Pozdrav,
Do sada ste mi uvijek pomogli savjetima, molim i sada za pomoć.
Situacija je sljedeća:
Na sud je došla tužba kontra mene, od strane moga oca koji već dulji niz godina (preko 20...) ne sudjeluje u obiteljskim aktivnostima te je samo prouzročio nesagledive probleme svojim ponašanjem i činjenicom da se pojavi samo kada treba uzeti novac. Uglavnom on nema nikakvu komunikaciju s ostatkom obitelji te smo ga pustili da živi svoj život kako i gdje želi.
S obzirom da sam od rođenja sa pokojnim djedom živio i obrađivao zemljište, djed je 03/2016 darovnim ugovorom prenio vlasništvo i posjed svih svojih nekretnina (kuće i zemljišta) na mene.
Otac sada nakon 4 godine to spori, tražeći da ugovor bude ništavan.
Iako ugovor nije solemniziran (ovjereni su potpisi darodavatelja i daroprimatelja) jasno je naznačena stavka da daroprimatelj (ja) odmah stupam u posjed nekretnina, što sam faktički i napravio jer sam živio u njima i održavao ih a isti tren sam se i uknjižio u ZK gdje je uknjižba prošla brzo i bez problema.
Otac tvrdi da je on još od prije 15-ak godina imao darovni ugovor kojim bi sve te nekretnine zapravo trebale biti njegove. Ja za takav ugovor nisam čuo niti mogao znati jer djed to nikada nije spomenuo, a u zemljišnim knjigama je uvijek bio naveden kao vlasnik isključivo djed (i prema povijesnom stanju i prema vanknjižnom). Nikada nigdje nije bilo niti najmanjeg razloga da se sumnja u istinitost zemljišnih knjiga, te sam postupio u dobroj vjeri i uknjižio se.
Po ovoj logici se može bilo tko pojaviti i reći da su nekretnine darovanje njemu, te da je moj ugovor ništetan, a s istim sam se uredno uknjižio u ZK i Katastar i stupio u faktički posjed.
Molim savjet o svojim šansama u toj tužbi.
Hvala