Damir Ri

Ruby, zahvaljujem Vam na odgovoru, uz napomenu da sam za ugovor o doživotnom uzdržavanju napisao da bi imao smisla samo ako je pravno moguć. Temeljem čl. 89. st. 3. Zakona o nasljeđivanju očitovanje volje darovatelja ne mora biti oporuka. Može biti i izjava da se učinjeni dar ne uračunava u nasljedni dio upravo zbog toga da bi se izvršila volja darovatelja. Ovo su samo moja razmišljanja, ovaj forum služi da razmijenjujemo svoja mišljenja i dobijemo stručan savjet koji može biti koristan i za ostale članove koji ne sudjeluju u ovoj temi, a prate što se objavljuje.

Ugovor o doživotnom uzdržavanju imao bi smisla, ako je pravno moguć i ako ne bi trebalo kao što je Ruby (napisao ili napisala) za ugovor o dosmrtnom uzdržvanju da se vlasništvo na nekretnini vraća natrag majci, da bi onda opet poslije meni bilo vraćeno. Kao što se zna, ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku i ovjeren kod javnog bilježnika. Na njega se plaća porez na promet nekretnina, od čijeg plaćanja su izuzeti najbliži potomci. Postoji još u Zakonu o nasljeđivanju čl. 89. st. 3. prema kojemu postoji mogućnost da ostavitelj svojom oporukom ili izjavom odredi da se dar ne uračunava u nasljedni dio. Međutim, zakonodavac je u prije toga napisanom čl. 77. st. 2. naveo da će se dar i u tom slučaju uračunati u nasljedni dio, ako sam ja to sve uspio pohvatati kako treba.

Matrix, Zakon o nasljeđivanju može svatko pročitati na internetu. Te odredbe o nužnom dijelu znam i sam. Mene zanima pravničko tumačenje tih odredbi, jer navedene odredbe nisu precizne, mogu se tumačiti na različite načine. Stan upisan u zemljišnik kao vlasništvo nikako prema temeljnim pravnim načelima i zdravoj logici ne bi trebao biti dar koji bi se vraćao. To potvrđuju i mišljenja MsBourne i Ruby_Danderfluff.

U ugovoru o darovanju nismo naveli da sam dužan davati uzdržavanje, ali u stvarnosti je tako. Hoćete li mi odgovoriti, odnosi li se to na moj slučaj, gdje je darovani stan prije više godina upisan u zemljišnik kao moje vlasništvo, što tada niti poslije nitko nije pobijao?

Pozdravljam sve članove foruma, temeljem Ugovora o darovanju od prije 7 godina majka je na mene prenijela vlasništvo na stan. Razlog tome je što nas dvoje sami živimo u stanu dugi niz godina, od kada je bolesna jedino se je o njoj brinem i pomažem joj u svakom pogledu. U zemljišnik sam upisan kao vlasnik stana 1/1. Prema Zakonu o nasljeđivanju, brat ima pravo na nužni dio. Međutim, osim stana, majka nema nikakve druge vrijednije imovine iz koje bi se brat mogao namiriti. S obzirom da se jedino ja o njoj brinem i da brat nije ništa dao kada je trebalo otkupiti stan, majka želi da stan ostane i dalje meni, pogotovo što ja plaćam sve troškove za režije i održavanje stana. Majka ga ne želi isključiti iz nasljedstva kao nedostojnog, kako bi zadržala i dalje koliko toliko dobar odnos sa njim. Da stan nije već prešao u moje vlasništvo, zaključili bismo ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Pozivam moderatore i članove foruma koji mogu pomoći dobrim savjetom da napišu svoje mišljenje. Hvala