Jesam li izgubio bitku za svoje dijete?

[fani]

ma mislim si ja nešto da kad jedan roditelj traži nadzor, onda Centar to radi nad oba roditelja... što u tvom slučaju fikus, ne bi bilo loše, pače dobro. Jer to joj se sigurno neće svidjeti, tvojoj bivšoj, pa bude malčice bar malo skulirala .. cijelo vrijeme si pod nadzorom svakavim samo ti, a nitko ne dovodi u pitanje kako to ona (& sadašnji whoever)... ajmo to provjetiti od naših znalaca (newbie? šta misliš) ili pročačkajmo malo po oz-u...

[newbie]

Pa ima prilično elemenata da se traži nadzor.

Najveći argument su prijetnje zabrane viđanja djeteta s ocem jer se krše prava djeteta i sprječava obveza (ovog trena nećemo spominjati želju jer ta riječ izrjekom nigdje ne piše) oca.

 

Dakle, dijete je bilo spriječeno, a prijetilo se onemogućavanjem temeljnog djetetovog prava pri razvodu roditelja i povjeravanju djeteta jednom: da se redovito susreće s drugim roditeljem.

Trenutno se majka malo primirila što se može zahvaliti zahtjevom za intervencijom centra koji to mora osigurati glede dobrobiti djeteta, a ako centar ne reagira ima jakih osnova da pravobranitelj za djecu reagira i prema centru i prema majci.

Pretostavljam da će na centru majka biti upozorena kako za vrijeme susreta ne smije biti prisutan i njen trenutni partner i da ona ne smije ometati druženje oca i djeteta za vrijeme trajanja susreta.

Obzirom da se ponavlja situacija, o fikusovoj upornosti ovisi hoće li ishodovati nadzor za vrijeme trajanja sureta. Dakle, nadzor nad majkom.

Daljnje varijante su: fikus je dobro procjenio da se majci njenog djeteta žuri stupiti u novi brak pa se neće žaliti županijskom sudu, pravomoćnost, čini mi se je za nekih tjedan dana, vrijeme dok mu stave pečat pravomoćnosti ovisi o tome koliko mu je efikasan odvjetnik i ima točan raspored viđanja djeteta kojeg se majka dužna držati bez obzira na ikakve okolnosti. Jer, tamo zasigurno ne piše da se tad-i-tad vide ako se zvijezde sretno poklope ili mama nema pms ili nije u shoppingu ili na poslu. Naravno, papir služi ukoliko se ne mogu dogovarati a da se zaštiti minimum prava djeteta i oca.

 

Sljedeći prekšaj po redu veličine (za njih, a za njega i sve ostale vrlo gadan i jednak prvome) je inzistiranje da mu je otac netko drugi. Papiroljipci bi odgovorili kako će dijete znati tko mu je otac jer mu nitko ne može oduzeti pravo da mu se piše ocem i to je to. Oni licemjerni bi pokušali umanjiti fikusov doživljaj stvari i umanjiti neangažitranost psihologa u teamu centra mišljenjem kako to i nije prestrašno.

A radi se o iznimno lošem postupku u načinu odgajanja djeteta, jer niti jedno dijete kad se rodi ne urla "Ej, stari, pa to si ti !!!!" već se navikavaju da se taj-i-taj koji izgleda tako-i-tako zovu "tata", a po odnosu koji s tatom imaju počinju shvaćati po čemu se tata razlikuje od ostalih ljudi i što to uopće znači.

Stoga, pedagogija i sve metodologije u bilo kojem radu s djecom podrazumjevaju činjenicu da se sve radi sustavno, dosljedno i svjesno. I da se djecu ne smije zbunjivati kontradiktornim postupcima. Psiholozi su kategorija koja se smatra studioznijima od pedagoga pa sumnjam da nisu upućeni u pojam emocionalnih šteta i ostaloga. Dakle, ako nekome to ne znači ništa, svoj posao ne radi, pa to treba utjerati.

 

Dalje idu sve ostale stvari, npr. susret s djetetom u prisutnosti majke. Majka to koristi kao priliku za peglanje očevog mozga a u stvari oduzima dragocjeno vrijeme vlastitom djetetu u ostvarivanju njegovog prava. I tu psiholog ima posla jer bi morao reagirati znajuć da je druženje s ocem potreba djeteta, zna i zašto. Ako ne obraća na to dovoljno pozornosti onda se treba pritisnuti da obrati. Nadležni u upravi centra i pravobranitelj za djecu. Na uznemiravanje oca bi isto trebali trznuti ali to će najmanje. A najviše bi trebli uočiti ili (im se "skrenuti pozornost") ako nisu da otvoreni stav i glasno negodovanje majke prema susretima s ocem, a kao osobe koja je uvijek prisutna njihovim druženjima nije djetetu kvalitetan odgojni čimbenik niti dobrobit djeteta.

 

Kako god okreneš, krše se djetetova prava, po Obiteljskom zakonu i Konvenciji o pravima djeteta.

Destruktivno se odnosi prema privremenom rješenju czss-a, a koje ima trenutno ima ovršnu snagu. Centar je do pismenog zahtjeva za intervencijom oca informirao tvrdeći da je njihovo rješenje neobvezujuće za stranke, sto je dokaz njihovog nemara, ali isto tako o tome se može imati samo očev iskaz (sumnjam da bi tko tamo to i priznao). No, na pismene tragove nebrige za djetetovu dobrobit lakše je ishodovati da ih se stisne.

 

Ali, nadajmo se da žalbe na sudsku odluku neće biti, da će ubrzo postati pravomoćna i da će ovi u centru odraditi posao. Neće to oni jer baš žarko žele, inače bi to i do sada, već im ne odgovara trag vlastite inertnosti.

[newbie]

A iskreno rečeno, sve takve face bi trebalo staviti ne pod nadzor centra već pod malo intenzivniji nadzor psihijatra. Npr. 2-3-4x tjedno.

 

Temeljem:

Članak 110.

(1) Centar za socijalnu skrb odredit će nadzor nad izvrša­vanjem roditeljske skrbi kad su pogreške i propusti u skrbi o djetetu viševrsni ili učestali ili kad je roditeljima potrebna posebna pomoć u odgoju djeteta.

 

(2) Odlukom o nadzoru odredit će se program nadzora nad roditeljima i djetetom te imenovati osoba koja će program provoditi.

 

(3) Program nadzora može sadržavati upućivanje ... roditelja ... u zdravstvene i druge ustanove radi liječenja i druge stručne pomoći.

 

 

[fikus]

Ma ja sam to i tražio, a odgovor je bio: "to Vam nije ništa. Žena ode kod nje jedanput tjedno i dobije izvještaj od majke kako su protekli dani sa djetetom". Pa to mi fakat ne treba. Ja bih htio da imam nadzor Centra kod mojih susreta sa djetetom. To sam imao godinu dana jednom tjedno po jedan sat, ali susreti su bili kvalitetni i jako dobri. Ovo što ja imam nema veze sa prisnim kontaktom oca i djeteta. Ma možda i neće trebati jer poslije četvrtka, dolazi petak pa vikend, pa ponedjeljak, kada Riješenje mora biti pravomoćno.

[newbie]

Kao što rekoh: "malo intenzivniji....."

>2x/tj

A ne intenzivniji samo, nego i ekstenzivniji....

 

[newbie]

Svakako daj da ti odvjetnik provjeri je li se žalila. Jer dok ti službeno pošalju njemu trajat će 2 tjedna duže dok saznaš. A po broju presude oni mogu dobiti informaciju. I ako nije, odmah ga zajaši da ti na rješenje lupnu klauzulu pravomoćnosti.

Ako je, jaši po centru za nadzor.

 

[fani]

da, i ne čekaj samo odvjetnika. Zovi u kancel suda (Općinski sud-centrala pa te spoje u kancel) Doista ali stvarno doista ljubazne ženske osobe iz kancela (svijetle točke u mom osobnom mraku) će provjeriti ODMAH po broju spisa šta se događa sa tvojim predmetom- da li je kod njih, još uvijek, da li se dotična žalila i/ili je već sutkinja zatražila da joj predmet dostave i to ti obično kažu- zbog pravomoćnosti ili zbog čega već (meni su nažalost znale reći "opet je kod sutkinje, vjerovatno piše još jedno rješenje o pokušaju dostave presude dotičnom) . ..No uglavnom ono što kažu, stoji, a znaju malčice i uputiti kako se postaviti u svim tim zavrzlamama. E moj fikus, dođe mi da "spojim" tvoju bivšu i mojeg bivšeg... btw neki dan sam mu sama spakirala djecu, rekla "budi dobar dio ovog vikenda s njima, ne radiš, djeca su te željna, ja vidim da ona žele, ne priječim-evo, tu su, sa svim potrebnim potrepštinama ... " i znaš kaj? -- sutradan su kod mene već s ruksakom bili nazad na ručku jer "tata ima neodgodivih obveza"..

[newbie]

Moj ex je od Uskrsa u bližem inozemstvu, a svaki drugi vikend je tu puna 3 dana, dapače, na udaljenosti od 2 autobusne stanice, a djecu ama nikako ne može vidjeti duže od sat, eventualno dva.

Jasno, mimo toga im se ni ne javi, ni mailom, ni smsom, ni ne nazove ih. A i za ta dva sata pošalje sms obavijest meni, njima ni "a". A pred dva tjedna ih je uzeo u subotu 9-19. WOW!!!! Malene, jasno. Velike nisu stigle na red u 3 dana.

Fani, ej, a da osnuju klub?

[fani]

ma baš bi i trebala i ta naša djeca a i mi roditeljci (m/ž - nikakva solo mame ili solo tate- već " Udrugu onih koji žele biti pravi roditelji " da ne bi zvučalo prepotentno da to jesmo, jer ne mislim da sam savršena ni u čemu pa nit u roditeljstvu.. Sve se mislim - isto- da li ove dične djelatnice Centara čitaju malo ovaj portal.. predložit ću svojima na poslu da krenu malo od legalisa / versus samodopadne izjave vrlih nam političara kako mi eto, jako na tom planu radimo.. pa da vidimo...

[newbie]

I svakako bi sliku upotpunila udruga pod motom

"Tlaka mi je viđat' djecu- ne dam bivšem viđat djecu

ili

Kako vam drago"

A da ti kolege imaju materijala po forumu, e ne da imaju nego fijuuuuuuuuu

[newbie]

Vjerujem da sam dobro shvatila i da se ne sastaješ sa bivšom posebno bez prisustva djeteta.

 

Ako je dijete čulo ili uočilo negodovanje majke s kojom živi svaki dan, a čulo je i one opservacije tvoje malenkosti od maminog kućnog ljubimca, i to u tvom prisustvu, nije nikakvo čudo da kad vidi njihovo/njeno neodobravanje da reagira u skladu s tim. A svako dijete kad se odvede od igre nije sretno da se prestalo igrati i reagira na sebi svojstven način.

 

Mnoge ćeš odgovore naći u jednoj jako lijepoj knjižici:

Jesper Juul: Vaše kompetentno dijete

 

Ima je na više mjesta za nabaviti i vrijedi je imati doma.

 

I samo ti zagrli svoje dijete i obasipaj ga nježnostima, pažnjom i staloženošću.

Ako mu što u životu neće naškoditi, neće to. Sigurno!

[fikus]

newbie je napisao:

Vjerujem da sam dobro shvatila i da se ne sastaješ sa bivšom posebno bez prisustva djeteta.

 

 

Bože sačuvaj! Umro bih prije!

[fani]

čini mi se da kad budeš u četvrtak u Centru da bi bilo zgodno da napomeneš i inzistiraš da te formulacije uđu u zapisnik (jer oni -čini mi se- uvijek vode te zapisnike, pa treba se svakako othrvati porivu da bivšima na nebuloze saspemo u revoltu štagod):

- meni je moje dijete na prvom mjestu (što se odista iz svega ovog može vidjeti, lud onaj tko ne vidi)

- opravdano sumnjam da je moje dijete izloženo raznoraznim pritiscima

- sigurno je da njegova majka sprečava dijete da razvija zdrav i kvalitetan odnos sa mnom, njegovim ocem, što nikako nije dobro te da ovakav odnos već sada itekako škodi djetetu, te da tražiš da se onemogući daljnja destabilizicija našeg djeteta

- tražim uvođenje nadzora, ne samo na vrijeme koje dijete provodi samnom (koje je stihijsko, na kapaljku, te ometano od bivše

i pri tom ne propusti napomenuti da si uvijek otvoren dogovoru a sve u interesu svog malodobnog sina no da nažalost, u ovom slučaju, kao njegov JEDINI otac držiš da to dijete treba zaštiti

 

PS (nemoj se iznenaditi ili šokirati ako vam oni iz centra priprijete oduzimanjem (privremenim) djeteta dok se roditelji ne "skuliraju", pa dobro pazi da budeš SMIREN

SRETNO.. i vjeruj fikus, u mislima smo s tobom u četvrtak

[fikus]

Fani! Ma drago mi je da mi ti, kao i svi ovdje upučujete dobre želje i sretan sam zbog toga. Upravo kada se radi o mojem švrčiću, biti ću neumoljiv, ali argumentirano ću je tući sa svih strana. Imam sreću da je toliko bedasta (i ja sam bedast što sam je ženio-nažalost) da ću izaći van sa smješkom i novom dobivenom bitkom za dijete. Ovdje se moraju neke stvari raščlaniti i pojasniti. Mora se uraditi nešto za dijete starosti dvije godine i sedam mjeseci, jer svakako bi nezainteresiranost za tako malo dijete, polučilo novu lavinu svih drugih institucija, a to fakat u izbornoj godini, ne bi bilo dobro. Na to ja računam i na sentimente onih sa kojim budemo imali sastanak. Imam strašne argumente i to je sreća da je tako, jer se Centar mora aktivirati. Nije mi potrebno uzrujavanje i vrijeđanje, već sam protiv toga cjepljen. Jedino me iritira svaka pojava Harlekina i njega moram eliminirati iz svoga vidokruga. Ona je napravila niz taktičkih grešaka u želji da mi se osveti i to je registrirano u Centru. Njeno jedino sredstvo je dijete sa kojim se može svetiti. Ma ja sam pozitivan lik tamo i ne bojim se. Pisat ću!

[nana-nina]

čitam i ne mogu vjerovati.

 

toliko podrške, a ja između redova čitam bitku za svoja prava, osvetu bivšoj zbog ne znam čega, i još mnogo , mnogo toga ispod svega..., a najmanje bitku za vaše dijete.

 

ako sam dobro shvatila, vi ste sami napustili bračnu zajednicu kada je vaše dijete bilo 7 mjeseci. vaša bivša je uspjela naći drugog i ''konačno više neće nositi vaše prezime'' . koja arogancija-razvedena sam već 17 godina i još uvijek nosim uz prezime moga oca i prezime oca moga djeteta i nosit ću ga dok se kćerka ne uda. ali da znam da mog ''bivšeg'' (''bivši'' je pod navodnicima jer otac djeteta, a tako i majka vašeg djeteta nikada nisu ''bivši'' ili ''bivša'') smeta to što nosim njegovo prezime, nisam sigurna da ne bih poduzela sve da mu uskratim očinska prava. ma znate, ako me toliko ne može smislit, onda je trebao mislit kad je pravio dijete.

 

ali šalu na stranu. između vas i vaše bivše još uvijek bukte strasti. ne treba vam centar za socijalnu skrb, već psihoterapeut. strasti su se razbuktale i vi vodite svoju bitku za svoja prava i niti jedno niti drugo ne vidite dijete koje sigurno osjeća posljedice.

 

ne razumijem odakle ta tlapnja, suze : ako je suđeno da mu drugi bude otac, i sl. kako možete bulazniti o tome da pored vas živog netko drugi može bit otac vašem djetetu. odakle taj strah, da li je to prikrivena želja da svu odgovornost i brigu zaista prepustite nekom drugom. činjenica je da je rođenje djeteta velika odgovornost na koju mnogi nisu spremni i koja mnoge stvarno plaši.

 

razmislite sami o sebi, a onda o vašoj bivšoj. tako je očito da sve ovo što radi, radi da bi napakostila vama. dakle opet strasti. priznajte da ste vi napustili nju i da ima pravo da bude povređena. kad ste bili toliko jaki da napustite svoje dijete i majku svog djeteta jer niste bili zadovoljni zajednicom kakva je bila, onda budite toliko jaki da dozvolite svojoj bivšoj da bude povređena. zatim budite toliko svjesni svih bogom danih prava koja imate kao otac koja vam nitko ne može oduzeti, bez obzira kako će vaš sin zvati svoga očuha. o svemu tome razmislite što prije, jer vaš sin vam nikada neće oprostiti oklijevanje.

smognite snage, prekinite bitke, pomognite vašoj ''bivšoj'' da osnuje zajednicu u kojoj će odrastati vaš sin. nemate pojima kako je teško majci i dijetetu živjeti u našoj sredini bez muškarca u kući. tu nema mjesta za suze i tlapnje, već grčevita svakodnevna borba s uvredama, poniženjima i egzistencijalnim pitanjima. ja se nisam usudila ponovo udati, jer nisam mogla zamisliti da svoje dijete dovedem u za nju tuđi dom, a isto tako nisam željela nikog tuđeg u njenom domu. ali isto tako sam se bojala sirovih strasti svog ''bivšeg''. ne možete zamisliti kako smo moja kćerka i ja sve to krvavo platile. nemaju sve žene snagu da same vode svoju ''krnju obitelj'' kroz život, i zato nemojte zamjerati vašoj ''bivšoj'' što na svaki , pa i krivi način (učeći sina da očuha zove tatom) pokušava stvoriti cjelovitu obitelj.

 

otošli ste i ostavili je. pomognite joj da bude majka svome djetetu, jer vaše dijete treba majku jednako kao i oca. i odrastite i sazrite već jednom. budite otac. to pravo vam ne može oduzeti nikakav sud, niti centar za socijalnu skrb. to pravo si možete uskratiti samo vi sami. :amen:

[chez]

Eto zive zalosti sto ovo moram citati...

CZSS naprosto OBOZAVA ovakve stranke, CZSS je institucija za mentalnu higijenu razvedenih, CZSS je odusevljen cinjenicom da je prvenstveno dobrobit djeteta roditeljima na prvom mjestu, a ne osobno prepucavanje preko djeteta...

Nadam se da citate ironiju?

Mislis li, stovani fikuse, da je zivkanje CZSS najbolji nacin da pokazes da si ti upravo taj roditelj kojemu bi trebalo biti povjereno dijete cim se steknu iole kakvi uvjeti za to???

Odrasti prvo ti, na zalost, moram ti to reci, a tek onda pokusaj brigu za dijete staviti u prvi plan.

Tvoja mi se mantra cini sasvim u redu, ali daj izbaci onu nevidljivu podmantru iz glave- ne govori : Napakostit cu joj, napakostit cu joj... To fakat nema smisla.

Osobno imam jaaaako puno iskustva s roditeljima kao sto si ti.

Nisam sigurna da je tvoje sjedanje na bicikl na svaku rijec ovdje napisanu pravi nacin da ostavis dojam dobrog oca...

I vjeruj, ovo ti pisem u najboljoj namjeri.

Sretno!!!

 

[fikus]

Vjerujem da svako od nas bi želio sretnu obitelj. Napuštanje obitelji je posljedica ipak nerješenih odnosa. Tu je društvo nažalost podbacilo, jer je preventivno zakasnilo da spasi jednu obitelj. Puno tijh komponenti i faktora utječu na sreću, a ja mislim da se ne treba gledati jednostrano i feministički. OTAC NEMA ISTA PRAVA KAO I ŽENE i tu se moramo složiti. Nekako taj tekst ne razumijem. Borim se za svoje dijete i ja sam otac svome djetetu i djetetu po ev. konvenciji o pravima djeteta treba dati legitimitet njegovih roditelja. Ma šta je u tome sporno. Ja mislim da ste vi ogorčena žena koja sve muškarce stavlja u košaru za smeće, baš kao i ovo pravosuđe. MOJE DIJETE NEĆE BITI OSTAVLJENO, niti ću dozvoliti da djete odgaja neko drugi osim mene i bivše. Ja nisam napustio dijete već obitelj. Bojim se za svoje dijete i neću ga nikome ostaviti. NIKOME. Ona je morala prije razmišljati o tome kako sačuvati obitelj, a ne sada djetetu naturati novog oca. CZSS, a kasnije sud, institucije su jedino mjesto u kojem se vodi bitka za dijete i takva bitka će biti strašna. Dijete će imati oba roditelja i to je definitivno moja odluka. Njegov očuh nikako ne može biti njegov roditelj, niti otac, niti tata. Ma to su gluposti!

[fikus]

chez je napisao:

Eto zive zalosti sto ovo moram citati...

CZSS naprosto OBOZAVA ovakve stranke, CZSS je institucija za mentalnu higijenu razvedenih, CZSS je odusevljen cinjenicom da je prvenstveno dobrobit djeteta roditeljima na prvom mjestu, a ne osobno prepucavanje preko djeteta...

Nadam se da citate ironiju?

Mislis li, stovani fikuse, da je zivkanje CZSS najbolji nacin da pokazes da si ti upravo taj roditelj kojemu bi trebalo biti povjereno dijete cim se steknu iole kakvi uvjeti za to???

Odrasti prvo ti, na zalost, moram ti to reci, a tek onda pokusaj brigu za dijete staviti u prvi plan.

Tvoja mi se mantra cini sasvim u redu, ali daj izbaci onu nevidljivu podmantru iz glave- ne govori : Napakostit cu joj, napakostit cu joj... To fakat nema smisla.

Osobno imam jaaaako puno iskustva s roditeljima kao sto si ti.

Nisam sigurna da je tvoje sjedanje na bicikl na svaku rijec ovdje napisanu pravi nacin da ostavis dojam dobrog oca...

I vjeruj, ovo ti pisem u najboljoj namjeri.

Sretno!!!

 

Pa zovem ih da vidim svoga sina, jer mi se to onemogučuje. Ima li koji drugi način?? Pajser, ručna bomba, kalašnjikov?? Možda bi prema Vama trebao napustiti svoje dijete, jer ono ima očuha??? Nije mi jasno koja je poanta vaše poruke??

[newbie]

ako smijem ispraviti jednu notornu neistinu, a ona glasi:

 

nemate pojima kako je teško majci i dijetetu živjeti u našoj sredini bez muškarca u kući.

 

Problem je jedino ako žena sama smatra da nije u stanju živjeti bez muškarca u kući.

 

I, btw., što bi preciznije značio gorespomenuti pojam "muškarca u kući" u kontekstu u kojem je spomenut?

[newbie]

A i ti ohladi malo...

Oca djeci ne može zamijeniti nitko, a može mu ga uskratiti. Otac ako ga ne želi vidjeti ili majka ako to ne dozvoljava iz sebi poznatih razloga. Jasno da si frustriran činjenicom da ne možeš niti taj jedan sat koji ti dozvoljavaju da malca vidiš provesti bez da te pod okom drži budući očuh i jasno da to smeta.

 

A ostatak ženica bih upitala: da možete vidjeti svoje dijete samo jednom tjedno sat vremena, prijeti vam se da ga ni toliko nećete viđati voljom oca i maćehe, koliko biste bile spremne podržati takvu inicijativu a za dobrobit skladnosti zajednice bivšeg supruga. Vjerujem da biste pokorno sjedile i slušale da ste djetetu tete, a mama sjedi tamo? I usput komentira jeste li danas u punom svom sjaju ili ne?

E pa sorry, tolika Majka Tereza nije ni jedna od nas.

 

Naročito kad bi znale da imate pravo biti s djetetom 2x tjedno, same i ljubiti ga i grliti i maziti koliko god vam je dozvoljeno.

[nana-nina]

valjda i ja imam pravo na malo ''šatre'' u ovom forumu i ne moram precizirati šta znači ''muškarac u kući''. vi si to protumačite kako hoćete.

 

zatim , niti jednom nisam rekla da majka ima vaća prava od oca, već da otac i majka imaju jednaka prava.

 

zatim, nisam imala osnovu da ovdje spominjem i očeve koji sami hrane i odgajaju svoju djecu, ali znam kako im je teško. ''krnja obitelj'' je ''krnja'' bez obzira da li je bez oca ili majke.

 

i na kraju , žao mi je što sam ovdje dovela do toga da se spominju kalašnjikovi sl. zato se više neću javljati. osim toga mislim da nisam zaslužila da me natko naziva ogorčenom feministikinjom samo zato što nemam ''muškarca u kući''. eto, zato je teško kada majka sama vodi svoju krnju obitelj kroz život. ako joj ne mpogu ništa drugo prišiti, onda je mogu nazvati ''ogorčenom feministikinjom''.

 

 

 

 

[chez]

Zanimljiva je zapravo cinjenica da CZSS vise nema nikakve zakonske ovlasti za odredjivanje kontakata...

I cijela zadaca CZSS se osjetno smanjila i zakomplicirala istovremeno s uvodjenjem suda kao glavnog igraca, pa se tako cijenjene stranke nasetaju posteno dok ne dobiju rjesenje o kontaktima s djetetom.

Poanta moga posta je ta, da se Vi, cijenjeni fikuse, prvenstveno trebate poceti ponasati u skladu s nemalim godinama, a ne glumiti lako zapaljivu robu.

Osobno sam u dosta cesto slucajeva vidjela potpunu nepravdu pri dodjeli djeteta majci, i sad gledam jedan zalostan slucaj koji je dospio suda, jer sud odlucuje i o povjeri i o kontaktima.

Prilikom odlucivanja o povjeri djeteta, CZSS obradjuje roditelje i to kako razgovorom, tako i kroz psiholoske testove.

Nikakav kalasnjikov ne pomaze, budite samo maaalo uljudniji, napravite VI prvi ustupak, pa mozete ocekivati i da se napravi ustupak VAMA.

Dok budete god oboje kao jarci na brvnu, srece nema ni za vas, a ni za dijete.

Eto moje poante...

[newbie]

Dapače, ne zvučite kao "ogorčena feministkinja".

 

I vaš trud voditi dijete kroz život bez svakodnevne suradnje njegovo oca jest hvale vrijedan pothvat. I sama to radim i to ne sa jednim već četvero. Da, bez ikakve suradnje oca. I ne smatram to lošim, već neophodnim obzirom da ga se puškom na to goniti ne može, a voljan nije. Majke kojima su povjerena djeca, jer su to same pri razvodu željele, o djeci su dužne skrbiti najbolje što znaju i umiju, i to i radimo. Dok nam onaj broj koje to ne rade s djecom na umu na prvom mjestu svaraju sliku takvu da nas brojni pokušavaju strpati u isti koš.

Takve majke NIKADA ne ograničavaju, ne onemogućuju djetetova druženja s ocem, jako se kontroliraju i paze da pred djecom ne rabe raznorazne negativne kvalifikacije osobnosti oca, ne pokušavaju dijete udaljiti od njega.

 

A vas osobno nitko nije prozvao. Samo napomenuo kako nije lijepo tvrditi kako bez muškarca u kući u našoj sredini nije lako. Jer, nije doba prije prvog svjetskog rata.

[fikus]

Pa kako da ja realiziram pravo djeteta da vidi svog oca? Kome da odem? Šta da radim? Trebam li napustiti dijete? Pa nije mi jasno, šta će onda ti Centri?? Kome oni žderu taj novac koji i ja kao porezni obveznik uplačujem? Pa stvarno će biti anarhije i kalašnjikovi će uređivati odnose u društvu. Ja ću svoje dijete legalnim institucijama sistema dobiti na viđenje i to mi je centar dužan osigurati. Ako ne, onda je tu pravobranitelj za dijete, nikakav sud! Što da radi čovjek koji nema pravomoćno sudsko rješenje i nalazi se u pravnom vakumu? Treba li on napustiti svoje dijete ili djecu??? Ma kakav je to strašan primjer koji dajete očevima koji imaju isti takav problem kao i ja?? Kome da se ti očevi obrate, ako im bivše zagorčavaju život ili ako ih ucjenjuju svojom vlastitom djecom? Ja ako sam radikalan, onda ste vi vjerujem hladna bezdušna birokratska glava, koja samo guta novac od poreznih obveznika i bave se efemernim stvarima u društvu. Centar MORA zaštititi pravo djeteta na oba roditelja i pomoći roditeljima da prevladaju sukobe, a ne ponašati se birokratski kao da se njih ništa ne tiče. Ja sam projektant i te kako me se tiče kako funkcioniraju moji projekti. To su moralni aspekti života i posla koju obavljate.

[chez]

Stovani projektante,

pogledajte molim vas nas jadni Obiteljski zakon i mozda vam nesto bude jasno...

Tragedija je koliko rupa ima, a one koje sam pokusala popuniti prijedlozima Saboru nece proci...

Zasto?

E pa to ne znam ni ja...

U svakom slucaju, ja nisam hladna birokratkinja, mislim da se oni koji me znaju ne bi s vama slozili.

Imam visegodisnje iskustvo rada i na sudu i u CZSS i to me donekle kvalificira da kazem da nam zakon ne stima...

Nisam ja protiv vas, nikako...

Samo kazem da je u ovim situacijama u kontaktu s CZSS potrebna hladna glava, a vruce srce cuvajte za malisana.

I opet- sretno...

[newbie]

Ako czss nema ovlasti glede privremenog povjeravanja djeteta, što podrazumjeva:

- s kim će dijete živjeti do pravomoćne sudske odluke

- iznos uzdržavanja koje je dobrovoljno predložio onaj koji s djetetom u tom slučaju ne živi

- susreti djeteta s roditeljem s koim dijete ne živi

 

Znači li to da:

- osoba s kojom dijete živi nije njegov z.z. do pravomoćnog sudskog rješenja, kad ide npr. prijaviti promjenu adrese djeteta na policiju, PU to radi na temelju ništavnog dokumenta?

- iznos koji je roditelj pristao ne mora plaćatia shodno kasnijoj sudskoj presudi koja se odnosi od dana dizanja tužbe ima pravo zahtjevati natrag, jer je dokumenti czss-a nevjerodostojan ili službeno neobvezujuć?

- ne postoji niti jedan instrument osiguranja djetetovih prava u slučaju da jedan roditelj nije voljan da dijete viđa drugog s kojim ne živi, te czss sudjeluje u tome omogućavajući (ili izrecimo: ne sprječavajući, ljepše je čuti) samovoljne odluke jednog roditelja dokle god pravomoćna sudska odluka ne stigne, a što vrlo često zna trajati po 2 godine?

 

Uz napomenu unatoč privjemenim rješenjima koja czss-i pišu, pečatima pravomoćnosti koje stavljaju i pouke o pravnom lijeku kako niti žalba ne sprječava ovrhu rješenja.

 

Možemo li zaključiti kako to sve czss-i onda rade: protuzakonito?!

 

Ako jest, smjesta im treba zabraniti da se takvim stvarima bave, jer čemu onda izdavanje takvih papira s klauzulama pravomoćnosti? Mišljenje sudu je sasvim dovoljno.

 

I, ostaje im samo provoditi postupak mirenja, isprintati zapisnik i poslati mišljenje sudu.

 

Čemu onda i ovo?

[nana-nina]

newbie je napisao:

 

A ostatak ženica bih upitala: da možete vidjeti svoje dijete samo jednom tjedno sat vremena, prijeti vam se da ga ni toliko nećete viđati voljom oca i maćehe, koliko biste bile spremne podržati takvu inicijativu a za dobrobit skladnosti zajednice bivšeg supruga. Vjerujem da biste pokorno sjedile i slušale da ste djetetu tete, a mama sjedi tamo? I usput komentira jeste li danas u punom svom sjaju ili ne?

E pa sorry, tolika Majka Tereza nije ni jedna od nas.

 

 

oprostite, ali opet navodite bolesne primjere. a ako je tako onda se mora postaviti pitanje moralnosti sudstva, zakona i službi za socijalni rad, jer donositi odluke i rješenja kojima bi bez razloga uskraćivali prava majki ili očeva, i dovodili ih u tako bolesnu situaciju nema nitko pravo.

 

sve šta sam napisala, napisala sam sa željom da potaknem mladog oca da postane bolji čovjek i tako ostvari sva svoja prava. spominjanjem bombi i kalašnjikova ta svoja prava neće ostvariti.

 

i zaista nisam ogorčena feministikinja. ja sam samo majka koja se 17 godina (razveli smo se kad je kćerka imala tri godine) bojala da ne dojadi kćerki svojom pretjeranom pažnjom i brigom, i da joj kćerka ne pobjegne ocu.

 

iskreno: uživala sam brinući i odgajajući svoje djetešce, dok jedna ljubomorna baba nije rekla: ''da, da. tako je i tamo neka ispunjavala sve želje svome djetetu, a kad je dijete navršilo 12 god., pobjeglo ocu i maćehi, i za majku više ne želi niti čut''. Otada sam se stalno bojala da moja kćerka ne pobjegne od mene. istina, bez razloga, ali to tek sada znam. nije lako biti roditelj niti onda kada je dijete svaki dan sa vama.

 

i nadam se da poslije ove iskrene ispovjedi neću biti razapeta na lomači.

[newbie]

Pa ako ste pažljivo pročitali postove od početka ove teme upravo se o onome što ste citirali, a potom i sami okvalificirali bolesnim primjerom i radilo, samo u obrnutim muško-ženskim ulogama..

 

 

[nana-nina]

ali vi ne pomažete mladom ocu da shvati da inatom neće ništa postići. može mu pomoći istina da se ne mora bojati da će mu netko oteti sina. djeca jako dobro prepoznaju pravu ljubav, a ja jako dobro znam koliko trebaju oca, i kako im ga nikada nitko ne može zamijeniti. zato sam htjela samo poručiti nesretnom ocu da bez straha voli svoje dijete, ali i preuzme svu odgovornost za njegovo odrastanje, a to onda odbacuje bili kakav inat, a pogotovo bombe i kalašnjikove. a ako mladi gospodin misli da njegovo dijete trebaju odgajati samo on i njegova majka, onda neka se pokorno vrati obitelji koju je napustio, ili neka prihvati ustavno pravo njegove bivše da sama odlučuje o svome životu, a to znači da će njegovo dijete pored njega odgajati i njegov očuh. konačno, nikada sami ne odgajamo svoju djecu. koliko god mi to željeli ili ne, ali na njihov odgoj utječe i ulica, susjedstvo, njegivi mali prijatelji - vršnjaci, zatim škola i na kraju raznorazni mediji. onog trenutka kad je mladi otac odlučio napustiti svoju obitelj, morao je znati da će na odgoj svog djeteta imati puno manje utjecaja.

[fikus]

nana-nina je napisao:

ali vi ne pomažete mladom ocu da shvati da inatom neće ništa postići. može mu pomoći istina da se ne mora bojati da će mu netko oteti sina. djeca jako dobro prepoznaju pravu ljubav, a ja jako dobro znam koliko trebaju oca, i kako im ga nikada nitko ne može zamijeniti. zato sam htjela samo poručiti nesretnom ocu da bez straha voli svoje dijete, ali i preuzme svu odgovornost za njegovo odrastanje, a to onda odbacuje bili kakav inat, a pogotovo bombe i kalašnjikove. a ako mladi gospodin misli da njegovo dijete trebaju odgajati samo on i njegova majka, onda neka se pokorno vrati obitelji koju je napustio, ili neka prihvati ustavno pravo njegove bivše da sama odlučuje o svome životu, a to znači da će njegovo dijete pored njega odgajati i njegov očuh. konačno, nikada sami ne odgajamo svoju djecu. koliko god mi to željeli ili ne, ali na njihov odgoj utječe i ulica, susjedstvo, njegivi mali prijatelji - vršnjaci, zatim škola i na kraju raznorazni mediji. onog trenutka kad je mladi otac odlučio napustiti svoju obitelj, morao je znati da će na odgoj svog djeteta imati puno manje utjecaja.

 

To vi mislite da mi niko neće oteti dijete? Ja se s time ne bih složio! Velike su muke da se dobije naklonost djeteta, a i ovu situaciju koju mi spominjete o odgoju djeluje itekako sumorno. To moje dijete će znači biti prepušteno ulici, nepismenom očuhu, drogi i drugim devijacijama na koje otac ne može utjecati. Pomirenje ne dolazi u obzir, to je stvar prošlosti i velika sramota za CZSS. Danas je Hrvatska na trećem mjestu, a Split kao grad na prvom mjestu u Europi po broju narkomana među adolescentima. Da li to čeka u budućnosti i moje dijete?? Pa zašto se onda boriti za svoje dijete, ako ne mogu dobiti pomoć od institucije da se prevlada sukob i da dijete dobije pravo koje mu pripada? Dijete itekako može zaboraviti svoga oca, može ga se lako indoktrinirati, a u toj vašoj izjavi vidim bijeg od odgovornosti i tipični konformizam!

[fani]

slažem se da se inatom ne postiže ništa ali mi se čini da ste krivo shvatili- ne inati se fikus bivšoj već ne dopušta da ga se "zbriše" kao tatu, dakle ne radi se o tome "da je trebao znati da će na odgoj svog djeteta imati puno manje utjecaja" radi se o uskraćivanju, onemogućavanju i otežavanju jednom tati da bude sa svojim sinom a djetetu- još gore! nameće mu se kao TATA drugi čovjek ( koji može, zašto ne, kvalitetno sudjelovati u njegovom životu, to nije nit fukus osporio,) ali pritom se ne može "šutnut" djetetov tata. Zamislite sebe u takvoj situaciji, samo na trenutak. Pa pošteno kažite kako biste reagirali. Pa ćete se manje čuditi postupcima "mladog gospodina". I savjetovati mu mir i sabranost i dostojanstvo, što podrazuijeva ne samo odnos prema samom sebi već time i kvalitetniji odnos s bivšom što mi se čini da ste i htjeli.. . Slažem se svama, još jednom, da ne bude zabune, da inat nije način, ali opet, krivo ste protumačili inat u ovom slučaju... jer NITKO nema prava braniti jednom tati da viđa svoje dijete i prisiljavat i učiti dijete da tatom zove nekog drugog (uz svo legitimno pravo majke da ostvari novu vezu u svom životu). Bez obzira tko koga kada ostavio i zašto. . I ja sam sama, i to sa troje djece, i da , palo mi je na pamet bilo u nekoliko navrata - što ako djeca odluče sama , kad odrastu, otići kod tate (čula sam i ja za takve slučajeve, jer mi znaju reći neki "samo tako, ne budu ti nit hvala rekli, samo budu otišli jednog dana" i znate šta?- ne mislim da je to kraj svijeta niti da o tome treba razmišljati na takav način- pružam im maksimalno što mogu a hoće li kad odrastu otići živjeti kod tate?? E vidite, s tim neću opterećivati nit djecu nit sebe nit naš odnos, i konačno to će biti njihov izbor. I njihovo pravo. A u konačnici, to je i naš cilj da pomognemo djeci da odrastu i budu kadra samostalno donositi odluke

PS I upravo pročitah i fikusov odgovor vama, pa ću evo nadopuniti- nažalost, i ja bi se bojala kao i fikus, kod tako malog djeteta, da mi se onemogućava pristup djetetu, jer to može imati pogubne posljedice. I još samo jednom gospođo, zapitajte se ( a bojite se na dijete ne ode k tati, odraslo?) kako bi vam bilo da ste samo jednom, pazite samo jednom, bili u situaciji da neku drugu osobu to vaše dijete zove MAMA a za vas se kaže "kćeri došla ti je TETA"..

[newbie]

Ako ste primjetlil od početka svi do jednog tko se pojavio na ovoj temi je upravo poticao oca da se smiri i ne reagira na provokacije na način da komunicira ijednom neuljuđenom rječju majci djeteta, da ni slučajno se ne upušta u ikakve razgovore s njenim sadašnjim partnerom ma koliko bio izazvan, te da svoje pravo viđenja djeteta unatoč prijetnjama i već doživljenim zabranama ako ne može postići u dogovoru s majkom pokuša postići preko czss.

 

Već u nekoliko postova se ponavljaju citati kalašnjikova i bombi, koji su u istom kontekstu kao i "zar trebam napustiti svoje dijete", jednako ironični. Što je u kasnijem postu i objašnjeno koliko sam uspjela primjeteti: Legalnim sredstvima postići da se dijete susreće s ocem onoliko koliko mu je dozvoljeno.

 

Postavimo hipotetski: da vi ili ja branim djetetu da viđa oca, to i napravimo, ne odazivamo se njegovim pozivima, što je ocu preostalo? Gledati to i dalje i plakati ili jednostavno zatražiti da centar pozove majku i objasni joj da je to dužna omogućiti i djetetu i ocu. Onoliko koliko piše da smije.

U čemu je problem?

[fikus]

Ma znaš newbie, da se njima ne da previše baviti s tim problemima. To je institucija koja vjerujem od koje Franc ima najveću profit. Kava, plača i papiri.

Ma neću baciti atomsku bombu na Zagreb, zato što mi se onemogučava da vidim svoje vlastito dijete.

[newbie]

Čula sam i ja nebrojeno puta kako će mi djeca jednog dana otići ocu kad im kod njega bude više odgovaralo. Bilo zbog love, bilo zbog toga što se tati svidio dečko.

No, ne pada mi na pamet zbog toga živjeti u strahu, ako tako jednom odluče, odlučit će, kao što su i sada pokazali da žele biti samnom.

 

I to me neće spriječiti da ih volim, da brinem, da ih mazim, da im nastojim omogućiti najbolju školu, glazbenu, kupujem instrumente, vodima na talijanski i njemački, skokove u vodu, košarku, izlete, vodim na koncerte, budem osoba kojoj se prvoj prizna da je xy izjavio ljubav itd itd itd.

 

Pa dokle god bilo...

 

Isto tako ću ih svaki put tjšiti kad dođu od tate i osjećaju se loše jer im je rakeo to-i-to, poticat ću ih da odu k njemu i kad im se ne da jer ih dugo nije tražio da dođu ili je pred 2 tjedna ali ne vikend nego sat itd itd.....

 

I ne, ne bojim se.

 

 

[fani]

i još samo ovo, (newbie je opet sve sabrano i sažeto, tnx newbie:-) ) jer mene "ponese" ovako nešto pa se raspišem

Dakle: citiranje samo jednog dijela (i to krivo izvađeno, isčupano iz konteksta pa time i krivo protumačeno) doista može biti vrlo vrlo štetno..

Jer smo svi, doista svi, cijelo vrijeme, jednom tati pokušali pomoći da se na što mirniji i sabraniji način nosi sa doista teškom situacijom. Kad već "sustav" dobrim dijelom zakazuje (kao i u puno primjera dosada ((

[newbie]

Ma, znaš već i sama kako se u svemu samo gleda i traži gdje se bivši i bivša hoće zakrviti, pa se kolju gdje god stignu. Istina živa, brojni su primjeri, ali ne vidim razlog da se toliko negativnog stava a priori zauzme kad netko hoće viđati dijete koliko mu piše da smije, a obzirom da drugi nije tako raspoložen- pusti vodu niz livadu- jer nema tko reći: "hej, piše tako-i-tako i držite se toga".

 

I onda kad za 2-3 godine stigne pravomoćno sudsko rješenje, dijete npr treba otići ocu na vikend, eeeeeee, ima posla dječji psiholog, majka na sto čuda, dijete izbezumljeno, tata sav zbunjen jer ga dijete čudno gleda..

Jer?

A tko je taj lik sada?

Odkud je pao djetetu u život?

S kruške?

Ma ne, kažu sudionici u procedurama:

 

IZ PRAVOMOĆNOG SUDSKOG RJEŠENJA.

Dijete drago, zar nisi pročitalo?

NISI?! Kako to?!

Ma, da, zlato, da. Imaš ti tatu!

Ne, ne. Ma, neeeee, nije ti To tata, tebi je tata ovaj. Vidiš, sunašce: sve ti tu lijepo piše: tata ti je taj-i-taj, a ti ćeš se s njim družiti utorkom i četvrtkom od 16-19, te prvi i treći vikend u mjesecu počevši od subote u 9 do nedjelje u 19.

I znaš što još, milo moje? Tata će te odvesti i na ljetovanje 3 tjedna i na zimske praznike tjedan!!!

Brzo, sunašce, brzo, evo ti stvari, tata te čeka pred kućom u autu!!!!

Jupiiiiiiiii !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

[nana-nina]

moje dijete može ići svome tati, kada i kolilo hoće bez suda i bez rješenja. a da sam se bojala da će će otići i zaboraviti me, bojala sam se. šta mogu. od krvi sam i mesa kao i svi drugi.

 

i dobro ste primijtili, ovo plakanje : izgubit ću sina, isto je šta i spominjanje bombi. ali šta mogu, sama sam se zapitala koliko je jedna takva osoba koja ide iz krajnosti u krajnost zaista zaslužila da mu sud i czss tako oskudno dijele njegova prava.

 

zatim, ovdje se nije javila mlada napuštena majka, i zato njoj ne mogu reći: nemojte se inatiti, shvatite: on je ipak otac koji je i sam zatečen situacijom u kojoj se nalazi. ovdje se javio mladi otac, i zato njemu mogu reći: nemojte se inatiti, shvatite svoju ženu. zaista joj nije lako bez ''muškarca u kući''.

 

nadalje, zbunjuje me interpretacija moje tvrdnje da nam djecu odgajaju i ulica i škola i..... . mladi otac mora prihvatiti da će na odgoj njegovog djeteta utjecati sve i svašta. ako misli da mu može nametati svoja vlastita mjerila vrijednosti, onda će tek doći do bunta . a droge i narkomanije ima i u sređenim obiteljima i to što će dijete kupiti utjecaje ulice, medija i sl., ne znači da će odabrati loše primjere kao svoj uzor.

 

mladi otac mora se još jako puno potruditi da bi zaista bio dobar otac svome djetetu. mnogo više nego doboti pravnu bitku da viđa svoje dijete.

 

ali ja ga neću podržavati niti u plakanju , niti u malodušnosti, a niti u bombama i kalašnjikovima.

 

i ne mogu da ne primijetim: tolike majke same hrane i odgajaju djecu, šute i trpe, a ovdje stalno čitam o jadnim očevima koji ne smiju viđat djecu i sl. majke nikad nisu jadne, osim onda šta bi bilo, kad bi bilo. a i bez tog šta bi bilo, kad bi vaše dijete vas zvalo teta, a nekog drugog mama, ima toliko situacija koje su bolne da o njima ne mogu i ne želim pisati.

 

zato usprkos svim ženama i svim muškarcima, poručujem mladom ocu, i to upravo njemu zato jer ovdje nema mlade majke: pamet u glavu, vašem djetetu trebaju pametan i jak otac, zdrava i smirena majka, da bi u ova zdrfljana vremena moglo prepoznati i odabrati pravi put. od plakanja i tlapnje, a bome i od inata i bombi, nema nitko nikakve koristi.

čitav život je i onako vječita borba u kojoj se nikad ne zna ishod i svi se ipak stalno borimo.

 

samo bih na kraju još dodala: ne može niti sud niti zakoni niti država urediti vaš život onako kako vi to želite, ako si ga ne uredite sami.

 

to ne znači da se sudske odluke ne moraju poštivati, da centar za socijalnu skrb ne treba po pravilima struke odraditi svoj posao. ali rad sudova i državnih tijela, poštivanje zakona i sudskih rješenja, pa i sami zakoni , po mom mišljenju predmet su zasebnog foruma.

 

 

 

 

[newbie]

Ganjam rok za predajvanje jednog od vlastitih projekata, pa ne odolijevam odgovoriti sada.

 

Naime, kad prošetate Legalisom naići ćete na par kategorija majki i očeva:

- jedna ženka kategorija je ona koja ne brani viđanja djece s očevima, a očevi ih baš i ne žele viđati

- jedna muška kategorija koja bi htjela viđati djecu, ali im nije baš omogućeno

- podvrste B skupine su oni koji pribjegavaju ucjenama alimentacijom, a druga podvrsta to ne radi

- ostale ću u ovom momentu preskočiti

 

Notorna je neistina da se ne spominju majke, već je fikus tjedan dana top tema obzirom da je vrlo otvoreno izašao sa svim svojim doživljajima i strahovima, viđajući dijete pod nadzorom koji je sam zahtjevao ne mogavši iznaći drugi siguran način da se tijekom susreta koji se moraju odvijati u majčinoj prisutnosti ne zbivaju verbalne provokacije. Obzirom da je tako od kad je dijete bilo dojenče, a pravomoćne sudske odluke još nema, a ni nadzora više, događaju se zabrane i sve ostalo. Upitima czss-u telefonom nije uspio ishodovati susret s djetetom, ali pismenim zahtjevom za intervenciju jest prošli tjedan.

 

Zbog toga se događa toliki interes za ovu temu, našli su se ljudi voljni dati podršku ocu koji želi viđati svoje dijete, a vjerujem da je neka majka izašla sa sličnim akutnim problemom koji ne uspjeva nikako riješiti da bi se pričalo i o njoj. Ili bilo kome tko nešto ne uspjeva riješiti unatoč instrumentima koji mu stoje na raspolaganju. Ako malo temeljitije prođete ovaj forum vrlo ćete lako uočiti da kad se pokrene neki muško- ženski animozitet animoziteta radi, vrlo se brzo ispuhne. Nadalje, priča se i o mamama, ako imate problem o kojem želite razgovarati, želite upitati za tuđa iskustva, ako imate potrebu i smognete snage, bilo vi ili bilo koja druga mama, nebitno koja, otvori se tema i o njoj se priča.

 

Razlog posjećenosti ove je taj što je jedan od sjajnih hrvatskih primjera razvoda i nesuglasica oko temeljne stvari: kako vidjeti dijete ako onaj drugi to ne želi. Uz sve popratne priče, sporedne likove tipa budućeg očuha, prijetnji djetetom, nereagiranja czss-a, višegodišnjih postupaka suda i iščekivanja pravomoćne sudske odluke u stilu "čekaj magarča dok trava naraste" itd itd itd.

 

I opet "padaju bombe" u odgovorima na postove, a one bile upućene kao ironija na funkcioniranje sustava.

 

Temeljni stav svih koje ste na ovoj temi našli, a pročitajte naše postove i na drugim temama:

- ne, nikome nije bilo lako imati loš brak

- ne, nikome nije lako bilo proći razvod

- ne, nikome nije lako skrbiti o djeci sam

- ne, nikome nije lako kad onaj drugi roditelj ne surađuje

- i ne, ništa od toga nije dovoljno dobar razlog da odustajemo od svoje djece, bilo kao majke koje o njima svakodnevno brinu, bilo kao očevi koji u tome sudjeluju bez obzira što s majkom i djetetom više ne žive

 

A takve ćete naći i na drugim temama. A pronaći ćete primjere i onih koji su odustali. A i brojne druge.

 

Istina, svakto od nas vrlo dobro zna koliko je stanja straha prošlao kada mu se prijeti nečim njemu bitnim, osim možda onih koji očekuju da sve to primimo hladno i istog trenutka, pa čak i prije nego se dogodi, uspijemo izracionalizirati problem. A ključna stvar jest da se takvo što stječe prolazeći brojna iskustva, vrlo neugodna.

I vremenom naučimo ispred staha i boli staviti brzo razmišljanje. U tome se razlikujemo od profesionalaca koji s nama imaju posla kao djelatnici czss-a, odvjetnici, suci i slični.

Nama to nije profesija i posao već vlastiti život i život djece, stoga razumijemo i kad nas gledaju kao nešto čega se moraju riješiti u 9, jer će u 10 stići drugi, u 11 treći, u 12 četvrti itd itd itd. a sutra je novi dan. Mi to naučimo na- vlastitoj koži.

 

 

 

[newbie]

Obzirom da se u ovim tvojim pitanjima i odgovorima našao netko tko ima iskustva u czss-u i na sudu vjerujem da imaš priliku dobiti odgovor na sva svoja pitanja iz prve ruke i ne mučiti se više pitanjima što možeš napraviti kako bi ipak uspio redovito viđati dijete, po mogućnosti bez da vas ometaju upadicama i ev. provokacijama za vrijeme trajanja istog:

napravite VI prvi ustupak, pa mozete ocekivati i da se napravi ustupak VAMA.

 

Pokušaj saznati kakav je konkretan ustupak koji trebaš napraviti kako bi se napravilo ustupak tebi da dobiješ podršku da te malac zaista i redovito viđa bez drama svaki tjedan. Možda je tu ključ rješenja kako bi dijete ostvarilo svoja prava, ti dužnost roditelja, a mama svoj mir u komunikaciji s tobom.

[fikus]

Ma ja nikako da se otmem dojmu da je cijeli tekst napisan, tako da se odgura bilo kakva odgovornost od sebe, institucije kojoj je tako lijepo služiti i da ovdje prosipate demagogiju o nekavim kompromisima. Ja tražim pomoć od Centra da viđam normalno i dostojanstveno svoje dijete i to je sve. Vjerujte, nikada neću od Vas tražiti ništa drugo, nego da se poštuju temeljna prava djeteta da ima oba roditelja. Druga tumačenja i feministički stavovi, te zabijanje glave u pijesak, odnosno konformističko ponašanje (prijeđi brigo na drugoga) ne koristi nikome, a pogotovo mom djetetu koji ima DVIJE GODINE I SEDAM MJESECI. Ovu poruku koju sam primio od vas, bi trebao shvatiti ovako:

1/ centar vam ne može ništa uraditi, morate naći zajednički jezik sa bivšom.

-Užas, pa zašto onda postoje centri nego da nam pomogne da dijete dobije svoje pravo da ima i oca?

2/ Morate sami uzeti stvar u svoje ruke, jer opet centar vam ništa ne može uraditi.

- To znači da se moram obratiti drugim institucijama

sistema koji će natjerati centar da nešto uradi, ili je to stvarno predvorije anarhije u kojem će se pojavljivati sve više nasilja u obitelji. To je vaša poruka ovdje na ovom forumu.

 

Nije istina da je obiteljski zakon loš. To su najobičnije gluposti. Ti zakoni su indentični zakonima koji vrijede u anglosaksonskom pravu, a uz male modifikacije, taj zakon bi se mogao u potpunosti izjednačiti zakonima koji vrijede u Europskoj uniji. Užasna je glupost i strašno se uzrujam, da se nalaze potpuno nekompetentne osobe koji prepotentno i drsko izjavljuju kako ti zakoni imaju sto rupa. I sada se one nalaze u ulozi Sancha Pansa i Emilija Zapate koji će te zakone promjeniti u Saboru. To je isto tako kao da i ja uletim u operacionu dvoranu i počnem sugerirati kirurgu na koji način će bolesnika operirati od slijepog crijeva. Još je uvriježeno od socilalističkog samoupravljanja da svako sve može, pa se s tim i neki činovnici, neznalice iz CZSS-a počnu petljati u pravne akte obiteljskog zakona i to još u Saboru. Koji bahatizam i kakva drskost. Cijeli problem leži u tome što te zakone ne možete primjeniti u praksi, jer su institucije koje bi trebali primjeniti ove zakone totalno inertni, neučinkoviti, institucije koje mi se čini trebaju biti uhlebljenje te rasadnici totalno nesposobnim i nestručnim ljudima, koji kao trutovi žive na tuđoj grbači nas poreznih obveznika. Srećom tome dolazi kraj. Hrvatska ulazi u Europsku uniju i pravosuđe mora doživiti temeljnu reformu. Hrvatska neće moći više financirati institucije ovakvog tipa i ovakvog djelovanja, jer mu to neće dozvoliti prije svega MMF, a onda niti EU, jer će se morati uskladiti sa normama i ponašanjem EU-a. Mislim da će te gospodo sa ovakvim nakaradnim stavovima i ovakvom "stručnošću" biti na cesti ili raditi druge primjerenije poslove, a da ne dovodite u opasnost svojim stavovima moje i drugu djecu.

[newbie]

Roditelje kad su u pitanju djeca obično svrbe dvije stvari jako: sve što se s njima i djecom zbiva tijekom razvoda i sve što se s djecom zbiva tijekom školovanja.

Ljude koji se time profesionalno bave svrbe pak druge stvari: zakonske rupe.

Ishod: u nebrojenim prilikama sam svjedočila kako se u školama događa da učitelji, odnosno ravnatelji loptice odgovornosti prebacuju na loše propise, a isto se zbiva i sa ovakvim stvarima.

 

Dok se ne upotpune sve rupe u zakonima, sjedimo li gledajući u nebo i plešemo ples kiše ne bi li konačno pala? Kunemo Usud što je to tako? Služimo li se zakonskim i podzakonskim aktima da bi ispunili dužnost ili zato što se bavimo djecom zato jer to naš izbor? Jednako tako bismo mogli postaviti i pitanje roditeljstva: postajemo li roditelji zato da ispunimo ono što u Obiteljskom zakonu piše ili se djecom bavimo radi njih samih?

 

Kako god okrenuli, s koje se god strane nalazili, u ulozi koja nam god bila dodjeljena ili je mi sami odabrali: uvijek će biti onih koji će gledati kako iznaći način učiniti najbolje za dijete, a uvijek će biti i onih koji će pronaći neko opravdanje zašto to nije, nažalost, u ovom trenu to moguće.

Pa zvali se mi mame, tate, tete u vrtiću, učitelji, profesori, ravnatelji škola, psiholozi, pedagozi, socijalni radnici, pravnici, osobe u upravnim tijelima ustanova, lokalne samouprave, države, bilo tko.

 

To se, u nekim suvremenim stremljenjima, lijepo naziva intencijom da Dijete (ne slučajno velikim slovom napisana riječ) od objekta u bilo kojem od procesa, pravnih, socijalnih, odgojnih ili obrazovnih, počne biti tretirano kao- subjekt.

Pa u stilu znamenitih nam promidžbenih poruka: jer ono to zaslužuje.

 

I tek kad svi koji imaju posla s Djetetom to prihvate kao temeljni stav prema njemu, možemo pričati o nečem suvislom. A do tada ćemo imati sve jako loše zakone i svima će biti jako zavezane ruke da išta naprave.

A u stvari zavezane: oči.

Crnom, neprozirnom krpetinom.

 

 

[fikus]

newbie je napisao:

Obzirom da se u ovim tvojim pitanjima i odgovorima našao netko tko ima iskustva u czss-u i na sudu vjerujem da imaš priliku dobiti odgovor na sva svoja pitanja iz prve ruke i ne mučiti se više pitanjima što možeš napraviti kako bi ipak uspio redovito viđati dijete, po mogućnosti bez da vas ometaju upadicama i ev. provokacijama za vrijeme trajanja istog:

napravite VI prvi ustupak, pa mozete ocekivati i da se napravi ustupak VAMA.

 

Pokušaj saznati kakav je konkretan ustupak koji trebaš napraviti kako bi se napravilo ustupak tebi da dobiješ podršku da te malac zaista i redovito viđa bez drama svaki tjedan. Možda je tu ključ rješenja kako bi dijete ostvarilo svoja prava, ti dužnost roditelja, a mama svoj mir u komunikaciji s tobom.

 

Ma ja mislim da ja taj odgovor neću nikada dobiti! To je iluzija i potvrda mojih tvrdnji da tamo u Centru sjede ipak betonske birokratske glave, hladne i bezosječajne, koji samo prevrču svojim spisima. Svaki takav spis je jedna ljudska sudbina, svaki papir suza i patnja, ali to je za njih samo SPIS!

[fani]

da, fikus. nažalost. Jer kažu one-upravo kako si napisao- identično su i meni rekle:

- "dogovorite se s bivšim, a ovo sve što vam je tu izgovorio (pazi , fikus radilo se o satima, doslovno satima vrijeđanja, a da nisu prstom makle, išta napravile da bi prekinule to mučilište, pa se bila onda krenula braniti ja, pa onda to preraslo u pravi verbalni okršaj, pa su onda zvale psihologicu, kao- evo, gle, tako to oni, a nakon svega, osmjeh od uha do uha, i "draga gospođo, to je jako zainteresiran tata, baš ste lijepi par, joj, kako vam je lijepa ta haljina (majke mi mile, bilo je ovako), pa eto, "možda je sada vrijeme da s bivšim odete na konstruktivnu kavu".. a ja razbih auto (da mi je bila psihologica iza leđa, onda bi to valjda bio znak da sam nestabilna- kad nisam "pukla" onda su rekle da "jelte, vi ste gospđo prepametna i čvrsta, možete vi sve to".. i kad sam tražila da mi daju tu "privremenu mjeru" a koju sam na ovim stranicama čula, onda je bilo "znate, evo, mi smo svoj posao (godinu i po dana "posla" ovdje skoro pak završili, pa budete ionako dobili presudu, koja već drugu godinu nije pravomoćna..i na kraju, ako se čovjek ne izdigne iznad svega, bivšima oprosti za štagod, posveti se djetetu, djeci...nitko ti neće pomoći ako si ne piomogneš sam.. Pa onda doista ispada da se MORA (što ti doista savjetujem u ovim okolostima) MIRNO i SABRANO tražiti svoja prava. I djetetova. Biti UPORAN. Ne padati u depru, jer je to luksuz koji si ne možeš priuštiti. I uvijek, ali UVIJEK nastojati s bivšom uspostaviti kakvu takvu komunikaciju. Od nečeg treba krenuti... Nakon dvije godine potpunog ignoriranja, a na moje uporno "pokušpavanje , uz ukljulčivanje i uvažavanje- konačno smo došli do barem nekog razgovora i kakvog takvog dogovora.. opet uz ustupke s moje strane ali bez vrijeđanja i omalovažavanja. Dok god živimo u zemlji gdje ti za zaboravljenu parkirnu kaznu ovrha legne taj čas ili te čak traže doma u 6 ujutro da ti uruče to rješenje, kao zadnjeg kriminalca, a za ovakve stvari čuješ samo "budite strpljivi, pjevajte dodolske, bu sve i onako prošlo, draga gospođo, za par godina će se strasti smiriti???!!, znate, imali smo sučajeva gdje su ljudi ponovno odlučili biti skupa,... " onda se doista pitam šta je s našom Djecom u međuvremenu i nama samima. Dok j e god ovima u operativi SPIS = SPIS. zato fikus, ajmo, nema druge, glava gore, u četvrtak u Centar, staloženo i sabrano. S bivšom - bez svađanja i nepotrebnih tenzija. Ljutita i iznervirana mama nije dobra mama , i ako voliš to svoje dijete više od svega -što smo svi mogli isčitati iz tvojih ostova- onda ćeš i ti napraviti poneki ustupak (miljun sam ih dosada napravila- od nekorištenja vlastitog godišnje e da bi s tatom mogi biti.. pa da ne nabrajam) .. Sretno fikus, i tebi i malenom i bivšoj

[newbie]

Ne samo najvažnija činjenica, već zlatno pravilo svoh mogućih službi, institucija i inih koji se djecom bave: bio bilo koji zakon na području njihovog bavljenja loš ili dobar, najbolji moguć', oni koji posao rade radeći ga zbog bilo kojeg motiva kojeg drže ispred Djeteta kojem su se odlučili svojim odabirom profesije baviti, UVIJEK će naći izgovor zašto se njime zapravo ne trebaju baviti i UVIJEK će zapreka biti ili neki propis ili osoba ili "objektivna okolnost". A oni koji svom poslu pristupaju svjesni da su faktor doprinosa kvaliteti dječjeg zdravlja, života, odgoja ili obrazovanja UVIJEK će iznaći način.

[fikus]

I danas u Centru bilo je dosta zanimljivo. Došao sam točno u 1500 i čekala me prava delegacija u dvorani Centra, gdje je bila bivša sa mojim sinom. Odmah je pala kritika, zašto je dovela dijete u Centar kada je bio dogovor da dođe sama. Htjela je demonstrirati kako me dijete odbija pred auditorijem i da su sve opcije da otac samostalno uzme dijete neodržive.Tada je počela kanonada sa svih strana u vezi mojeg podneska (bila su tri). Užasne je kritike dobila zbog tog forsiranja oca njenog "budućeg" - kako kaže i da se to više ne smije ponoviti. Njeno obrazloženje je bilo kako mu to ne može zabraniti da Harlekina zove tata, ali da će mu to kasnije objasniti da je u stvari tata neko drugi (valjda ja??) kada bude svjestan i kada naraste (koliko?- nije rekla). S obzirom da sam ocjenio da se bivša želi udati za tog Harlekina, ja sam malo taktizirao i u ponedjeljak se lupa pravomoćnost presude u kojem sve jasno piše. Centar joj je zabranio uplitanje u odnos mene i sina za vrijeme druženja, a naročito bilo kakvo uplitanje njenog Harlekina. Ja sam se malo izletio da bih ga, s obzirom na moj temperament mogao složiti na pod, ukoliko bude i dalje provocirao. Nije mi to trebalo, jer su burno reagirali i rekli da se ne igram glavom, a bivša "kako to samo čeka". Načekat će se ako to želi! Postigao sam to da ću imati normalne susrete i ovoga na odstojanju, a i ova mi se neće uplitati u te susrete. Bili smo jezivo napaljeni jedan na drugoga, ali nisu sjevale varnice, popio sam onu famoznu tabletu koja mi je preporučila newbie. S obzirom da mi dijete zaostaje u lokomotoričkom i psihomotoričkom sustavu, mora ići u polikliniku za djecu, a nalaz će morati donijeti u Centar. U ponedjeljak će se lupiti pravomoćnost riješenja, pa se ova nada da će od poliklinike isposlovati papir (kako je rekla) da dijete nije zrelo i sposobno samostalno ići kod oca. Dijete ima sada dvije godine i osam mjeseci. Da li to može uraditi? Udaje se vjerojatno drugi tjedan, ali još se ne veselim, dok ne vidim riješenje Suda. U ponedjeljak će me nazvati kada ću opet vidjeti dijete (Bože daj da to bude zadnji puta na ovaj način).

[brunowien]

neznam na koji nacin to misli izvesti, a vec sam vjerovatno i´naveo da djete od 11 mj. redovno vidjam vikendom i spava kod mene. To sto je djete malo odbojito djeluje prema vama to nije vasa greska nego greska majke koja nije inzistirala na cescim susretima sa ocom.A vasi istupi pred centrom vas mogu kostati,iz osobnog iskustva znam da sam i ja par puta bio u czss i cak kod sutkinje pa su me ispitivali kao kakvog kriminalca a ja sam imao jasan stav da zelim svaku minutu propisanu provesti sa svojim djetom.Rezultati su vidljivi mojie djete po zavrsenom vikendu ne zeli ici majci, ali jos uvijek moram cekati da djete pocne da prica i da kaze svoje stvarne zelje tek tada mogu poduzeti konkretne korake.Uskoro ce imati dvije godine, a smicalice od bivse dozivljjem prilikom svakog susreta samo sa na to otvrdnio,pa tako zelim i tebi zdrav razum i smirenost,bit

svega toga je ljubav prema djetu i cvrst odnos a bivsu mozes cak i ignorirati ne moras je ni pozdraviti uzmi svoje djete u budi sa njim onoliko koliko ti je propisano .

Pokazi majci da nisi tu radi nje nego radi svog djeta.

 

 

[newbie]

E, ako si bio u fazi da ti treba apaurin, persen je bolje rješenje kad je dovoljan.

Hoće li se udavati ili neće, nije stvar koja ima veze s tvojim viđanjem djeteta.

I dobro da su joj zabranili da tvom druženju s malcem nazoči i budući očuh ako već ona mora biti prisutna.

I dobro da su joj objasnili da vas za to veijeme ne smije uznemiravati.

I dobro da su se to sjetili napraviti tjedna prije pravomoćnosti presude, za slučaj da ona pravomoćna zbog žalbe ne bude.

I dobro da si im pisao, jer su ipak odreagirali, konačno.

I šteta što to nije bilo i ranije. Uštedilo bi vam i žuči i živaca, a djetetu i tebi omogućilo da taj jedan sat koji se smijete vidjeti provedete u miru.

 

[fikus]

Samo sam dobio opomenu, ali to ne dolazi u obzir da se s njim fizičkim sukobim. Ne može ona to koristiti (vjerujem) u svrhu da mi se oduzme dijete, jer joj nisam prijetio, ali može navuči svoga Harlekina da pokuša isprovocirati fizički sukob i da ima argument da sam nasilnik. Jednostavno ću zvati policiju i prijaviti Centru ukoliko ovaj nasrne na mene ili pokuša tako nešto. Nešto sam razmišljao o tome, da ga prijateljski odvedem nasamo u neki podrum zgrade, izbubetam i da kasnije kažem da se okliznuo o bananu, ali i to me je prošlo. Mislim ja na svojeg švrćka.

[newbie]

Dio problema s viđanjem djeteta si sada riješio. Na uljuđen način.

[iscrpljena]

Teško mi je povjerovati da bi majka svojem djetetu takvo nešto napravila! Posebno dječaku koji teže napreduje! Kada uspijete sve polako dovesti u normalu, preporučam da se vi maksimalno angažirate oko ovih problema svojeg sinčića. Naime, dječaci s problemima u razvoju silno trebaju svoje očeve! Pokušajte zajedno sa svojim djetetom upisati se u kakav program koji pomaže razvoju, npr. bebe-ribe. Tamo je sjajno, u bazen s djecom ide roditelj i zajedno se uz stručne savjete igraju i vježbaju. Bivša supruga, ako ima imalo srca, ohladit će i shvatiti da vi trebate malome!

[chez]

Zao mi je sto je netko pomislio da sam se neosnovano usutjela. Nisam bila u HR neko vrijeme, pa se ispricavam.

Poanta moga govora o Obiteljskom zakonu nije bila usporedba istoga s ostalim obiteljskim zakonima, a ne bih rekla ni da ste vi, fikus, kao projektant, kompetentni da kazete je li dobar ili nije.

Ne zamjerite mi, ali to je kao da ja komentiram vas projekt i smatram se kompetentnom samo zato sto stanujem u kuci ili prelazim preko mosta ili bilo sto koristim sto vi projektirate.

Smatram da se svaki zakon moze unaprijediti, a Obiteljski pogotovo.

 

[newbie]

Ali je i činjenica, tj. naša stvarnost, da se godinu dana može zivkati centar i sa osobama razgovarati bez traga o sadržaju razgovora, a da su u stanju uvjeravati kako ne mogu ama baš ništa napraviti, dok se pismenim zahtjevom uspije ishoditi intervencija koja omogućava da se barem ono jada što u tom obiteljskom zakonu piše a shodno stupnju na kojem se procedura razvoda nalazi- i ostvari.

To je "doprinos" svim manjkavostima sustava i zakona koji se odnose na njegovo područje djelovanja. Nažalost.

Da se radi o slučajnosti, sumnjam, jer nas takve slučajnosti onda zatiču na doslovce svakom koraku kada pokušavamo ostvariti neko od prava djeteta. Bilo u ovom slučaju, školi itd.

Primjer je divan i kada ravnatelj prijavi czss-u roditelje prvašića, koji unatoč školskim stručnim suradnicima nema ni približan a kamoli intenzivan nadzor psihologa, pedagogoa ili defektologa, roditelji od početka godine stavljaju pritužbe, a nikakvog pomaka. Zatim se nekom drugom roditelju kao npr. meni dogodi da ga czss pozove na razgovor na samom kraju školske godine iako ne shvaćam koji bi bio kriterij odabira na papiru ravnatelja jer za ikakvu akciju u smislu dalje od učiteljaica ne znam, vjerojatno mogu zahvaliti svojoj struci. Pa u polusatnom razgovoru (na ovo dijete zbog kojeg sam pozvana je otpalo 15 minuta a ostatak na pitanja o školskom uspjehu moje djece, viđanja s ocem, plaća li uzdržavanje, koje izvaškolske aktivnosti koje pohađa itd, dakle, odgovaranje na iznimno detaljna pitanja o meni i mojoj djeci a glede i u svezi moje roditeljske skrbi i razvoda)) na czss-u konstatiram da godinu dana nitko ne reagira dok se ne dogodi pismeni trag, a da bi bilo lijepo da se netko zaista pobrine da se dijete uputi na terapiju i da školske službe provode nadzor nad djetetom, a čujemo eeeeh, puno je djece koja znaju ozljedivati druge a tko im šta može, eto, tako je kako je, nitko ne može ništa kad eto, pa znate i sami... Svjesan si da ih nisi potezao za jezik ni rukav, kad te pozovu u smislu odabranog svjedoka da konkretno dijete zapravo ne zanima nikog, kako školu tako ni centar, a sve što traže da svojim kompetencijama kažeš jest papirić da su obavili nešto što procedurom moraju i to je to.

Bilo bi lijepo sve što se smatra deklarativnim a netko, bilo tko, u stanju niti voljan provoditi, jednostavno i izbrisati kao ingerenciju ili dužnost bilo koje ustanove. No, onda ne bi lijepo zvučale rečenice niti bi mnoge aktivnosti koje provode formalno provodile, čak i u tom samo papirološkom dijelu.

[chez]

Na zalost, vjerojatno ste u pravu, newbie. Nekoliko puta sam dobila "po nosu" zbog svog entuzijazma za rjesavanje problema.

Imam relativno malo godina za prosjek CZSS, nisam umorna od zivota i jos mislim da mogu mijenjati svijet.

Na zalost, neki ne misle tako.

Moj stav je da ako jednom djetetu pomognemo da odraste relativno normalno, spasili smo jedan svijet, jednu osobu, jednu dusu.

A to je velika stvar.

Na zalost, cesto puta ne nailazim na adekvatnu suradnju ostalih kockica slagalice, pocevsi od policije, skole, pa sve do poliklinika za djecu. Nije problem da oni nesto nece, nego to rade relativno sporo za svakoga onoga koji trpi.

Opet ne odustajem, zovem, gnjavim, molim.

I mislim da ima nade...

[newbie]

Nažalost, ispada da jesam. Jer kao što je već uvriježeno u našim sustavima, mnoge dječje sudbine rješavaju ljudi vrlo nezainteresirani za posao koji rade. Vi po tome što kažete dajete svoj doprinos u svom segmentu bavljenja djeco, ja u svome, netko treći u svome itd, na svoj način. I nema onog tko je imao posla bilo da se našao u situaciji da pomoć treba ili da se time profesionalno bavi a da nije naletio na metak objašnjenja kako se nešto ne može, a skrivaju se iza određenog članka ili stavka nekog od zakona ili pravilnika. Kategorički tvrdim, ako je tko spreman pomoći djetetu da to i može napraviti, unatoč svim regulativama koje se na bilo koje područje bavljenja djecom odnose. Jer nigdje ne piše što se ne smije za njega napraviti, već samo nije propisano do detalja što je tko dužan uraditi.

Ali to sve skupa nije dovoljan razlog odustajanja bilo privatno u vlastitom slučaju, bilo podrškom drugima, bilo profesionalno, pa svak u svom djelokrugu i svojim ingerencijama.

[newbie]

Ako biste bili ljubazni odgovoriti na pitanje od 24.6.

...

[fikus]

iscrpljena je napisao:

Teško mi je povjerovati da bi majka svojem djetetu takvo nešto napravila! Posebno dječaku koji teže napreduje! Kada uspijete sve polako dovesti u normalu, preporučam da se vi maksimalno angažirate oko ovih problema svojeg sinčića. Naime, dječaci s problemima u razvoju silno trebaju svoje očeve! Pokušajte zajedno sa svojim djetetom upisati se u kakav program koji pomaže razvoju, npr. bebe-ribe. Tamo je sjajno, u bazen s djecom ide roditelj i zajedno se uz stručne savjete igraju i vježbaju. Bivša supruga, ako ima imalo srca, ohladit će i shvatiti da vi trebate malome!

 

Ja na žalost nemam te mogućnosti. Sretan sam da ga vidim tih par sati tjedno. Možda taj očuh bude više angažiran u njegovom razvoju, i možda dijete bude sretnije pored njega, bar se nadam. Meni je to onemogućeno, čak ne smijem ni da ga izvučem iz vrtića bez nje. Ma, što da ja tu uradim? Zakon nije na mojoj strani. Još se neće lupiti pravomoćnost, jer je sutkinja zabunom uvela pogrešno ime njenog odvjetnika i preporučena se pošiljka vračala dva puta u kancel Suda. Sada sam intervenirao kod svoje odvjetnice pa će se takva procedura prema mojoj procjeni produljiti do jeseni. Još ako se žali, može se desiti da ću ovako viđati svoje dijete još godinu dana. Ma ne živciram se ja previše, sve je u Božijim rukama, ne u mojim. Ako misli da joj Harlekin može zamjeniti mene kao oca i to je realnost na koju se pomalo treba priviknuti i prihvatiti. To se već radi, mali je totalno zbunjen, jer u mojem prisustvu se njemu ne obraća kao tata, a događa da se njoj obrati kao teta. Ma tužno je, ali šta se tu može? Takva je ona i to zakon tolerira. Meni se ne sveti, jer nekako mi postaje svejedno. Sveti se tom djetetu, ali i opet ja to ne mogu spriječiti. Strah me da mi dijete ne ode u autizam, ali opet tu ama baš nikakvog udjela nemam. Moje je da platim alimentaciju i da budem sretan da ga vidim par sati tjedno, ako se ona smiluje! Utjeha je da sve nalaze od poliklinike za djecu mora donijeti u Centar i da će se Centar postaviti prema mišljenju poliklinike. Sada riječ ima poliklinika za djecu!

[newbie]

I? Djelatnice centra, jako zainteresirane za dobrobit djeteta će slegnuti rtamenima i reći "Nismo mi krivi, kriv je sud!", ma sudu će reći "Ha, eto, događa se, znate i mi smo ljudi pa griješimo" a da pri tom nikog neće zanimati radi li se o djetetu ili noćnom ormariću koji se u proceduri nalazi.

 

JAŠI po tom centru da viđaš dijete točno koliko su ti dali, dva puta i bez očuha i s majkom koja vas ne smije ometati. JAŠI po sudu da isporuče papir kako spada i odmah! Ili onog tko je skrivio propust na sudu daj u novine imenom i prezimenom pa nek se gleda kao osobu koja je zaslužna za takvu sudbinu jednog djeteta. FUUUUUUJ! Bljak!

I onda mi se nađu pričati o etičnosti i sličnom. Bljak!

[newbie]

Ako czss nema ovlasti glede privremenog povjeravanja djeteta, što podrazumjeva:

- s kim će dijete živjeti do pravomoćne sudske odluke

- iznos uzdržavanja koje je dobrovoljno predložio onaj koji s djetetom u tom slučaju ne živi

- susreti djeteta s roditeljem s kojim dijete ne živi

 

Znači li to da:

- osoba s kojom dijete živi nije njegov z.z. do pravomoćnog sudskog rješenja, kad ide npr. prijaviti promjenu adrese djeteta na policiju ,PU to radi temeljem ništavnog dokumenta?

- iznos koji je roditelj ponudio ne mora plaćati (iako je to ipak djelićak koji se u Obiteljskom zakonu ipak izrjekom nalazi) što znači da bi je shodno kasnijoj sudskoj presudi koja se odnosi od dana dizanja tužbe imao pravo zahtjevati natrag, a jer je rješenje czss-a nevjerodostojno ili neobvezujuće?

- ne postoji niti jedan instrument niti način osiguranja djetetovih prava u slučaju kad jedan roditelj nije voljan da dijete viđa drugog s kojim ne živi, te czss unatoč svojoj deklariranoj ulozi u osiguravanju boljitka djeteta sudjeluje u tome omogućavajući (ili izrecimo: ne sprječavajući, ljepše je čuti) samovoljne odluke jednog roditelja dokle god pravomoćna sudska odluka ne stigne, a što vrlo često zna trajati po 2 godine?

 

Uz napomenu: unatoč privremenim rješenjima koja czss-i pišu, zelenim pečatićima koje stavljaju i pišu pouke o pravnom lijeku kako niti žalba ne sprječava ovrhu rješenja.

 

Možemo li to shvatiti parcijalno: ovršno jest, ali, znate, ne u svakoj stavci već samo u plaćanju uzdržavavanja? Temeljem čega se onda uvrštava i ostale stavke u isto rješenje?

 

Možemo li zaključiti kako to sve czss-i onda rade: protuzakonito?!

 

Molim odgovor ljudi iz struke, ako su voljni dati odgovor!

[fikus]

chez je napisao:

Zao mi je sto je netko pomislio da sam se neosnovano usutjela. Nisam bila u HR neko vrijeme, pa se ispricavam.

Poanta moga govora o Obiteljskom zakonu nije bila usporedba istoga s ostalim obiteljskim zakonima, a ne bih rekla ni da ste vi, fikus, kao projektant, kompetentni da kazete je li dobar ili nije.

Ne zamjerite mi, ali to je kao da ja komentiram vas projekt i smatram se kompetentnom samo zato sto stanujem u kuci ili prelazim preko mosta ili bilo sto koristim sto vi projektirate.

Smatram da se svaki zakon moze unaprijediti, a Obiteljski pogotovo.

 

Pa zašto bi trebalo postojeći OZ unapređivati, ako je taj zakon NEPRIMJENJIV u praksi? Od čega ga i što to konkretno treba unaprijediti?? Možda je bit unapređenja u tome da homoseksualcima damo slobodu da odgajaju našu djecu?? Ne, nije mi jasno?? Ma poanta je u tome što NEMA INSTRUMENATA DA SE PRIMJENI ZAKON! Evo ponovo naglašavam i urlam od muke! Moje dijete ima sva prava prema OZ-u, a što on od toga može realizirati? Nemojte da Vas moram smatrati površnom birokratskom ambrozijom! Niste nam dali onaj odgovor od newbie, a koji me interesira, ne samo mene, nego i gomile ljudi koji imaju ovakav problem! DIJETE JE U PITANJU! MALENI DEČKO KOJI IMA SVEGA DVIJE GODINE I OSAM MJESECI! To podvlačim dva puta!

[newbie]

Hajde, možda se nađe netko tko zna odgovor na pitanje koje pitamo već 10 dana ovo peti put. Sad ću te po običaju Zerjava izbaciti postom na prvu stranicu, pa ćemo tako dok se netko ne sjeto odgovoriti. Možda bude trajalo manje nego tvoje čekanje pravomoćne presude.

[fikus]

Izgleda da je tako!