zao objavljeno: 29. ožujak 2019. Dijeli objavljeno: 29. ožujak 2019. (uređeno) Upravni sud mi je jedan dio tužbenog zahtjeva de facto usvojio presudom, a jedan dio de jure odbacio rješenjem. Naime, ja sam u tužbi tražio poništenje odluke tuženika i naknadu troškova štete (materijalne i nematerijalne), a Upravni sud nije napisao usvaja li ili odbija moj zahtjev za poništenjem odluke tuženika nego je samo poništio tu odluku. Ali je zato Upravni sud baš napisao da odbacuje moj zahtjev za naknadu štete temeljem čl.30. st.1. toč.4. ZUS-a (uputio me je na građansku parnicu). Ja smatram da je to kršenje čl.23. st.2. ZUS-a koji propisuje da ZAHTJEV ZA NAKNADU ŠTETE TREBA BITI SADRŽAN U TUŽBI. Zaključno, ja nisam podnio dvije tužbe pa da na jednu dobijem presudu a na drugu tješenje. Smatram da sam uspio u potpunosti u ovom sporu, pa da zbog toga ostvarujem pravo na naknadu štete po ZUS-u, JER MERITUM OVOG SPORA JE PONIŠTENJE ODLUKE TUŽENIKA (što se i dogodilo), DOK JE ZAHTJEV ZA NAKNADU ŠTETE OVISO O USPJEHU TOG POSTUPKA (poništenja odluke tuženika). Ima li netko slična iskustva? P.S. pogledajte jednu moju sličnu temu uređeno: 29. ožujak 2019. od zao Citiraj Link to comment Dijeli na drugim stranicama Više opcija dijeljenja...
Preporučene objave
Uključi se u diskusiju
Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.