnost koju voli i kojom se želi baviti, pa makar to bilo u terminu susreta i druženja s roditeljem, potpuno je nebitno i s time ima prestati i družiti se s roditeljem, umjesto da upravo taj roditelj koji ima termin susreta dijete usmjerava, podržava i potiče na bavljenje aktivnošću.
Da se razumijemo, osobno mislim da je najbolje kad su roditelji ravnopravni, kako u braku, tako i nakon razvoda (počev od brige za djecu i odgoja, privređivanja za obitelj - uključujući i brigu za kućanstvo - pa sve do obavljanja kućanskih poslova). Međutim, roditeljska ravnopravnost i u braku i nakon razvoda znači da oba roditelja imaju kako prava, tako i obaveze.
Kad smo već na temi ravnopravnog roditeljstva, nije ravnopravno ni pravedno za roditelja koji s djetetom ne stanuje nalaziti vrlo širok spektar opravdanja, čak i ako je ponašanje tog roditelja evidentno protivno pravima i interesima djeteta, dok se za roditelja koji s djetetom stanuje smatra da "ima moć" i ide se toliko daleko da se na njega prebacuje čak i odgovornost za razvijanje odnosa između djeteta i roditelja koji s djetetom ne stanuje. Ponešto o tome možete pročitati na stranici na koju ste me uputili 🙂 Mene osobno ništa ne bi moglo spriječiti da sudjelujem u životu i odgoju djeteta, a kamoli aktivnost u terminu susreta. Međutim, upravo ste napisali, citiram:
Sve to navodite znajući pritom da svaki od roditelja aktivnosti djeteta mogu iskoristiti u svoju korist, saznati nešto novo o djetetu i ono što dijete zanima iskoristiti za povezivanje i izgradnju kvalitetnog odnosa s djetetom. Primjerice, ako je u pitanju nogomet, može s djetetom otići na utakmicu nekom drugom prilikom, ili na sljedećem susretu i druženju vježbati s djetetom pucanje golova. Malo se ponavljam, u prvom pokušaju nije imalo učinka - drugi roditelj kojemu se prava navodno opstruiraju može tome doskočiti i predložiti da upravo on dijete odvede na trening, ode na pregled s djetetom, odveze dijete s rođendanske proslave, kupi i donese djetetu lijek ako je prehlađeno, pomogne u učenju za test u vrijeme susreta i druženja. Kao roditelju, bilo bi mi drago da se dijete želi baviti i bavi nekom aktivnošću, ide na rođendane i druži se s vršnjacima, uči za školu i da mu mogu olakšati ako je bolesno. Sve su to svakodnevne situacije u kojima se djeca mogu naći, a ne opstruiranje susreta i druženja djeteta s roditeljem.
Zaista me zanima izvor na temelju kojega se takve svakodnevne i životne situacije u životu djeteta automatski etiketiraju kao 
? 🙂

Itekako razlikujem interes djeteta od prava na ravnopravno roditeljstvo i prava djeteta na oba roditelja. Uostalom, pogledajte što nude autori sa stranice koju ste mi citirali, samo je članak drugi: "Četiri su opća načela na kojima se temelje sva prava sadržana u Konvenciji o pravima djeteta: načelo nediskriminacije, prava na život i razvoj u svim vidovima života, načelo najboljeg interesa djeteta, te načelo slobode iznošenja mišljenja" (izvor: https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/teme/sto-je-najbolji-interes-djeteta-u-procesu-brakorazvoda-roditelja/). U konkretnom slučaju koji opisuje ana.bab, dijete je odabralo aktivnost i termin i majka je oca molila da se aktivno uključi u djetetovu aktivnost, a otac to, izgleda, ne čini. Budete li trebali dodatna pojašnjenja distinkcije između najboljeg interesa djeteta i prava djeteta, rado ću posegnuti za citatima iz renomirane literature.
Ako se pozivate na slučajeve iz prakse, onda iz iste te prakse vjerojatno znate da ravnopravno roditeljstvo i u braku često nije ravnopravno, a kamoli u slučaju razvoda braka. Primjer ravnopravnog izvršavanja roditeljske skrbi, čak i u slučaju da se termin aktivnosti poklapa s terminom susreta i druženja djeteta s roditeljem, opisala sam u svom postu. Smatrate li da je uistinu u redu što je u vašem slučaju iz prakse došlo do situacije koju niže citiram?
Da je ocu iz Vašeg primjera u fokusu bilo dijete, s ponosom bi dijete odveo na aktivnost koju je majka dogovorila i pokušao bi majci predložiti dodatne aktivnosti u koje bi se zajednički s djetetom mogao baviti i razvijati potencijale djeteta. Međutim, on je odabrao pozivati se na "sudsko rješenje" - bez fleksibilnosti, u inat drugom roditelju i, najvažnije, protivno interesu djeteta jer dijete nije išlo na aktivnost koju je, pretpostavljam, trebalo platiti, a da je dijete nije pohađalo. Naravno, bez daljnjega je pozitivno što se kasnije otac aktivno uključio u aktivnosti.
Otac slobodno može povesti dijete na nogomet, pa makar taj nogomet bio u terminu susreta i druženja djeteta s roditeljem, i onda nakon treninga s djetetom dogovoriti da u subotu pođu zajedno na nogometnu utakmicu. Tako bi to trebalo izgledati da su najbolji interesi i prava djeteta na prvome mjestu. Međutim, u konkretnom slučaju, umjesto scenarija koji Vam predlažem u najboljoj namjeri, vidimo da je otac odlučio ignorirati aktivnosti djeteta koje je dogovorila majka - i time svoja prava na susrete i druženja stavio na prvo mjesto.
Drugi roditelj kojemu se prava navodno opstruiraju može svemu tome doskočiti i predložiti da dijete odvede na trening, ode na pregled s djetetom, odveze dijete s rođendanske proslave, kupi djetetu lijek ako je prehlađeno, pomogne u učenju za test u vrijeme susreta i druženja ako dijete već uči. 

Poštovana ana.bab, drago mi je ako sam Vam pomogla. Svako dobro Vama i Vašoj djeci!

Poštovana Borbena7, ravnopravno roditeljstvo nisu samo susreti i druženja djece s roditeljem s kojime ne stanuju, nego i praktična skrb roditelja o djeci. Iz Vašeg odgovora, "postoje te iste aktivnosti na drugim mjestima i u drugo vrijeme", "najprimarniji interes da se djeci osigura pravo na ravnopravno roditeljstvo" može se zaključiti da smatrate da interese djeteta treba podrediti interesu roditelja. Međutim, u praktičnu skrb roditelja o djetetu ulazi i poticanje djece na zdrav razvoj u svakom smislu. Prema tome, aktivnost koje je dijete odabralo i koja mu omogućava razvoj interesa i potencijala nije nikakva prepreka izvršavanju roditeljskih dužnosti, niti je u suprotnosti s pravima djeteta. Roditelj može dijete odvesti na aktivnost, navijati na treningu, potaknuti dijete da se zajednički bave aktivnošću koje dijete voli u nekom drugom terminu, odvesti dijete kući nakon aktivnosti i tako provesti roditeljsko vrijeme s djetetom, a da dijete istovremeno ostvaruje sva svoja prava i razvija svoje interese i potencijale.
Osim toga, u sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na (redoslijedom koji citiram iz Obiteljskog zakona):
1. zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu
2. odgoj i obrazovanje
3. ostvarivanje osobnih odnosa i
4. određivanje mjesta stanovanja.
Zakon je u tom smislu vrlo jasan.
 

Poštovani spitke, možda sam upotrijebio krivu riječ, pa djeluje da sam Vam proturiječio, oprostite ako ste tako shvatili, stvarno mi nije bila takva namjera, mora isprika još jednom, mislio sam "kontradiktorno" kao pojam za stjecanjem prava...
Da pojasnim, dakle, definicija samohranog roditelja i jednoroditeljskoj obitelji, definitivno stoji i zakonsko je definirana kao odvojena, no što se tiče prava, dakle u svom postu pokretač teme navodi prava koja mu proistječu iz jednoroditeljske obitelji kakva je njegova, nema nikakve razlike, jer se na oba pojma primjenjuje istovjetan cenzuz, što po meni nikako nije u redu, samo pogledajte Zakon o dječjem doplatnu, ima i niz drugih primjera koje neću navoditi, jer nisu predmet rasprave.....sad ću, ako dozvolite,  pojasniti zašto smatram da to nikako nije u redu, dakle, na dijete jednoroditeljske obitelji i dijete samohranog roditelja, primjenjuje se isti cenzus za ostvarivanje nekog prava, dakle izjednačena su, a dijetetu koje je dijete samohranog roditelja (ima samo jednog roditelja) je, u samom startu, oduzeto pravo na oba roditelja, doduše ne zakonski niti mu je to pravo oduzela Država, ali zašto bi se, što se tiče stjecanja nekih prava, za obadvoje primjenjivao isti cenzus (uvjet za stjecanje prava), zašto se djetetu koje nema jednog roditelja za stjecanje nekog prava ukinuo cenzus, dakle, što se tiče prava djeteta, ona su izjednačena, sama definicija jednoroditeljske obitelji i samohranog roditelja, doduše, je različita, ali su uvjeti za ostvarivanje nekih prava, uglavnom, isti (isti je cenzus)...
Eto na to sam ciljao, nisam Vam mislio proturiječiti, dapače, slažem se sa Vama jer ste citirali zakonske odrednice, ali, kažem, mislio sam na prava djece, no to je stvar zakonodavca i samih zakona uopće...
Otvoriti ću, kada stignem i ako se slažete, zasebnu temu u Caffe-u o tim apsurdima u velikoj većini zakona, pa ćemo tamo o tome...
Još jednom moja iskrena isprika, stvarno mi nije bila namjera proturiječiti Vam i, nedaj Bože, na taj način Vas povrijediti..