Ovrha B2 Kapitala

[inxs]

Poštovani molim za savjet

Kao obrtnik podigao sam kredit za samozapošljavanje 2005. godine u iznosu od 350.000,00 kn. Banka se za odobrenje ishođenja kredita upisala na čak tri vrlo vrijedne nekretnine. Zbog narušenog zdravlja nisam mogao raditi i plaćati kredit, pa mi je banka raskinula ugovor o kreditu u kolovozu 2009. god. sa stanjem duga na dan raskida u iznosu od 281.000, 00 kn. Nakon toga izvršio sam tri uplate na račun raskinutog kredita u ukupnom iznosu od 131.500,00 kn.  Zadnja uplata bila je 08.01.2011.

Banka je za dug pokrenula ovrhu u studenom 2013. koja je okončana obustavom ovrhe po Rješenju suda od 09. rujna 2014. jer se nije u istoj ovrsi ograničila na jednu nekretninu. U tijeku istog postupka banka je dug prodala-ustupila H-ABDUCO-u 06.06. 2014., a potom je dug prodan B2 Kapitalu 17.12.2014. 

B2 Kapital pokreće novu ovrhu 12. kolovoza 2019. i to na način da tereti moju jedinu nekretninu, no zabilježba prvotnog kredita od 350.000,00 kn ostaje na tri nekretnine.

Molim savjet što učiniti, da li je dug u zastari nakon 5 godina od raskida kredita, odnosno zadnje uplate 08.01.2011. ili obustave ovrhe od 09. rujna 2014.

Mogu li se pozvati na članak 94. Zakona o obveznim odnosima, koji govori da ispunitelj, koji je preuzeo obvezu od vjerovnika ne može  naplatiti dužniku veći iznos nego onoliko za koliko ga je preuzeo od vjerovnika i pokrenuti parnicu ?

Molim odgovor, lijep pozdrav  

uređeno: 1. rujan 2019. od inxs

[Borbena7]

prije 6 sati , inxs je napisao:

Molim savjet što učiniti, da li je dug u zastari nakon 5 godina od raskida kredita, odnosno zadnje uplate 08.01.2011. ili obustave ovrhe od 09. rujna 2014.

Ovdje nije nastupila zastara.

prije 6 sati , inxs je napisao:

Mogu li se pozvati na članak 94. Zakona o obveznim odnosima, koji govori da ispunitelj, koji je preuzeo obvezu od vjerovnika ne može  naplatiti dužniku veći iznos nego onoliko za koliko ga je preuzeo od vjerovnika i pokrenuti parnicu ?

Ne, na Vas se primjenjuje čl. 84. Zakona o obveznim odnosima, a koji kaže da primatelji ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.