Jump to content

Biker1901

Korisnik
  • Broj objava

    19
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

Sve što je Biker1901 objavio

  1. Zaboravio sam komentirati situaciju o kojoj govorite. SUkladno novim izmjenama zakona ukoliko pokrenete postupak stečaja vas kao potrošača možete prodati stan bez navedenih sankcija. To je jedna od "olakotnih", promijenjenih životnih okolnosti. Ne znam puno o samom postupku, pa se informirajte ukoliko ste u gore navedenoj situaciji. I samo da razjasnimo, novim zakonom nije ZABRANJENA prodaja već je uvedena SANKCIJA ako ga prodate prije isteka roka. No, i dalje povratna primjena tog zakona zadire u stečena vlasnička prava. Čl.28 Zakona o društveno poticanoj stanogradnji https://www.zakon.hr/z/371/Zakon-o-društveno-poticanoj-stanogradnji (5) Kupac, odnosno pravni slijednik podnosi zahtjev iz stavka 4. ovoga članka APN-u, odnosno javnoj ustanovi u slučaju nastupa sljedećih okolnosti: smrt i/ili teška bolest kupca stana i/ili članova uže obitelji, razvrgnuće suvlasničke zajednice zbog razvoda braka, otvaranje postupka stečaja potrošača te preseljenje kupca, odnosno pravnog slijednika u drugo mjesto stanovanja.
  2. Zakon je pun nedostatak po tom pitanja i išlo se političkom linijom braniti prodaju samo radi pritiska medija. Pri tome se u potpunosti zapostavila kategorija obitelji sa malom djecom, odnosno onih kod kojih se nakon nekoliko godina stanovanja u POS stanu broj članova kućanstva povećao rađanjem ili posvajanjem djece. Čl.21 istog zakon jasno opisuje odgovarajuću nekretninu sa 35m2 za jednog člana, te dodatnih 10m2 po svakom slijedećem članu. Tako imate apsurdnu situaciju da želite prodati ili zinajmiti stan kako bi si kupili veći radi zadovoljavanja svojih obiteljskih potreba, a sukladno tom članku, a zakon odnosno država vam prijeti kaznama. Trenutno traju eSavjetovanja za prijedlog zakonodavnih aktivnosti ministarstva graditeljstva i to je prilika da se da prijedlog da se ova nepravda ispravi. https://esavjetovanja.gov.hr/Econ/MainScreen?EntityId=15534 Slažem se inače za period od 10 godina. Apsurdan je, a pogotovo povratna primjena zakona... Odite na gornji link, dijelite ga dalje, komentirajte....DO 18.PROSINCA 2020
  3. Poštovani, molim Vas za informaciju. Ispostavio sam fakture u 2019-oj obrtu koji se u 2020-oj zatvorio, a dugovanje prema meni nije podmirio u cijelosti. Nisam dobio informaciju da se obrt zatvara već sam kontrolom u obrtnom registru vidio da je isti ugašen. Da li je moguće ovršiti vlasnika obrta?
  4. Nedavno sam postavio slično pitanje kada je riječ o Zakonu o društveno poticanoj stanogradnji. Izmjenama i dopunama od srpnja 2019.godina uvedena je zabrana raspolaganja stanovima u vidu najma i prodaje na 10 godina od dana potpisivanja kupoprodajnog ugovora. Zakonodavac je prijelaznim i završnim odredbama naložio i povratnu primjenu ovog zakona na sve one kupce kojima od dana potpisivanja ugovora o kupoprodaji nije isteklo 10 godina. Kao što je Matrix obrazložio, u čl.90 Ustava, stavku 5. jasno stoji da je povratna primjena nekih zakonskih odredbi moguća uz opravdane razloge. Osobno smatram da su opravdani razlozi vrlo sirok pojam i iskreno zao mi je sto Ustavom to nije točnije definirano. Naime u našem slučaju radi se o izravnom ograničavanju raspolaganja stanom uz sankciju ukoliko odlucimo postupiti suprotno novim odredbama. Ne treba vjerujem istaknuti da ovu zabranu nismo imali niti u ugovorima o kupoprodaji, a niti je dakle prije bila propisana zakonom. S obzirom da se ova izmjena zakona ovako naprasno primijenila povratno pitamo se gdje je pravna sigurnost i što se još može dogoditi u budućnosti. Volio bih doista neko obrazloženje što nam je činiti. Ustavom je nepovredivnost vlasništva deklarirana kao jedna od najviših vrednosta istoga. Apsolutno je neupitno da su svi kupci POS stanova doista i njihovi vlasnici, inače se ne bi zvali kupci. Isto je tako neupitno da se ovaj zakon primjenjuje za nove kupci kojima su uvjeti kupnje poznati. Isto tako Ustav je definirao da se vlasništvo može ograničiti ili oduzeti u ime interesa države, no tada vlasnicima treba ponuditi obeštećenje. Dakle, svi razumijemo da može postojati obrazloženje za povratnu primjenu ograničavanja raspolaganja našim stanovima, no zar je doista moguće ograničenja uvesti bez ikakvog obeštećenja? Predali smo prigovor na naknadni upis ove zabrane u vlasničke listove, no isti je odbijen, jer je upis izvršen temeljem novih izmjena zakona što je i razumljivo. Predali smo i žalbu na odbijeni prigovor, no uz inertnost sudova pitanje je kada će ona biti rješena i koji će na kraju krajeva biti ishod. Savjetuju nas i da predamo Ustavnom sudu ocjenu o ustavnosti, no sve su to dodatni troškovi koje mnoge obitelji koje žive u tim stanovima nisu u mogućnosti platiti, jer je naravno potrebno angažirati odvjetnika. Spominjem obitelji, jer je ovom odredbom država obitelji koje postaju brojnije protekom perioda od 10 godina, a sasvim je razumljivo da će mnogi postati roditelji jednog ili više djece, iste ograničila na premalene stanove neadekvatne za velike obitelji. Dakle, o pravednosti ove odredbe dalo bi se raspravljati, no željeli bi neki savjet što još možemo učiniti. Kad je riječ o pravednosti isti zakon je u olakotnim okolnosti u kojima se neće trpjeti sankcije ukoliko vlasnik proda stan prije isteka 10 godina naveo RAZVOD BRAKA. U cijelom ovom konktestu eto nerazumljivo je kako se obitelji sa djecom izostavilo i primorava ih se da žive u premalenim stanovima, a sve zato što nemaju novca da državi plate razliku do trižšne vrijednosti stana u vrijeme kupoprodaje. Moje isprike što na neki način ponovno otvaram ovo pitanje, no nadam se da nam netko može dati savjet.
  5. Hvala lijepa, dakle na svoja eventualna prava čekati ćemo ovisno o inertnosti suda.
  6. Pozdrav, iako već nekako predmnijevam koji ću odgovor dobiti, no možda se u međuvremeno nešto promijenilo. Naime, riječ je o tome da nam je u zemljišnoknjižnom ulošku naknadno upisana zabrana raspolaganja nekretninom. Nekretnina je prije upisa bilo otplaćena, te je bila bez ikakvih tereta. Dakle, stvarnopravno je bila privatno vlasništvo sa kojim smo mogli raspolagati kako smo htjeli. Upisa zabilježbe opravdan je izmjenom zakona koji je definirao povratnu primjenu takve zabrane na privatnom vlasništvu, te je na temelju zakona i upisana. Predali smo žalbu, pa me zanima postoji li neki rok definiran zakonom o zemljižnim knjigama?
  7. Malo ste van teme, ali shcaćam i Vas, te sam to bio i spomenuo, no u Vašem slučaju sam siguran da bi kao što kažete barem dobili tržišnu vrijednost. U slučaju POS stanogradnje, po tumačenju koje sam eto vidite dobio, ako u zakonu ograničenje u obliku koje se nama dogodilo ne postoji, mi nismo obespravljeni i nemamo pravo na naknadu (apsurd). Ako je to doista tako onda se i dalje držim mojih etiketa državi. Ako nije, onda vjerujem da u duhu toga da zakon ne može predvidjeti sve životne situacije mora postojati način da se i naše privatno vlasništvo zaštiti.
  8. Meni to doista nije sporno. Ja i govorim upravo o tome kako mnogim obiteljim ili kupcima to doista jeste bila nekretnina kojom su riješili svoje stambeno pitanje i koriste ju od prvoga dana kupnje. Problem nastaje protekom 10 godina i promjenom životnih okolnosti koje taj zakon nije predvidio, pa su samim time oni kojima je taj zakon trebao pomoći da povoljnije kupe nekretninu, sada obespravljeni i traži se da vrate ono na što su dobili pravo kada su udovoljili uvjetima. Kontradiktornost sama po sebi. Što su zakonodovcai trebali ili nisu učinili sada je bespredmetno komentirati, ali je jasno da je zakon obespravio veliki dio građana i promašio svrhu vom retroaktivnom primjenom. Još jedna činjenica je upravo ta da mi koje smo stanove kupili prije nekoliko godina nemamo takva ograničenja u ugovorima, te smatram da država sada grubo krši ugovorene uvjete, a sve radi pojedinaca koji su našli pravnu prazninu. Puniti pravne praznine na ovakav način, odnosno na štetu velike većine ostalih građana smatram da je izuzetno nepravično. Siguran sam da svi razumijete o čemu govorim. Sada se pitam koje su nam pravne mogućnosti na raspolaganju. Pitam se, na kraju krajveva, i otkud tih 10 godina? Tko je to točno odlučio da je to prikladan rok za ograničenje i kako nikome, ama baš nikome, nije palo na pamet što će učiniti svim onim obiteljima koje bi si rado isplanirale budućnost i nastavila životom van okvira stana koji im je država omogućila kupiti nešto povoljnije nego na tržištu? Kvragu, život ide dalje, ljudi se žene, udaju, rađaju djecu...zar doista moraju stisnuti pauzu na rađanje, jer bi se inače morali gurati sa troje djece u garsonijeri? Ako to ne žele, platiti razliku? Pa bar svi znamo da ljudima koji imaju djeca treba novac, pa neće ga bacati na ovakav način i davati ga državi koja je, kao što sam spomenuo i smislila taj sustav kako bi pomogla obiteljima, a to se još bolje primjećuje u Zakonu o subvencioniranim stambenim kreditima gdje se subvencije produljuju za dvije godine za svako novorođeno ili posvojeno dijete. Nitko ovdje ne vidi tu stranu i kako je veliki dio građana sada obespravljen, samo se vidi kako je manjina iskoristila pravne praznine. Zato i moje etikete na početku...valjda netko i razumije. Osobno smatram da i za buduće kupce taj rok treba skratiti, jer je 10 godina doista previše. Koliki bi rok trebao biti prikladan? Pet godina? Ili možda omogućiti obiteljima kojima ta nekretnina prema istome zakonu ne spada u odgovarajuću po kvadraturi, nakon što se eto promijene te životne okolnosti, da im se omogući da slobodno raspolažu nekretninom. E to bi bilo pravično.
  9. U žurbi vidim da sam krivo citirao što niste iskomentirali, ali evo vjerujem da je jasno u daljnjem komentaru.
  10. Samo malo pojašnjenje, mada sam gotovo siguran da ste shvatili što sam mislio. Nije stvar potraživanja, već proizvoljnog tereta na nekretninu za koju sam kao kupac u potpunosti ispoštovao sve ugovorne obveze, uključujući i podmirivanje cjelokupnog duga za nekretninu. Ista niti ima bankarskog tereta, niti je imala bilo kakvog drugog. Nekretnina nije niti dana u najam, niti je prodavana, no to čak nije niti bitno. Također da elaboriram i ovaj dio mada vjerujem da ste i to shvatili, ali niste ga niti iskomentirali mada je vrlo bitan. Ako dakle država neće RETROAKTIVNO kazniti sve one koji su ovakve stanove već prodali, te neće kazniti sve one koji trenutno imaju valjane dokumente kategorizacije stanova za turistički najam i one koji imaju valjane ugovore o najmu koje su potpisali i dobili prije ovih izmjena zakona prema kojima plaćaju državi i porez za najam, onda doista ne vidim nikakvu korist države osim što i dalje ubire porez od najma i prešutno i dalje odobrava nelegalnu aktivnost. Ako će ih kazniti, onda povlačim sve što sam napisao, pa bi na neki način vaga pravičnosti bila izjednačena za sve kupce takvih stanova. Na kraju evo još jedan, osobni, komentar kada je u pitanju zakon. Apsolutno je nemoguće da zakon pokrije sve eventualne životne i pravne situacije, te i dalje smatram, mada se Vi sa time ne morate složiti, da su ljudima koji su kupili ove stanove ovom retroaktivnom primjenom povrijeđena prava na privatno vlasništvo. Tu ponajviše mislim na one koji do ovih izmjena zakona od prvog dana žive u tim stanovima i aktivno ih koriste. Sada, ili u bilo kojem trenutku u budućnosti, država ih primorava da joj ipak daju tržišnu vrijednost stana ako žele iseliti radi realnih potreba za većim životnim prostorom, te iznajmiti ili prodati nekretninu. Meni je ovo samo vrlo važna životna lekcija da više nikada neću kupovati stan POS/APN sustava, jer je državi, kao što sam spomenuo, samo dovoljno izglasati zakon kojim će mi nametnuti nove terete, a ja ne mogu znati nikako koji će to biti. Sudeći i po Vašim komentarima sasvim je jasno da smatrate da pravno ne možemo ništa učiniti nego čekati da istekne rok ili pokrenuti ocjenu ustavnosti na vlastiti trošak, no molim u svakom slučaju, ako želite naravno, odgovor na pitanje iz ovog i prošlog posta vezano za već prodan stanove i tekuće najmove. Ipak je pravnog karaktera. Hvala Vam unaprijed.
  11. Hvala Vam na odgovoru, jer sam uprovo to tražio, odnosno zakonsku podlogu za Vaše mišljenje ako veća ja to nisam učinio, no ono što onda mogu zaključiti da zakonodavac jednostavno izrijekom nije pokrio ovu vrstu ograničavanja privatnog vlasništva. Stoga i moj komentar da je neupitno da je pravo vlasništva ograničeno, jer je naravno jasno ako netko osmisli nova potraživanja za Vašu nekretninu da Vam je vlasništvo ograničeno. Dakle, ne znači da se ono nije dogodilo ako izrijekom u zakonu nije navedeno. I imate pravo, to što se meni ne sviđa da nije u zakonu neće promijeniti onda činjenicu da zakon trenutno nije na mojoj strani po tom pitanju, kao što neće promijeniti činjenicu da mi se netko upisao na nekretninu mada nisam prekršio niti jednu odredbu istoga, a ispunio sve ostale. Mora se priznati da je ovo ipak vrlo specifična situacija, te ako trenutno zakonom nije pokrivena onda nam kao što sam i u svom inicijalnom postu napisao preostaje ocjena ustanovnosti zakonske odredbe što i sami spominjete. Na kraju dakle ostaje još jedno otvoreno pitanje: grubo kršenje ugovorenih uvjeta kupoprodaje. Možete li mi reći Vaše mišljenje po tom pitanju? Ugovor o kupoprodaji ovim zakonom postao je bezvrijedan pravni dokument, a odredbe u istome ništavne? I dalje stojim pri tome da potpisivanje ugovora sa državom na temelju ovog primjera postaje vrlo klizav teren i nitko zdravog razuma neće se usuditi kupiti stanove od države, jer ne može biti siguran u svoju investiciju. Tko jamči da će se država držati ovog perioda od 10 godina? Zašto baš deset godina? Što su s time zapravo učinili osim što su stopirali planiranje budućnosti mnogih obitelji? Možda su im čak učinili i uslugu, jer će nakon 10 godina stanovi vrijediti dvostruko. Oprostiti ćete mi siguran sam još eto taj komentar istoga. Ne slažem se sa Vam nikako da omjer koristi i štete ide dobrano u korist odredbe. Država ništa posebno neće izgubiti, a dobiti sada pogotovo neće.
  12. Nažalost opet niste odgovorili na moje pitanje nego ste samo ponovno ustvrdili kako se ovim ograničenjem ne osniva za drugoga neko pravo, pa bih i dalje onda molio Vaše pravno mišljenje s obzirom da se radi o pravnom portalu. Dakle, molim Vas, s obzirom da ste sigurni u Vaše tumačenje da mi pojasnite zbog čega je moje tumačenje krivo, jer meni kao što možete vidjeti nikako nije jasno kako netko može imati potraživanja za moje privatno vlasništvo, a da se to ne smatra osnivanjem prava glede vlasnikove stvari. Također, pozivate se na moj komentar oko samaca. Iste stanove kupovale su i obitelji sa jednim djetetom, pa su u međuvremenu postali roditelji još nekoliko djece, te također spadaju u kategoriju koju navodim. Sagledajte molim širu sliku. Isto tako se niste osvrnuli na to zašto nije moguće kazniti sve one koji su već prodali takve stanove kad je već riječ o retroaktivnoj primjeni. Mišljenja sam svakako da se treba voditi argumentirana rasprava, pogotovo ako smatrate da ste u pravu. Ja sam pokušao argumentirati svoje tvrdnje, možda nespretno, te emocionalno, jer sam direktno involviran, ali zato sada ljubazno molim za Vaš argumentiran odgovor. Nemojte svoditi odgovore na "to je tako" i "u krivu ste", molim odgovor na "zašto". Optužili ste me da moje mišljenje nema pravnu podlogu, a niste niti jedan argument dali zašto je to tako i što Vaše tvrdnje i mišljenje čini pravno ispravnim.
  13. Prije nego odgovorim na ostatak koji ste napisali imam samo par pitanja. Dakle, po Vama je sasvim u redu da država krši kupoprodajne ugovore, te je također u redu da obitelji kojima se povećao broj članova kućanstva tijekom 10 godina žive u neadekvatnim uvjetima, jer ukoliko isele iz stana i isti prodaju ili daju u najam moraju državi platiti razliku cijenu. Uz sve troškove i trud da se djeci omoguće bolji uvjeti stanovanja, jer se možda inače guraju u garsonijeri sad bi trebali državi još platiti i recimo 15 tisuća eura umjesto da to ulože u svoju djecu? To je pravično i pravedno samo zbog nekih pojedinaca koji su zaradili preprodajom, a nisu nikada živjeli u tim stanovima dok ove obitelji žive od samog početka? Nije diskriminatorno? Nije diskriminatorno i to što oni koji su već prodali stanove neće biti sankcionirani, retroaktivno? ...nastavak. Etikete sumraka demokracije i mafije nisam koristio bez razloga u svakom slučaju, no da pojasnim. Spomenuli ste kao i ja čl.90 Ustava koji govori kako samo iz posebno opravdanih razloga pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje, a inače nikako ne mogu. Postavlja se pitanje što je to opravdano. To ne znači da bilo kakvo opravdanje može biti dovoljno kako bi neki zakon mogao imati povratno djelovanje. Opravdanje nikako ne može rušiti ustavnopravni poredak odnosno protuustavno. Opravdanje ili obrazloženje, ja bih rekao paušalno, koje je pružila država u kojem se spominje kako se neki stanovi nisu koristili za rješavanje stambenog pitanja ne može nikako opravdati zadiranje u stvarnopravno raspolaganje nekretninom koja je u privatnom vlasništvu i to svih vlasnika, pa i onih kojima ta nekretnina jeste služila za rješavanje stambenog pitanja. Nadalje, spominjete ZVDSP čl.33, stavak 1. koji jasno navodi: (1) Pravo vlasništva može u interesu Republike Hrvatske biti zakonom oduzeto (potpuno izvlaštenje) ili ograničeno osnivanjem za drugoga nekoga prava glede vlasnikove stvari (nepotpuno izvlaštenje), u kojem slučaju vlasnik ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju. U ovom slučaju Republika Hrvatske doista ograničava stvarnopravno raspolaganje nekretninom osnivanjem prava na naknadu u razlici između kupoprodajne i tržišne cijene nekretnine u vrijeme potpisivanje kupoprodajnog ugovora ukoliko se vlasnik odluči na prodaju ili najam. Dakle, vlasnikovo stvarnopravno raspolaganje neupitno je ograničeno. Doista ne vidim kako bi se ovo drugačije moglo tumačiti. Neupitno je stoga da vlasnici ovim ograničenjem imaju pravo na naknadu. Isto tako nadalje prema stavku 3. istog članka jasno je da se ovom zabranom ne štiti interes Republike Hrvatske, a ponajmanje se štiti sigurnost Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša ili zdravlja ljudi. Ovom zabranom trenutne vlasnike stavlja se u nepovoljniji položaj u odnosu na druge vlasnike, posebice one koji su nekretninu prodali prije ove zabrane, ili koji su iznajmljivale nekretninu u svrhu turističkog ili trajnog najma, jer oni nisu obvezni platiti razliku u cijeni. Riječ je dakle o povredi čl.14 Ustava kojim je propisano da su svi pred zakonom jednaki. Slažem se nadalje sa Vašim zapažanjem da ZDPS-om nije ograničena veličina stana koji kupac koji je zadovoljio uvjete kupnje može kupiti, no u praksi ono jeste ograničeno, jer ste i sami zapazili da se minimalnom kvadraturom, uzimajući u obzir broj članova kućanstva išlo u korist obitelji s djecom kojih na listama ima sasvim dovoljno, a da samci ne dobiju priliku kupiti veći stan. No, isto je tako neupitno da se u periodu od deset godina dogodilo to da su mnogi ti samci u međuvremenu osnovali obitelj i sada žive u stanovima koji su ispod minimuma zahtjevanog prema ZDPS. Tako dolazimo do argumenta da osnivanjem prava na naknadu u razlici između kupoprodajne i tržišne cijene ukoliko se vlasnik odluči za prodaju ili najam, država izravno i neupitno vlasniku želi naplatiti osnivanje obitelji. To je samo jedna konkretna situacija u kojoj se mnogi vlasnici takvih nekretninu u ovom trenutku nalaze. Ukoliko smatrate da je to pravično i pravedno, slobodno recite. Ponovio bih još jednom ono što sam već napisao u prijašnjem postu, a to je da cjelokupna ova situacija otvara Pandorinu kutiju gdje se čini da je sve što je potrebno da država učini jeste da donese zakon kojim će ozakoniti oduzimanje privatnog vlasništva bez ikakvih posljedica, te biti iznad Ustava. Isto tako, stvara pravnu nesigurnost, gdje prijašnji i budući kupci takvih stanova više nikad ne mogu biti sigurni hoće li im država staviti još neka ograničenja na stvarnopravno raspolaganje nekretninom. Nitko zdrave pameti više neće kupovati te stanove ukoliko je ovo doista moguće. Na kraju, slažem se u svakom slučaju da zloupotrebi i malverzacijama treba stati na kraj, no opravdanja za retroaktivnu primjenu ovdje doista nema. Budućim kupcima ovakvi se uvjeti svakako mogu ponuditi, pa ako im ne predstavlja problem naravno pristati će na kupoprodaju. Tu priliku bivši kupci nisu dobili, pa su onda samim time već odavno mnogi ostali uskraćeni za stan. Puniti pravne praznine na štetu prijašnjih kupaca smatram da je nepravedno, nepravično i diskriminatorno. Zaboravio sam još jednom spomenuti i fakt kako se odbilo primijeniti retroaktivno mjeru produljenja subvencija za novorođenu djecu za kupce iz sustava APNa, jer bi to bilo protuzakonito. Kad smo već kod objašnjenja i obrazloženja, ne bi li legitimno obrazloženje bilo kako se u duhu poticanja demografske obnove omogućava i tim kupcima nova mjera, retroaktivno? Može li se interesom Republike Hrvatske smatrati poticanje demografske obnove, nataliteta? Shvaćate kako postoje dvostruka mjerila? U jednom slučaju je nešto protuzakonito i protuustavno, a u drugom nije, a oboje se može smatrati jednako važnim, a demografska obnova države kojoj se mnoštvo radnosposobnih građana iseljava je, rekao bih, još je i važnija od recimo naplate razlike u cijeni koja se traži od POSovih vlasnika.
  14. Ja bih rado da se ovdje iskomentira i ustavnost ovakve jedne retroaktivne primjene Zakona o društveno poticanoj stanogradnji. Niti jedan zakon ne može se primjenjivati retroaktivno, to jamči Ustav. Jedino u interesu Republike Hrvatske neki se zakoni mogu primijeniti retroaktivno, no ustav čak i u tom slučaju štiti ustavnopravni poredak kada je riječ o privatnom vlasništvu (Ustav, članci 50 i 90). Nije dakle dopušteno ograničavanje ili oduzimanje privatnog vlasništva bez naknade tržišne vrijednosti. Smatram da je ova retroaktivna primjena apsolutno protuustavna, da ne govorimo da su svi kupci potpisali obvezujuće ugovore o kupoprodaji prema prijašnjem Zakonu o društveno poticanoj stanogradnji gdje takve zabrane nije bilo. I u pravu ste kad kažete da možda onda takav stan ne bi niti kupili, pa bi se pružila mogućnost nekome drugome. Pa razmislite što se zapravo ovom izmjneom dogodilo. Dakle, državi je samo dovoljno donijeti novi zakon kojim će obespraviti svoje građane, a oni bi se sada trebali boriti protiv države i tražiti da se ispita ustavnost zakona, mada bi svi zakoni i propisi prvo trebali biti usklađani sa Ustavom. Tko sada priječi onda državi da privatno vlasništvo proglasi državnim? Vraćamo li se u vremena totalitarnih sustava? Da li će po primjeru ovog zakona sada državi izvlastiti nečije zemljište za gradnju ceste bez da vlasnika išta pita? Ako je suditi po ovom zakonu, čini se da može. Da ne govorimo o 10 godišnjem periodu u kojem se nekome život može promijenti i okrenuti naglavačke. Recimo, očiti primjer gdje po istom Zakonu nemate pravo na veliki stan ukoliko ste jedini član kućanstva. Propisuje se minimalno 35m2, te 10m2 dodtano za svakog člana. Oženite se, udate, dobijete djecu i osuđeni ste gurati se sa obitelji u premalenom stanu, jer vam država poput mafije prijeti da će vam faktički naplatiti djecu razlikom između kupoprodajne i tržišne vrijednosti stana u vrijeme kupoprodaje ako isti prodate ili date u najam da bi otišli u veći stan. Gdje je tu ustavna ravnopravnost gdje se recimo prilikom APN subvencioniranih stambenih kredita subvencije dodatno produljuju za dvije godine ako u međuvremenu nakon kupnje stana dobijete još jedno dijete? Kad je jedna saborska zastupnica u vrijeme izglasavanje novih izmjena zakona koje se tiču POSa i APNa pitala hoće li se retroaktivno ova mjera produljenja subvencija primijeniti i na bivše APN kupce koji su u međuvremenu dobili dijete, reečno joj je da bi to bilo protuzakonito, jer se zakoni ne smije primjenjivati retroaktivno. Lijepo, zar ne? (izvor: http://edoc.sabor.hr/NewReports/GetReport.aspx?reportType=4&id=&govId=&tdrId=2014427&singleTdr=&amandmanID=&objedinjenaRasprava=True&showAll=0) Ja bih sve ovo nazvao sumrakom demokracije i pravnog sustava. Zakon o društveno poticanoj stanogradnji očito je postao sam sebi svrha i smije kršiti i Zakon o obveznim odnostima i Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa onda samim time Ustav sa kojim su usklađeni ti zakoni.
  15. S obzirom na gore navedeno, moja majka koja je bila u bračnoj zajednici 15 godina s mojim očuhom do njegove smrti u stanu koji je u vlasničkom listu svo vrijeme ostao vlasnički podijeljen 50/50 između očuha i njegove bivše žene, nema nikakvo pravo dio nekretnine? Jedna polovica je od bivše žene, te je ona obvezna podmirivati preostale rate kredita, a drugu polovicu s obzirom na potpisanu i ovjerenu oporuku nasljeđuju njegova djeca?
  16. Što se tične bračne stečevine nije bilo nikakvih posebnih dogovora nakon rastave. Suvlasništvo je tako upisano od početka kupovine nekretnine. Dakle, želite reći da uz polovinu stana kojeg je suvlasnik bivša žena ima pravo i na dio druge polovice koja se onda dijeli na nju, te sadašnju ženu i njegovu djecu? Kako je sa obvezama kredita? Dijeli li se i on na sve sukladno tim omjerima? Što se ugovora tiče, čini sam da sam krivo shvatio. Nije riječ o ugovoru već o oporuci ovjerenoj kod javnog bilježnika u kojoj očuh/majka izjavljuju da svu imovinu koju posjeduju ili će posjedovati u trenutku smrti, a prije smrti budućeg supružnika (očuh/majka), ostavljaju u jednakim omjerima svatko svojoj djeci. Imovina stečena u braku ostavlja svaki supružnik drugom.
  17. Oporuke u tom smislu nema. No, prilikom sklapanja braka ocuh i majka su potpisali ugovor kojim definiraju da sva imovina stecena prije sklapanja braka nakon smrti bilo kojeg od supruznika ostaje njihovoj djeci. S obzirom da u tom ugovoru nije specificirano koja tocno imovina da li je on valjan? Stan je inace vlasnički podijeljen 50/50 između ocuha i bivše zene.
  18. Pozdrav svima! Imam jedno pitanje vezano uz nasljeđivanje imovine nakon smrti člana obitelji. Naime, moja majka je posljednjih 15 godina bila u braku s mojim očuhom koji je preminuo. Očuh ima dvoje djece. Isto tako, očuh je stan u kojem su on i moja majka živjeli posljednih 15 godina kupio tri godine prije stupanja u brak s mojom majkom, a tada je još bio u braku sa bivšom ženom. Stan nije kupljen gotovinom već na kredit koji bi trebalo plaćati još 20 godina. Također, nakon razvoda sa bivšom ženom nitko od supružnika nije pokrenuo zahtjev za raspodjelom imovine, no ona je navedena kao sudužnik u kreditu na predmetni stan prilikom kupnje, pa je pretpostavljam sada obvezna podmirivati preostale rate kredita. To je dakle činjenično stanje. Pitanje jeste na koji se način sada dijeli taj stan kao imovina? Ima li doista bivša žena pravo na dio nekretnine bez obzira što do sada uopće nije sudjelovala u plaćanju kredita, niti je ostatak života pokojnika provela uz njega? Dakle, na koji se način dijeli ovaj stan uz naravno i svu ostalu imovinu? Uzima li se u obzir vrijeme provedeno u braku sa pokojnikom? Koliko nasljeđuju djeca? Hvala unaprijed!
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija