Jump to content
Veronica Babić

0dgovor na žalbu

Preporučene objave

Poštovanje,bivši poslodavac me privatno tužio zbog uvrede časti i klevete,na prvom ročištu smo postigli nagodbu (dogovor) da će povući tužbu ukoliko se ispričam,pobrišem negativne komentare o njemu na internetu (na faceboku,portalu Radnička fronta i forumu.hr)što sam i učinila bez odlaganja drugi dan nakon rasprave,.Međutim na još nekim portalima i stranicama interneta postoje moji zapisi i dojmovi o svemu ondje kod njega proživljenog,gdje nema niti trunke uvrede ili ičega,jednostavno opisivanje nekorektnih uvjeta u sezoni koju sam tamo radila(uvrede sam pobrisala kao što rekoh ,odavno).On je uložio žalbu na rješenje navodeći :

-da i dalje činim i pišem komentare o njemu,sto je neistina(jer ne postoje više datumom svježi zapisi),

-da je moja isprika neiskrena(?!)

-pominje slabo poslovanje objekta u turizmu zbog mojih zapisa na netu,i pominje naknadu štete zbog toga njemu

-na portalima facebook,Radnička fronta i forum.hr tvrdi da postoje i dalje zapisi o njemu,sto je laž,jer sam ih pobrisala(imam prepisku kontakta sa uredništvom i administratorima stranica sa molbom za brisanje zapida mojih.

Također bih Vas pitala: da li je dopusteno pisanje svojih dojmova,iskustava i sličnog na internetu u vezi putovanja,zaposlenja,ljubavi,jer po ovome svemu sto prolazim,ispada da nemam slobodu mišljenja i govora (uvreda nema više niti sličnog),smatram da imam pravo pisati o svom mobingu ondje,neisplaćenoj plaći,16satnomradnom vremenu...bivšeg poslodavca očito boli izašla istinana svijetlo dana pa je  ljut i srdit,da je bio kotektan  i pošten nikad ne bi ništa o njegovoj konobi bilo zabilježeno!

 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Obrisan ti je upis radi iznošenja osobnih podataka, a iz istog razloga ti je obrisana i slika u početnom upisu. Pravni problem možeš iznijeti i bez iznošenja osobnih podataka (i podataka firme, odvjetnika i sl.), jer ti podaci nisu bitni za pravno pitanje. Zahvaljujem.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Poštovanje,bivši poslodavac me privatno tužio zbog uvrede časti i klevete,na prvom ročištu smo postigli nagodbu (dogovor) da će povući tužbu ukoliko se ispričam,pobrišem negativne komentare o njemu na internetu ,što sam i učinila bez odlaganja drugi dan nakon rasprave,.Međutim na još nekim portalima i stranicama interneta postoje moji zapisi i dojmovi o svemu ondje kod njega proživljenog,gdje nema niti trunke uvrede ili ičega,jednostavno opisivanje nekorektnih uvjeta u sezoni koju sam tamo radila(uvrede sam pobrisala kao što rekoh ,odavno).On je uložio žalbu na rješenje navodeći :

-da i dalje činim i pišem komentare o njemu,sto je neistina(jer ne postoje više datumom svježi zapisi),

-da je moja isprika neiskrena(?!)

-pominje slabo poslovanje objekta u turizmu zbog mojih zapisa na netu,i pominje naknadu štete zbog toga njemu

-na nekoliko medijskih portala tvrdi da postoje i dalje zapisi o njemu,sto je laž,jer sam ih pobrisala(imam prepisku kontakta sa uredništvom i administratorima stranica sa molbom za brisanje zapida mojih.

Također bih Vas pitala: da li je dopusteno pisanje svojih dojmova,iskustava i sličnog na internetu u vezi putovanja,zaposlenja,ljubavi,jer po ovome svemu sto prolazim,ispada da nemam slobodu mišljenja i govora (uvreda nema više niti sličnog),smatram da imam pravo pisati o svom mobingu ondje,neisplaćenoj plaći,16satnomradnom vremenu...bivšeg poslodavca očito boli izašla istinana svijetlo dana pa je  ljut i srdit,da je bio kotektan  i pošten nikad ne bi ništa o njegovoj konobi bilo zabilježeno!

Negdje sam pročitala o Odgovoru na žalbu,sto je to,i da li se to mođe odnositi na mene da pošaljem sudu taj odgovor na žalbu?Hvala na strpljenju

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Nedavno sam se vratila iz sezone pa bih svoje iskustvo rado podijelila sa vama… Iskustvo vezano za to mjesto su mi vrlo bolna i negativna. Želim da oni koji budu ovaj moj skromni post pročitali budu upoznati sa uvjetima i atmosferom tamo jer kamo sreće da sam ja naišla na ovakav post prije mog odlaska tamo u travnju na sezonski rad.

Prošle godine radila sam četiri mjeseca u konobi xxx , bilo je to za vrijeme sezone- od travnja do kolovoza. Vlasnici te konobe su xxxxxxxxxxxx

Tamo sam radila kao pizzajolka. Radno vrijeme mi je trajalo svakim danom od deset ujutro do jedan poslije ponoći, znači svakodnevno 15 sati rada bez slobodnog dana ili sekunde pauze, kada bi gazda naišao moralo se stajati ili bilo što raditi ne dao Bog da vas vidi da ste sjeli i minut. Nosih drva za krušnu peć više puta dnevno na popriličnoj udaljenosti a rečeno mi je da su u “blizini”. Četiri krvava mjeseca radih tamo nadajući se da ću na kraju dobiti svoju jadnu plaćicu koja je bila dogovorena, ali ništa od te moje sreće. USKRAĆENA SAM I PREVARENA ZA SVOJ RAD ondje… Ostala sam uskraćena veliki dio novca.

Moja je greška što sam ostala do kraja nadajući se pravednosti i čovječnosti a zapravo sam shvatila da ondje prevladavaju nezdravi međuljudski odnosi, nekorektnost i iskorištavanje fizičke snage radnika. Podnijela sam prijavu inspektoratu i to mi je donekle utjeha. Sobe u kojima smo bili smješteni bile su uz samu kuhinju i bez prozora, minijaturne i tamne bez svijetlosti, samo šperpločom odjeljene tako da ako biste sat-dva ujutro prije posla mogli spavati nije to bilo moguće jer kao da ste pored sudopera i šporeta… Svi glasovi i buka muzike i lonaca i osoblja je uz vas… Užasno, znači predah od svega tamo niste mogli doživjeti jer ste 24 sata doslovno živjeli ondje i moja odjeća tih mjeseci se sastojala od uniforme za rad i pidžame… Civilne odjeće nisam imala prilike nositi.

Od petnaest radnika koliko je ondje prošlo od početka sezone otišlo je (pobjeglo) njih deset, kamo sreće da sam i ja otišla u početku. U vrijeme radnog vremena pojedini radnici morali su odlaziti u maslinik na košenje i pljijevenje korova, farbanje stolarije u nečijoj vikendici i druge teške poslove koje ne spadaju u obim posla za koji su jadni došli raditi. Trebala sam to prepoznati odmah jer prvo što nam je gurnuto da potpišemo su bjanko papiri bez ikakvog teksta da bi se, pretpostavljam, sebe ogradilo i zaštitilo i po potrebi “nadopunilo” odredbama obaveze i dužnosti radnika ili da se “drže u šaci”.

Prvo smo potpisali Sporazumni otkaz (a ugovor o radu jos niti dobili nismo!!!???? Koji paradoks!). Zatim suglasnost da pristajemo na praćenje i nadzor kamerama (po cijelom lokalu je devet kamera koje prate “zločeste radnike”), zatim bjanko papir na kojemu su prazna polja za cifre u kunama… Pretpostavljam također da bi to mogao biti list po potrebi kao dokaz isplate dijela plaće. Znalo se često zaprijetiti nama radnicima da ako itko ode usred sezone, da nema tog odvjetnika koji će nam namiriti ijednu kunu zarađenu, što smatram ucjenom i prijetnjom… I sama iz tog razloga nisam odlazila jer tjedni su prolazili i mislila sam da ako odem zaista mi se neće dati moje zarađeno… Svaki mjesec nisam dobivala dogovorenu plaću nego jedan dio s obećanjem da ću dobiti cijeli iznos na kraju kada pođem kući!!!!

Naravno, prevarena sam… Kao i deset drugih koji su tog ljeta pobjegli odande. Samo se tješim da će netko viši od mene i nas naplatiti svaku moju kap znoja i muku ovog vrelog ljeta koje sam po petnaest sati provodila uz krušnu peć, ložeći i kao magarac tegleći drva na ovako već vrelom i sušnom ljetu. Način obraćanja ondje je dernjava, drske riječi, ujutro kada se dođe na radno mjesto nikad ne pozdravi i ne poželi radniku dobro jutro… Svakodnevno se radnicima govorilo i vrijeđalo da su psihički bolesnici i slične uvrede… psovke i bogaranja i unošenje dernjavom u lice bile su za mene stresne situacije… smršala sam dvadesetak kg to ljeto. Davan nam je samo jedan šturi obrok na dan a obećanja su bila sasvim drugačija dok nismo došli tamo raditi. Iz svega sam naučila dobru pouku: čim ubuduće naslutim ili primjetim drskost u pokušaju bilo kakvih mutnih radnji, pokušaju iskorištavanja, odmah ću reagirati i odustati od sličnih “PARAZITA”.

xxxxxxxxxxxxx su vlasnici konobe, tu su još tri gospođe koje su ondje zaposlene već nekoliko sezona i sada zapravo spoznah i radi čega. Dvije su jadnice “fosili” od oko 70tak godina stare koje nitko drugi ne bi zaposlio (jedna od njih je gazdina rođakinja iz BiH, također bih pomenula da veći broj radnika tamo upravo je doveden iz BiH i Srbije, jer su povoljnija radna snaga i za upola manju svotu rade, ili odlaze ako se gazdi ne dopadnu pa im navodno ne uspije ishodovati radne dozvole, pa se jadnici nakon uloženih oko 1000 maraka bosanskih za put, sanitarnu knjižicu i ostale pripreme pred rad uzalud moraju vratiti nazad u svoje države… Ali radili su par tjedana i dobra su potrošna roba za gazdu… Cijelo ljeto kamara takvih se izmjenjala).

Jedina istina je sljedeća: oštetećena sam odviše i novčano i emocionalano, omalovažena sam i kao čovjek i kao radnik ondje ….ali prošlo je. I samo želim budućim naraštajima ovaj zapis na uvid ostaviti da budu na oprezu. Ako sam ja bila loš radnik i osoba, kako to da sam 4 i pol mjeseca mogla opstati ondje? Onog dana kada sam odlazila odande… željno sam čekala autobus koji je imao stajalište ispred samog restorana u kome sam radila… U svome životu tako čeznutljivo nisam u duši vrištala i vapila za bijegom odande, bijeg je bio olakšanje i spokoj za mene… Imah osjećaj cijelo vrijeme da sam tamo bila zarobljena kao u nekoj sekti iz koje nema mogućnosti odlaska ili odupiranja ili pobune. Sada kada je to iza mene i kada sam u svome gradu uz ljude i familiju koji me vole i cijene sa jezom se sjećam mnogih postupaka i dešavanja ondje i sretna sam da sam izvukla pouku: ja sam ostala čovjek i čista lica i obraza mogu dalje koračati gordo putevima koji će me nositi dalje i biti opreznija prema uljezima koji moje ruke i kičmu požele satrti…

Kako god, cijenjeno čitateljstvo, neka vam ovo sve bude pouka da se inspekcija zove dok ste još u radnom odnosu kod izrabljivača (poput ovoga iz moje priče), tako da vas mogu zateći u pravom svijetlu, prostoru i (radnom) vremenu. Jbg, dogovorih se sa “izrabljivačem” na pregovorima prije sezone za plaćicu: minimalac na račun i ostatak na ruke… Tako da činjenično stanje je ono koje je navedeno u ugovoru o radu: zbilja mi je isplatio ono što je i morao po tom ugovoru. I ne 14 sati… Mnogi su ondje robijali i više sati dnevno… čistačica xxxxxxx npr imala je dnevno po 18tak sati… U dva ujutro je lijegala da bi se u 6 ujutro već ustajala i počinjala novi dan robijanja, često je teturala od neispavanosti i iznemoglosti za obećanu plaćicu od 5000 kuna koja joj je obećana.

Kakav monstrum moraš biti i takav rad obezvrijediti… Na najskupljem otoku na Jadranu mizerno i bijedno udijelila se milostinja onima koji su sezonu odradili bez pogovora i sa mukom, jednim jadnim obrokom od 5 komada srdelica i krompir salatom za čitav dan rada… Ni tu se nije udostojilo čovjeku barem pokazati poštovanje! Sramota! Krasno je da ovakva mjesta na netu postoje i da drugi nauče iz tuđih grešaka da svoj rad i sebe više cijene i ne podaju se robovlasniku poput ovoga iz ove priče… I sama sam odgovorna jer nisam otišla u početku: ne čekajte bolje sutra ili ne nadajte se u savjest nečiju ako u startu vidite sumnjive, nepoštene i pokvarene radnje, riječi ili postupke u svemu prema vama, niste došli nikoga oštetiti, došli ste pošteno zaraditi svoju paćeničku kunu bez svojih familija daleko od svojih domova i ne dajte za pravo nekome poput gore navedenog da vam lomi kičmu za jeftine novce.

Moram svoj zaključak dati: u ovoljetnoj sezoni ja sam loše prošla, za razliku od xxxxxxx koji je za sitne pare imao više od dobrog radnika za dogovoreni posao (priprema i plasiranje pizza gostima). Cijela ova priča ima jedan i jedini naslov i završetak: NISAM DOBILA SVOJE KRVAVO ZARAĐENE I ZASLUŽENE NOVCE, i sve ostalo (sobičak sa žoharima,jedan šturi obrok dnevno, 14satno svakodnevno radno vrijeme bez pauza) nije više bitno.

Moram pomenuti da smo svi, koji bi otišli prije završetka sezone odande, bili proglašeni nesposobnima, nekvalificiranima, neurednima, psihičkim bolesnicima, lopovima i slični pogrdnim imenima. Imah priliku to čuti jer sam ispratila brojne radnike koji su zaista bili pošteni i drage osobe. Za primjer je tu, čovjek koji je radio na roštilju, po 12tak sati dnevno bez pogovora i lojalno, unatoč tome bio je osumnjičen i nakačeno mu je da je krao ćevape, bifteke, piletinu i losos. Jadno i bijedno… dvoličnosti na pretek!

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Poštovanje,bivši poslodavac me privatno tužio zbog uvrede časti i klevete,na prvom ročištu smo postigli nagodbu (dogovor) da će povući tužbu ukoliko se ispričam,pobrišem negativne komentare o njemu na internetu (na faceboku,portalu Radnička fronta i forumu.hr)što sam i učinila bez odlaganja drugi dan nakon rasprave,.Međutim na još nekim portalima i stranicama interneta postoje moji zapisi i dojmovi o svemu ondje kod njega proživljenog,gdje nema niti trunke uvrede ili ičega,jednostavno opisivanje nekorektnih uvjeta u sezoni koju sam tamo radila(uvrede sam pobrisala kao što rekoh ,odavno).On je uložio žalbu na rješenje navodeći :

-da i dalje činim i pišem komentare o njemu,sto je neistina(jer ne postoje više datumom svježi zapisi),

-da je moja isprika neiskrena(?!)

-pominje slabo poslovanje objekta u turizmu zbog mojih zapisa na netu,i pominje naknadu štete zbog toga njemu

-na portalima facebook,Radnička fronta i forum.hr tvrdi da postoje i dalje zapisi o njemu,sto je laž,jer sam ih pobrisala(imam prepisku kontakta sa uredništvom i administratorima stranica sa molbom za brisanje zapida mojih.

Također bih Vas pitala: da li je dopusteno pisanje svojih dojmova,iskustava i sličnog na internetu u vezi putovanja,zaposlenja,ljubavi,jer po ovome svemu sto prolazim,ispada da nemam slobodu mišljenja i govora (uvreda nema više niti sličnog),smatram da imam pravo pisati o svom mobingu ondje,neisplaćenoj plaći,16satnomradnom vremenu...bivšeg poslodavca očito boli izašla istinana svijetlo dana pa je  ljut i srdit,da je bio kotektan  i pošten nikad ne bi ništa o njegovoj konobi bilo zabilježeno!

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
, Veronica Babić je napisao:

smatram da imam pravo pisati o svom mobingu ondje,neisplaćenoj plaći,16satnomradnom vremenu

Mogli ste pisati svoja radna iskustva bez javnog iznošenje osobnih podataka poslodavca. Kako mislite dokazati to što ste javno pisali i za što Vas poslodavac tereti?

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Registrirajte se kako bi mogli sudjelovati u raspravi

Da bi postavili pitanje ili objavili komentar trebate biti naš korisnik.

Izradite korisnički račun

Izradite korisnički račun na našoj stranici. Lako je!

Registrirajte se

Prijavite se

Već imate korisnički račun? Prijavite se ovdje.

Prijavite se sad




×