arya_

Da, s obzirom da kandidat ne ostvaruje status državnog službenika, ovo gore navedeno se očito ne odnosi na stručno. A u Zakonu o tržištu rada nema ništa što se odnosi na objavu rezultata. Krasno. Super su to smislili. Moraš ostat prijavljen na HZZ-u minimalno mjesec dana (znači nema nekih poslova "dok ne upadne nešto bolje") da bi se mogao prijaviti na ovakve oglase, jer je to jedan od uvjeta za stručno, a kad se prijaviš, i pošalješ u pošti 'preporučeno' i baciš 13kn, dođeš na igrokaz natječaja. Viva la Croatia! Ps. Fala na brzom odgovoru

Pozdrav! Moje pitanje je: Moraju li rezultati javnog natječaja za prijam osoba na stručno osposobljavanje biti objavljeni javno? Nakon provedenog razgovora (intervjua), koji je naravno bio čista farsa, mazanje očiju i izgubljena dva sata života, rezultati nisu dolazili pa sam nazvala dotičnu ''instituciju'' i nakon par 'prespojit ću vas sa..' došla sam do nadležne osobe- tajnice (koja me osobno nazvala da me obavijesti kada treba doći na razgovor i koja je bila u komisiji- znači da savršeno zna o čemu pričam), a razgovor je tekao ovako (neznam kako ovo drugačije opisati): ''Dobar dan, zovem u vezi rezultata natječaja koje je bilo... pa me zanima kada će se znati rezultati.'' ''Da, da, natječaj je gotov.'' ''Znam da je gotov, pitam vas jesu li i gdje izašli rezultati.'' ''Paaaa.. Natječaj je objavljen na stranicama... Samo malo, sad ću vam reći... Znači, na stranicama Ministarstva pravosuđa i HZZ-a. Da, eto ga.'' ''Znam na kojim stranicama je objavljen natječaj jer sam se prijavila na njega. Međutim, na vašoj stranici, a ni na stranici Ministarstva pravosuđa, osim što više ne postoji tekst natječaja, ne postoji ni rezultat natječaja, a nas kandidate niste obavijestili o tome koja je osoba primljena.'' (s obzirom da sam dobila informaciju da je određena osoba već primljena) ''Da, da. Samo trenutak pričekajte.'' (nakon poduže stanke, vjerojatno zbog konzultacije sa ostalim kolegicama ''šta ćemo reć ovoj koja zove'') ''Evo me. Znači ja osobno nemam veze sa tim, mi neznamo ništa o tome, eto, to nije u našoj nadležnosti, neznam što reći i o čemu se radi, eto.'' ''A kome da se ja onda obratim ko zna?'' ''Ne bih znala, eto natječaj je gotov. Cao'' Nakon razgovora ''vjerovali ili ne''/''lud, zbunjen, pokvaren'', nazovem Ministarstvo pravosuđa, javi mi se žena. Objasnim joj sve, druga joj dovikuje kako oni nemaju veze s tim (???), da nazovem onoga di sam se prijavila. Kažem kako već jesam i prepričam joj ''eto'' razgovor, pa me odluči prespojit sa drugom službenicom. Koja me odluči prespojit sa trećom... Koja mi kaže kako će ''istražit'' o čemu se radi i da joj se javim sutra. Zovem sutra. Službenica kaže: ''Ja sam se čula s kolegicom koja provodi stručno osposobljavanje, pa znate, taj postupak stručnog osposobljavanja, odnosno odabir kandidata nije nigdje propisan, pa isto tako se rezultati samog odabira nigdje ne objavljuju. Znači, mi nismo uopće dužni objavljivat rezultate odabira. Obavijest o izboru se dostavlja samo odabranom kandidatu. Ostalim kandidatima koji su pristupili, mi nismo dužni poslati nikakvu obavijest. O svakom tijelu ovisi način na koji će oni to provesti, ustvari oni vas nisu dužni ni pozvati na razgovor nego na temelju prijava odaberu osobu za stručno osposobljavanje, ali ovdje imamo običaj da se ljudi pozovu na razgovor i da se na temelju intervjua odabere osoba.'' Službenica je spomenila kako se na stručno osposobljavanje odnosi članak 61. Zakona o državnim službenicima i Uredba o raspisivanju i provedbi javnog natječaja i internog oglasa u državnoj službi. Malo mi je to kontradiktorno s onim što je rekla s obzirom da u Zakonu stoji da rješenje o prijemu u državnu službu se dostavlja kandidatima prijavljenim na oglas javnom objavnom na stranicama Ministarstva pravosuđa i Ministarstva uprave, a u Uredbi stoji da svi kandidati prijavljeni na javni natječaj, odnosno interni oglas, imaju pravo uvida u dokumentaciju koja se odnosi na javni natječaj. Summa summarum, previše toga sam ispisala, al bit je u tome da javni natječaji, za koje svi znamo da su namišteni, su dosegli jedan novi level gadljivosti. Em šta osobe koje rade u tim službama se prave glupe il nas prave glupima, em šta te osobe koje čeka radno misto i koje dođu na razgovor (neke i ne dođu) pričaju sa tim istim službenicima, al u rangu razgovora ''ej di si, kako tvoji, sve dobro, pozdravi ih''. Osim šta je to ruganje u facu svima ostalima od uhljebničkog protukandidata, ruganje doživljavamo i od strane same institucije putem razgovora. Je li moguće da u brdu zakona ne postoji članak koji se odnosi na javnu objavu rezultata natječaja za stručno osposobljavanje čime se savršeno pokrila ova nepotistička praksa zapošljavanja, dok ostali kandidati glume samo pokriće, a službenici u tim razgovorima ubijaju radno vrijeme jer ionako ništa ne rade, niti znaju radit. (Inače, još jedan fun fact, prvi put kad sam nazvala, bilo je ''zašto zovete ovako kasno, zovite sutra, ranije, neznam ja ima li koga''- bilo je 13:30...)

Ruby, sada postoje dvije vrste sufinanciranja od strane HZZ-a. Prva je uvođenje u pripravništvo gdje HZZ snosi polovinu troškova bruto plaće na period od godinu dana, a ova o kojoj sam pričala, i koju odvjetnici više preferiraju (sad znam i zašto) je stručno osposobljavanje za rad i ona može biti odobrena od 12-24 mjeseca. Osim plaće, Zavod vrši uplatu obveznih doprinosa mirovinskom i zdravstvenom osiguranju. U normalnom nekom svitu, taj odvjetnik bi ti na tu placu jos nadoda koju kunu iz svog dzepa jer realno, sa placom od 3000kn da zivis sam, kao podstanar (racunajuci da nemas svoj stan, kao sto vecina i nema), mozes podmirit jedino stan i rezije (ako i to, s obziron na enormni porast cijena iznajmljivanja stanova). Al ajde, s obzirom da jos zivim sa svojima, meni je ovo bilo dovoljno. Ma da i naidem na nekoga pa da mi kaze (zanemarivsi sad ovu mjeru HZZa) ''Slusaj, nisam te u mogucnosti isplacivat, evo ti, bubam 500kn misecno da imas za prijevoz, al naucit cu te svemu sta znam'', bilo bi posteno i iskreno s njegove strane. I sta se tice te prijave, ponavljan, nema smisla jer se ne moze dokazati. Isto ka sta ne mozes dokazat da na nekom natječaju za drzavnu sluzbu se zna unaprijed tko ce dobiti posao, a oni te uredno zovu na razgovor, sve testove prodes, dolazis na 45. krug natjecaja itd i sl. Pocet cu stat isprid faksa i tirat ove nove brucose da ga ne upisuju dileci im brosure po istinitom dogadaju ''Patnje mladog pravnika''

Borbena7, iako nisam u poziciji da biram, odbila sam njihovu "ponudu", tako da ugovor nije ni sklopljen. A i da je, kako bih to mogla dokazati. Strucni suradnik za zaposljavanje sa HZZ-a mi je sam rekao da je to ustaljena praksa, a da vjezbenici potpisu da je sve po pe-esu da si sacuvaju vjezbenistvo. Rijeci tih odvjetnika su, citiram: "S obzirom da HZZ prati sve i cjepidlaci, ono sto oni uplate nama, mi cemo vama, vi to uzmete i vraca se nazad." Jedan mi je rekao i "Sto se mene tice, ne morate ni dolaziti". Tuzno je sta dosta kolega sa faksa radi na takav nacin, o svemu se suti i trpi uz "muci muci ajde, dobro sam i ovo dobio", ali kad se sjetim samog studiranja, ionako su pravnici uvijek bili inertni po pitanju svega i dopustali si nepravdu i psihicko maltretiranje od strane nekih profesora. Neznam, radije bih cijeli zivot kopala kanale nego istrpila minut da radim za takvu osobu i govorim joj sa smjeskom "dobro jutro". Ocito sam do sada zivjela u nekom svom svijetu govoreci si "Ma nije to bas tako" i ovo mi je doslo kao razocaravajuci udar realnosti. G-man, slucajno nabasah bas na takve, ubuduce cu razgovor (do kojeg je takoder velika muka doc) poceti sa "Dobar dan, ja sam ta i ta, jeste jedan od onih sta mucki uzimaju placu od strucnog" tako da odmah znam na cemu sam i skratim se muka pateticnih razgovora.

Zanima me je li općepoznato da odvjetnici uzmu vježbeniku novčanu pomoć od HZZ-a (stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa) s obzirom da sam naletjela na takve, a kolege se na moj šok smiju uz komentar " A je...., pa to ti tako ide". Čekaj, je li ovo moguće?! Osim što odvjetnici nemaju nikakvih troškova prema vježbeniku putem ove mjere (izuzev troškova prijevoza, što je mizerno), usput ti i tu crkavicu od 3000 kuna uzmu. Kao uplate tebi da se vidi da se uplatilo, ti odeš do bankomata, digneš pare i daš opet njemu na ruke! I šta? Narednu godinu ipo-dvije ja radim za nula kuna i živim od zraka, sunca i pozitivnih misli, a on sebi u džep 36 000-72 000 kuna, zavisi je li riječ o godini dana ili dvije. Bože sačuvaj, gadljivo, neetički i nehumano, cili svit je ispalia na kvasinu.