Jump to content
Esperanso1989

Fizičko i verbalno nasilje

Preporučene objave

Pozdrav,

 

Neki dan je kod mene u kvartu intervenirala policija jer je izbila najprije verbalna svađa između moje prijateljice i susjeda. Povod svađi je bila igra njihove djece, dakle djeca su se međusobno igrala na ulici i doslo je do malih nagurkavanja djece ( djeca u dobi 7g) prilikom čega je susjed došao u dvorište moje prijateljice i počeo se derati i vikati na dijete moje prijateljice

, odnosno na kćer moje prijateljice. Na to mu je prijatljica uzvratila riječima: “nemas se pravo derati na moje dijete”, što je u njemu izazvalo okidač bijesa i izljev mržnje  i nekontroliranih tjelesnih reakcija te ju je najprije verbalnim rijecima poceo vrijedati da je kucka stara, da joj j*** mater sto pita, da ce je ubiti, da je vec odrobijao 7 godina i da ce odrobijat i nju. Da ce ona jos vidjet tko je on i sta je on, da ce on raditi ono sta on hoce. Nakon toga fizicki je nasrnuo na nju te ju jednom rukom silovito zgrabio za vrat i uz nastavku psovanja i uzvika da ce je ubiti.

 

Prijateljica se od straha paralizirala, a sve to iZ ugla je gledala njezina sedmogodisnja kcer. Pozvala je bila policiju, napravljen je zapisnik, on je dala izjavu, a  nakon toga su odmah

otisli k njemu. Kada je policija dosla k njemu, bio je odjednom jako pristojan i rekao da mu je zao i da ce joj se sutra doci ispricati.

 

Frendica je u velikom strahu, boji ga se, reagira na svaki trzaj, cak se boji proci ulicom i boji ga se vidjeti.

 

Mene samo cudi zasto ga policija nije privela tu noc? Barem na jedan dan da ide u pritvor.

On ce valjda samo dobiti prekrsajnu prijavu i to je to.

 

Kako se zastiti od takvih nasilnika??

Klasicna floskula koja se cuje, “nemoj se kaciti s budalom”,  u stilu kao “budalama” se uvijek treba biti pokoran i sutjeti jer su eto “budale.”

 

zar je moguce da na takav nacin pravni sustav funkcionira?

Eto njemu je tako doslo, zaradio je prekrsajnu prijavu i to je to.

 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
Prije 3 minuta, Esperanso1989 je napisao:

Eto njemu je tako doslo, zaradio je prekrsajnu prijavu i to je to.

Ako je cijeli incident doista završio samo sa "prekršajkom", onda prijateljica može podnijeti prijedlog za progon za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ-a, jer su ostvareni svi elementi tog djela (i ako policija to tako ne prijavi, onda konkretan službenik ne zna svoj posao).

Pripazite da je prijedlog za progon moguć unutar roka od 3 mjeseca od saznanja za počinitelja i djelo (najbolje bi bilo odmah u ponedjeljak to učiniti izravno na zapisnik kod nadležnog općinskog DORH-a).

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Policija ponekad strašne prekršaje procesuira prekršajno bez da oštećenika upozna s mogućnošću kaznenog progona, pogotovo kad su prijetnje po prijedlogu u pitanju, a i one po službenoj dužnosti često prođu prekršajno (obitelj). 

Uređeno od atomic95

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Nažalost, ima pojedinaca koji ne zaslužuju obnašati tu odgovornu i časnu funkciju. Najveći biser kojem sam ja svjedočio bilo je kada je zarezivanje grkljana nožem u dubini par milimetara (zahvaljujući prisebnosti žrtve,koja je trznula glavom unatrag) završilo sa prijavom za oštećenje tuđe stvari (zato jer je počinitelj ujedno i razbio prozor automobila žrtve). Eto, što reći na to?

Čovjeku odmah zahvaliti na dosadašnjoj službi i zaželiti mu sreću negdje drugdje, jer to nije minorna greška u kvalifikaciji (što na kraju krajeva niti nije posao policije) već elementarno nepoznavanje propisa (koji bi morali biti poznati, barem po osnovnim postulatima) ili namjera s ciljem da nitko neće čitati ostatak "papira", pa možda prođe ispod radara. Čovjek ne zna što je gore od ovo dvoje.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Da, netko bi rekao da govorimo previše generalno. Naravno da nisu svi isti, ali sam toliko činjeničnih opisa prekršaja vidio koji su sve samo ne prekršaj. Jednostavno previše toga. Znao sam čuti opravdanja kako se smire strasti, trenutak ludila, žrtva ne želi u kazneni postupak itd. Međutim, znao sam vidjeti prekršaja koji liče na film, primjerice zbog nesuglasice u prometu hvatao autom drugog sudionika, prijetnjom sjekirom u ruci ga izvukao sa mjesta vozača, vukao po cesti do dolaska policije, epilog je čl 6 JRM-a. Možda bi bilo smisla da se može izreći novčana kazna od 10 tisuća kuna. Al je maksimalna tisuću. I zapitam se kako takav prijestup nije nasilničko ponašanje, ali eto.. Dok s druge strane, nekad se zna desiti da zbog puno banalnije stvari čovjek ima probleme godinama. Sad recite vi meni što je gore, pošarati ključem tuđi auto ili hvatati nekog autom, sjekirom ga izvući van, vući po cesti i psovati ga? Prvi primjer rezultira kaznemim progonom, drugi prekršajnim. Ima takvih primjera puno i previše. Skinuo sam par tisuća presuda sa oglasne ploče, što kaznenih, što prekršajnih. Začudi se čovjek čega sve ima. 

Uređeno od atomic95

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
Prije 3 minuta, atomic95 je napisao:

Međutim, znao sam vidjeti prekršaja koji liče na film, primjerice zbog nesuglasice u prometu hvatao autom drugog sudionika, prijetnjom sjekirom u ruci ga izvukao sa mjesta vozača, vukao po cesti do dolaska policije, epilog je čl 6 JRM-a. Možda bi bilo smisla da se može izreći novčana kazna od 10 tisuća kuna. Al je maksimalna tisuću. I zapitam se kako takav prijestup nije nasilničko ponašanje, ali eto..

Slažem se, a svemu tome je, u dobroj mjeri, kumovala i praksa, koja za nasilničko ponašanje gotovo da traži "sadizam najviše klase", pa je ponekad nevjerojatno za pročitati kakva sva teroriziranja su završila sa oslobađajućim presudama. I onda se zapitajte kako se žrtva osjeća? Pa nije čudo što neki pravdu uzmu u svoje ruke.

Prije 6 minuta, atomic95 je napisao:

Sad recite vi meni što je gore, pošarati ključem tuđi auto ili hvatati nekog autom, sjekirom ga izvući van, vući po cesti i psovati ga? Prvi primjer rezultira kaznemim progonom, drugi prekršajnim.

Nema sumnje da je drugo gore.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
Prije 54 minuta, G-man je napisao:

svemu tome je, u dobroj mjeri, kumovala i praksa, koja za nasilničko ponašanje gotovo da traži "sadizam najviše klase", pa je ponekad nevjerojatno za pročitati kakva sva teroriziranja su završila sa oslobađajućim presudama.

I čime se destimulira rad (policije i DO-a) od samog prvog zahvata...

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

I baš zbog takvih iskustava, događa se bijes javnosti, medijska histerija, a u takvim uvjetima najčešće se prebacuje odgovornost s jedne strane na drugu, ali događa se i po meni još gora stvar od prebacivanja odgovornosti, odnosno da u budućim slučajevima dolazi do totalnog nesrazmjera, pa se razbacuje i sa kaznenim prijavama za nešto što možda j ne zaslužuje kazneni progon. Puno toga sam pročitao u zadnje vrijeme i mogu samo reći da su vidljive velike nedorečenosti i pukotine, te da su famozne reforme nužno potrebne. 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
prije 3 sati , drot13 je napisao:

I čime se destimulira rad (policije i DO-a) od samog prvog zahvata...

Apsolutno. I ne razumijem tada ni poantu takve legislative, ako se u praksi pojavi jednom-dvaput godišnje. Lakše je onda inkorporirati takve slučajeve u neke druge slične događaje odnosno norme (u najgorem slučaju ostaviti ih kao njihov kvalificirani oblik), a ne imati zasebno pravilo, koje je faktički pojavna egzotika.

prije 3 sati , atomic95 je napisao:

...famozne reforme nužno potrebne. 

Meni je ta reforma već pomalo smiješna, jer mi smo u reformi pravosuđa od završetka ratnih operacija, znači tamo od 1996. pa do danas (i dalje se provodi, i vidjet ćete iduće godine, pred parlamentarne izbore, kako će sve stranke u svoj predizborni program na jedno od prva 3 mjesta staviti reformu pravosuđa, jasno po principu copy-paste programa).

Ako u gotovo četvrt stoljeća nismo uspjeli provesti "reformu", onda ili smo nesposobni ili si tu "reformu" možemo mačku okačiti o rep. Bilo je dosta dobrih stvari, i čovjek bi bio pokvaren ili maliciozan da sve portretira crnim, ali osobno, najviše me bode ta inertnost postupovnih zakona, koji ili se kozmetički dorađuju ili se obećavaju "brda i doline" odnosno "kopernikanski obrati" (vidi aktualni ZKP kao najeklatantniji primjer), a na kraju ništa konkretno. Pritom, po meni, od velike pomoću u fleksibilnosti procedure može odigrati tehnologija odnosno napredak informatike, čemu postoji opiranje unutar sustava, kao da smo u 50-im ili 60-im godinama i pojavi ENIAC-a. Puno malih stvari može u kratkom roku podignuti brzinu i olakšati posao, samo da ima volje.

A revolucija, koju Drot spominje, će vjerojatno biti na individualnoj razini kada će ljudi početi uzimati pravdu u svoje ruke. A onda će sustav pokazati svoje mišiće na njima, zar ne?

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Po meni, ovo bi trebala biti prijetnja iz st. 1., koja se goni po službenoj dužnosti, ako joj je rekao da će je ubiti... Nažalost, ako se u međuvremenu tip smirio, ne vidim ni ja razloga da bi završio na hlađenju. Ove situacije nasumičnog nasilja su zapravo najgore, ne možeš ga zatvoriti po Zakonu o zaštiti nasilja u obitelji jer nisu obitelj, ne možeš po Zakonu o suzbijanju diskriminacije jer nije zbog diskriminacije ili rodne ravnopravnosti, nego eto, i ja se onda ne čudim da policija ne zna po kojoj osnovi bi manijake potjerala na hlađenje, jer ovi zasebni zakoni daju tu mogućnost i praksa kod njih je dosta široka, ali ovakvo nešto... 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Po meni, obzirom na sve što se desilo (prijetnja ubojstvom uz fizički nasrtaj i hvatanje za vrat s ponavljanjem prijetnje), on je morao biti uhićen, a onda bi DO odlučio bi li ili ne tražio istražni zatvor. Nažalost, poznavajući princip rada i nevoljkost frekventnog određivanja istražnog zatvora, sudac istrage bi ga, u najboljem slučaju, supstituirao sa mjerama opreza, a iste je mogao odrediti i sam DO.

No, bez podnošenja odgovarajuće prijave od strane policije, sad ispada da sve što se desilo tamo je neka bezvezna svađa susjeda generirana sukobom njihove male djece. Dakle, ispada kao neka benigna glupost.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Upravo imamo svježi slični slučaj u kojem je policija uhitila počinitelja prijetnje (počinitelj suprug, žrtva supruga, žive zajedno), Do je tražio istražni zatvor, počinitelj ga je dobio, ali je nakon par tjedana pušten na slobodu, bez da su mu izrečene mjere opreza.

Vratio se doma, budući da mu to nije zabranjeno, a žrtva je par dana zvala policiju po par puta dnevno, iako on nije ništa radio, nego se bojala da bi mogao napraviti, nakon čega je žrtva otišla od kuće kod nekog od obitelji.

I tako se sad čeka suđenje, žrtva se skriva, a počinitelj je doma...

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Ovo što je forumašica gore opisala je trebalo ići prijetnja po prijedlogu. Za presumirati je sa oštećena to nije znala, a zašto i bi, radi se o običnim civilima, koji to ne trebaju niti znati. Mene fascinira da se olako ide na prekršaj iako egzistira opasnost od težeg djela. Te riječi nisu izrečene u nekakvom afektu, dok te neko tuče ili da je počinitelj pijan (iako nije opravdanje, DO bi često odbacilo talve slučajeve), već se radi o nasrtaju usred dana uz prisustvo djece itd. Epilog je potencijalna osuda u iznosu do tisuću kuna jer je za prekršaj zatvor skoro kao SF. Iako ne vidim razloga da se neki sudac ne odvaži ga izreći s obzirom na posebne okolnosti, a tu svakako postoje. 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Ali ovo je bilo u afektu, u svađi. Ne radi se o dugotrajnom odnosu između njih dvoje, nego toj trenutnoj situaciji.

Ne negiram da su joj trebali ponuditi podnošenje prijedloga, ali po meni se to jednostavnije (po žrtvu) riješi kroz prekršajni postupak i zaštitne mjere, uz trenutni neizbježni problem da je zakon koji to regulira zastario i s premalim sankcijama...

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
prije 19 sati , drot13 je napisao:

...uz trenutni neizbježni problem da je zakon koji to regulira zastario i s premalim sankcijama...

Sjećam se da se počelo još krajem 90-ih raditi na promjeni. Valjda čekaju uvođenje eura da si olakšaju preračunavanje iz DEM-a. :zbunj:

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Istina. U tim afektualnim situacijama gdje je u 95 posto slučajeva izrečeno nešto gnjusno samo da se zastraši, a sam čin je u najvećem broju slučajeva samo verbalan, bez realne opasnosti od učina djela kojim se prijeti, svakako bi prekršaj bio efektivniji kad bi se lupilo 5 tisuća kuna kazne. Ovako laiku sa strane izgleda.. Gle, mogu prijetit, ošamarit, malo uhvatit za vrat, sve za 300 kuna. Isplati se. Jednom sam čitao presudu 354kn kazne, 300 odbijeno zbog obrade u PP, epilog 54 kn kazne. 54 kune. Da, 54. Zamislite kako nekom britancu izgleda kad se opije u RH i potuče i sud ga kazni sa 5 funti 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Registrirajte se kako bi mogli sudjelovati u raspravi

Da bi postavili pitanje ili objavili komentar trebate biti naš korisnik.

Izradite korisnički račun

Izradite korisnički račun na našoj stranici. Lako je!

Registrirajte se

Prijavite se

Već imate korisnički račun? Prijavite se ovdje.

Prijavite se sad


  • Similar Content

    • objavio MalaMaljinica
      Poštovani,
      molila bih za savjet imam li osnova podnijeti prijavu kojom teretim člana obitelji za psihičko nasilje.
      Neke od situacija koje se ponavljaju već godinama, uključuju:
      - vrijeđanje članova obitelji, deranje i psovanje članova
      -uništavanje zajedničke imovine (lupanje, bacanje uslijed agresivnih ispada)
      - verbalni, agresivni ispadi (nekontrolirano psovanje) radi naizgled beznačajnih stvari (npr majica koja padne na pod)
      - zastrašivanje jednog od kućnih ljubimaca, gotovo uživanje u tome
      - puštanje uznemirujuće glazbe (često iza 22h) i odbijanje gašenja ili stišavanja
      - prijetnje i verbalni napadi na članove obitelji jer npr zapale cigaretu, ostave spužvu u sudoperu i sl
       
      Riječ je o punoljetnoj osobi koja odbija psih. pomoć. Također molim za savjet je li ju moguće udaljiti iz kućanstva s obzirom da ima posao, a odbija se odseliti?
      Isto tako, mora li prijava uslijediti baš po ispadu ili je dovoljno da odem sa svim "materijalom" koji se skuplja godinama na socijalno ili policiju? Da li su mi potrebni svjedoci da potvrde moju izjavu?
      Hvala na pomoći.
       
       
       
       
    • objavio Ruby_Danderfluff
      Zakon nije nov, ali s obzirom da se primjenjuje od ulaska RH u EU, možda nisu svi svjesni beneficija koje donosi, pa ovdje možete pročitati izvorni tekst zakona:
      Zakon o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela
      Naime, Republika Hrvatska, na načelima društvene solidarnosti, naknađuje štetu žrtvama koje su pretrpjele teške tjelesne ozljede i narušenje zdravlja kao posljedicu namjernih kaznenih djela nasilja.
      Naknada iznosi do najviše 35.000,00 kn za izgubljenu zaradu, do najviše 70.000,00 kn zbog smrti bliske osobe i do 5.000,00 kn za troškove pogreba.
    • objavio Nesiguran
      Teoretski, kada bih ja prijatelju opalio šamar na javnom okupljanju, a da on na to pristane, možemo li snositi posljedice i kakve? Hvala unaprijed.
    • objavio Mortisha
      Poštovani,
      nužda me natjerala da vas zamolim za pravni savjet, budući da "teglim" na svojim plećima jedan dugogodišnji problem koji ne znam kako riješiti. Već sam tražila pravne savjete kod svoje odvjetnice, na policiji i na socijalnom, ali nitko mi nikada nije dao nikakv konkretan savjet, već me uvijek nagovaraju da zaboravim, pustim, da mu se umilim, i ne znam ni ja što sve nisam čula... Dakle, zbog učestalog psihičkog i fizičkog nasilja u braku doslovce sam jedne večeri, s malim djetetom i jednom torbom naših stvari, prije 5, 6 godina napustila supruga. Imala sam se gdje skloniti i bilo mi je dosta neprestano živjeti u strahu, a još gore da moje dijete sve te gadosti gleda. Budući da sam imala i pokćerku kojoj sam bila jedna i jedina mama, a i ona i njen otac nisu državljani RH, izašla sam im u susret i podnijela zahtjev za razvod braka tek 2014. kada su konačno sredili svoj status u RH. Napravila sam im i previše ustupaka i usluga, i jedino što sam dobila zauzvrat je da sam ispala - iskorištena glupača.... Od mog odlaska pa do danas, bivši suprug i dalje je u našem nekadašnjem podstanarskom stanu u kojem su gotovo sve moje stvari, od namještaja do velike knjižnice. Emotivno sam jako vezana uz svoje knjige, koje pomno biram i skupljam već 20 godina, i željela bih ih dobiti natrag. Nekoliko puta, kada bih ga uhvatila dobre volje, čak mi je i dozvolio da dođem u stan i uzmem svoje stvari, ali kada bih uspjela natrpati jedan ruksak ili kutiju knjiga, odjednom bi promjenio ponašanje i opet postao grub, tako da nikada nisam uspjela u potpunosti doći do svih svojih stvari. Neke su i nestale, kao npr. sva zlatnina od našeg djeteta koju je dobila od moje obitelji od rođenja do 5. godine života, a u grubo se radilo sigurno o oko 1000 eura vrijednosti. Njemu, naravno. Meni to nisu pare nego sam emotivno teško podnijela nestanak sveg tog zlata i dan danas mi je to zaista srcedrapajuće jer su sve to bili ipak vrijedni pokloni za našu kćer. Što se pak knjiga tiče... njemu ni na koji način nije stalo do toga, jer je tip koji u životu nije pročitao niti novine a kamoli neku knjigu. Ali moji pokušaji da mi dozvoli da dođem do svojih stvari daju mu prostora za manipulaciju i novo psihičko maltretiranje. Već danima ne spavam jer me nazvao jedne večeri da mi kaže da seli iz tog stana i da je sve moje stvari bacio u kontejner. Nisam mogla nikako to provjeriti, ali znam da je sposoban za takvo što. Svi mi govore da se oprostim od svih stvari koje su mi ostale u stanu, no lako je to reći, a teško učiniti.... Knjige su moja ljubav i moja profesija, to je moja osobna knjižnica, tamo su neki zaista rijetki primjerci, cijela lektira koju sam pripremala za našu kćer..... Čak je i ona, budući da sada ima 10 godina, pokušala uzeti neke knjige, ali joj nakon tog pitanja nije niti dozvolio da dođe kod njega u stan, već su se MORALI naći u pizzeriji. Uz sve to, od srpnja 2017. kćeri ne plaća alimentaciju, a već ima ovrhu na prijašnji dug, znam da radi i gdje radi i kolika mu je plaća, ali ne da, ponovo radi psihičke torture. Pokćerka je lani u ožujku također nakon dugog trpljenja pobjegla od njega.... Molim vas, ima li ikakvog pravnog načina da dođem do svojih stvari dok zaista ne nestanu u nepovrat? Unaprijed zahvaljujem. 
  • Online korisnici



×