Jump to content

Radmila Zg

Korisnik
  • Broj objava

    1
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. Bok svima, postovanje, Vesela sam da sam nasla Legalis. Prvi put sam na forumu, nadam se da mi netko moze pomoci savjetom. I da cu uspjesno podijeliti mail s nekim tko zna slusati. Trebam pomoc, savjet, upute kome se obratiti. Moja zivotna prica je duga. Ukratko o meni prije mog pitanja (zensko sam, sorry, probacu biti kratka, no mislim da nece ici, uf, jos malo pa 59 god.) : Sve u zivotu sam radila sama. Upisala se u skolu, srednju skolu, fakultet, sve u Zagrebu, od rodjenja. Majka se brinula o meni i starijem bratu. Radila sam preko Student servisa godinama, sve novce sam davala majci koja je morala prestati raditi da bi se brinula o nama. Moja majka, moj heroj. Otkako sam se zaposlila, uvijek sam davala sve novce majci. Moj brat se zaposlio no nije placao nista, ama bas nista nije cijeli zivot doprinosio. Za vrijeme rata, od 1993. godine radila sam u medjunarodnoj humanitarnoj organizaciji u Zagrebu. Osam godina. Od nas 200 zaposlenika, 5 nas je prihvaceno za humanitarni rad u stranim zemljama zahvacenim konfliktom. Od 2000.g. "povukli" su me van; radila sam 15 godina u Africi, Aziji, u HQ u Europi. Cijelo vrijeme sam slala novce majci, godisnji odmor smo provodile zajedno na hrvatskom moru, otocima. U medjuvremenu sam kupila stan u Zg. za koji se moja majka brinula, onda je imala mozdani udar, nepokretna na desnu stranu, dvije godine nisam radila (humanitarci su bili uvidjajni i imala sam ugovor o radu) brinuci se 24/7 o majci, o svemu (vjezbe, doktori, lijekovi, WC, hrana, pranje, kuhanje, nabava, ciscenje). Brat nista nije pomogao, niti fizicki niti financijski, nikad. Samo se zavukao u svoju sobu i pio, isao na posao, pio,uvece nas maltretirao svojim baljezganjem, tako da je majka imala novi mozdani udar i zanijemila, izgubila govor... Prije tri godine vratila sam se sa mojim stvarima za moj dom u mom stanu, koji sam naivno i bedasto dopustila da on iznajmi i kupi novce od podstanara. Kad sam se vratila, nije me docekao iako sam ga obavijestila kada stizem. Morala sam ici do njega po kljuc od mog stana. Sitnica, mislite? Rekao mi je da su podstanari odnijeli, ukrali sve, da nemam niti sudje niti posteljinu u stanu. On me pocne maltretirati sa svakodnevnim posjetama govoreci da ima puno stvari za mene, za stan (koji je napravljen za nisku osobu, dijete, natrpan polovnim namjestajem koji mi ne treba, ako netko hoce besplatno, javite se, no nemam telefon), kaze da ce mi reci gdje sta da kupim, dvjesto stvari koje ne funkcioniraju u stanu, vec drugi dan po povratku mi trazi novce... Docekali su me dugovi za rezije, dva su bila pred ovrhom. Naravno da sam platila dugove, jer brat nije htio platiti kad sam mu rekla za dugove. Rekao je da hoce da iznajmim stan, idem u mirovinu i dodjem zivjeti s njim (sam je). Molim vas, to je obitelj? Uvijek je htio da zivimo zajedno, to znam od malih nogu. Ja sam mu sestra, nisam mu zena. Maltretirao me pozivima na telefon, smsovima, ukinula sam telefon. Ionako ne poznajem nikoga, zelim mir. No, ne lezi vraze, eto predstavnika stanara koji me uopce ne poznaje koji se bespravno mijesa u moj privatan zivot. Kako su mi se dogadjali problemi u stanu (bojler, voda, grijanje, brava) tako ga je brzinski izvjestavao. Bez mog znanja i pristanka. Umjesto da mi predstavnik stanara pomogne, jedino je svaki put inzistirao da mu dam broj telefona, shvatila sam zasto trazi, no nisam mu rekla da me nakon njegovih info mojem bratu moj brat maltretira. Moje pitanje, pravno: 1. Sto mogu napraviti da se predstavnik stanara prestane mijesati u moj privatan zivot? Kao sto sam rekla ne poznaje me kao osobu. Da li da kontaktiram upravitelja zgrade? Njegov odnos sa mojim bratom me ne zanima, ne tice me se. Pisala sam predstavniku stanara trazeci da prestane informirati mog brata o svemu sto se dogadja u mom stanu. Vratio mi je pismo neotvoreno. Iskreno sam, ljudski pisala, a on ga nije otvorio. Vratila sam ga u njegov postanski sanducic i rekla da ukoliko je covjek da ce ga procitati, da moje rijeci ne grizu. Ponovno mi ga je vratio, neotvoreno. Ne znajuci sta cu, opet sam ga vratila u njegov kaslic. Nakon dvije godine nevidjanja, isla sam vidjeti mog brata, trazeci da me prestane maltretirati, da nema vise dobre bedaste sestre odnosno niti lipe od mene, vratila mu karticu za telefon koji mi je ubacio u postanski sanducic, rekla da ga ne zelim vise vidjeti niti cuti. Ukratko, pijan ko sto je uvijek (jedino tako funkcionira), rekao je da mu nisam sestra i udario me, strgao mi naocale. Ostala sam mirna, on je bio spreman tuci se, no ja sam jednostavno mirno otisla, iako sam ga mogla smozditi sa dva pokreta (nesto sam ipak naucila o odbrani, martial). Nemam puno financijskih sredstava, nemam uvjete za mirovinu, ne poznajem nikoga i nemam program za pisanje. Od komunikativne osobe koja je uzivala raditi i zivjeti u medjunarodnom okruzenju, pomagati drugima, sad sam u situaciji da trazim pomoc u svezi ugrozavanja privatnosti. Ispricavam se na dugoj poruci, s nadom da ce mi netko strucan odgovoriti. LP
×