Pozdrav,
nadam se da ću uspjetoi uopće i napisati sve što se izdogađalo. Nevjenčana supruga i ja smo se razišli u dobi djeteta od godinu i pol. Dogodilo se to sve dosta naglo, njena odluka je bila da se iseli, razumijem ju, išla je zaštiti sebe i svoje osjećaje, jer duži period smo živjeli na dosta hladan način jedno prema drugome dok smo oko djeteta surađivali ok, stvarno nam je oboje bio i je centar svijeta.
MOram napomenuti da za vrijeme zajeničkog života nije bilo nikakvih svađa, zlostavljanja, maltretiranja, problema sa alkoholom, fizičkog zlostavljanja ni ništa takvoga, a kao takvi smo se i razišli.
U početku sam ja viđao dijete kako smo s euspjeli dogovoriti, s obzirom da je sve friško još, ne mogu reći da mi je bilo što branila, ja ga pokupim iz vrtića, provedemo vrijeme skupa i vratim ga njoj kako ona odredi. S obzirom da se još ništa nije definiralo na czss nisam se htio postavljati ni ništa, već kako s ekaže, idem niz dlaku.
No, primjećujem trend toga da mi "brani" da dijete spava kod mene, te predlaže da dijete spava kod mene svaka dva tjedna, tj svaki drugi vikend, dakle, da je 12 noći sa majkom i onda dvije noći samnom. Mi još nemamo ništa definirano na czss, i ovo je samo njen prijedlog s kojim se ja ne slažem, jer iako je ona mišljenja (to je njeno mišljenje), da je loše za dijete da spava sa ocem, da mu to škodi, zbunjuje ga, svo vrijeme koje ja provedem sa djetetom, dijete je nasmijano i veselo, nema nikakvih vidljivih promjena na njemu, da ih ja vidim, ja bi prvi zaštitio svoje dijete na način da ga nebi tjerao da boravi kod mene, tj inzistirao da provodimo vrijeme skupa.
Imam dojam da majka neko vlastito nezadovoljstvo ispoljava na meni preko djeteta i misli da njemu škodi vrijeme samnom, što ne mogu nikako prihvatiti, jer u stanu gdje živim ja, je i njegov doma, njegov a soba, njegovo sve.
Pomirio sma se sa činjenicom da majka mora biti majka, da će uz nju uvijek više biti dom, ali ne mogu se pomiriti sa činjenicom da dijete ne vidi oca 12 dana pa onda 2 dana da (pardon, prijedog je još i dva puta preko tjedna poslije vrtića da je samnom, ali ono do 19 sati, do pred spavanje), i ja ne želim da je dijete bez majke, ali isto tako ne želim da je dijete bez oca - jer mislim da dijete treba nas oboje, to ako mi nismo funkcionirali i odlučili se razići, ne znači da dijete nema pravo biti samnom, i da rečenice poput kada si odlučio da ne ćeliš biti samnom moraš snositi posljedice sa djetetom, da to nema veze sa razumom, već sa emocijama.
Ja djetetu nisam napravio ništa nažao, majka se iselila sa djetetom iz stana, i mislim da imamo jednaka prava kao i ona, da nema nikakve razlike u vremenu koje će dijete provoditi sa jednim ilid rugim roditeljem, te da ovo što ona predlaže je ravno nekom ludilu koje meni nije prihvatljivo, jer sa tim ritmom 12/2 u noćima jedino što će biti je to da će dijete zaboraviti tko mu je otac (možda pretjerujem), ali mislim da jednako treba i jednog i drugog roditelja.
S obziom da još ništa nije pokrenuto kod czss, razmišljao sam da tražim neku zaštitu moj prava, ali naravno bez ikakvog narušavanja mira i razvoja djeteta, ali samo želim sudjelovati u djetetovom životu, jednako kao što sudjeluje i ona.
imate li kakve savjete, koja su moja prava kao oca, za skrbništvo mi je jasno da će zbog prakse dobiti majka, iako jednake uvjete imamo za dijete, identične, oboje smo situirani, zaposleni, podrška itd, ali me zanima to pravo na viđanje djeteta, kako da se postavim, jer želim biti roditelj koji aktivno sudjeluje u životu svoga djeteta, a ne samo dva dana u dva tjedna u punom intenzitetu.
Hvala puno
