Jump to content

RA_1992

Korisnik
  • Broj objava

    5
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. Neadekvatna skrb i klevetanje

    Jako puno dokaza i štošta što smo vidjeli svojim očima i čuli svojim ušima. Djetetova anamneza od psihologa, mišljenje logopeda, liječnička mišljenja, nalazi od ortopeda, slike, poruke...itd, itd. A ono najvažnije --- ogromne promjene otkad dijete provodi više vremena s ocem. Tražio je i nalaze koji vrijede za sud. Jer mišljenje liječnika sa strane ne ide kao dokaz sudu. Majka nema odvjetnika. Više ih je odustalo od njenog slučaja dok je izbivala u stranoj zemlji s djetetom. Majka joj je imala punomoć, odustala. Provela sam nekoliko dana s njom u istoj kući. Jedino o čemu ta žena vodi računa jesu vanjski izgled i bogati muškarci. Ona to ne skriva. Ponudili smo joj pomoć i prijateljstvo. Kad je skoro izbačena iz kuće zvali smo je, nije htjela pomoć --- odnosno, odustala kad smo rekli da ćemo joj pomoći naći posao. Pozvala se sama na ljetovanje kod nas, da ide na plaže, da je mi izdržavamo??? Nije dolazilo u obzir. Kad je vidjela da ćemo pomoći samo ako preuzme dio odgovornosti kao odrasla osoba, odustala je i okrenula se protiv nas. Sve uvijek mogu izbrisati ako/kad dobijem konkretne savjete da ne dođe do djeteta kad bude starije.
  2. Neadekvatna skrb i klevetanje

    Dijete ne vidi obitelj kako je vide odrasli, zakoni, genetika... To pokazuju crteži, to govore i na CZSS. Ono crta mene s "njima", pa crta nas dvoje i sebe kako nas drži za ruke. Rekli smo CZSS da smo tražili da nacrta sebe s mamom i tatom, svojim roditeljima. Rekli su nam da to ne radimo, da pustimo dijete da crta svoju obitelj onako kako je ono vidi i kako je želi vidjeti. I ako želi nekoga isključi, dijete zna zašto to radi. Možemo pitati zašto te osobe nema na crtežu, ali nikako namećati da crta koga ne želi. Da sam bila samo podrška bio bi gdje je bio prije nego je mene upoznao. Na mrtvoj nuli. Jer su ga uvjerili u takve gluposti i s**nja da je gotovo pao u depresiju sa 22,23 godine. Sad je nova osoba i želim da takav ostane! Sve što radimo - radimo zajedno i kako je ispravno, u dobru i zlu. Razumijem što mi želite reći, ali nije svaka situacija ista da se može biti "samo podrška". Usto, ja mu odrađujem "uredski" posao, pa ne mogu biti sa strane sve i da želim. Savjetnica kaže da otac ima sve potrebno da dobije skrbništvo, štoviše, već ga je trebao dobiti --- ali naša praksa daje prednost majkama i kad jasno krše djetetova prava već godinama, a dijete pati i izrazilo je više puta želju da živi s tatom i maćehom (točno je tako rekla, tata i maćeha, ne samo tata). Samo to više ne smije reći pred majkom. Kad je prvi put to rekla pred svima nastala je minuta šutnje. Nitko nije očekivao. Nakon toga...mjeseci muke jer dijete odjednom "ne želi" ni čuti za oca. Stavite se u kožu tog djeteta. Par puta sam prošla isto dok je moj otac bio živ...ta bol je užasna!!! Svaka ružna riječ protiv roditelja je kao nož u leđa za dijete...
  3. Neadekvatna skrb i klevetanje

    Jedine osobe koje djetetu stvaraju zavrzlame su majka i baba s majčine strane. Kuži ono sve i kod nas ima veću slobodu, što je vidljivo i savjetnicama. Ali eto..."majka je majka" Čelniku odnosno ravnateljici CZSS u njihovom gradu? Danas je kod nas bila savjetnica. Kaže da otac ima sve, sve što treba i da je u našoj državi po zakonu već bi imao skrbništvo nad djetetom jer se vidi da ono što je govorio i prilagao istinito, tj. osnovano. Njena savjetnica ju je sat vremena ugušila zbog onoga što majka govori o ocu, a nigdje ni "A" o djetetu, dok je kod oca dijete prioritet, a sve vezano za majku je bilo jer dijete uvlači gdje ne treba. I nije im strano da se dijete kod nas osjeća slobodnije, da se jasno vidi po tome kako se dijete ponaša da ne pričamo o majci da čuje. Štoviše, kaže da ima puno povjerenje u nas jer nam sve govori bez da išta pitamo, a kod majke ništa. Pisao je otac ovdje - malo konkretnija tema, ali je otac trenutno u poslu i nema vremena za piskaranja, a ja sam između dva posla pa imam više vremena i prenesem mu sve u kratkim crticama. Ni naša savjetnica ne vjeruje u naše sudstvo, ima drugi slučaj gdje je majka napustila djecu i sad traži neka svoja prava, djecu sputava da budu s ocem, ispire im mozak...pa ipak, ocu praksa ne ide u prilog. Ni njoj nije jasno...ali kaže da ni taj ni ovaj slučaj nisu po zakonu ako majke dobiji skrbništvo, ali da nam za EU sud treba konkretnijih dokaza. Pa je i o tome dosta pitala da može napisati izvještaj. Dalje...nas zanima. Što, kako, kome se obratiti? Dva su suda u EU gdje se možemo obratiti? Kojem? Zašto? Što točno priložiti da ne idemo u detalje kao ja vama gore već da pogodimo u srž. Previše je toga i stvarno je teško izdvojiti bez da iznosimo krute činjenice kao da smo policija. Nažalost, socijalna radnica koja vodi slučaj nije upućena u najveće stvari koje su pokrenule trenutno savjetovanje. A to je otmica djeteta na duže od godinu dana s nepoznatim muškarcem van RH. S obzirom da je otac, preko odvjetnika, kasnije saznao gdje se nalazi, a da to nije unutar RH, pokušavao je stupiti u kontakt s njom. Društvene mreže - blokiran. Broj - promijenjen. Obitelj - blokiran, nema brojeva ni adrese...sud je odbacio otmicu jer je prošao rok. Tek kad je upoznao mene uspjeli smo pratiti gdje se kreće i pred djetetov 5.rodendan podnosi tužbu. Ako ništa, uspio je da ima zajedničko skrbništvo i da je dijete s njim oko 33% mjesečno i 50% praznika. I njen i njegov centar vide očit napredak kod oca i da je dijete više dijete s nama...ali ništa ne poduzimaju, pokušavaju majci pomoći da se promijeni kao osoba i majka, ali nema pomaka. Ona je patološki lažov i više puta je mijenjala priče. Sreća njena da je zapadne druga soc. radnica koja se uopće ne interesira što je ranije izjavila. Želimo djetetu mirnije djetinjstvo. Svjesni smo da ne možemo spriječiti majku da priča protiv oca. Ali ako bi dijete bilo manje u neredu, više u mirnijem okruženu možda bi ona iskoristila to manje vremena da se više posveti djetetu. Jer ono na što se dijete žali i što smo viđali po drušvenim mrežama i česte promjene partnera...dobro da dijete zna kako se mama zove. A o baki da ne pričam kad je pitamo veseli li se što će vidjeti mamu i baku, kaže da ne, da se veseli prijateljicama, psu i mami, ali ne baki. Meni je to pretužno. Bar malo da se potrude. S druge strane obožava baku s tatine strane, a moju majku je pitala želi li joj ona biti druga baka...
  4. Neadekvatna skrb i klevetanje

    Situacija je takva da ne znam više odakle početi, a kraj nikad nije kraj, uvijek nešto novo. 1. Neka mi netko odgovori što po pitanju njene klevete o meni ukoliko se odlučim da je tužim. Kome se obratiti, gdje? Nismo ista županija. Nije normalno da zbog dječjeg crteža žena ode na CZSS i laže o nama. Imam sva naša dopisivanja, od prvog do zadnjeg. Dok joj se podilazi i laži uzimaju za istinu samo se djetetu stvara problem. 2. Ako dijete maćehu voli i smatra je dijelom obitelji to bi trebalo biti dobro. Zar bi ona da se dijete boji ići kod oca jer ima zlu maćehu? Kod oca dijete ima svu slobodu sa članovima obitelji, može zvati majku kad želi. Kod nje kao da ne postojimo. To je ALARM. Kao što je već u jednoj temi pisano. 3. Više je tema. Nisam htjela otvarati nekoliko različitih kad je jedna situacija, pa da dobijem odgovore koji se kose s potrebama. Otac je pisao na CZSS bivše jer je dijete kod nje prijavljeno, oni vode slučaj. Ustanovljena je neadekvatna skrb od strane majke. Govor. Emocionalni razvoj. Psihičke poteškoće. Itd. Ima toga. Produžuje se savjetovanje, zbog loše komunikacije. Mada je bilo relativno OK dok joj nisu rekli da majka ne može ostati bez djeteta, pa je počela prijetiti. 4. Jedino što CZSS poduzima je da su majci dali najbolje stručnjake na raspolaganje i da čine sve moguće da bude bolja. Nakon godinu i pol nema pomaka. Ona i dalje gleda samo sebe. 5. Za sebe ta žena traži druga mišljenja liječnika za svaku sitnicu, a kad je dijete u pitanju - ništa. Da nije oca i mene dijete bi se raspalo. Da nismo poduzeli nužne mjere čim smo ih uočili posljedice bi bile daleko gore. 6. Dijete pred očima mnogobrojnih svjedoka naglo napreduje psihofizički kod oca. Kod majke ništa, a ona je dosta nezainteresirana. Koliko smo toga čitali i proučavali i posavjetovali se - otac je već trebao dobiti fizičko skrbništvo. Zašto se ide mimo zakona i dobrobiti djeteta? Hvala, Lp
  5. Poštovani, Zanima me kako postupiti u slučaju klevete od strane bivše djevojke mog bud. supruga (s kojom ima dijete)? Duga je priča, a majka uživa dodvoravanje socijalne službe, iako često mijenja iskaze i daje lažne informacije i nama i njima i sudu. Naime, bud.suprug je u sporu oko skrbništva za mld. dijete, tj. imaju zajedničko, živi kod majke, njoj ustanovljeno da je neadekvarno brinula o djetetu, u procesu su savjetovanja već 6 mjeseci, ona ide i kod psihologa. Sve je bilo relativno OK (izuzev koketiranja s njene strane kad se nađe u stupici) dok joj nedavno nisu rekli da se ne treba brinuti, da njoj nitko neće uzeti dijete jer je majka...nakon čega je promijenila ploču. Već duže vrijeme djetetu brani da priča slobodno s ocem preko telefona, dijete kaže da joj se igra, da ne zna što da mu kaže. Ona ne uči s djetetom, iako kad zove na telefon da pita što radi već ima sastavljen govor, amneza bila jako loša jer je dijete s majkom bilo preko godinu dana van RH, a tamo strpano u vrtić na cijeli dan bez znanja stranog jezika - a slobodnim danima s majkom majčinog dečka dok oni putuju u druge zemlje i turističke destinacije. Majka često mijenja partnere (bogate) čemu izlaže dijete tako što spava s djetetom kod tih muškaraca. Tužba za otmicu odbačena, ali je dobio zajedničko skrbništvo po dogovoru i inzistirao na obaveznom savjetovanju (iako piše da je to ona tražila jer je tad imala skrbništvo na sebe). Toliko je zanemarila dijete da sa 6 godina još nije znalo pričati, strašno siromašan vokabular, nosilo pelene noću i imalo noćne terore, grizlo nokte i zanoktice, još ima govorne smetnje, ide kod logopeda i psihologa (i majka ide na terapije, iako joj navodno nisu potrebne (a itekako jesu), krenula kad su ona i moj bud.suprug išli na amnezu, nju na terapije, on ništa, sve uredno). Kad su krenula savjetovanja od početka je bilo jasno kome su potrebnija. A svi ovi problemi s djetetom su nestali i dijete naglo napreduje otkad ima kontakt s ocem i boravi kod njega. Naša savjetnica navodno ima sve najbolje reći za njega, toliko da je njena pitala znaju li se osobno. Bud.suprug je dobio uvid u dokumentaciju..., njena dolazi bar 2x tjedno, čuju se preko Vibera, dopisuju preko WhatsAppa. Kao dvije najbolje frendice... Iako priznaje da se jasno vidi (psihofizički) napredak djeteta svaki put kad dođe od oca, da majka ništa ne zna; i dalje tvrde da nema potrebe da se majci uzima dijete, da nju "jadnu" samo treba naučiti i pomoći joj da se promijeni. Dijete je nama reklo da mama dane provodi za kompjuterom, šminkajući se i slikavajući, da joj je s nama ljepše jer se mi igramo i pričamo s njom, pripremamo je za školu, mama brani da priča s tatom, itd. Dijete je slomilo nogu kod majke - otac nije obaviješten, dobilo virusne bradavice nedavno, netom iza majke (HPV 11 ih izaziva, tipična školska infekcija tog tipa, imam poruke od prijateljice med.struke da je dijete taj tip moglo dobiti samo preko placente, što znači, kaže, da je majka HPV nosioc barem desetljeće i da očito ne brine o svom zdravlju jer se organizam već trebao izboriti s virusom...a moguće da i sad ima partnere nosioce pa ga iznova i iznova dobiva). Dijete je vodila na paljenje bradavica bez konzultacije s ocem, nije mu ni naknadno rekla, opet nam dijete reklo. Kod majke "ne želi" pričati s tatom, a kad dođe kod tate nema sretnijeg djeteta na planeti; kod majke ne znam je li nas više plaši ili rastužuje izraz lica i ponašanje, a kod nas je stvarno sretna, i bez ustručavanja bilo kad može zvati majku (što i radi, damo joj i otac i baba i ja da šalje mami glasovne poruke, slike, videa kad god poželi, iako nekad odbija pričati telefonski, ali mora, i kad priča normalna je, nije deprimirana kao kod majke niti od nas traži kakvo odobrenje što da kaže majci, naprosto priča što je sve radila tokom dana i ima potpunu slobodu). Kod nas nagli razvojni skok, kod majke mjesecima samo unazad, ali sad je OK, starije je pa ostane na onome što je ranije naučilo kod nas. Međutim, nova situacija... Nakon sastanka sa školom pred upis, dijete je trebalo nacrtati dva crteža. Prvi sebe sa svojom obitelji, naglasak na mamu i tatu, a drugi sebe unutar kruga (samopouzdanje). Majka je inzistirala da odmah crta, ali...dijete nacrta i buduću maćehu (mene) sa svojim roditeljima, sebe kako drži tatu za ruku. Malo smo se raspitali o psihologiji dječjeg crteža, pa ju je on par stvari savjetovao i našalio se kako dijete njega drži za ruke unatoč tome što prije 5. godine skoro da nije znalo tko je tata i kako izgleda. Očito se naljutila i uvrijedila......jer je odmah iza toga svašta napričala svojoj savjetnici i na CZSS, da bi ispalo kako on njoj ruši samopuzdanje, da ona želi biti bolja majka, moli ih za pomoć, ali ne može od njega, on je blokira, za sve kudi...... 🤥 U godinu i pol ništa (ništa dobro) nije napravila, njemu govori da joj ne može ništa jer je ona majka, da je dijete njeno, tko je on da se ona njemu pravda. I pored svega toga, umiješa i mene, kojoj je inače slala poruke "zahvale" što pazim na dijete, čak i isti dan nakon direktnog zavođenja mog bud.supruga u bolnici nakon što su skoro izgubili dijete. I u 6 mjeseci savjetovališta, prije toga razgovor kod psihologa..., ona i njena majka huškaju dijete protiv oca, stalno. On vodi obiteljski posao, na dobrom glasu. Nakon zadnjeg razgovora otišla na socijalnu i sve što ona radi prišila nama. Da on nju maltretira, tj oboje, da joj ja pišem poruke, šaljem članke o odgoju djeteta (sve sam poslikala, spremna da pošaljem njenoj CZSS, jer su razgovori čisto prijateljski, uz par savjeta s moje strane na koje ona odgovara napadom _ jednostavno sam rekla da mi ne smeta što se pozvala kod nas doma preko ljeta, ali, iskreno, ne želim da dolazi datume kad mene nema). Govori da je dijete ne želi dva dana zagrliti nakon što se vrati od nas, što uopće ne vjerujem, jer sam osobno svjedočila susretima (nije pretjerano veselje, niti joj skače u naručje kao tati, ali je normalno, sretna je, voli mamu naravno, živi s njom, nije baš da joj pretjerano fali kad pokušava nadoknaditi izgubljeno s tatom). Što se poruka od mene tiče, ranije smo bile u kontaktu, dok je sve bilo OK, s čime sam prestala kad se pred rodbinom i prijateljima nabacivala mom bud.mužu na djetetovom rođendanu... To je gnjusno i nedopustivo, tim više što upravo meni može i zahvaliti na zajedničkoj proslavi, a i ona i familija su se ponašali kao da nikad nikome zla nije uradila. Našla sam se kao predmet osude sela, što me ne dira i što je nevažno kad vidite da je dijete sretnije zbog sklada između nas troje. Ispitivala me je o odgojnim metodama pošto radim s djecom i djeca me obožavaju, rekla sam za određene stručnjake koje može zapratiti da bi me ona tražila da joj pošaljem neki članak od njih, da bi i ona volila čitati o tome. Naivno pristanem. Poslala sam možda 3 članka i jednom prilikom vježbe defektologa preko Instagrama. Mi to sve radimo, ali ona nije 10,11 mjeseci otvorila logopedske vježbe, dok je nije upozorio na to moj bud.muž. Iza trećeg članka na njeno da pošaljem još rekla sam joj da može i sama pretraživati. To je stranica dr. Ranka Rajovića, eksperta na našem područu, pročitaj članak do kraja, na dnu su i druge teme, klikni na ono što te zanima i čitaj. Da bi ona nakon toliko vremena otpužila mene, i ušlo u zapisnik na CZSS, da se miješam u odgoj djeteta, da je maltretiram porukama, šaljem članke o odgoju. Što naravno nije ni blizu istine. Rado ću pomoći, ali ne i umjesto nje istraživati i servirati joj. Što se "miješanja" tiče, prva sam uočila da dijete nije u skladu sa svojom dobi već pri prvom susretu, jer je bilo vidljivo iz aviona (neki su mislili da ima autizam ili neki oblik retardacije, a baš svi su ostajali u šoku kad bi čuli koliko je stara), pa sam savjetovala bud.muža što da napravi. Ona se svemu protivila govoreći da dijete super napreduje, da je jako bistro... Sve što smo mi pisali CZSS amneza kod psihologa pokazala točnim, tako da je dijete već godinu i nešto kod psihologa i logopeda. A značajnije promjene događaju se isključivo nakon zimskih i pola ljetnih praznika s nama (4 i 6 tjedana). Isto za vađenje nalaza i djetetovo pogrbljeno držanje. Sve se pokazalo točnim, a svim pretragama se majka isprve protivila, kao da je znala da nešto nije u redu, ali ne želi da se nju krivi. Kod nas prehrana super. Radi vježbe za leđa, kod majke cca 3 tjedna niti jednom!!! Ali bitno da dijete ima spreman odgovor za recitiranje prije nego otac išta pita. I virusne bradavice...... Ali socijalna kaže da to nema veze s njima. Predškolac ima spolnu bolest, nema veze, majka se želi promijeniti. Dijete nam dolazi dehidrirano i depresivno, nema veze. Kaže da je kod mame gladno jer umjesto ručka kuha kavu, ništa to, kakva prehrana i činjenica da kod nas raste 60% brže nego kod majke. Dijete pita može li živjeti s nama, nema veze, nećemo majci uzimati dijete. Ta ona je rodila, iako nije brinula. Imala je jaslice pa vrtić od 7 do 17h, dadilje, babe...iako majka ne radi nigdje otkad je upoznala oca djeteta,ima cca 9 godina. Dijete želi svoju sobu i privatnost, jer imamo veću kuću, nema veze, dosta je garsonijera i dva kauča, za 2 odrasle i 1 malu osobu. Više puta smo pisali opsežna izvješća, priložili dokazne materijale. Nemaju ništa konkretno protiv nas, samo rekla-kazala što dižu u nebesa, a na naša (tj. njegova) pismena izvješća i dokaze...ah, najrađe bi da otac odustane i pusti majku da zapostavi djetetov emocionalni i fizički razvoj. Ne mogu vam ni opisati kakvo je to dijete bilo ranije kod majke; tantrumi na ulici, po dućanima, u bolnici, bacanje stvari i sebe na pod kod psihologinje i logopedice, vrištanje, bježanje iz prostorije. Tražiš jedno, radi drugo. Majčine zapovijedi ništa ne djeluju, s 5 godina traži dojku na razgovoru kod psihologinje, pa mobitel, ne sluša, majka prilazi metodama ucjene koje, naravno, djeluju. Ovisno o slatkišima (zubi bili izjedeni od prerađene hrane), mobitelu, ne komunicira (identična kao autistični dječak s mog radnog mjesta), grizla nokte, noću vrištanje. Mi nismo mogli vjerovati, kad su rekli i što smo čitali, da je to isto dijete koje dolazi kod nas, koje nas grli, ljubi, sluša, ne grize nokte kod nas, nema vrištanja u snu (jednom prije cca 12 mjeseci, tata je uzeo u ruke i rekao da je on sad tu i da je sve u redu, prestalo odmah i više nikad se ne ponovilo). O nedostatku empatije da ne pričam, hvala Bogu i to ide na bolje. I sad ne možemo vjerovati koja je to razlika kod majke i kod nas. S nama to dijete samo pjeva, pleše po kući, sa svima se dobro slaže, naučna lijepim manirima u društvu (iako još nesocijalizirana i to se popravlja), skače po nama da se mazi, ljubi nas, čak i liže jezikom kad uhvati priliku. Počela je shvaćati blagi sarkazam pa se umijemo našaliti s njom da shvati. Svaki dan i zabava i učenje. Sama donosi knjige, naučili je držati olovku zahvaljujući pinceta hvatu, ali treba još vježbati, traži od nas da uči matematiku na našim prstima ili s voćem. Ode kod majke, ne priča, samo se igra, u svom svijetu. I nedavno nam na odlasku kaže da mama nekad neda da priča s tatom, a kad mene vidi na kameri uzmakne. Majka ko papiga jednu te istu rečenicu ponavlja uzastopno, da nije do nje, mala je takva. Kakva? Bipolarna??? I CZSS je rekao majci pred ocem da nije do djeteta već do odgoja, ali ranije, kad je došla amneza i majka krenula na terapije, dijete terapije + logoped. Sad su na njenoj strani opet. Tražio je da majka radi test na spolne bolesti. Zamolio IQ i psihotest, kojima će imati pristup kod njih u CZSS. Stavio sebe na raspolaganje za iste. Razmišlja da plati multidisciplinarno psihijatrijsko vještačenje (ako se tako zove)... Plan je pisati pritužbu na njenu savjetnicu da je pristrana i ne vodi se najnovijim istraživanjima po pitanju dobrobiti i želje djeteta. Možda zatraži i za sebe drugu. Njena je stručnjakinja, feministkinja, s dužom praksom, naša tek diplomu uzela u ruke i mi smo joj praktički pokusni kunići. Izvješće od njene izgleda kao "trač party mrziteljica muškaraca". O djetetu ni riječi. Tu i tamo pokoja laž kako je majka brižna i uči s djetetom redovno (malena nedavno nije znala na koju knjigu mislim kad sam rekla "tu koju s mamom učiš" a i sama kaže da mama ne uči s njom, odnosno ponekad, ali samo malo, kaže). Vježbe za leđa MORA, MORA, raditi svaki dan jer se vidi golim okom da se grbavi, majka ništa...već cca 3 tjedna. Možda se požalimo i na rad CZSS. Zasad sve kod njih, zatim Vrhovnom sudu u ZG. Ako ne postupe ispravno, idemo na EU sud. Njen CZSS kaže da nema potrebe skakati oko svake "sitnice" i odvajanje ako dijete nije životno ugrožno kod majke! Ali da on može tražiti izmjenu odluke kod koga će dijete živjeti, ako smatra da je potrebno. Zanima nas što prvo? Možemo li više toga odjednom ili je bolje zasebno? Ako se ja odlučim u ova 3 mjeseca dizati tužbu za klevetanje, makar da bude upozorena i prestane vršiti teror i otuđivanje djeteta od oca i drugih bliskih osoba, kome trebam? Moj CZSS ne spada u istu županiju kao njen, a kamoli sud. Što mogu očekivati od toga? Što s pritužbom za njenu savjetnicu i rad CZSS kojima je jasno da je majka neadekvatno brinula o djetetu i zapostavljala ga 5,6 godina? Dojila dijete i držala u pelenama do 4.godine, a do 6ipo tretira kao dijete od 2 godine i nama ostavila na brigu da ispravljamo njene greške, jasno i glasno rekla ocu "eto sad je kod tebe pa je ti uči i ispravljaj" (njemu je rekla to ranije telefonski, a mene zvala pred njim da mi kaže da ja pazim na nju, ili ti ga, ti si žena, on je muško, sigurno ništa ne zna). Do nedavno dijete nije znalo što je to "dobar prijatelj", što je dobro, što loše. Već je gledala da su prijatelji lijepog izgleda i imena. Što nam je i rekla. Nakon razgovora s nama već druga priča, sad se konačno i sama trudi biti dobra prijateljica, često pita savjete, pa razgovaramo s njom teoretski što bi bilo kad bi bilo, pitanja razmišljanja. I kod nas je brbljava već skoro godinu dana, a majka se hvali kako je počela puno ispitivati nedavno, da je ušla u tu fazu. Dakle, dijete nije imalo s njom nikakvu komunikaciju (ruku na srce, ni ovo sad s majkom nije neka komunikacija, ali svaka promjena je poželjna) dok mi nismo probudili u njoj prirodni znatiželjni duh. Unatoč tome kod majke je počela pričati puno, puno kasnije nego s nama. I kaže majka "ušla u tu fazu sad". Koju fazu? Ovu što su njeni vršnjaci svladali i izoštrili 2 godine ranije? K tome, CZSS kod nje kaže "pa što ima veze ako preskoči godinu?". Svjesni su toga. Međutim, to bi bilo OK da kod majke napretak teče u kući, a ne s vršnjacima koji su daleko napredniji i da neće boravak s mlađima samo remetiti napredak. K tome, već je najstarije u generaciji. Nema potrebe da iduće godine bude starije 12 - 22 mjeseca...kad je već sad starije od mnogih 11 mjeseci i uporno se druži s djecom od 4,5 godina, a ono će za mjesec i pol punih 7. Djeca od 4 godine...sad pričaju čistije od nje i daju smislenije i duže odgovore. Majka ima 31 godinu i slične govorne teškoće (gramatičko sastavljanje složenih rečenica, pogrešan izgovor riječi dužih od 8 glasova), ne shvaća djetetovo sazrijevanje ozbiljno. Umjesto da se potrudi i radi s djetetom ona dane provodi šminkajući se i objavljujući 20 "sexy" selfija na dan na kojima pokušava sličiti današnjim tinejdžerskim zvijezdama, tražeći partnere na Instagramu i Badoo, itd... Kad je bud.suprug rekao kod njenog CZSS da će sa svime ići na EU sud - ušutili su. Očito su svijesni da ne rade u skladu sa zakonima i stvarnom dobrobiti djeteta?? Ja se stvarno ispričavam na dugačkom postu, ali ovo je tek kap u moru i čini nam se kao unaprijed smišljeno... Tim više što smo i kod trećeg, četvrtog CZSS pitali savjet i kažu da ovdje nešto nije kako treba. Štoviše, od početka su te soc.radnice bile uvjerene da će otac s lakoćom dobiti skrbništvo. Majka neadekvatna, a on se iskazao čak i na "sitnicama" koje neki nebi primjetili dok ne odu predaleko. Unaprijed hvala na svakom stručnom savjetu i uputstvu što nam je dalje činiti da zaštitimo dijete. Hvala, i LP
×