Jump to content

Zenoslaf

Korisnik
  • Broj objava

    4
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. Poslodavac navodno ne uplacuje ni placu ni doprinose za taj period jer ja za to razdoblje od veljace 2018 do danas nisam utuzio razliku placa, vec sam ih se odrekao u dobroj volji nagodbom, a poslodavac je povukao zalbu. HZMO jednostavno tvrdi da ako mi poslodavac za taj period ne uplacuje placu, da automatski ne uplacuje niti doprinose, a samim time da ja ne mogu biti u radnom odnosu s firmom na nacin da imam staz i godisnji, a nemam placu niti doprinose. Kako je G-Man rekao, greska je mozda bila da nismo izrijekom stavili da se odricemo naknade netto place za to razdoblje. To bi vjerojatno rijesilo nedoumice. Ne znam. Hvala na pomoci oboma.
  2. Iz nagodbe je najbitnije: Članak 3. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je Odluka poslodavca od izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena. Ugovorne strane suglasno utvrđuju obvezu poslodavca da po sklapanju ove nagodbe radnika vrati na posao s pripadajućim brojem bodova XXX, sa nastavkom rada počev od 02.05.2019. godine. Članak 4. Poslodavac se obvezuje radniku isplatiti pripadajući iznos bruto plaće u visini od X kune s time da će sukladno odgovarajućoj potvrdi/obračunu porezne uprave podmiriti obveze u svojstvu poslodavca za radnika prema državi, a preostali neto iznos isplatiti radniku na njegov tekući račun. Osim iznosa iz stavka 1. ovog članka poslodavac se obvezuje isplatiti i iznos dosuđenog parničnog troška iz presude navedene u članku 1. direktno na tekući račun radnika. Isplate iz stavka 1. i 2. ovog članka poslodavac se obvezuje izvršiti najkasnije do 31. srpnja 2019. godine. Rokove iz ovog članka stranke ugovaraju kao bitak sastojak ove nagodbe. Članak 5. Odmah po sklapanju ove nagodbe poslodavac se obvezuje bezuvjetno povući žalbu podnesenu u postupku iz članka 1 ove nagodbe, te dokaz o tome dostaviti punomoćniku radnika. U slučaju pravodobnog i potpunog ispunjenja obveza iz ove nagodbe od strane poslodavca, radnik se odriče prava na isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose po presudi iz članka 1. ove nagodbe, kao i prava tražiti naknadu plaće za neutuženi period od veljače 2018. godine – 2.svibnja 2019., te prihvaća povratak na radno mjesto kako je to određeno u članku 3. ove nagodbe. Poslodavac je odmah po potpisivanju ove nagodbe povukao žalbu i sad je presuda pravomoćna. Ne krivim njih, imaju dobru volju, ali ne žele ničime ući u prekršaj, što znači da je na meni da dokažem da HZMO krivo tumači nagodbu. I činjenica je da je ne bi trebali ništa "tumačiti", nego pročitati kad sam dobio otkaz i kad sam se vratio i staž između toga popeglati. Ono što mi nikako nije jasno je kako HZMO isčitava da je meni radni odnos prestao u veljači 2018. pa do 2.5. kad sam se vratio. Temeljem čega, kad iza toga ne stoji nikakav otkaz ugovora o radu? Ne znam kako da ovo sad riješim jer to nije greška poslodavca, ali definitivno nije ni bilo nešto na što bih pristao u nagodbi da mi je netko dao ovakav scenarij. Moj odvjetnik smatra da HZMO krivo tumači nagodbu i zakon, ali dok oni ne promijene svoje tumačenje, poslodavac se boji ići kontra toga. Ispada da iako otkaza nikada nije bilo i ja radim neprekidno, da "neprekidno" znaci 14 mjeseci manje od ostalih zaposlenika koji isto rade "neprekidno". G-Man, hvala na odgovoru.
  3. Trebao sam malo pojasniti. Firmu je prije vodila kriminalna garnitura koja je podijelila nebrojeno nezakonitih otkaza, opomena pred otkaz, vrsila mobing, pravomocno su osudjeni za zabranjeni nadzor nad sindikatom, dignute su optuznice na DORHu za krsenje zakonano javnoj nabavi, inspektorat rada je podnio nekoliko prekrsajnih prijava za krsenje ZoRa za koje su i kaznjeni. Nakon isteka mandata, dosla je nova garnitura, ovaj put normalna i nagodbama su zatvorili vecinu radnih sporova koji su bili otvoreni. U mom slucaju kronologija je sljedeca: 1. Nakon sto sam drugi put dobio na prvom stupnju, oni su se zalili da im netko ne kaze da nisu iskoristili pravni lijek, ali su i izrazili zelju za nagodbom. 2. Ja sam pristao pod uvjetom da povuku zalbu i da presuda za nedopusten otkaz postane pravomocna. Pristali su. 3. U presudi sam trazio povratak na posao, a bile su i obracunate (vjestacenjem) sve place do veljace prosle godine kad je zadnji put mijenjan tuzbeni zahtjev. Ostale place bi, da nije bilo nagodbe, utuzio nakon sto bi se presuda izvrsila. 4. U znak dobre volje ja sam se odrekao placa u razdoblju od veljace 2018 do povratka na posao. I tu je naknadno nastao problem. 5. HZMO je poslao misljenje da s obzirom da sam se odrekao placa, da sam se automatski odrekao i staza i radnog odnosa u tom periodu i sad imamo apsurd da je meni nestalo 14 mjeseci staza u firmi i imao sam navodni prekid radnog odnosa iza kojeg ne stoji nikakav papir. Nit sam dao otkaz, nit sam dobio otkaz u tom periodu, a tako ispada, jer me se sad tretira kao da sam tek potpisao novi radni odnos i imam pravo samo na razmjerni dio godisnjeg, sto je po meni diskriminacija. Bitno je naglasiti da sam ja u tom periodu (a i dalje) imao otvoren obrt i placao uredno doprinose, poreze i prireze. 6. Dakle pitanje je prije svega, moze li se radnik odreci place i ako da, da li se radi o neto ili bruto placi? A drugo, da li se odricanje od place moze tumaciti kao prekid radnog odnosa iako i u nagodbi i u presudi stoji da se radi o nezakonitom otkazu i da se radnika vraća na posao. Ispada da sam dobrom voljom i ustupkom sa svoje strane, po HZMOu automatski odustao od 14 mjeseci staza i svih prava koja mi pripadaju kao zaposleniku. Znam da je to sve zamrseno i da svako tumaci na svoj nacin, ali cijenim i druga misljenja i pokusavam naci nesto sto bi imalo uporiste u zakonu. Jer trenutna situacija mi ne zvuci legitimno. Presuda u moju korist, nagodba koja sve isplacuje po presudi, otkaz nikad nije nastupio, ali odjednom imam rupu od 14 mjeseci staza i nemam pravo na godisnji, odnosno samo na razmjerni. Hvala na citanju i odvojenom vremenu za odgovor.
  4. Poštovani, imam kratko pitanje. S bivšim poslodavcem sam sklopio izvansudsku nagodbu u radnom sporu, nakon što sam po drugi puta dobio presudu na prvom stupnju. U nagodbi sam se, medju ostalim, u dobroj volji odrekao svih neutuzenih placa za razdoblje od nekih 14 mjeseci. U medjuvremenu, oni su povukli zalbu kako je dogovoreno nagodbom, presuda je postala pravomoćna, a ja sam vraćen na posao. Problem je nastao s HZMOovim tumacenjem koje tvrdi da kako sam se odrekao placa za to razdoblje, da sam se automatski odrekao i svih ostalih prava koja ukljucuju nekih 14 mjeseci staža, pravo na isplatu neiskorištenog godišnjeg odmora iz 2018. te puni godišnji odmor za 2019. godinu. Vodjen HZMOovim tumacenjem, poslodavac je rekao da se oni drze HZMO tumacenja jer da ne zele u prekrsaj, iako osobno nemaju nikakav problem s isplatom ni godisnjim (nova uprava je bolja od stare koja je bila kriminalna), ako im dokazem da je HZMO u krivu. U tom razdoblju, a i sad, ja imam otvoren paušalni obrt, plaćao sam uredno sve doprinose, poreze i prireze u tom razdoblju, a kako i u presudi i u izvansudskoj nagodbi stoji da je otkaz nedopušten, time on nije nikad ni nastupio pa se postavlja pitanje kako mogu odjednom imati rupu u radnom odnosu, a bez ikakvog papira koji bi iza toga stajao (sporazumni, redovni ili izvanredni otkaz)? Dakle pitanje je: Da li se odricanjem od placa u izvansudskoj nagodbi, radnik automatski odrice i godišnjeg i svih ostalih prava i da li je to uopce zakonski moguce? Jer ideja je bila, u dobroj volji, odreci se neto placa, nista vise od toga. Isti taj HZMO poslao je i misljenje da ja moram zatvoriti svoj obrt buduci da sam zaposlen u stalnom radnom odnosu kod poslodavca, sto je notorna glupost i to cak ni poslodavac ne trazi od mene jer znaju da moj obrt nema veze s njima. Ali nazalost, to nesto govori o strucnosti HZMOa i njihovim referentima. Hvala unaprijed na odgovoru!
×