And Zox

U medjuvremenu, evo i nekih odgovora na pocetnu nedoumicu. Sa portala udruge hrvatskih šumoposjednika: TKO SU ŠUMOVLASNICI, A TKO ŠUMOPOSJEDNICI? U javnosti, pa i u zakonskim i podzakonskim aktima pojmovi šumovlasnika i šumoposjednika se često nedosljedno koriste. Temelj za njihovo razlikovanje nalazi se u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji određuje sadržaj pravnih instituta vlasništva i posjeda. Zakon definira pravo vlasništva kao stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Nadalje se navode i ovlaštenja koja vlasnik ima na svojoj stvari, a to su pravo posjedovanja, pravo uporabe, korištenja i raspolaganja. Već ovdje može se primijetiti da je pojam vlasništva širi pojam od posjeda, jer ga u svojoj definiciji i obuhvaća. Unatoč tome vlasnik ne mora nužno biti i posjednik vlastite stvari. On to neće biti ako je svoj posjed prenio na drugu osobu ili ga je ta osoba stekla na neki drugi predviđeni način. Zakon definira posjednika kao osobu koja ima faktičnu vlast glede neke stvari. Posjed dakle nije pravo, nego činjenica. Faktična vlast ne znači nužno da posjednik mora biti u neprestanom fizičkom kontaktu sa stvari, ali on mora imati stvarnu mogućnost raspolaganja s njome. Posjednik može biti osoba koja je stekla tu vlast na temelju nekog pravnog posla kao što je zakup, najam ili stjecanjem prava plodouživanja. Zakon poznaje i posjed prava (za razliku od posjeda stvari), što je zapravo faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine. Posjednik ima zakonom osnovano pravo na samopomoć ukoliko dođe do neovlaštenog smetanja posjeda, kao i pravo na sudsku zaštitu svog posjeda. Pravo vlasništva svih nekretnina upisuje se u zemljišne knjige, dok činjenica posjeda može (ali i ne mora) biti upisana u katastar. Pravo posjeda se stječe već i fizičkom predajom stvari (ili omogućavanjem korištenja iste) te za to nije potreban nikakav formalan ugovor. Često se u medijima ističe neusklađenost podataka upisanih u gruntovnici (zemljišnim knjigama) i katastru. Ta neusklađenost proizlazi ponajprije iz činjenice da se u ta dva javna registra niti ne upisuju iste činjenice. Ipak, potrebno je naglasiti da se zajednički podaci za oba registra, opis nekretnina i njihova površina u njima nerijetko razlikuju. Međutim, za stjecanje prava vlasništva na nekretnini relevantno je stanje u zemljišnim knjigama. Pravo vlasništva se može steći samo od osobe koja je u njima upisana kao vlasnik. U ovom kontekstu potrebno je spomenuti i pojam izvanknjižnog vlasništva. Mnogi nakon stjecanja posjeda nekretnine smatraju da su stekli „izvanknjižno vlasništvo“ te nekretnine, međutim, to nije točno. Stjecanje posjeda ne može se smatrati izvanknjižnim vlasništvom jer su posjed i vlasništvo dvije različite pravne kategorije. Posjed tek protekom vremena, tzv. dosjelošću, može pod određenim okolnostima biti osnova za stjecanje vlasništva. „Izvanknjižni“ vlasnik je samo onaj koji je sklopio ugovor koji ga ovlašćuje da traži upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama u svoju korist, ali on to iz nekog razloga (još) nije učinio, te je u zemljišnim knjigama još upisana osoba od koje je on tu nekretninu stekao. Iako se i posjed može nasljeđivati te može svom ovlašteniku pružiti brojne koristi od stvari, bitno je naglasiti da samo pravo vlasništva pruža puni opseg ovlaštenja nad stvari. Vlasnik je u pravno povoljnijem položaju od posjednika jer može tražiti od njega predaju stvari (bitno je naglasiti da se pri tome razlikuje položaj poštenog od nepoštenog posjednika). Općenita razlika pojmova vlasništva i posjeda primjenjiva je i na vlasništvo i posjed šuma. Pri tome se treba uzeti u obzir i posebna zakonska regulativa primjenjiva na šume. Zakon o šumama, iako je u Republici Hrvatskoj temeljni izvor prava u području šumarstva, nažalost ne sadržava definiciju i jasno razgraničenje pojmova šumovlasnika i šumoposjednika. Zakon o šumama u članku 14. definira šumoposjednika kao „svaku pravnu ili fizičku osobu koja kao vlasnik i/ili posjednik gospodari šumom i/ili šumskim zemljištem“. Unatoč brojnim primjedbama prilikom javnog savjetovanja koje je prethodilo donošenju zakona, zakonodavac je propustio razgraničiti pojmove i zapravo je definirao samo šumoposjednika (koji može, a i ne mora biti istovremeno biti i vlasnik šume i šumskog zemljišta). Isti članak nastavno navodi nekoliko kategorija šumoposjednika. Pri tome se „javnim šumoposjednikom“ smatra pravna osoba koja je ovlaštena za gospodarenje šumama u vlasništvu RH, dakle društvo Hrvatske šume d.o.o. Kao privatnog šumoposjednika Zakon navodi „pravnu ili fizičku osobu koja je vlasnik šume i/ili šumskog zemljišta te posjednik na temelju pravnog posla“. Ono što je iz navedenog vidljivo jest da je cijeli zakonski okvir usmjeren prema pravnoj ili fizičkoj osobi koja je ovlaštena za gospodarenje šumom. U nekim slučajevima to je ujedno i vlasnik zemljišta, no u nekima nije (primjerice kod državnih šuma). Zakon ne definira i ne uređuje pravni položaj šumovlasnika koji nije u posjedu svoje šume. Isto proizlazi i iz općih odredaba prema kojima se Zakonom „uređuje sustav i način upravljanja, gospodarenja, korištenja i raspolaganja šumama i šumskim zemljištima…“ Težište Zakona je, dakle, na gospodarenju šumama, a ne na uređenju položaja vlasnika šume. Iako se Zakon izrijekom odnosi samo na šumoposjednike, a ne i šumovlasnike, on je u svojim određenim dijelovima proturječan jer na nekoliko mjesta spominje „šume u vlasništvu privatnih šumoposjednika“. Kako šumoposjednici nisu nužno i vlasnici šume, jasno je da i sam tekst Zakona o šumama ne slijedi logiku iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te da je nužna njegova izmjena. Jasna definicija šumovlasnika i uređenje pravnog okvira privatnog vlasništva šuma prvi su korak u smjeru zaštite prava vlasništva privatnih šumovlasnika. U svjetlu sve većih ograničenja privatnog vlasništva šuma, nametnutog kroz brojne nacionalne i europske propise, ključno je da privatni šumovlasnici iskoriste iduće zakonske izmjene i traže da se kroz njih postave temelji zaštite protiv ograničenja prava vlasništva kojima su izloženi. Pri tome će prvi korak biti definicija šumovlasnika u zakonskom tekstu. U široj javnosti pojmovi šumovlasnika i šumoposjednika često se pogrešno koriste kao sinonimi. Stoga je vrlo važno da sami šumovlasnici i šumoposjednici pravilno koriste terminologiju koja se na njih odnosi. Za svakog šumovlasnika važno je da o sebi ne govori samo kao o šumoposjedniku, jer time sebi oduzima dio prava koja mu kao vlasniku šume pripadaju. S druge strane, pojam šumoposjednika treba i dalje ostati u upotrebi za one koji šumom isključivo gospodare, bez da je ona u njihovom vlasništvu." Prodje me svaka volja za sumom. Radije da si posadim 500 stabala oko kuce i cekam 20 godina da mi izrastu u šumu.

Postovanje, Razmisljala sam kupiti sumsko zemljiste, i kroz neko vrijeme izgraditi si neku vikendicu za povremeni boravak. Danas sam malo pogledala zakon o sumama, i iz prve tri recenice zakljucila da je vlasnik i upravitelj svim sumama nasa Republika Hrvatska. Jesam li ja to mozda krivo shvatila? Ako je tome tako, ( a iskreno se nadam da nije) zasto bih onda kupovala i placala nesto cemu nikad nisam i ne budem vlasnik Kako onda toliki ljudi posjeduju, kupuju i prodaju sumsko zemljiste, sijeku svoja drva iz svoje sume i griju se s njima, grade si vikendice i sl Ako sam ja ovaj zakon krivo shvatila, onda imam pitanje- pod kojim uvjetima smijem sebi izgraditi kucicu u sumi? Koliko sam citala, ni to ne smijes sam, moras imat neku firmu kojoj platis da ti gradi Cob building ( gradjenje tehnikom slame, blata i pijeska) kod nas u HR je nepoznanica, pretpostavljam da je i to nezakonito. Da li se ipak pod nekim uvjetima moze ostvariti pravo na cob building vlastitim rukama, u vlastitom projektu u "vlastitoj" sumi? Zahvaljujem unaprijed na odgovoru, jer ne bih se isla zaletavati i potrositi gomilu novaca i rada, pa da mi to poslije uzmu i jos me i kazne

Mene zanima slijedece: Imam muza, vjencani smo 6 godina, djece nemamo,u brak nismo donijeli nista. Poceli smo od nule. Spremamo se kupiti manju kucu, pa me je netko upozorio da bi mi se mogao desiti slijedeci scenarij: U nekom periodu nase starosti, ako moj muz umre prije mene, tada njegovo troje djece imaju pravo traziti pola od njegove polovice kuce. Ako u tim poznim godinama ne budem imala brdo ustedjevine, nebudem imala za isplatiti djecu mog muza, kazu, mogla bih imati velikih problema zbog toga. Ja vlastite djece nemam. Kako se osigurati da mi se to ne desi pod stare dane Da li da kucu napisemo samo na moje ime ? I klauzulu da moj muz ima pravo stanovati u toj kuci dozivotno. Bi li to sta pomoglo? Jos jedna luda ideja pade mi na pamet, a to je da se sporazumno razvedemo, pa da ja ( sada izvan braka) kupim kucu na moje ime i tada se ponovno vjencamo Ili da jedno drugom oporucno ostavimo cijelu kucu, nakon sto je kupimo. Razumijete? Kupimo kucu pola pola i kad uselimo, napravimo oporuku da u slucaju da ja umrem prije njega, ostatak kuce pripada njemu ( to bi ionako bilo tako, posto ja djece nemam ) i da u slucaju njegove ranije smrti on oporucno ostavlja svoju polovicu meni Da li bi ta oporuka bila valjana? Bi li takva oporuka bila vazeca, bi li je ta djeca mogla pobiti na sudu Ili postoji neko drugo rjesenje koje ja ne vidim Unaprijed hvala

Postovanje, Trazim odvjetnika koji bi provjerio na sve mile i nemile nacine da li moj muz moze uci u Hrvatsku, a da ga nitko ne zaustavlja, ispituje ni privodi. U inozemstvu smo od 2016. Postu i dopise ne prima, buduci da na adresi na kojoj je prijavljen u Hrvatskoj, svu njegovu postu odbijaju primiti, te se ona vraca posiljaocu. Tako da i nema saznanja o prispjelim dopisima ili obavijestima. U proljece 2016 zaustavila ga je policija, te su mu nasli nekog praha kod njega, manje od 3 gr sta su napisali u zapisniku da je kokain, a nije bio nego nesto slicno, sto nije niti bilo na listi zabranjenih supstanci. Ove godine sam u Njemackoj za njega radila, zbog posla, tzv Polizeiführung, prema tom dokumentu on je cist i u Njemackoj, i u Hrvatskoj, i u EU, pise broj unosa nula. To je nekakva procedura slicno nasem Uvjerenju o nekaznjavanju. Ali, on bi ipak zelio bit siguran da nece imati neugodnosti i da ga nitko nece ni na sta prisiljavati. Trazimo odvjetnika koji bi ispitao brzo, znalacki i elokventno, recimo za par mjeseci da znamo kako stoje stvari, i ako znate koga takvog, molim vas javite nam se na email adresu andzox13@gmail.com Srdacno zahvaljujemo And & Zox

Pozdrav svima, Imam pitanje: Da li nam po zakonu mogu zaplijeniti ( oduzeti) naslijedjenu nekretninu, ako su je naslijelile 3 sestre, od kojih je jedna u ovrsi, ( ja ) Imala sam kredit u svicarcima, za kojeg sam tuzila ZABA Banku. ZABA mi prema izracunu sudskog vjestaka duguje oko 120 000 kuna, dok ja dugujem za ostatak neotplacenog kredita Agenciji za naplatu potrazivanja B2Kapital oko 82 000 kuna, koje polako na rate otplacujem. Znaci, oni duguju meni vise nego sto ja dugujem B2Kapitalu. Ali, ipak sam jos uvijek u ovrsi, do konacne otplate duga, pa zato pitam Unaprijed hvala na odgovoru i LP

Puno hvala

Puno hvala na brzom odgovoru!! Evo jos jedno pitanje, ako sestra sestri poklanja kucu darovnim ugovorom, da li treba platiti porez na promet nekretnina ? Unaprijed hvala

Postovani, Molim vas tko zna da cim prije odgovori uz nasu veliku zahvalnost. Evo pitanja : Da li placam Porez na promet nekretnina, ukoliko mi mama oporukom ostavi nekretninu u vlasnistvo, i koje jos troskove mogu ocekivati? Unaprijed hvala !! AndZox

Ovako, moja je svekrva uplasena da ce joj Banka sjesti na 1/4 kuce, na kojoj je upisan njen bivsi muz, od kojeg je rastavljena vec 30 godina, ali taj dio kuce je jos uvijek glasio na njega u trenu njegove smrti. Poslije njegove smrti saznalo se da ima dugova, oko 12 tis eura, mozda i vise, to se ne zna tocno koliko. Imao je on i zemju, 2-3 gradilista i nesto sume u unutrasnjosti u trenu smrti. Da li postoji neka zakonska regulativa da se vjerovnici/drzava, ili kome je vec bio duzan, naplate od prodaje njegove zemlje, a da svekrvu ostave na miru, posto ona zivi u svojoj kuci i naravno da ne zeli da je banka istjera iz kuce zbog te 1/4, kome se obratiti za pravno savjetovanje. Naslijednici bi mu bili po zakonu njegovi sin i kcer, koji ne zele ni nasljedstvo ni dugove. Ostavinska rasprava jos nije bila, i nitko od djece ne zeli je pokrenuti, jer su culi da onaj koji pokrene ostavinsku, taj mora placati sve troskove postupka, i preuzima automatski pokojnikov dug. Osim te zemlje i sume, imao je i trosoban stan, kojeg je darovnim ugovorom poklonio bivsoj snahi deset dana prije smrti. Ali od tog stana nece biti naplate, jer se bivsa snaha osigurala kod odvjetnika da se stan ne dira zbog dugova. Ima li kakve nade za svekrvu da izbjegne dozivotno placanje tudjih dugova?