Jump to content

Mineane

Korisnik
  • Broj objava

    6
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. Pozdrav, Na netu i u FB grupama vrti se jedan podulji tekst, navodno napisan od sudskog vještaka za financije, koji osporava prijenos tražbina/dugova s banaka na agencije za naplatu (EOS, B2, SVEA, itd.). To sam malo istraživao, jer tekst ima smisla, dok nisam našao na jednu Odluku HNB-a koja je relevantna za tu stvar. Na kraju, izgleda da je autor previdio ključan detalj, odnosno članak te Odluke. Pitam kao laik, ako ima netko stručan za tumačenje čl. 2. st. 1. Odluke o kupoprodaji plasmana kreditnih institucija (dalje: Odluka), a koji se odnosi na ugovore o kupoprodaji plasmana kreditnih institucija (dalje: UKPKI): "1) Kupoprodaja plasmana jest svaki ugovor kojim se prenosi plasman ili se prenose rizici i koristi s osnove plasmana s kreditne institucije prodavatelja (u nastavku teksta: prodavatelj) na stjecatelja te koji će za posljedicu imati prestanak priznavanja plasmana u bilanci kreditne institucije u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja." Je li ovo znači "doslovno baš svaki ugovor", posebice ugovor o cesiji/ustupu potraživanja (ili možda ugovor o kupoprodaji motornog vozila, nekretnine, oranice, itd.)? Pa se onda ubaci i malo kredita kao bonus. Ili ipak znači "svaki UKPKI", odnosno svaki ugovor barem takvog ili sličnog naziva? Možda treba ovu odredbu osporavati, ako da -- gdje i kako? Izvor: https://www.hnb.hr/documents/20182/525937/h-odluka-kupoprodaja-plasmana-ki_npt.pdf/e0446f94-7dd0-4a5f-8ca5-99d46406cda8 ---- Malo za relaksaciju u subotu prijepodne, da se ovome da lakša i vedrija nota, ako je moguće. Laički, što se tiče mog pitanja o vrsti ugovora o kupoprodaji plasmana, ako je riječ o tome da "doslovno baš svaki ugovor" koji zadovoljava ostale uvjete iz spomenute Odluke može biti valjan UKPKI, onda su krediti dani ljudima od krvi i mesa ovdje tek roba. Npr. neko trgovačko društvo dođe otvoriti žiro-račun u banku, a oni mu u okviru ugovora o žiro-računu -- nakon uobičajenih odredbi koje uređuju taj odnos, a recimo zato što su svoje poslovanje prenijeli njima iz druge banke -- dodaju i bonus: ustup nenaplaćenog dospjelog potraživanja od osobe XY temeljem danog kredita toj osobi XY u iznosu od ABC kuna. Ovo je, naravno, ekstremni primjer, ali sasvim moguć, ako su drugi uvjeti iz Odluke zadovoljeni. Nešto kao da sklopim ugovor o pretplati za mobitel u telekomu, pa mi u okviru tog ugovora prodaju i telefon za 1 kunu, iako mu je tržišna vrijednost značajno veća. Možda sada telekomi mogu nuditi i potraživanja po danim kreditima umjesto telefona, kao bonus u okviru svojih ugovora o pretplati?
  2. Ovrha na pokretnine

    Borbena7, zahvaljujem na odgovoru! Sporazum je sklopljen u jesen 2017., a mene tamo nema od razvoda u proljeće 2018. godine, pa to valjda neće biti problem. Živim u inozemstvu na promjenjivim adresama, za sada, pa sumnjam da će me tamo tražiti. Suvlasnice stana su kćer i bivša supruga, upisano u knjigama od 2013. godine.
  3. Ovrha na pokretnine

    Pozdrav, je li itko zna što je u slučaju moguće ovrhe na pokretninama kada sporazumno nakon razvoda imovina pripadne jednom bračnom drugu, a drugi se odseli -- iako ostane prijavljen na toj adresi (prebivalište). Pa pitam: mogu li stvari koje su u tom stanu biti predmet ovrhe zbog mojeg duga, iako ja tamo ne živim više od godinu dana, od tada nisam ni na popisu stanara kod koordinatora zgrade (za vodu i sl. što se obračunava po broju prijavljenih stanara), ima dovoljno svjedoka koji to mogu posvjedočiti, itd. Novo prebivalište nemam, pa ga nisam ni prijavio, jer se selim i po HR i po bližem inozemstvu. Ako je to problem, je li nužno odjaviti se s te adrese? I neko vrijeme se ne prijaviti sa prebivalištem nigdje, jer nemam gdje kao stalnu adresu. Pa kad nađem novu stalnu adresu, onda prijaviti novo prebivalište? Ili možda zadržati tu sadašnju adresu prebivališta (ako neće tamo netko doći s ovrhom pokretnina koje nisu moje) i prijaviti privremeni boravak u inozemstvu (do 5 godina, pa obnavljanje ako treba), jer je to moja namjera, a tko zna što će život donijeti. Ili netko ima bolju ideju? Zahvaljujem!
  4. Preuzimanje duga od B2 Kapital

    Nisam ni pravnik ni odvjetnik, i ovo nije nikakav pravni savjet već pitanje koje ima veze s raznim agencijama. Malo sam ovo istraživao i čini se da je -- neovisno o (ne)vjerodostojnoj ispravi -- osnovni problem s agencijama koje su "otkupile potraživanje" od banaka zapravo negdje drugdje. Pišem jednostavno koliko mogu, onako kako se meni čini, skupivši informacije iz raznih izvora, bez detaljnog navođenja članaka, zakona i odluka (koji postoje, naravno), pa me zanima ako je netko došao do sličnih zaključaka -- molim napišite ovdje ili porukom. (0) Recimo, banke (kreditne institucije) su trebale svoja značajna potraživanja "počistiti" iz bilanci, iz raznoraznih razloga, ali prije svega radi profitabilnosti. Pa su to i napravile, otpisom potraživanja uz porezne olakšice. Milijarde kuna su na taj način brisane iz bilanci banaka i to je sigurno "značajan iznos plasmana kreditnih institucija". (1) Ovo brisanje ili otpis značajnih kreditnih plasmana (danih kredita) se, izgleda, moglo napraviti samo temeljem "ugovora o kupoprodaji plasmana kreditnih institucija" (UKPKI) i nikako drugačije, pa tako niti ugovorom o ustupu ili cesiji potraživanja. Sadržaj tog UKPKI ugovora uključuje i strukturu duga, iznos za koji je dug kupljen, itd. Taj UKPKI ugovor je uvjet koji je postavila HNB da se spriječi odljev novaca u inozemstvo kroz nekontrolirane ugovore o ustupu ili cesiji potraživanja. (2) Koliko sam ja doznao, na ograničenom malom uzorku ispitanika, izgleda da agencije u pravilu nemaju takav UKPKI ugovor, već se pozivaju na ugovor o cesiji ili ustupu potraživanja. No, čini se kako za dane kredite (plasmani kreditnih institucija) to nije valjani pravni temelj. Bio bi valjan, da nije riječ o danom kreditu nego o nečem drugom, recimo o dugovanju za neke naknade za vođenje računa i slično. Takve naknade su usluga banke, a ne kreditni plasman odnosno kredit: zato se takvo potraživanje može prenijeti ugovorom o ustupu ili cesiji, a nije potreban UKPKI. (3) Zbog novosti uvedenih u Ovršnom zakonu iz 2017., čini se kako je moguće da se agencije za otkup potraživanja upišu u FINA Očevidnik redoslijeda osnove za plaćanje bez da su priložili jedini relevantni dokument -- UKPKI, i tako vam ovršuju novac s računa. (4) Također, izgleda kako promjene u Zakonu o kreditnim institucijama (banke i sl.) iz 2018. čine taj propis kontradiktornim (npr. članak 150.) jer uvjet kupoprodaje plasmana kreditnih institucija, odnosno UKPKI, isključuje cesiju ili ustup tražbine. Jednostavno: kupoprodaja = kupnja + prodaja. Cesija ili ustup je nešto drugo i nije kupoprodaja. Eto, zanima me ako je netko došao do sličnih zaključaka -- molim napišite ovdje ili porukom. Pogotovo ako sam nešto krivo protumačio ili negdje pogriješio. Ponavljam: nisam ni pravnik ni odvjetnik, i ovo nije nikakav pravni savjet nego pitanje.
×