Mišljenja sam da bih ovo trebao rješavati kod odvjetnika ali ne znam da li mi se kod njega uopće isplati ići jer mislim da je moj slučaj jako teško rješiv. Pa ću prvo zatražiti savjet na ovom forumu. Da krenem od početka. Živim u izvanbračnoj zajednici u istoj kući od 1999. godine. Oboje smo od te godine prijavljeni na istoj adresi. U uvodu moram napomenuti da sam od 1996. do 1998. zajedno sa majkom i ocem bio vlasnik malog dućana mješovite robe koju smo zbog problema u poslovanju zatvorili 1999. Pošto smo moja djevojka i ja tada bili podstanari, moj otac i majka odlučili su prodati svoju kuću i kupiti veću katnicu kako bi svi skupa živjeli. Tako je i bilo, ali zbog bojazni od poreznih dugova koje smo imali od prijespomenutog dućana, otac odlučuje da se kupoprodajni ugovor sa prodavateljem kuće sklopi između njega i moje djevojke i moga djeda koji je također s nama preselio u kuću. Tako je i napravljeno i u gruntovnici se kao novi vlasnici uknjižuju moj djeda i moja djevojka, svatko po 1/2. Djeda umire 2004. godine a ja nasljeđujem njegovu polovicu kuće. Ja se svoje polovice (opet zbog tog nesretnog poreznog duga, koji je astronomski rastao) odričem i darujem ga svojoj djevojci. Tada ona postaje 1/1 vlasnica kuće. Potpisuje i oporuku u kojoj stoji da će nakon svoje smrti ovu kuću ostaviti meni. Ali poznato je da se oporuka može bilo kada i promijeniti. Također u ZK ulošku otac i ja (majka mi je u međuvremenu također preminula) upisani smo da imamo pravo doživotnog uživanja.
Moram napomenuti da u ovih 20 godina zajedničkog života naši odnosi nisu bili na dobroj razini. Ja sam htio dijete, ona ne. Uz to, ona je meni iza leđa imala jako puno avantura i puno tajnih ljubavnih veza. Ali ja se jednostavno nisam mogao otrgnuti iz toga jer je ona vlasnica kuće a otac dok je bio živ nije htio ni čuti da prodamo kuću i raziđemo se. Isti stav je imala i ona jer joj je ovakav život odgovarao.
Prije 3 godine otac umire i ja ostajem živjeti u kući samo sa izvanbračnom suprugom. Ali ne zadugo, jer prošle godine u kuću doseljava njen dečko! I sada živimo svi skupa. Ljudi moji, mene je i sramota pisati ovdje o ovome ali ja više ne znam što da radim! Zarobljen sam ovdje 20 godina i ovo nije nikakav život. Želim se odseliti ali nemam gdje. Pokušao sam razgovarati s njom da prodamo kuću, podijelimo novac po pola i raziđemo se. Ali ona neće ni da čuje za to.
Eto, to je moja priča. Ja više ne mogu i ne želim ovako živjeti ali ne vidim nikakav izlaz iz ove situacije. Molim nekoga tko se razumije u pravo da mi da neki savjet ili odgovor može li se ovo riješiti angažiranjem odvjetnika i pokretanjem sudskog postupka jer ja više drugog izbora nemam.