velikoslovka

Strašno je to da netko odrastao od djeteta starosto 21 mjesec ( dakle niti dvije godine ) očekuje da mu kaže da ga voli umjesto da mu odrasla osoba sama to kaže i pokaže. Strašno je to da otac djeteta poželi svom djetetu drugog tatu i da mu to bude dovoljno. To je malo dijete koje tek treba naučiti davati ljubav, a kako da to nauči prema ocu koji je sretan što on ima drugog tatu?! Ne možete se tako postavljati prema djetetu i dići ruke od njega zato što ljubav ne zna pokazati niti davati. Ne podcjenjujte nikoga tko je manjeg obrazovanja ( možda ste i vi za nekoga polupismeni) od vas. To ne znači da je loša osoba i da ne može voljeti vaše dijete umjesto vas, kad ste već vi digli ruke od njega. Pozdrav!

To što je vaša bivša supruga našla ljubavnika ili novog partnera s većom zaradom nije vaš problem. Nije lako prihvatiti činjenicu da vas je napustila zbog drugog muškarca, ali nije niti njegova krivica što više od vas zaradjuje. Ako se gospodja uda to ne znači da je njezin suprug dužan uzdržavati vaše dijete ( TO MOŽE BITI SAMO NJEGOVA DOBRA VOLJA), ali vaša je obaveza pomoći pri uzdržavanju djeteta. Iako se niste željeli rastati ipak je došlo do toga jer niste našli zajedničko rješenje problemu koji vasa je do rastave i doveo. Ne znam o kakvom se kreditu radi, ali i to se može riješiti pravno. Nije svakoj ženi kriterij muškarac koji ima novaca. Vidite ja sam bila udana za muškarca koji je od mene 3 do 4 puta manje zaradjivao, a na kraju sam shvatila da je to bilo samo iz koristoljublja. Sad ste jako razočarani što ste u takvoj situaciji i što ste sami. Ta žena trenutno ne razmišlja da bi vam se vratila, zato jer biste vi htjeli imati obitelj. Žalosno je što ste ostali bez nje, ali i za to trebaju biti i ostali članovi vaše obitelji zaiteresirani, što nije slučaj kod vas. Ne brinite se, kad sve to prebolite, kad budete "zračili" optimizmom onda će se naći osoba kojoj neće biti važno koliko zaradjujete, već će svoju zaradu podijeliti s vama, a i razumjeti vašu bol koju ste prošli. To je sve proces koji treba vremena, ne mogu se neke stvari promijeniti preko noći pogotovo ako ne ovise samo o vama. Pozdrav!

Poštovanje gđo MariaElena ! Savjet : Odvedite dijete kod dječjeg psihologa ŠTO PRIJE i pričekajte da psiholog napiše svoje mišljenje. Tek s time možete pokušati, eventualno, promijeniti sudsku odluku ( ne temelju promijenjenih uvjeta). Nikako nemojte nikome davati originale takvih dokumenata, već ih čuvajte za sebe, a svemu priložite ovjerene fotokopije ( radi sebe i djeteta). Posjetite odvjetnika pa ćete vidjeti što treba napraviti jer sada sve ide prvo preko suda, a onda sud traži nove dokaze od CZSR ( oni će morati otići u vrtić i pozvati oca na razgovor) i donosi presudu. Sve što ste napisali ovdje morate navesti u tužbi za promjenu susreta i dokumentirati. Naravno da će i otac tu morati priložiti protudokaze. Ne bojte se reakcije djeteta na psihologa, on će već naći način da izvuče iz djeteta ono što ga muči. Pozdrav!

Ono što je sud odredio i ako ste oboje to potpisali i nije se u medjuvremenu nitko žalio na donešenu presudu ne možete mijenjati, osim ako izmedju vas i bivšeg supruga postoji neki dogovor ( usmeni ili neki drugi) da se vidjanje s djetetom može odvijati i izvan sudske odluke. Koliko vidim da suprug vidja dijete u dane koji su mu odredjeni, a niste spomenuli da dijete ima bilo kakav problem zbog toga što ga otac odvede iz vrtiće nešto ranije ( možda u 17 sati nije u mogućnosti da dodje po dijete, a možda se radi o tome da provede koji sat duže s djetetom jer to želi), a baka i djed su mu vjerojatno uskočili da bi sve to skupa bilo manje bolno i njima i djejetu. Stoga savjet : Ako nemte nikakav problem s bivšim suprugom tipa prigovora kako odgajate dijete, pa s kom se družite ( a to može biti jako neugodno), i ako vam pomaže oko uzdržavanja i ako dijete ne pokazuje bilo kakav tip negodovanja da bude kod tete sat duže, a u vrtiću sat manje, nemojte ništa mijenjati jer mogli biste u namjeri da povrijedite bivšeg supruga zapravo povrijediti dijete koje to ne razumije jer nije na takvom nivou psihološkog razvoja i ne razmišlja racionalno već srcem, a ono vas OBOJE jednako voli i ne zna kako bi se podijelilo. Volite svoje dijete i pomozite mu da se snadje u novonastaloj situaciji, jer, vjerujte mi, ono se u svemu tome ne snalazi ma kako se vama činilo da se snalazi. A iskreno, 1 sat duže i nije puno vremena da biste sebe, dijete i bivšeg supruga, pa i vaše i njegove roditelje stavili u takvu situaciju i pogoršali odnose koji su koliko toliko na civiliziranom nivou. A sad ako otac radi, pa mora raditi i dobro je i za dijete da se navikne da tata mora ići raditi jer od rada se živi. Nadam se da i vi imate posao ( zbog toga bi trebali shvatiti da ponekad ne možete odgoditi posao zbog obaveze) i da zbog posla vaše dijete mora ići u vrtić. Zato je dobro da djed i baka mogu i žele pomoći. Pozdtrav !

Da, točno davala sam mišljenja da dijete treba dodijeliti ocu na skrbništvo, ali u tim slučajevima nije da nije bilo prioblema. Tu su i te kakvi problemi, ali upornost se isplati. Sud dosudjuje rješenje na temelju činjenica koje ima ( ako je nepristran), a i to je u nekim slučajevima utopia. Taj dio vam ne mogu riješiti djelatnici CZSR. Ako se zatvori "začarani krug" ona je meni ovo i on je meni ono, onda se tu jako teško može nešto napraviti dok netko ne popusti. Ne mogu shvatiti da je toliko teško objasniti roditeljima, koji svoje dijete iznad svega vole, da upravo radi tog djeteta moraju naći kompromis. No često se razgovori svode na optužbe i nemogućnost daljnjeg razgovora. Jednostavno se dogodi da se bivši supružnici "prepucavaju" preko CZSR i preko svog vlastitog djeteta ( za koje tvrde da ga iznad svega vole) a ni jedno ne želi popustiti, a dijete se onda izgubi u svemu tome, jer ne razmišlja racionalno već osjećajima. Nakon toga se pojavljuju problemi kod djeteta, nerijetko i psihosomatski. Ne želim da me krivo shvatite, ali objektivno je od dva zla bolje izabrati ono koje je manje, pa se dijete ostavi tamo gdje su uvjeti za njegov život zadovoljeni, nego da se "nateže" izmedju rastavljenih roditelja koji se ne žele dogovoriti, inate jadan drugom i prkose, dok ne postignu kompromis. A vjerujte kad su ljudski osjećaji u pitanju, svašta imate, ponekad pomislim da niti jedan od roditelja ne zasluzuje svoje dijete, no kad im otvoriš oči, onda se do kompromisa i dodje. To je proces koji traje kod nekih duže, a kod nekih kraće ( zavisi koliko je glava tvrda i usijana). Problemi se ne javljaju kod onih ljudi koje sam navela u početku prethodnog topića. Kod ljudi koji su spremni na svaku vrstu kompromisa, na život u blizini, a da vam način života bivšeg supružnika ne smeta. Za nešto takvo treba jako puno vremena. Moj osobni stav, se često ne slaže sa zakonom, ali ono što moram raditi vezano je uz zakon, a zakoni su tajvi kakvi jesu i državni aparat je takav da se u ovoj državi može raditi što se hoće i proći nekažnjeno. Ne podržavam nesavjestan rad djelatnika bilo koje državne službe,pa ni CZSR no oni ne mogu bivše supružnike prisiliti na suradnju kad oni to ne žele,ili jednostavno neće da suradjuju. Za suradnju moraju oboje to htjeti, a uglavnom nije tako. Za sprovodjenje bilo kakve represije potrebno je imati argumente i protuargumente , a to utvrdjivanje traje i traje, a sve to još dok utvrdi sud traje još duže. Obično, tu nije uvijek samo jedan supružnik kriv. Stalno upozoravam da su kompromisi pri rastavi braka potrebniji nego kod supružnika u braku, upravo zbog djece koja se ne mogu podijeliti. Zbog toga su sve zakonske situacije neizvedive, jer se zakon niti ne provodi. G. ritter Vi trebate naći rješanje koje će biti prihvatljivo za oboje. Isto je i vaša bivša supruga mogla vama predložiti da vi potražite posao bliže njenom mjestu stanovanja, pa ćete biti bliže djetetu. Kako sad to riješiti ? Taj se problem ne može riješiti za jadan dan. Niste naveli da li vam supruga radi ili ne radi, ali ako ne radi, kako ste mislili da ona živi u Zagrebu s djetetom u stanu koji joj vi kupite? Ono što je moj osobni stav, jeste da dijete ne treba pripasti roditelju koji razori obitelj, učini preljub ili izvrši nasilje nad bilo kome u obitelji ( no činjenice koje potvrdjuju tko je razorio brak i obitelj se na žalost više ne utvrdjuju.) .Obojima nasilnim roditeljima bih oduzela dijete dok trepneš, ali to nije tako jednostavno, a za sve trebaju dobri dokazi da se bilo što poduzme ( tako je to u našoj državi). Moramo raditi onako kako dolaze direktive s viših nivoa. Pozdrav!

Poznajem jednog oca koji je od troje djece ( dvoje ženske i jedno muško) na skrbništvo dobio dvoje ( sina 9 god i kćer 15 god) i sad traži skrbništvo za treće dijete ( kćer 13 god) i koliko vidim dobit će ga . Prema tome nije nemoguće. Problem je u toime što očevi na sudu svojevoljno daju pristanak da dijete / djeca ostanu živjeti s majkom, a onda ulažu žalbe, tvrde da su te žene psihički poremećene i sl. Pozdrav!

Štovani g. ritter Za zajedničko skrbništvo potrebno je da roditelji žive na slijedeći način: 1. ili u istoj kući u kojoj su dva stana. U jednom živi tata u drugom mama i dijete. tako se dijete nalazi u istom okruženju svojih prijatelja s kojima se druži, a koji s njime idu u vrtić ili u školu. Time je ispunjen uvjet da su oba roditelja u blizini djeteta i da zajedno skrbe o njemu i njegovim potrebama ( to je idealan slučaj). 2. ako nije moguće ostvariti život na zajedničkoj adresi onda bi roditelji trebali živjeti u istoj ulici nekoliko brojeva dalje jedan od drugog. tako bi dijete opet bilu u istom socijalnom okruženju( navedeno gore) a roditelji ne bi bili jedan drugom "na smetnju". 3. Za postizanje gornjih uvjeta potrebno je da su oba roditelja duboko odgovorna i svjesna da sve to rade za dobrobit djeteta i potrebna je jako velika suradnja ( što je utopia) i jako veliki prag tolerancija ( veći nego kod bračnih drugova) kako dijete ne bi osjećalo povrijeđenost roditelja. Zbog različitog načina života medju bivšim supružnicima i mogućnosti ostvarenja nove bračne zajednice jednog od njih, vrlo često se takvi slučajevi, i kada su spočetka gotovo zadovoljeni uvjet,i završe preseljenjem jednog od bivših supružnika ( jer nema tolerancije) i dijete onda po drugi put prolazi iste traume koje je već jednom doživjelo tjekom razvoda. Vrlo često otac teško prihvati da se majka preuda ( ili otac oženi) i da njegovo dijete prihvati očuha gotovo isto kao i oca i tu onda počnu problemi, jer otac ( ili majka) vrši pritisak na novu bračnu zajednicu svog bivšeg supružnika. Zbog toga se jedan od njih ( najčešće onaj u novom braku) odluči udaljiti kako bi mogao živjeti u skladu sa svojim novim obavezama. Nerijetko se očevi bune kako neki drugi čovjek poljubi njegovu djevojčicu ili ju podraga po glavi. To se danas uvriježilo da se odmah radi o pedofiliji, a često to uopće nije tako. Na žalost , zbog toga i puno još sličnih stvari, praksa i sud to baš ne dosudjuju upravo zbog svega gore navedenog. Povrijedjeni ego jednog od roditelja ne dozvoljava da netko drugi bude kraj njegovog djeteta iako to može biti bolji čovjek kao osoba i od samog oca ( ili majke), a tu je dijete u još gorijem položaju. Znam dva rastavljena "para" koji su uspjeli to ostvariti, ali su zbog bilzine i zbog velike tolerancije ponovno se vjenčali ( dakle rastali se pa ponovo vjenčali) što znači da izmedju tih ljudi nije nestalo ljubavi što kod 98% rastavljenih parova nije slučaj ( barem ne kod nas). Ima slučajeva gdje sam i sama davala mišljenje da je dijete bolje dodijeliti ocu na skrbništvo, a majka je plaćala uzdržavanje . I to je sasvim lijepo funkcioniralo. Ali takvi ljudi, kod kojih sve to štima, neće vam pisati po forumu jer nemju problem koji treba riješiti, jer su bili spremni na kompromise iako im nije bili baš sve kako su zamislili, a velika većina na ovom forumu nije spremna na kompromise već traže kako da pravno dobiju baš i isključivo ono što žele ( u dobrom dijelu slučajeva samo zbog osvete) jer su oni jedini i u pravu. Isto tako misli i drugi supružnik, da je jedino on u pravu i da je žrtva. Ako nisu spremni na kompromise onda su oboje jednaki. Nije u redu da samo jedan od njih popušta. Moraju oboje. Zbog toga se CZSR nalazi u takvom položaju, jer ako podrži jednu stranu, time prisili drugu da se odrekne dijela svojih prava, pa je onda ta strana povrijedjena, a nijedna strana nije spremna popustiti ( malo jedna malo druga) pa se nadje nekakva sredina u kojoj se može "plivati" a da svi budu na nivou civiliziranih odnosa. No kako toga nema, onda se mora ići u nadzor, pisat zapisnike što je dijete jelo taj tjedan, da li je napisalo zadaću, jel bilo na uluci ili nije. Nadzor remeti svakodnevni život bivšeg supružnika i on postaje sputan, što izaziva revolt i tako se krug inata i osvete zatvori i pretvori se u tužakanje kao u prvom razredu osnovne škole, čime niti jedno od bivših supružnika ne bude shvaćeno ozbiljno, na kraju. Jedanput netko mora popustiti da se to prekine, a onda postupno graditi suradnju temeljenu na kompromisima. Pozdrav!

G ritter moram vam proturiječiti u jednoj stvari,a to je da vi niti nitko drugi nema pravo oreći se nečega što je djetetovo ( jer to nije vaše) i što mu po zakonu pripada. Jedno je kada roditelj ima određeno uzdržavanje za dijete, a to svojevoljno uskraćuje. Drugo je kad roditelj koji s djetetom živi zna da drugi svojevoljno uskraćuje uzdržavanje, a ne želi putem suda nastojati djetetu ostvariti njegova prava ( zakonski određena). Treće ja kad se roditelj s kojim dijete živi "odrekne" uzdržavanja ( što na sudu nije moguće osim nekog dogovora s kojim se slaže i drugi roditelj) i svojevoljno uskrati djetetu uzdržavanje koje mu zakonom pripada. Ono što se može dogoditi da dijete, kad postane punoljetno, tuži tog drugog roditelja zbog neplaćanja uzdržavanja ( znam nekoliko takvih slučajeva) i stavi ga u nezavidan financijski položaj ( što nije rijetkost), tako da se roditelj pod stare dane nadje, nerijetko i na ulici, jer ostane bez svega. Dug za neplaćanje uzdržavanja ne zastarjeva,a kamate su 15 ili 16% godišnje. Vidite ja sam se isto rastala, i sve ostavila bivšem suprugu, stan i auto, ali sam mu stavila privremenu mjeru da ne može prodati stan dok naš sin o tome ne odluči jer sam polovicu svog dijela iz bračne stečevine prepisala na sina. Uzdržavanje mu ne plaća, jer ne želi, iako mu je određeno uzdržavanje od 2000 kn/mj putem suda. Isto sam izjavila da uzdržavanje za dijete nije neophodno plaćati, ali sudac ( muškarac) me je upozorio da nemam pravo to odbiti jer je to djejetovo ( kasnije sam shvatila da ima pravo jer taj novac i jeste djetetov a ne moj)., pa je sud prema njegovom prosijeku plaće odredio uzdržavanje u tom iznosu koji otac mog sina naravno ne plaća. Sad živi s drugom ženom u stanu koji sam ja kupila i namjestila ( jer on nije radio u to vrijeme), vozi se u autu koji sam kupila isto ja, a moj sin ne može ići kod tate jer sadašnja žena ne dozvoljava da ju uznemirava hiperaktivno dijete žene iz prvog braka ( čak ga niti ne doživljava kao dijete njenog supruga). Ali, ima Boga, pa će s vremenom sve doći na svoje. Jednom. Tako će sin, kad postane punoljetan, moći tužiti oca za to neplaćanje uzdržavanja, a ocu kako bude, jer sad doslovno njegov otac " ima kredit od 2000 kn/mj kod svog maloljetnog sina": Pa nek uživa s tim novcem. Moram vam još na nešto skrenuti pažnju ( na postavljeno pitanje) Ako se radi o dvoje maloljetnika, onda su djed i baka i te kako odgovorni i za svog sina/kćer i za to djetešce koje nije tražilo da bude rodjeno i trebaju se pobrinuti zajedno sa svojom djecom, do onog trenutka kad budu sposobni da se brinu sami; oko podizanja svog unučeta, a ne da to pada ne leđa poreznih obveznika tj. cijelog društva ! Pozdrav!

Da točno tako. Morate imati sve uplatnice ili sl. Možete si sami napraviti admisnistrrativnu zabranu, ali u banci, tako da vam banka uplaćuje na račun vaše bivše supruge ili djeteta .tako ćete svaki mjesec dobiti izvješće da ste uplatili odredjeni iznos u svrhu uzdržavanja, a i ona će u svom izvodu dobiti izvješće o uplati od svoje banke ( još bolje ako se radi o istoj banci, tada nećete plaćati transakciju). Pošta je isto jedna od solucija, ali tu plaćate, ovisno o iznosu, dosta veliku poštarinu, pa ako nemate baš puno novca onda vam se isplati i najbolje ja da to radite preko banke. Tako ćete zaštititi sebe ( da sigurno plaćate uzdržavanje), a i bivšu suprugu ( da će sigurno noavc primiti), a to vam se neće vidjeti u izvodu plaće ( na platnoj listici) ako budete trebali podizati neki kredit i sl. Pozdrav! Pozdrav i sretno.

Morate podići novu tužbu na sudu u vezi plaćanja uzdržavanja na taj način. S obzirom da ne znamo da li je otac maloljetan pa ne radi i ne može plaćati, ali u ovakom slučaju, ako jeste, onda njegovi roditelji i te kako trebaju pomagati u uzdržavanju njihova unučeta, jer su odgovorni za postupke svog djeteta. Isto tako ako otac nije maloljetan, a ne radi njegovi roditelji, po zakonu, trebaju preuzeti dio odgovornosti za dijete svog djeteta. Posavjetujte se s odvjetnikom da vidite kojim to sve redom ide. Postupak na sudu je isti kao i kod odredjivanja uzdržavanja od oca, treba prosijek plaće i sve ostalo, imovinsko stanje vbaše i njihovo, potvrda iz porezne od nesamostalnog rada itd... No to će vam već sve reći odvjetnik. Za gospodina koji je više nego kritičan : Imali ste teško iskustvo razvoda i razumijemo da ste puni gorčine, ali nemojte prosipavati žuć okolo i iskaljivati se na drugima koji vam nisu ništa skrivili i o kojima ništa ne znate. Imate svoje dijete i nikad ne možete znati što ga čeka u budućnosti. Ako se gore radi o maloljetnici,no nije ni to bitno, njeni su roditelji to prihvatili, zašto ne bi očevi roditelji pripomogli oko podizanja njihovog unučeta, ako sin neće ili ne može. Pa to je njihova krv, no ni to noje bitno, čini mi se da su roditelji ti kojima se majka njihovog unučeta ne svidja, pa sad ne žele pomoći ni tom djetetu. A nismo svi stvoreni da bismo svima bili simpatični, no ono što ne možeš birati jeste roditelje i rodbinu, na žalost!

I on mora za to imati dokaze ili svjedoke da ste mu otuđili taj novac. ovak je vaša riječ protiv njegove. To sudu nije dovoljno da donese presudu u njegovu korist.

zavisi kakve komade tražiš ? Komade mesa, čavala,gume, kamena, drveta, plastike, neke virtualne komade ?! Možda i ima . Samo trebaš biti precizniji. Ali mislim da je ovdje najviše komada drveta i kamena. Po svemu sudeći.

Nije bitan anfiteatar kako vi to zovete. Sve su to problemi koji se javljaju pri lošim odnosima pri rastavi braka. Gledajte, morate shvatiti da će vas to dijete neprekidno vezati za tu ženu. Ne mislim emocionalno, ali to je dijete vaš i njezin sin, živo biće koje postoji. Malen je i ne može si pomoći sam,a i to što bi on želio kad bi bio malo veći, opet bi bilo nemoguće ostvariti. Da ima svoju obitelj. Zbog toga između vas i vaše bivše supruge neće moći biti "kineski zid" nikada ( tim više jer ne možete biti ravnodušni prema njoj, ljuti ste na nju i povrijedjeni, a to ne može biti ravnodušan čovjek), osobito ako želite biti prisutni u djetetovu životu. Morat ćete oboje pristati na neke kompromise i na minimum razgovora, koliko treba, u vezi djeteta. Nadam se da razumijete što vam želim reći s time. Zbog djeteta nećete moći sa bivšom suprugom prekinuti baš sve kontakte. Sve može biti na nekom podnošljivom nivou ako je to za dijete. Toliko možete "progutati" a i ona. Nezgodno je to što ste oboje pod utjecjem obitelji koje ne podnose, vaši nju, a njeni vas. Nije dobro da vaša obitelj izbjegava dijete zato jer ne podnosi njegovu majku. Time je opet dijete kažnjeno. Nećete vi s time djelovati na njezinu savjest i njezinu obitelj. To je pogrešno. Već ste puni negativnog naboja, ako vam to netko stalno " potpiruje" onda se nećete riješiti tog osjećaja nikada. Ako vas ja povrijedila imate pravo biti ogorčeni, ali i ona isto ako ste vi nju povrijedili na neki način. No kažnjavati dijete zbog toga to je strašno. Pa dijete je trebalo biti rodjeno iz ljubavi, ako se ne varam. Nikada nemojte misliti da će djetetu biti bolje ako netko drugi bude uz vašeg sina umjesto vas. Taj netko može i ne mora prihvatiti vašeg sina, pogotovo u pubertetu, kada i počinju stvarni problemi. to se tek tada može ispoljiti i što onda ?? KOme da se vaš sin obrati za pomoć ?? Vi ćete dići ruke već sad, za 12 ili 15 godina bit ćete mu tek potpuni stranac. I vi ste sin i imate svog oca, zamislite da sad niste dobili pomoć kad vam je bilo najteže. Pokušajte zanemariti utjecaj okoline, usredotočite se na svoje osjećaje i na svoje dijete, pogledajte malo i u budućnost. Uzmite u obzir i činjenicu da se majka možda nikada i na uda ( da ne promijeni vaše prezime) i da vaš sin odrasta u sredini u kojoj ćete vi uvijek biti negativac, a još kad spozna da ste digli ruke od njega kako će se vaše dijete osjećati i koje su sve posljedice moguće?? Pokušajte razmisliti i pokušajte naći neko rješenje najbolje po vaše dijete. Pokušajte ipak naći nekekav kompromis, pa vaše dijete je u pitanju. Ne iskaljujte ljutnju prema bivšoj preko djeteta, jer je tako maleno i treba vas samo ne zna to reći. Pozdrav!

To što ste oboje nastavili živjeti svatko sa svojom obitelji uopće nije dobro. No sad što je tu je. Na vaš odnos s djetetom ne smije nitko utjecati, niti vaši roditelji, bez obzira što ne podnose vašu bivšu suprugu. Znate nije dobro da slušate ničije savjete, jer ponekad nečije mržnja prema njoj vas može usmjeriti u krivom smjeru. Ona je potegla nož na vas, a vi na nju letvu, kako kažete. Nemojte se čuditi da i vas njezini mrze isto kako mrze i vaši nju. No taj problem ipak treba izvući iz familije i jedne i druge, trebate oboje biti izvan utjecaja bilo koga tko s vama nije živio u zajednici. Logično je da će vas podržati vaši, a nju njezini. Vidim potpuno istu situaciju na obje strane. Nije ona ništa gorja od vas niti bolja. To što ćete vi imati drugu obitelj ne znači da će vam biti bolja, nije isključeno da će vam biti bolje, ali može biti i lošije. To nikad ne možete sa sigurnošću tvrditi, pa niste niti u prethodnom braku. No ta vaša "nova obitelj" neće promijeniti činjenicu da vas vaš sin ne poznaje, da ne odgajate svoje dijete i da vam, eventualno, dijete netko drugi odgaja jer ste digli ruke od svog djeteta jer niste spremni na kompromis. Da li vidite koliko sami svom djetetu ne želite pomoći???!!!!! Da li ste preispitali sami sebe? U cijeloj toj priči vi trebate prvenstveno misliti na svog sina i njegovu budućnost. Npr. Majka se može pšonovo udati i da ta osoba ne prihvati dijete baš najbolje. Dijete može trpjeti puno više u takvoj zajednici. To što biste vi "skinuli" odgovornost sa sebe tješeći se da vam ona nije dala da se vidjate s djetetom neće pomoći djetetu, već samo vama. Iako mislim da ćete za budućnost vašeg sina i te kako imati odgovornost, ako imate savjest. Pozdrav!

Još samo jedno pitanje? Što ste sve poduzeli da se ti jako poremećeni odnosi promijene i kako ? Da li ste i sami spremni na kompromise ? Ponekad nam se neke stvari nalaze "ispred nosa" pa ih ne vidimo.