Jump to content

Privremeno napuštanje djeteta


fikus

Preporučene objave

S obzirom na dosta mlitav stav Centra na prošlom razgovoru i sada totalne zabrane od bivše da dođem do svojeg djeteta, mislim da bi bilo najbolje da se na neko vrijeme povučem dok ne dođe presuda ili dok moj sin ne uđe u pubertet i shvati u obitelji tko mu je tko! Sada još više provodi inat "sada ga baš nečeš vidjeti, ne može mi niko ništa" i tome se nažalost moram povinovati. Do njegovog puberteta će, nadam se, doći ta presuda, a i moj sin će biti tada zreliji i znat će šta se desilo. Naravno da će se i dalje plačati alimentacija, životno osiguranje za svoje dijete, te stambena štednja za njega. Sada ima pozamašni iznos na računu, ali ga više neću moći viđati bar do njegovog puberteta. Ništa ne mogu učiniti za svoje dijete u ovom trenutku, ali ga neću sasvim napustiti. Ja se ipak nadam da će htjeti znati pravu istinu, a do tada probat ću formirati svoju novu obitelj. Danas idem u Centar predati zahtjev za intervenciju (mada je to Sizifov posao) i to je sve što mogu uraditi. Možda ima neko takva iskustva kao moje??

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Zašto misliš da svom klincu trebaš samo zbog love i za lovu? Jer te u to uvjerava bivša i sustav svojom inertnošću?

Nemoj, molim te, zbog toga dizati ruke. Nastoj viđati klinca, zahtjevaj i traži da ti osiguraju da ga redovito viđaš. Oni to mogu, a ti ih možeš prisiliti da ti to i omoguće.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Tužna ideja. Ne napuštati svoje dijete, nikako. Koliko god to bilo naporno, ustrajati u viđanju djeteta, pa makar uz prisustvo majke i njezinog novog supruga. Oni su totalno nebitni, i u Centru, i pod nadzorom možete gnječiti plastelin, graditi dvorac, čitati slikovnice, gurati autiće po podu. Vjerujte, ako skupite snage, i "Ghandijevski" odradite godinu - dvije, možete neizmjerno pomoći svojem djetetu! I ja imam dječaka s kojim užasno teško izlazim na kraj i nepostojanje partnerskog odnosa s bivšim suprugom dodatno otežava stanje. Nemojte se suprostavljati majci svojeg djeteta ni u čemu, osim u spriječavanju vašeg druženja. Pokušajte naći snage i organizirati aktivnosti koje će poticati njegov razvoj. Nitko vam to neće odbiti, osim ako ste zlostavljač, alkoholičar, lil kakav ovisnik.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Sve je to jedna te ista igra, nastavak priče koju smo imali priliku vidjeti na one 4 strane "Jesam li izgubio bitku za svoje dijete".

Majka djeteta pili živce ocu inatima ne bi li pukao i odustao pred svim preprekama koje mu se nameću kad želi vidjeti dijete, a kompletan sustav je u tome sjajno podržava!

Dakle, radi se isključivo i samo o uskraćivanju temeljnih prava djeteta po Obiteljskom zakonu i UNovoj Konvenciji o pravima djeteta, a Centar za socijalnu skrb unatoč razvikanoj ulozi kako jako skrbi o dobrobiti djeteta i osobama koje su svoj život "posvetile" tom pozivu ne radi ama baš ništa efikasnog da bi dijete to svoje pravo i ostvarilo izvlačeći se na sumnjive načine obzirom da su rješenje izdali i ovršno je. Tome svemu jako doprinosi i tijek na sudu, dijete je 2 godine čardak ni na nebu ni na zemlji, dostavljaju rješenje 2x na krivu adresu, a onda kad shvate da je krivo dostavljano pogreškom suca koji je to vodio, mrtvo hladno kažu kako će se to produžiti i još pola godine.

I do jedno od svih koji djetetu ne omogućavaju, odnosno uskraćuju, odnosno omogućavaju uskraćivanje djetetovih prava su jednaki. Jer lopov je i onaj koji krade i onaj koji vreću drži! bez ikakve isprike i opravdanja za ikoga!

:amen:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

iscrpljena je napisao:

Tužna ideja. Ne napuštati svoje dijete, nikako. Koliko god to bilo naporno, ustrajati u viđanju djeteta, pa makar uz prisustvo majke i njezinog novog supruga. Oni su totalno nebitni, i u Centru, i pod nadzorom možete gnječiti plastelin, graditi dvorac, čitati slikovnice, gurati autiće po podu. Vjerujte, ako skupite snage, i "Ghandijevski" odradite godinu - dvije, možete neizmjerno pomoći svojem djetetu! I ja imam dječaka s kojim užasno teško izlazim na kraj i nepostojanje partnerskog odnosa s bivšim suprugom dodatno otežava stanje. Nemojte se suprostavljati majci svojeg djeteta ni u čemu, osim u spriječavanju vašeg druženja. Pokušajte naći snage i organizirati aktivnosti koje će poticati njegov razvoj. Nitko vam to neće odbiti, osim ako ste zlostavljač, alkoholičar, lil kakav ovisnik.

 

Kada se sve sagleda i trezveno razmišlja, onda čovjek dolazi do jedne racionalne i nadasve tužne ideje. Još nemam pravomoćno rješenje Suda, a nemoć da viđam svoje dijete preko institucija svodi se na blagi dijalog "pa pokušajte je nazvati, budite strpljivi, itd" Apsolutno sam protivnik bilo kakve ovrhe nad malim djetetom, jer bi to značilo strašnu traumu za dijete koje ima samo dvije godine i osam mjeseci. Ne bih želio da mu budem u lošoj uspomeni kroz cijelo njegovo djetinstvo. Volim ga i mislit ću na njega cijelo vrijeme i priželjkivati njegov dolazak. To je tu blizu. Ni osam godina nije tako dug period da se čeka na njegov dolazak. Možda dođe i do tada i ta pravomoćna presuda. Ma nije više ni do presude, već o mom djetetu i što uraditi kada dijete više nije sa ocem ili kada se je polako otuđilo od oca? Treba trezveno razmišljati i postupiti za djetetovo dobro. Moje želje i moj ego da viđam i budem sa svojim švrčićem mora se staviti u drugi plan. Nemam podršku institucije, probat ću još da barem nagovorim ovu djelatnicu CZSS-a da nazove bivšu i da konačno dogovori susret uz pisani zahtjev za intervenciju (ne za ovrhu!). To je još jedino što mi preostaje u borbi za svoje dijete! Mislim ja na njega mnogo, ali se ipak moraju prigušiti moje želje za dobrobit moga sina kojeg toliko želim i beskonačno volim!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Izgleda da mi se strpljenje isplatilo! Jučer navečer oko pola devet zazvonio je moj mobitel i bivša mi je danas najavila susret "sa mojim sinom" (to je uspjela reći - nevjerojatno) pred vrtićem. Moj zahtjev za intervenciju i dalje se nalazi urudžbiran u Centru, a malo sam u dilemi da li da obavjestim Centar da se ona ipak javila s obzirom da se trebala javiti u ponedjeljak kako je dogovoreno na onom briefingu u četvrtak u Centru prošli tjedan! S obzirom da se do sada nije javljala, poduzeo sam određene korake preko institucija (kontaktirao pravobranitelja za djecu, svoju odvjetnicu koja je htjela već pokrenuti krivični postupak protiv nje zbog grubog i sustavnog ograničavanja i onemogučavanja susreta djeteta sa svojim ocem. Možda se čak i uplašila mojih poteza, jer se fakat nisam oglašavao, niti sam je molio za susret kao prije, niti sam se pojavljivao pred vrtičem da je osobno pitam kada mogu vidjeti svoje dijete. Sve sam stornirao u posljednji čas, osim Centra, jer želim vidjeti, koliko će mi danas trajati moj susret sa mojim sinom i kada će zakazati slijedeći susret. Izuzetan je bezobrazluk da se nije javila u ponedjeljak na mob. kako je bilo dogovoreno u Centru. Mislim da ipak treba dobiti još jedan poziv i opomenu jer ovaj susret (sve mi se čini) da će biti jedini u ovom tjednu! Još uvjek sam mišljenja da baš ne može raditi sa djetetom sve što joj se prohtije, provoditi samovolju i igrati se uloge vlasnice djeteta, a ne roditelja kojoj je samo povjereno to dijete od drugog roditelja i Suda!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ha, nakon par pismenih zahtjeva za inervencijom da ikako vidiš dijete, pa "spleta okolnosti" kada ne želi odvesti dijete koje zaostaje u lokomotornom razvoju na terapiju niti se odaziva pozivima stručnuh suradnika u vrtiću na istu temu pa joj czss naredi da dijete vodi na polikliniku za djecu, pa otvorenog objašnjavanja na Centru kako dijete ima novog tatu a kad odraste će mu objasniti da mu to nije otac već netko drugi i da ne želi da se susreće s tobom, pa i se dalje ne drži dogovora sa djelatnicima centra... valjda i njoj pomalo počinje dolaziti od guz.. u glavu da sve što radi, radi na vlastitu štetu, ako već ne kopča kolike su štete svim tim postupcima nanesene djetetu.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ovaj zadnji zahtjev ipak ostaje u Centru i neću se javljati njima. Danas ću vidjeti njeno ponašanje, a i ako dođe onaj Harlekin. Sve će se evidentirati ponovo u centru. Nije mi drago što ovo činim, ali sve je to da spasim svoje dijete od majke koja je stvarno duševno bolesna. To zdrava i normalna osoba ne bi radila svom vlastitom djetetu.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ma ljudi moji, ovo je nevjerojatno. Ja imam posve drugu osobu, Jučer sam imao predivan susret sa svojim švrčićem potpuno sam u dvorištu vrtića, bez njenog prisustva, nevjerojatnih dva i pol sata! Suradnja je počela i komunikacija u vezi djeteta je nevjerojatno dobra. Šta se to desilo sa bivšom, nakon dvije mučne godine i užasnih napora da viđam svoje vlastito dijete? Presuda još nije pravomoćna, sutkinja je preuzela ponovo spis iz kancela i čekamo njenu milost da je vrati u kancel sa korekcijom njenog Rješenja. U petak će me opet nazvati da vidim svoje dijete. Oh, kako smo se lijepo igrali po onom brežuljčiću u dvorištu vrtića i sada me sve boli od trčanja i skakanja. Ima nevejrojatnu kondiciju, a tata to mora pratiti. Ma to je divno. Šta se to desilo sa bivšom?? Možda je njen Harlekin uzrok tome?? Možda...., ma neznam, ali imam drugu osobu NAKON DVIJE GODINE UŽASA! :-P

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Eto vidiš koliko se isplati ne odustati od svog djeteta!

Da si odustao onda kad ti se sve što pred tobom stoji činilo kao Himalaja, preskočio bi i ovu priliku, a mi ne bi imalo zadovoljstvo čuti da sve ono što si pisao u onoj drugoj temi i ovoj ne mora nužno loše završiti!

 

Uživaj!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

I danas sam bio sa svojim švrćkom u parkiću pored vrtića! Bio je vjerovatno umoran, pa se brzo izmorio. Susret je trajao sat i pol vremena. Mislim da više nema šanse da me sin zaboravi i da me zamjeni ocem sa onim Harlekinom. Doduše par puta je bivšoj vikao "teta", ali meni ipak viče "tata". Mali je on, pa te relacije još nezna, ali posljedica njenog dosadašnjeg ponašanja ipak se osječaju, jer se moj švrčić zna zabuniti i ja opet padnem u komu od muke. Hoće li mi moj švrčić reći: "tata volim te"? Neće li to reći onom njenom Harlekinu??

Ma bojim se!!

Pozdrav

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

nije mi bilo na ovim stranicama zbog svega i svačega, no uvijek kad se uštekam ponovno, u zadnje vrijeme obvezno fikus pročitam što se događa s tobom i tvojim malenim. i veseli me svaki pozitivni pomak, pa tako i ovaj sada.. pa te samo molim da -ukoliko bivša opet zbog njoj samo očito znanih razloga opet okrene ploču, nemoj nikada pls kao i kaktus niti pomišljati odustati od svog sina.. sretno

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ma moj maleni brka osnovne pojmove. Jučer se navečer sjurio na vrata i vikao "tata otvori vrata", nakon što sam ga otpratio njenom stanu sa bivšom. To "tata" vikao je onom Harlekinu, koji je bio u stanu, pa me to užasno zapeklo. Jasno, dijete ću vidjeti tek drugi tjedan, jer bivša ovaj tjedan navodno cijeli dan radi tri dana uzastopce u hitnoj službi. Doduše, moj maleni viče "teta" bivšoj ili "teta mama", što je nevjerojatno s obzirom da ona provede puno više vremena s njim nego ja. Hoću li ja postati već jednom "tata" s obzirom da će pravomoćno riješenje od Suda stići vjerojatno za pet godina! Nekako sam se počeo hladiti od svega toga i dijete ako ima svoga "tatu", zašto da se ja guram tamo gdje mi nije mjesto? Posljedica njenog dosadašnjeg ponašanja će se osječati, a ja tu fakat nemogu baš ništa uraditi.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ha, vraćamo se na početak?!

A početak baš i nije, jer barem (što naravno da nije ni približno normalno još) uspjevaš vidjeti malca bez urnebesa. Ako se sjećaš, nije od početka tvoje akcije da ga viđaš bez urnebesa dok ste skupa, prošlo mjesec dana...

To djetešce je djetešce od nepune 3 godine. Zbunjeno već sasvim dovoljno svime. Moji klinci su po povratku iz vrtića znali meni koja sam uvijek s njima reći "teta" pa kad bi se ja počela smijati onda bi bilo "ovaaaj, mama". Tvoj se malac tako zbuni za mamu, a kako ne bi i za tebe, naročito nakon forsiranja oslovljavanja drugog čovjeka tatom.

Bilo bi lijepo kad bi njemu tako malecnom dao malo više vremena, jer em nije nikom ništa skrivio, em ni on nije u pretjerano zavidnoj situaciji, em je mali, em mu ta riječ još uvijek ne znači ono što tebi znači, isključivo zato što se nije imao kada naučiti značenju te riječi. Ni za čovjeka s kojim živi ni za tebe koji si mu otac. A ako tko to zaslužuje saznati- zaslužuje on. Pa ti vidi koliko možeš, a u kojem ćeš trenu odustati kad te već toliko to hladi. Samo da ti na kraju napomenem: što god više vremena prođe a da se "ne guraš" to ćeš teže jednom doživjeti riječ koju želiš iz njegovih usta čuti. I to je sasvim izvjesno. Zato, ako te hladi kad se igraš s djetetom a ono te ne nazove i tatom baš svaki put, kao što to ne radi ni majci, a sanirao si sve ucjene i ružne riječi koje ste i ti i on doživljavali tijekom susreta, majka se ipak javi (naravno ne još dovoljno) i više nije onako bezobrazna u ophođenju, ne brani djetetu da te vidi, a ti hladi...

Jasno da si nestrpljiv i dosta ti je čekanja sudskog papira tako dugo a tuđom greškom, ali si prilične pomake u komunikaciji u ovih mjesec napravio i ti i bivša. A da sve ide najednom- ne ide, da čekaš predugo- čekaš, da je bilo svega i svačega- bilo je, a da dijete zaslužuje bar malo vremena da se navikne na vas obojicu- e zaslužuje. Pa ti kako hoćeš...

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Sad ti neću odgovarati rečenicama zašto je sve razumljiv tvoj dojam i da su korjeni tvojih strahova u onim slinim zabranama, a svjesan da dijete nije s tobom dona 2/3 svog malog života, no kad te uhvati tjeskoba, moglo bi pomoći pitanje: pomaže li mom sinu i meni moj osjećaj bespomoćnosti i koliko ke on realan? Bespomoćnost prema birokraciji je normalan osjećaj jer dijete ne možeš uzeti k sebi po rješenju onog što se povlačilo 2 godine radi nečije greške u adresi odvjetnika i apsolutne nezainteresiranisti da u što skorijem roku bude ispravljena. No, kad je u pitanju ovo što te pecnulo, "tata", e to malca možeš naučiti ti, i to jako dobro. Nije štos u riječi već poimanju što ona znači, a to ne možeš ni očekivati da ćeš postići u roku od "Keks!". I pri tom je manje bitno tko je tome kriv, a značajnije što je tome lijek, a prilika djeluje trenutno neusporedivo bolja nego pred mjesec-dva jer vas bar nitko ne ometa što ukazuje na solidnu perspektivu.

 

A i persen je bolje rješenje od misli u stilu "ja to ne mogu". Bez birre :-D

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Mora da te je zapeklo jako, ne mogu nit pojmiti koliko to može biti, jer je zapeklo i mene zbog tebe,... ALI, zapamti dobro i imaj uvijek na umu da:

1. ti si tata -jedini- i to ćeš biti cijeli svoj i njegov život- nitko drugi ti ne može zauzeti mjesto ukoliko se ti ne umakneš i prepustiš mi ga dakle,

2. NEMA tu natjecanja između tebe i bivšinog...

3. u principu, ako gospodin se doista trajno naseli u živote tvoje bivše i malenog, bolje je da njih dva imaju solidan odnos, koji će biti njihov. izgrađen među njima dvojicom, ali ne može biti tata-sin..

na tebi je da ustraješ , i sada i uvijek, jer si TATA

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Jučer, sam nazvao svoju sutkinju na Sudu negdje oko podne sa osnovnim pitanjem: U koje dogledno vrijeme će moje dijete imati pravo da bude sa svojim ocem?? "Idem sada na godišnji, pa će se to riješiti u devetom mjesecu": Pa zar ne možete odvojiti pet minuta na mojem riješenju i ispraviti grešku imena odvjetnika bivše supruge koju ste Vi uradili. Ova smijurija od razvoda braka traje skoro dvije godine, a ja još nemam pravomočno rješenje Suda. Ma kakva ste vi to osoba?? Kakva ste vi to majka? Kakav je to Sud?? Možda mislite da mene treba maksimalno kazniti, jer sam otac tom djetetu! Kažnjavate samo moje dijete, a ne mene! Ma, može vas biti sram, vaše profesije i službe koju obavljate i što se mene tiče, Rješenje mi možete napisati za deset godina" i zalupio sam telefonom. Mislim da sam si odrezao svaku mogučnost da u skorije vrijeme dobijem rješenje, pa mi preostaje Strasbour -Europski Sud za ljudska prava i prava djeteta. Možda bih stvarno kao i Kaktus u buduće trebao "rješenje" pisati malim slovom!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

tek sam se nedavno registrirala na ovom forumu i nisam pratila priču od početka. koliko sam shvatila, cijela situacija je nastala zbog administrativne pogreške sutkinje, i traje već dvije godine. jesi pisao prijavu protiv nje? to je ono što bih ja napravila, podnijela bih prijavu protiv nje. pa nek ti i onda, nakon dvije godine cijele te zavrzlame zbog njezine pogreške, hladno kaže da ide na godišnji.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Dosta nas je pratilo priču od početka. Tema Jesam li izgubio bitku za svoje dijete. Ne čeka se rješenje 2 godine, već nakon hrpetine ročišta u zavidnoj brojci, viđanja djeteta sat u prisutnosti majke, zabrana viđenje i kalvarija po centru, rješenje se već prilično dugo čeka u dostavi je je nekoliko puta dostavljano na krivo ime, a pravomoćnost slijedi nakon 15 dana po dostavi ukoliko nema žalbe. a kako je krenulo dostava će trajati koliko bi trajala i žalba Županijskom sudu i sve pisarnice i arhive itd po već uobičajenom roku uhuhuj-broja-mjeseci, što je kap koja prelijeva čašu strpljenja...

 

Fikuse, drž' se... Kad si izdržao sve ono do sada, pokušaj još malo... Držimo ti fige!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

newbie je napisao:

Dosta nas je pratilo priču od početka. Tema Jesam li izgubio bitku za svoje dijete.

 

nisam bila tu kad je tema otvorena, a onda mi se nije dalo odjednom čitati 4 stranice poruka. sad sam na brzinu proletjela. priča je kompliciranija nego što mi se na prvi pogled činilo ...

 

Fikuse, drž' se... Kad si izdržao sve ono do sada, pokušaj još malo... Držimo ti fige!

 

držim i ja fige! a imam i jedno pitanje, koje mene zanima, a mislim da nije ni fikusu nezanimljivo, pa ću se ubaciti. naime, prema zakonu i praksi u nas, nakon što je dijete bilo dodijeljeno majci i živi s majkom nekoliko godina, koji bi razlozi bili dovoljni da otac pokrene zahtjev za promjenom skrbništva te koji bi to razlozi bili dovoljno jaki da on u konačnici dobije dijete?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Povrede djetetovih prava i obveza iz sadržaja roditeljske skrbi od stane majke.

 

Ima ih solidan broj...

 

Od prava na susrete s drugim roditeljem, preko skrbi za zdravlje i obrazovanje, pa do manje uočljivih detalja tipa ne ostavljanje predškolca bez nadzora odrasle osobe... Pa obično czss-i (ne sami nego na zahtjev) upozoravaju, nadziru pa sudjeluju u preporuci sudu.

 

Da, i najjednostavnija varijanta: djetetovo traženje a skladu s njegovom dobi, ukoliko otac zadovoljava kriterije pogodnog roditelja i uvjete življenja. Naročito ako je potkrijepljeno još čime iz predhodnih rečenica...

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Harlekin je mom sinu nedavno kupio elektromobil koji je koštao oko 2000 kn. Nije mi jasno, što će to djetetu od dvije godine i osam mjeseci, ali je znakovito to da ulogu "oca" naspram mom djetetu mora veoma dobro plačati. Harlekin je došao onaj dan, kada sam imao susret sa svojim sinom i okršaj s njim, sa formularima zahtjeva za kredit od Zagrebačke banke. Isti formular je htjela meni uvaliti kada sam s njom bio u braku, je, ali ja sam to odbio potpisati i naravno nakon par mjeseci pukla ljubav (vjerojatno ne samo zbog toga). Harlekin nadalje kupuje igračke za moga sina (živio on sto godina) i evo kompletan turistički aranžman u osmom mjesecu (mislim deset dana na Hvaru plača ON). Harlekin je legenda! Naravno da se Harlekinu prepušta moje dijete i da se njega favorizira kao "tatu", e ja sam stranac i striček jer baš i ne dam novce tako lako! Ima alimentaciju, dobije sto kn za tekuće potrebe kada su zaista neminovne i koju igračkicu, ali nikada elektro-gluposti! Dobio je sada i biciklić od mene nedavno, ali što će to njemu sada kada sjedne u elektro-automobilčić i stišće gas i auto sam ide bez napora njegovih nogica. Nevjerojatno koliko gluposti u cijeloj toj situaciji. Ako izleti na cestu i podleti pod kakav auto (ne daj Bože) - katastrofa!

Zašto su ljudi toliko glupi?? Tako sam ogorčen i žalostan zbog svega toga, ali Harlekin izgleda neumorno troši svoje resurse i lomovi se predviđaju vrlo brzo. Samo to čekam! Koliko će još moći financijski izdržati prohtjeve bivše, s obzirom da radi kao vozač sanitetskog vozila. a po struci je kamionđija (završena osmogodišnja škola i tečaj D kategorije). Joj da, umalo da zaboravih, onaj dan kada sam imao okršaj s njime, sam ga upitao: "Koliki VAM je minus na tekućem računu?" Na što je on poludio od bjesa i to je bilo dosta simptomatično!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Tipično kupovanje...

Ali, neki kasno shvate da od toga nema neke velike koristi, zato se ne zabrinjavaj oko toga, to ti je kao prelijevanje iz šupljeg u prazno.

To što će ga očuh kupovati poklonima može imati nekog efekta ali na iskrenost odnosa nikako, prema tome se ne opterećuj.

 

Upali svijeću na Kamenitim vratima da mu uz sljedeću stvarčicu napribavi i 3-4 stana s vlasništvom 1/1

:jumping:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ma ja palim svijeću na Kamenitim vratima da se mom sinu ništa ne desi! Da glupost ne postane realnost života moga djeteta! Da imam svoga sina, kojega toliko želim i volim! Ima milion razloga da se svjeća pali na Kamenitim vratima, ali ja ga upalim samo za SVOGA PRESLATKOG SINA, za kojeg se toliko bojim.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ma evo danas sam poslao požurnicu poštom na Općinski-pardon, općinski sud-opet sam tu instituciju skoro napisao sa velikim slovom-sorry, i evo ja happy! Dakako pošta ide express-preporučeno sa povratnicom ovakvog sadržaja:

 

Predmet: Požurnica za izdavanje sudskog Rješenja

 

S obzirom na okolnosti kontakata oca sa malodobnim djetetom xy rođ: xx.yy. godine, a s obzirom da je objava presude bila 10. travnja 2007. godine, molio bih Vas da što prije donesete ispravak Rješenja, kako bi moje dijete moglo realizirati svoje pravo susreta koja su mu određena Vašim Rješenjem!

 

Obrazloženje!

 

U Rješenju koje sam zaprimio od svoje odvjetnice 01-06-2007. godine, ne mojom krivicom, naknadno je utvrđeno, (nakon što se pošiljka dva puta vračala u kancel Suda bez potpisa njenog odvjetnika) da je u Rješenju uneseno krivo ime pravnog zastupnika predlagateljice xy-moje bivše supruge. Odmah po uočenoj grešci, preko moje odvjetnice upučen je zahtjev za ispravkom Rješenja u kojem treba da sadrži pravilno ime pravnog zastupnika "x" (a ne "y"), kako bi dotični mogao primiti i potpisati uručeno mu Rješenje! Sada je prošlo skoro dvadeset dana od kako je cijeli spis kod Vas i zapravo osječaj bespomoćnosti i frustracije zbog gaženja elementarnih djetetovih prava da se prema Vašem Rješenju dijete viđa sa svojim ocem, što je u ovom trenutku vrlo otežano i ponižavajuće sa mnogo životnih aspekata ljudskog dostojanstva u borbi za svoga sina. Kako ovaj proces traje skoro dvije godine i kako su veoma otežani uvjeti pune realizacije djetetovih prava (UN-ova konvencija o pravima djeteta) da se susreće sa svojim ocem, moj sin je već promjenio svog ″tatu″, nazivajući ″tatu″ čovjeka sa kojim bivša živi. Ja dakako i dalje viđam svoje dijete jednom tjedno po sat i pol, što je za mene ogromna premija i sreća, A DIJETE ME POLAKO DOŽIVLJAVA KAO STRANCA. Alimentacija i svi drugi oblici uzdržavanja se uredno podmiruju, a moje pravo da vidim svoje dijete ovisi isključivo o volji bivše, što je izuzetno ponižavajuće i frustrirajuće. Ja još jednom apeliram na Vašu savjest, da se što prije donese korektno Rješenje i da konačno moje dijete bar na jesen počne viđati svoga oca koji ga toliko želi i voli.

 

Uvjeren sam da će te još jednom uvažiti ovu situaciju i argumente, te da će se jednom prekinuti ova besmislena skribomanija i omogućiti djetetu da se viđa dostojanstveno sa ocem, unaprijed zahvaljujem na iskazanom razumjevanju,

 

Predlagatelj

 

moje ime i prezime i titula

U Zagrebu današnji dan

 

Vauuu i ja sada happy do besvjesti, što je još ljepše, sada sam dobio inspiraciju da napišem podnesak na engleskom Europskom Sudu za ljudska prava i prava djeteta u Strasbour!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Danas mi se javila bivša da ću moći vidjeti svog švrčića oko 20 sati. Moji odnosi su postali normalni, ali ne lezi vraže. U srijedu smo pozvani (ja, bivša supruga i moje dijete) u Argentinsku 2 - Poliklinika za djecu u devet sati ujutro. Što nam se tamo sprema, kakva će nam pitanja postaviti?? Normalno da ću tamo postaviti pitanje prava moga djeteta da zna ko mu je otac i vjerujem da je normalno ponašanje i konstruktivni odnos prema meni u stvari strah od toga što ću ja tamo reći. Vrlo zanimljiv rasplet nas čeka u srijedu u Argentinskoj 2!

:-D

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

newbie je napisao:

Pilići se broje kad se izlegu, fikuse...

Ne ušetavaj se tamo s pobjedničkim gardom i ne likuj nad tuđim strahom... nije prilika.

 

Evo danas sam razgovarao sa svojom odvjetnicom i živa se prestravila kada sam joj rekao da bih protiv sutkinje pokrenuo kaznenu prijavu preko državnog odvjetništva i pismom obavjestio Ministarstvo pravosuđa o mojem slučaju odugovačenja izdavanja rješenja. Odmah je rekla da će je nazvati ili potražiti u uredu da ispravi pogrešku na rješenju i da me moli da ne poduzimam još ništa. Naime, sada je sudsko ferije, a vrijeme od sudske objave do danas, prošlo je skoro 4 mjeseca. Do devetog mjeseca, kada sud počne raditi, biti će šest punih mjeseci kako nisam dobio rješenje suda i mislim da je to nedopustivo dugo. I pitanje je da li će rješenje korigirati u tom vremenu. Meni je dojadilo čekati. Nadasve, obavio sam razgovor sa svojim susjedom Latinom u vezi tog slučaja pa možda budem i na televiziji s obzirom da se zainteresirao za taj slučaj. Ma nema veze za to rješenje, sada mi je jedino stalo da je uništim. Dijete će ionako samo početi tražiti da ode kod tate, danas mu je bilo žao kada sam ga morao napustiti nakon samo sat vremena prekrasne igre sa njim.

 

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ma nema veze za to rješenje, sada mi je jedino stalo da je uništim.

Ako ti je rješenje manje bitno, a što ćeš dobiti time, ti osobno?!

Ako zaista imaš stav kakav iskazuješ:

Dijete će ionako samo početi tražiti da ode kod tate, danas mu je bilo žao kada sam ga morao napustiti nakon samo sat vremena prekrasne igre sa njim.

... ponovi si predhodno pitanje.

Osveta?!

Uništiti?!

Misliš da ćeš?!?

Zaista?

Jasno mi je traženje odgovornosti za propust, ali čemu izraz "uništiti"? Danas si solidno nabrijan.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ajmo ovako, vidim da je ovaj slučaj vrlo raspravljiv i puno se toga može saznati i iskreno se nadam da ćeš uspjeti u svemu.

E a sad ljubav, ne znam možda sam u krivu, ali eto ja to više nemogu poistovjećivati kao osječaj. Zaljubljenost je osječaj koji nas na početku natjera da negledamo razumno nego očima prepunim sreće koja je varljiva i onda nedugo zatim nastradamo. Dok ljubav to nije. Ljubav je briga, davanje, nesebičnost, požrtvovnost, ljubav je sveta. To se može objasniti najednostavnije ovako. Zasadi cvijet i brini se o njemu, zalijeva ga mazi ga i pazi, on će cvasti. Ali cvasti će za sve koji ga mogu vidjeti jednako ali samo onaj koji se brine o njemu osjećati će se posebno.

Jedan sat na tjedan ili koliko već dobiješ vremena dok je ovako mali možeš uvijek iskoristiti puno više negoli da je stalno kraj tebe. Daj mu pažnje kakvu doma neće imati, daj mu svoju brigu, požrtvovnost, nesebičnost i daj mu sebe cijeloga i u potpunosti. Vratiti će se ljubavlju, pa nek te i zove tvoje vlastito djete kako god želi ili mu je trenutno vrhu jezika ti to čuj kao tata i doći će trenutak kad više nećeš se trebati pretvarati što si čuo a što ne i kako će to utjecati na tebe. Vratiti će ti se ljubav, ljubav jednog bića za koje ćeš uvijek s ponosom moći reći TO JE MOJ SIN.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

ajme! ja sam ti u jednoj poruci savjetovala da pokreneš prijavu protiv sutkinje, sad bih najradije pregrizla jezik. mislila sam da su ti namjere pozitivne, sad vidim da si najblaže rečeno destruktivac.

 

usto, mislila sam da je, kao kod svakog normalnog roditelja, tvoja ljubav prema vlastitom djetetu neuvjetovana i neupitna. a ti si u drugim temama na ovom forumu već sad nedvosmisleno rekao da bi svog švrčića (kako ga odmilja zoveš) u određenim okolnostima koje tebi osobno nisu po volji otjerao od kuće. nisi ga još ni dobio, a već si sad u stanju tako razmišljati. u početku sam ti držala fige, sad počinjem dvojiti ...

 

treće, pada mi na pamet kako istina ima dvije strane. bilo bi zanimljivo čuti zašto se tvoja bivša žena toliko opire tvom priznavanju djeteta i sudjelovanju u njegovu odgoju. možda ima dobre razloge za to?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

hanja je napisao:

ajme! ja sam ti u jednoj poruci savjetovala da pokreneš prijavu protiv sutkinje, sad bih najradije pregrizla jezik. mislila sam da su ti namjere pozitivne, sad vidim da si najblaže rečeno destruktivac.

 

usto, mislila sam da je, kao kod svakog normalnog roditelja, tvoja ljubav prema vlastitom djetetu neuvjetovana i neupitna. a ti si u drugim temama na ovom forumu već sad nedvosmisleno rekao da bi svog švrčića (kako ga odmilja zoveš) u određenim okolnostima koje tebi osobno nisu po volji otjerao od kuće. nisi ga još ni dobio, a već si sad u stanju tako razmišljati. u početku sam ti držala fige, sad počinjem dvojiti ...

 

treće, pada mi na pamet kako istina ima dvije strane. bilo bi zanimljivo čuti zašto se tvoja bivša žena toliko opire tvom priznavanju djeteta i sudjelovanju u njegovu odgoju. možda ima dobre razloge za to?

 

Nisam toliko liberalan kao ti, jednostavno ne mogu zamisliti situaciju da mi dijete jednog dana kaže da je homić. A ovo ostalo, je proizvod jedne neodržive situacije koje moram riješiti mačem poput Aleksandra Makedonskog, makar to bilo destruktivno, a ti si mi dala dobru ideju. Volim ja svoje dijete i neke stvari neću dozvoliti.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

..kud sam zašo...

 

Fikus, bilo bi lijepo da držiš na umu kako su mnoge ispravne stvari otišle u neku stvar, a samo zato jer su provoditelji ili inicijatori od gorčine ili čegaveć, kako tko,osjećali preveliku želju za osvetom, pa smetnuli s uma prvotnu namjenu. Vrućom i prevućom glavom se tako lako napravi grešku u koracima, pa se osoba tako lako diskreditira, a prvotni cilj, traženje nečije odgovornosti, se iznimno lako prikaže kao nešto sasvim drugo.

 

Ima jedna starinska dalmatinska: " jedan je za dišpet ženi onu stvar otkinija pa je njega bolilo", a ne odnosi se samo na žene i onu stvar, već na princip.

 

Stoga, više štete nego koristi možeš imati ako ne ohladiš maksimalno i tek takav postupaš dalje. A ako sve to imaš namjeru raditi u vlastite terapijske svrhe, a ti radi... Pa se vratimo na post kamenog...

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Udri brigu na veselje ! :majstor::skakuce:

Daj se malo saberi jer nije ti jasno što ovdje jedino gubiš a da toga nisi niti svjestan. VRIJEME.

Nađi mi nekoga tko vrijeme može vratiti, ajde nađi pa mi javi. Sve se može ponovno promjeniti, možeš se pomiriti sa bivšom pa da opet budete sretna obitelj, može ona ostaviti harlekina pa otići sa nekim trećim itd. Možeš i ti promjeniti svašta u svom životu i opet se vratiti na staro ali samo jedno je nepovratno a to je vrijeme. Ma niti sekunde nećeš moći vratiti. A sekunda koliko kratko trajala ona je cijeli jedan svijet za sebe. Koliko je ona duga kad si pored svog sina i koliko vama znaći kad ste zajedno. Odi baci je u vjetar i čekaj je da ti se vrati. Javi mi kad ti se vrati i otkrij mi tajnu molim te kako.

Uzmi svaki trenutak koji ti se pruži, nazovi ju svakodnevno i traži nek ti da sina na telefon prepoznat će ti glas, pričaj s njim pa makar to minutu dvije trajalo i bit ćeš sve bliži i prisniji sa njim.

Toliko mogućnosti i rješenja ti se nudi ti bi sve to u vjetar bacio. Onda bolje sebe baci u nepovrat kad tako misliš. Čemu si zbunjivao sina dosada ako si ga spreman nakratko prepustiti. Bedak da te se klepne malo po glavi pa da dođeš k sebi ;-)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Pa stvarno su svi protiv mene. Sudska objava presude je bila u četvrtom mjesecu, a ja još nemam presude. Ili imam, ali s njom mogu obrisati izvjesnu stvarčicu! Ma nemam riječi ovom javašluku i nemaru! Ja za svoj posao moram odgovarati i svaki moj propust se registrira negdje i za to odgovaram. Pa zar nije logično da i suci nekom moraju odgovarati za svoj propust? Moje dijete sada ima dvije godine i skoro devet mjeseci, a sudskom presudom mi je dosuđeno za dijete od dvije godine uzrasta! Znači mora proči još minimalno šest mjeseci da se presuda realizira i da postane pravomoćna, dok ona pređe sve kancele i urudžbene urede! Pa to je toliko frustrirajuće i toliko sam ogorčen da ne vidim drugog izlaza, nego da je svim pravnim sredstvima i dezavuiram kao osobu, pa onda kao suca, zbog eklatantnog kršenja djetetovog prava da bude s ocem prema NJENOJ PRESUDI! Pozivanje na povelju UN-a koji proklamira prava djeteta na oba roditelja, a konačno i naš OZ- može biti i te kakav argument za tužbu državnom odvjetništvu, a pet do šest mjeseci od zakonske objave presude-puno pa previše. Nisam više siguran što da radim da dobijem svoga švrčića, kojega toliko volim i dokle će to trajati, ali znam da imam užasno veliku snagu i volju da je moralno "uništim" pod svaku cijenu, pa makar me to koštalo i moga vlastitog sina! Stvarno sam ogorčen ili mi ne ide ništa u životu što se tiče moga djeteta koji ima samo dvije godine i osam mjeseci!

Njoj je preči godišnji odmor, nego rješavanje predmeta za koji je plačena višestruko od prosječne plače hrvatskog radnika. Ma treba je uništiti, dezavuirati kao osobu i kao suca. Žalosno!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

SMIRI SE

Možda je ovo što prolaziš baš i zbog tebe, iz nama nekih nepoznatih razloga možda sudbinskih. Možda ti se ovo događa da bi mogao vidjeti kako ti stojiš sam sa sobom u svemu tome. Kolika je tvoja želja i snaga da budeš sa sinom. Ljudi se cijeli život bore sa nepravdama i još borbu ostavljaju u nasljedstvo. Sjeti se da si htio prepustiti djete, pa ipak nisi. Vidiš da si bio slab u svojim osjećajima i preispitivao si samoga sebe.

Vrijeme će ti dati odgovore na sve zašto i kako je nešto moralo biti.

Što se tiče sutkinje i ona odgovara svojim poslodavcima pa pokreni kod njih prijavu, to košta. Nemislim novčano nego ćeš sebe odvojiti od svega ostaloga i tvoje primarne borbe koju trenutno vodiš.

Kao što sam ti pisao prije iskoristi ove pomake koji ti se ostvaruju mimo svega. Iskoristi njenu trenutnu dobru volju i preokreni je u svoju korist a za ostalo će biti pravih trenutaka.

Sudbina je sutrašnjica prepuna događaja koji su neizbježni :amen:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Tražiti nečiju odgovornost za propust je jedno, makar i suca. A ovo:

ali znam da imam užasno veliku snagu i volju da je moralno "uništim" pod svaku cijenu, pa makar me to koštalo i moga vlastitog sina!

je nešto SASVIM drugo.

Najveća glupost koju sam pročitala zadnjih mjeseci na ovim stranicama, sramotna misao vrijedna svakog prijezira.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Fikuse, nemoj da se zapitamo koga smo bodrili sve ove dane i noći. Tvoj cilj nije nikoga uništavati. Tvoj cilj je jedan jedini i ima jako veliku cijenu. A to je tvoj sin. Testosteronske izljeve i napadaje bijesa i jada moraš, dakle moraš, nadmašiti da bi jasno vidio cilj; samo sina svoga. I ako si pun bijesa, razumljivo je ali NE SMIJEŠ se prijetiti niti odvajati od svog cilja. Bez ljutnje, predlažem ti da se konzultiraš i sa psihologom ili psihijatrom i da razjasniš sam sebi koliko ti zla može bijes prouzročiti. Postigao si mnogo i za dalje ti je potrebno još mnogo mnogo snage i volje, a pogotovo smirenosti kad si sa švrčićem....

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ma ne pada mi napamet i neznam što mi je bilo da spomenem moje dijete. Sve je ok, samo sam u fazi užasne mržnje prema osobi koja me gura od djeteta, a to je sutkinja koja sama ima dvoje djece i koja zna kakve osječaje gaji prema njima, a ja i moje dijete smo joj samo broj u spisu! Ma, kada se toga sjetim i dugotrajnog čekanja prava da vidim dostojanstveno svoje dijete, bez dosadašnjih trauma, obuzme me bijes i užas.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

E fikus fikus.. :-( .. što bi ti rekao da si kao ja jučer npr. dobio kovertu od odvjetnika u kaslić pa otvarajući kovertu konačno si misliš-legitimno kao i ja- evo koačno obavijesti o pravomoćnosti (debelo je PROŠLA GODINA dana od donošenja presude koju JOŠ NISU nit uručili mom ex-u koji živi u zgb-u) kad ono: sic pogodi: sutkinja mi pod prijetnom ovrhe šalje opomenu da nisam uplatila sudsku pristojbu za izricanje te presude od 200 kuna koju još nije nit uručila, ja i djeca nit kune alimentacije sve ove dvije i kusur godine... pa odšutih, odoh u poštu i platim i to i dostavim odvjetniku koji me je zaboravio upozoriti da to moram platiti... Pa mi nije palo na pamet tužiti i slične stvari jer treba UVIJEK dragi fikuse uključiti se u film razuma.. Jadno je kako sve to (ne) funkcionira, no od osveta i nepromišljenih radnji nikakve koristi nikome, najmanje svima nama. Uz svu podršku koju od nas svih imaš u svojoj borbi za vlastita sina, moram te upozoriti da sam sebi i svom djetetu najviše štete pričinjaš onda kada ne uspiješ obuzdati svoja razmišljanja.Svima nam dođe da puknemo od bijesa i nemoći milijun puta, ali treba izdržati i boriti se svim mirnim pravnim sredstvima.. kad se ima posla sa takvim ex, onda se treba biti pametniji, stabilniji, mirniji , mudriji od njih i ne odustati NIKAD.. a sa sutkinjom se bosti.. well.. :-( Moraš i u svojoj stabilnosti biti oslonac svom sinu i uzor... a ne suprotno

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

izbaci iz svakodnevne uporabe osjećaj bijesa na koji si već navikao, od razvoda, preko suda, susreta s djetetom, centra... Skoro kao da ti fali intenzitet pa ćeš sve aplicirati na ovo? nije ti se događalo i mnogo gore?

Sve je to OK, imaš pravo zahtjevati presudu, imaš pravo poduzeti mjere da ti bude uručena, ima pravo i tražiti da se ustanovi tko je odgovoran i da zbog neodgovornosti bude sankcioniran. Nemaš pravo to miješati sa osjećajima prema djetetu. Ne postoji "ne znam što mi je bilo da sam rekao..." jer jesi i nije lapsus, već si se u tom trenutku tako osjećao što ti je dokaz koliko to može loše utjecati na tebe kao oca, a dovoljna je i ta sekunda.

Zadaća ti je provesti od toga što hoćep, tražiti odgovornost do mjere koju želiš, ali ti je i zadaća riješiti problem koji očito imaš: nagomilani bijes koji je i za tebe destruktivan. Jako. I to također- moraš!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Jučer je moja halabuka i moja prijetnja preko moje odvjetnice sutkinji tužbom na državno odvjetništvo ipak JAKO pomoglo! Nakon, što joj je moja odvjetnica rekla koje su moje namjere i ultimatum do koje ona ima riješiti problem sudskog rješenja, ipak je urodilo plodom. Sutkinja je jučer odmah uzela moj spis (nakon 21 dan na njenom stolu) i ispravila ime odvjetnika bivše i sada će taj cijeli spis predati sudskom vježbeniku, koji će opet to rješenje osobno uručiti odvjetniku bivše, a spis će se ovaj tjedan vratiti u kancel Suda! Jasno, bila je jako ljuta (nije definirala osobu na koga je ljuta), jer kako kaže, pred njen godišnji odmor joj se nagomilalo jako mnogo predmeta koje treba riješiti, a sada je došao moj koji treba ispraviti. Njen odvjetnik je neslužbeno zaprimio rješenje, ali ga nije htio potpisati jer riješenje nije naslovljeno na njegovo ime. Sada mi je jako čudno, kako ovi u kancelu nisu znali da je ona još u Sudu, a ne na odmoru, kako su mi u početku rekli. Stvarno sam je mislio tužiti da je sa ovim rješenjem ostalo STATUS QUO! Ipak sam dobio još jednu malu bitku za svoje dijete, a danas idem s njim i sa bivšom u dječiju polikliniku. I dalje slijedi borba!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Fikuse, preletila sam sve postove gore i mislim da bi vi dosta trebali raditi na sebi. Previše ste skloni djelovanju pod raspoloženjima. A nemojte zaboraviti da je pravo skroz lišeno emocija. Koncentrirajte se na činjenice koje je malo teže iščitati iz bujice emocija, i djelujte isključivo iz činjeničnih stanja. Prvo ste htjeli potpuno odustati od kontakata s djetetom, sad želite uništiti sutkinju, pa i po cijenu gubitka djeteta...Da li je vama stalo do vašeg švrčića? I vjerujte da ipak veliki dio budućeg razvoja događaja ovisi o vama. Ali ako u razgovoru sa meritornim službama pokažete emocionalnu nestabilnost, samo radite štetu djetetu i sebi. A bojite se da mu se nešto ne desi. I budite sretni ako mu Harlekin kupuje stvari i pokazuje ljubav, jer zamislite kako bi bilo da ga ne želi.

Mislim da vaše dijete zaslužuje i vašu ljubav i ljubav sredine u kojoj živi.A na vama velikima je odgovornost kako će on odrastati i kako će vaši odnosi izgledati jednog dana kad više ne bude prilike za popravni.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 3 tjedna kasnije...

Moji su susreti na moju veliku sreću postali kako -tako kontinuirani. Jednom tjedno po dva pa čak i po pet sati. Kako sam veoma sretan zbog toga, tako sam i strahovito tužan, jer sve to boli! Moje dijete izuzetno burno reagira na rastanke i plače za mnom! Kako da mu kažem da ne mogu živjeti s njim i da mi je strašno teško bez njega?Danas me stisnuo grčevito za rame i užasno plakao, dok ga je bivša vodila u stan. Gledao je u mene i jecao od plači! Znam da on emotivno osječa prisutnost oca, ali još uvjek je Harlekin "tata", pa me to više i ne brine, ali kako prevladati ovu situaciju i kako se postaviti? Bili smo u Poliklinici za djecu u Gajnicama i evo jučer je stigao nalaz psihologa, koji je nedvojben u tome da je naša komunikacija (mene i bivše) izuzetno otežana i da je potrebna prisutnost i pomoć psihologa u našim odnosima prama našem sinu! Ja upravo, kao papagaj ponavljam, da je za dijete izuzetno štetno opetovano forsiranje oca za čovjeka koji to nije, a čija je zasluga samo to, što s njom živi i to je ušlo u nalaz psihologa! U devetom mjesecu idemo ponovo na konzultacije sa psihologom, gdje će nam onda dati prostoriju u kojem ćemo moći biti sa djetetom i gdje će nam se pomoći u koordinaciji kod odgoja djeteta! Ah, koliko mi treba da dobijem to rješenje suda, pa da budem konačno sam sa svojim švrčićem, baš sam nesretan! Zašto se to meni događa?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uh...uh...činjenica je da si jako sklon samosažaljevanju i naglim promjenama raspoloženja...puno si postigao svojom ustrajnošću i borbom, teško ti je, naravno, ali sjeti se koliko ga dugo nisi UOPĆE imao priliku vidjeti?! Polako napreduješ i to je frustrirajuće, znam...i ja imam dana kad ne vidim izlaz i kad je sve crno..al ne daj da ti dani i osjećaji prevladaju, misli na dobre stvari koje si postigao! Ja upravo mislim da nije ništa gore nego da stvari napokon dolaze na svoje mjesto! Samo hrabro i glavu gore! Bitno je da napokon imaš svojeg voljenog sina. Sve će doći na svoje, samo se ne daj!

 

:namiguje:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ne, ne dam se ja! Bivša me doduše i sama nazove kada ima slobodan termin da vidim svoga sina, i to me silno raduje. Čak se ispričava kada nije nazvala onda kada smo se dogovorili! Sa zadovoljstvom moram konstatirati da su se ti naši odnosi u tom pogledu promjenili skroz nabolje! Jedino je ostalo da ona shvati, da njen Harlekin nikako ne može biti "tata" mome sinu. Tome se više ne opirem, jer gledam ponašanje svoga sina. Sada svom švrčiću odmah mogu doći, uzeti ga, zagrliti i poljubiti. Prije to nije bilo moguće, jer je to manifestirao pljuvanjem, tukao me šakicama i plakao na mene, što je bivša komentirala odbojnost sina prema ocu.

Sve ide na bolje, i to me raduje, ali me ipak peče njegova reakcija prilikom našeg rastanka. Još sam više odlučan da budem uz svoga švrćka, ali ni ja nisam baš od kamena. Ipak mi navru te moje suze (srećom ne pred djetetom) na moje oči i to ne mogu zaustaviti!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Gle, zaista se mnogo toga pokrenulo nabolje, realno gledajuć.

1. Kažeš prije, majka djeteta te oslovljava njegovim ocem, ne forsira više priču kako ima "tatu" a ti si smetnja.

2. Susrećeš se s njim više nego je bilo prije, a to je malo i ništa, sat tjedno i izbjegnut drugi. Sad ga već viđaš češće. A kažeš da se i majka javi kad je i dodatna prilika.

3. Istina da vam komunikacija više nije na drvlju i kamenju već ponešto obzirnija.

4. Sa sureta si uspio maknuti budućeg očuha.

5. Uspio si da vas za to vrijeme njih dvoje ne ometaju.

6. Uspio si da majka shvati da nije u prilici braniti djetetu da vidi tebe niti tebi da budeš s njim.

7. Čak si spomenuo da se tijekom susreta koji su određeni privremenim rješenjem da se odvijaju u njenoj prisutnosti, ipak odmiče i ostavi vas u miru same.

 

Sve ti ukazuje da si uspio postići, preciznije rečeno- pokrenuti jedan dobar dio onog što su ti 2g tvrdili kako ne mogu ama baš nikako. Iako malo, u odnosu na stanje 2g i nije baš malo.

Sa žaljenjem konstatiramo: propustom i nehajem nadležnih. Jer, ako nisu mogli prije, ne bi mogli ni sada kad ih se prisililo. Ukupan score: još nedovoljno, ali za ove naše jadne i bijedne prilike korak naprijed koji mnogi nisu nikada uspili ostvariti. Što ne znači da treba tu i stati.

 

Nadalje: ovo što se zbivalo s sudskim papirom kojeg iščekuješ je bezočno obzirom da se radi samo o općinskom sudu, jer je toliko trajanje putovanja papirića sa županijskog suda koji se vraća na općinski da bi bio uručen onima kojima bi trebao biti uručen. Nenormalno jedno, nenormalno drugo. U svakom slučaju- sasvim dovoljno grozno.

 

Ali ima još jedan mali detalj: morat ćeš, kao što je majka morala shvatiti da dijete ima oca a netko drugi ima neku drugu ulogu, jednako tako ćeš se i ti morati pomiriti s činjenicom da osoba s kojom majka živi ili se za njega uda će imati prilično veliku ulogu i u životu tvog švrčića. Ne smije se nazivati ocem a naročito isforsirani kao prije i švrčić tatu ima, ali da će smjeti biti muška osoba u njegovom životu blizak njegovoj majci a koji će i njoj pomagati u nekim njenim zadaćama, pa tako i u pogledu švrčića, morat ćeš to prihvatiti, ma što ti o njemu ili njoj osobno mislio.

Iako otac nije, švrčić svog tatu ima, ali imat će i neki lik koji možda neće samo šaltat daljinski na TVu u zajedničkom vlasništvu s njegovom majkom.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

I moram priznati da si bila veoma u pravu! Njoj je dijete povjereno na odgoj i čuvanje, a ne kako sam ja mislio, na skrbništvo. Harlekina više nema niti blizu, niti se javlja mobitelom kada imam susrete sa svojim djetetom. Sve sam uspio puno toga uraditi, ma zahvaljujući tebi i puno dragim ljudima ovdje na Legalisu, ali mi je još ostalo ono što bih htio riješiti, a to je, da mi dijete zna ko mu je otac, a to će biti mislim jednostavnije, jer dijete emotivno mene osječa kao oca i čak mi je na par navrata rekao "tata" u igraonici u Superkonzumu. Nema stajanja, moram naprijed, ima još puno posla. Evo, danas je mali prvi puta skinuo pelene. To što me je popiškio, kada je bio u mom naručju, ah šta se može, dobro ću paziti drugi puta, moja greška, jer ga nisam pitao za pi-pi!

Ma što se tiče Harlekina, to mi je dobro poznato. Ali sasvim dobro da zna, ukoliko mi se moj švrčko požali na njegovo ponašanje prema njemu, da može doći do vrlo, vrlo neugodnih situacija! Mislim da on to dobro zna i ja mu samo želim da bude dobar prema mom preslatkom švrčku, a ja ću biti otac koji će mu dati ono što on NE MOŽE! Otac i očuh nije isto i tome se moramo svi složiti i sa tom sintagmom živim mirno jer će on meni ipak reći jednog dana: "Ja hoću ići svom tati"! Eh, to ja čekam i pomalo sam nestrpljiv.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Nisam ja bila u pravu nego to tako uvijek i biva osim ako nije zatraženo da se nekom oduzme pravo na roditeljsku skrb.

 

Pusti sad zahvale, drž' se do kraja jer nije još kraj dok papir ne vidiš u ruci. Ni tad nije kraj nego nastavak ovog tvog izraza "puno posla", a koji će te čekati- cijeli život.

 

Pusti i nazivanje očuha Harlekinom, jer ukazuje da ga još uvijek ne prihvaćaš očuhom svog djeteta.

A istina da otac jest jedan i samo jedan, očusi su mogućnost u većem broju :-D

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

newbie je napisao:

 

 

Pusti i nazivanje očuha Harlekinom, jer ukazuje da ga još uvijek ne prihvaćaš očuhom svog djeteta.

A istina da otac jest jedan i samo jedan, očusi su mogućnost u većem broju :-D

 

Ouuu, teško ću ja to moći prihvatiti. Probat ću, ali...

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Hmm...da...slažem se s newbie. Ma kako teško bilo moraš to prihvatitit jer napokon, to je sasvim normalno...pa ne možete ni ti ni ona biti sami do kraja života, treba te stvari samo normalno i prirodno sagledati, shvatiti i prihvatiti.

Moj sin ima prekrasan odnos s mojim budućim, ja ništa ne forsiram, on ima svog tatu i uvijek će ga imati...budućeg zove "frend"... :)

Njegov tata i nije neki tata i sam je toga svjestan (priznao mi je)...ima, na žalost, neke druge prioritete u životu osim svog sina...Ja mu zamjeram, ali sam se davno prestala klati s njime (i tako je najbolje uvidio situaciju realno jer, dok smo se svađali "ja sam bila za sve kriva" - imao je opravdanje za neviđanje sina). Samo sam mu rekla da jednog dana sve dođe na naplatu i da djetetu takve stvari ne treba govoriti (nikad ni riječ protiv njega nisam rekla!), sve oni vide, znaju i upijaju...Od tada je promijenio svoj odnos i prema meni i prema malome i vidim da je uvidio puno stvari...sad je u nezavidnoj poziciji, ima "konkurenciju", a konkurencija je zdrava...sad se još i više trudi biti "dobar otac" :))) !!!

Upoznao se s budućim uz obz prijetnju "ako ikad naudiš mom sinu..." - nismo mu zamjerili jer je to fraza koju "mora" izgovoriti otac u takvm situacijama...i čak mi ga je ponekad žao kad uzme maloga i nakon dva sata me nazove "jer je malome dosadno s njim i želi se ići igrati s xy (budućim)...", žalosno je što je on sam nezainteresiran i ne zna animirati vlastito dijete...npr. važnije mu je da se ulicka ko za pir kad dolazi po njega i namiriše ko ruža (da ostavi dojam...valjda??) nego da obuče stare tenisice i podrapanu trenirku i odigra dobru partiju nogača sa svojim 5 i pol godišnjim sinom kojemu je to omiljena zanimacija (a budući to radi stalno...uz "majmuniranje" po kući...hravnje na kauču...gađanje jastucima...uništavanje čipsa uz dobru tekmu...sve ono što pravi očevi inače rade sa svojim sinovima, a moj sin to nema od svog oca... :().

Ali eto..sve on to stoički podnosi i drago mu ej što mali ima dobar odnos s očuhom..."drago" s knedlom u grlu...ali svjestan je da je to dobro za naše dijete. Ja sam svjesna koliko mu je teško i žao mi ga je, ali nastojim biti totalno fer prema njemu (nema nikakvih papira - kad želi može ga uzeti i na koliko želi...) jer je i on prema nama.

 

Eto, toliko...moram na put...adiosssssss!!!!! :-D

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Upoznao se s budućim uz obz prijetnju "ako ikad naudiš mom sinu..." - nismo mu zamjerili jer je to fraza koju "mora" izgovoriti otac u takvm situacijama...

Hehe, kad bi si mama dozvolila takvo što ispala bi teška koza u očima istog izjavodavača, ali u ovakvim slučajevima je to "ozbiljan pristup" za osiguravanje "da djetetu bude dobro". A u stvari najviše podsjeća na borbu pjetlića... :-D

Pozzzdrrrr, sretno 8-)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Da spriječim stvarno da mi Harlekin uđe u život moga sinčića kao "otac", zamolio sam tete u vrtiču, da zbog djetetove psihe, jako vode računa o oslovljavanju osoba koje uzimaju moje dijete iz vrtiča. Bile su jako predusretljive prema meni i rekle su mi da to odavno rade, jer dijete mora znati, tko je ko! Presretan sam da moj švrćko Harlekina ipak zove "stlicek zeko" u vrtiću, kako su mi rekle tete, ma predivno. Kupiti ću im veliku bombonjeru za to. Stvarno su me zadužile. On je za mene Harlekin, dokle god ja živio i do moje smrti. Nikada se to više neće moći promjeniti iz moga srca, jer sam duboko povrijeđen na njega zbog svoga sinčića. Sada ipak slobodnije živim i sve mi je sada lakše raditi i posvetiti se potpuno svome poslu na radnom mjestu, ne razmišljajući više o tome. Ipak me zazebe oko srca, kada moj mišić promjeni svoga roditelja i njega oslovi sa "tata". Dođe mi da umrem od muke...ma znam da je to glupo, ali ne mogu si pomoći...

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Eh... djeca se uče riječima imitiraući govor koji čuju demonstriran, ali značenje riječi poimaju prema zbroju iskustava koja skupljaju. U samom startu je bitno postaviti riječi na mjesto, ali u konačnici glede ovoga o čemu pričaš su za tvoje dijete značajnija njegova iskustva s jednim i iskustva s drugim nego samo nazivlje.

Bi li te više zapeklo da tvoj sin nazove očuha ocem ili bi ti smetalo da ih vidiš kako vrište od smijeha napucavajuć' loptu ili ga za ruku vodi gradom, sjedi mu u krilu u parkiću i pričaju?

AdA bi bila OK reakcija, u slučaju adB ne bi bila.

U varA čovjeku priliči ime kojim ga nazivaš, u varB sorry- ne. To je ono na što bi bilo lijepo da se pripremiš unaprijed i blagonaklono to prihvatiš.

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Poštovani gospodine fikus,

 

Prema redovitim i sustavnim izvješćima koja nam pišete za svaku je pohvalu postupak majke i očuha koji su počeli pokazivati koooperativnost i vidite da se trudom i upornošću CZSSe ipak uspjeva natjerati na suradnju...

 

Savjetujem Vam da malo smirite loptu prema bivšoj i njezinom budućem, da manje prijetite i vičete na bilo koga od njih te da pokažete DA STE ČOVJEK.

 

Ali, to morate i njima pokazati, ne samo ovdje na Legalisu.

 

Kada im pokažete i dokažete da ste čovjek, tada ih uvijek možete uljudno zamoliti da češće viđate svojeg švrčića, uz Vašu prethodnu kulturnu najavu, i ako baš i ne budu Vam mogli uvijek izaći u susret, nemojte gubiti živce.

 

Postići ćete to da će Vam s vremenom dozvoliti više vremena od onog koje Vam je papirnato odobreno, više ćete moći uživati sa svojim sinom i to i jest ono što želite.

 

Međutim, prvo svima dokažite da ste samo čovjek koji je revoltiran raznim birokratskim glupostima...

 

... stoga se naučite ispričati i zamoliti za oprost i onda kada niste u pravu i onda kada griješite.

 

No, ono što sam htio napomenuti, a držim prilično važnim te primjećujem da mnogima promiče, vjerojatno jer su se navikli na Vašu agresivnot u izričaju, te učestale ispade ...

 

 

Gospodine fikus,

 

na ovom portalu se još niste nikom ispričali, najmanje ne ljudima koji su Vam pomogli, kao ni moderatorima i urednicima ovog portala.

 

Zar Vam je to tako teško, pokazati trunku ljudskosti ?

 

Od toga sve počinje.

 

Pokažite to ovdje, ali i u stvarnom životu.

 

Ispričajte se onima koje ste popljuvali. Svi će Vas razumjeti - ali i više cijeniti.

 

Odluka je Vaša.

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Da! Danas se idem vidjeti sa svojim švrčićem! Ma znate što, Gaiusl? Čovjek je uvjek osjetljiv na svoje dijete i uvjek je u strahu za svog malenog švrćka. Ja još uvjek tražim odgovor na moje pitanje: Da li ću imati svog švrčića i da li će mi jednog dana reći "tata volim te"? To je opsesija koja me muči, a ja nikako da se otmem dojmu da je prijedlog promjene prezimena mom sinu ipak pokušaj da se otac udalji od svoga djeteta. Znam da ulazim u "začatavanje teme", ali dijete od dvije godine i devet mjeseci je moja opsesija i moj cilj! Jako puno ste mi pomogli i svima onima koji su mi pomogli, pa i moderatorima koji su mi dali dovoljno prostora da ispucam svoje frustracije i životni problem, trebam im reći "VELIKO HVALA".

Ali ljudima koji nisu dobronamjerni prema mojem htjenju i onima koji šire defetizam na ovom forumu, ne mogu preći preko toga samo tako i reći "ispričavam se jer sam vas uvrijedio", jer oni praktički djeluju svojim "savjetima" i na druge roditelje koje imaju isto tako veliki problem susreta sa svojom djecom! Pa njima treba ipak na ovom forumu dati izraze ohrabrenja, porazgovarati s njima, pa i "začatati temu" u smjeru koji vode rješenju njihovog problema i olakšati tom roditelju u borbi za nešto najsvetije koje postoji, a to je njegovo vlastito dijete. Dijete je u ovoj objavi i drugim mojim objavama centar oko kojega se lome koplja i tu sam dosta temperamentan u borbi za djetetova prava na svoga oca - tatu koji ga voli kako ga nikad i niko drugi neće voljeti, osim njegove majke! Defetizmu nema mjesta, dijete od dvije godine i devet mjeseci mora znati da ima oca, da ga otac želi, voli i da je cijeli svijet njegov kada je sa svojim preslatkim švrčićem koji polako pokazuje naklonost prema svom ocu. Pomaci su mali i oni me raduju, ali ipak postoji zebnja i pitanje "hoću li izgubiti svoga švrčića? Hoće li mi moj švrčić jednom reći: "Tata volim te"! To je odgovor koji hoću da čujem ovdje na ovom forumu! Pozdrav

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

... i dalje tvrdi kako NA TO IMA PRAVO ?!

 

Napisali ste :

 

"Ali ljudima koji nisu dobronamjerni prema mojem htjenju i onima koji šire defetizam na ovom forumu, ne mogu preći preko toga samo tako i reći "ispričavam se jer sam vas uvrijedio", jer oni praktički djeluju svojim "savjetima" i na druge roditelje koje imaju isto tako veliki problem susreta sa svojom djecom! Pa njima treba ipak na ovom forumu dati izraze ohrabrenja, porazgovarati s njima, pa i "začatati temu" u smjeru koji vode rješenju njihovog problema i olakšati tom roditelju u borbi za nešto najsvetije koje postoji, a to je njegovo vlastito dijete. "

 

Gospodine fikus, nalazite se na pravnom portalu kojemu je cilj besplatna pravna pomoć. Zakoni su takvi kakvi jesu, a ovaj forum ne služi za ohrabrivanje ili defetizam, nego za tumačenje propisa i zakona.

 

Za namjere kakve Vi imate - ohrabrenje, razgovor ... imali ste brojne prilike i da Vas se i ohrabri i sa Vama razgovara.

 

Nitko vas nije odbio.

 

Došli ste po pravni savjet i dobili ste ga.

 

Dobili ste i mnogo više od toga! Nažalost, Vi to niste shvatili kao dobru namjeru pojašnjenja, nego kao nečije "savjete", defetizam i slično.

 

Bili ste u nezavidnoj situaciji, što smo razumjeli SVI i suosjećali smo s Vama. Ali nažalost, imali smo priliku vidjeti kako se iživljavate i vrijedjate upravo one koji Vam pomažu, a zapravo Vam ništa nisu skrivili !

 

Kad ćete to već jednom shvatiti ?!

 

Ti ljudi su Vam pomogli na svoj način, dobronamjerno, odgovarajući na Vaša pitanja !

 

To su svi prepoznali osim Vas !

 

Zato se trebate ispričati gospodine fikus, jer ste vrijedjali i pljuvali po onima koji su Vam pružali pomoć.

 

To je Vaša hvala za pomoć i strpljenje urednika i moderatora i za njihovo razumijevanje ?

 

Gospodine fikus, još niste pokazali da ste čovjek !

 

Pokažite toleranciju i kulturu ophođenja i ispričajte se ! Oni koji su vam pomagali - svi zajedno - barem su to od Vas zaslužili !

 

Nemojte se opravdavati na način da svaljujete krivnju na druge, uostalom, niti ne pokušavate odustajati od ispada, a kamoli se ispričati onima koji su Vam pomagali !

 

A svojim švrčićem, gospodine fikus, se ne smijete služiti u svrhu prikrivanja vlastite arogancije, nepoštivanja foruma i uredništva te ostalih sudionika i korisnika foruma !

 

Na žalost, ovaj forum nikoga ne može natjerati da bude miran otac svome sinu na kojeg bi se mogao osloniti !

 

To ćete valjda shvatiti kad već jednom odrastete !

 

Tome na žalost forum ne služi, već je pomoć jednom fikusu da postane tolerantna i kulturna osoba, mada to i nije namjena ovog foruma !

 

A upravo to su PREDUVJETI da jednom čujete rečenicu koju toliko želite čuti !

 

Na žalost, kada ćete Vi sami takvim postati, možda se može znati gatanjem u grah ili na drugi način, nikako na Legalisu, niti je to običnim ljudima moguće.

 

Odluka je Vaša, ali Vi je još niste donijeli na vlastitu sramotu.

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ok! Mičem se sa ove objave. Neću se ispričati, čak šta više, pokazujem izrazito zadovoljstvo i sreću da sam rekao ono što mi je odavno bilo na srcu! Moja isprika bi bila poruka svima koji čitaju ovaj post: "Vidiš, Fikus je u krivom! sve je idealno u našim odnosima i svaka izjava može proći nezapaženo, a zapravo je pogubna za sve nas koji to čitamo (primjer je kaktusov post)! To je isto tako i sa Coca-cola-om! "Piće naše i vaše mladosti, osvježenje na dohvat ruke, itd." , a zapravo najodvratniji američki bućkuriš, koji je, medicinski još ispitano, čak i štetan po ljudsko zdravlje! Pa, ako nema nikoga da protiv toga digne neko svoj glas, onda smo svi oportunisti, kukavice, defetisti, nojevi...! Ma ja to nisam! Barem to pokušavam ne biti!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

1. OPET se po tko zna koji put IZVLAČIŠ na nešto što ti je sve osim opravdanja.

 

2. U zabludi si velikoj ako misliš da smiješ ispucavati svoje frustracije na ljude koji se ovdje nalaze.

 

3. Ne možen nam PRODAVATI PRIČU pod držanje strane kaktusu, jer:

 

-kaktusu NITKO nije pružio podršku u nebulozama koje priča o svom djetetu

 

-a TEBE su SVI DO JEDNOG uvjeravali da ne odustaješ od njega i SVI DO JEDNOG ti pomagali da se smiriš i NE DIVLJAŠ!!!!!!!

 

4. NE OKREĆI pilu naopako jer NITKO nije baš toliko blesav koliko svoju publiku smatraš blentavom pa da ne zna zbrojiti TVOJ broj postova i NE PRONAĆI ITI JEDAN JEDINI JEDINCATI odgovor na njega a koji ne bi bio POMOĆ TEBI OSOBNO.

 

Bilo pravna, bilo ljudska, moralna ili naputak o ponašanju kako te ne bi krivo procijenile i osobe na centru i TVOJ VLASTIT SIN.

 

5. Sram te bilo što si u stanju sada, kao i prije sa bivšom, pa djelatnicima centra, pa sutkinjom, pa očuhom svog djeteta razgovarati tako da se ISPUCAVAŠ pa onda još ulijećeš

 

"Malo samo se ispucao i prošlo me...."

 

6. Ispucavaš se, a jer su se svi ti navedeni faktori smirili, pa nemaš na kome? Što?

I to još smatraš SVOJIM PRAVOM?!

Misliš da je ovo za ISPUCAVANJE ili da ti ljudi pomognu?!

 

7. Dragi fikus, očito u ruku koja ti se pruža voliš ostavljati ono za čim se poteže voda u WCu.

 

Pa samo ti nastavi, dragi fikus.

 

Ali: u WCu se pusti voda, a na forumu ostaje podsjetnik svake tvoje probavne smetnje.

 

Uživaj!

 

PS. Možda je zgodno razdvajati misli ogromnim razmacima, daje priliku za time-out ako ih je previše za percepirati odjednom.

.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Kada ćete shvatiti već jednom da griješite ?

 

Ne želite se nikom ispričavati ?

 

Znači da ni ne poimate Vašu grešku jer se ponašate kao malo dijete !

 

Samo, za razilku od malog djeteta kojemu možemo oprostiti ponašanje, Vi ste odrasla osoba i trebali biste znati što je u redu, a što ne.

 

Ne mogu vjerovati !

 

Urednici ovog portala i moderatori, mirne duše gledaju kako svi fikusu nastoje pomoći, dok on u isto vrijeme pjuje i vrijedja po kome mu se prohtije ?!

 

Tko je slijedeći na redu koga će fikus popljuvati i vrijedjati ?

 

Prva starica na ulici koju sretne ?

 

Prvo dijete na koje naiđe na ulici ?

 

Prvi susjed koji mu kaže dobar dan ?

 

Prva osoba koja mu želi pomoći ?

 

To je VAŠE HVALA za sve ?

 

Gospodine fikus,

 

Vi imate debeli problem sa savješću...

 

... i pitam se kako želite da Vam jednog dana Vaš sin kaže "tata, ti si najbolji tata na svijetu" kad taj isti tata ne zna reći "Oprosti" ?!

 

Vi želite svom sinu biti voljeni otac ?

 

Kada Vam sin odraste, crvenit će se od stida kada vidi na koji način njegov otac koristi pomoć i onda pljuje sa zadvoljstvom po toj pomoći ne shvaćajući što čini !

 

Čudim se moderatorima i urednicima portala da dozvoljavaju vrijedjanje i pljuvanje od strane osoba kao što je fikus po drugim korisnicima portala ...

 

Fikus nikada neće shvatiti što treba ispravno učiniti a što ne, i to je njegov veliki problem.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Pustite, guiusI...

Neki su izostali a tog poglavlja kada se svladavalo, pa ga možda neće naučiti ni u godinama kada to uče mala djeca.

Ako čovjek smatra da ne duguje ispriku nikome, neće to niti shvatiti, a niti pri sljedećoj prilici se tako i ponijeti.

Vjerojatno će i dalje sve što nosi aplicirati na nekog i dalje voziti isti film.

 

Pa i to je jedan od lijepih primjera drugima, zar ne?

A svaki je iskoristiv na načije dobro.

Kao primjer što bi bilo dobro i kako ili što se sve može očekivati tijekom zbivanja kakva jesu a vezana uz problematiku razvoda i povjeravanja djece.

Možda si dozvoli i još nešto "ljepše", "temperamentnije" nego smo imali do sada priliku vidjeti od kad se situacija počela smirivati i krenula na bolje u pogledu problematike koja ga je mučila. Malo temperamenta, pa što?!

:-D

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

To je pravo svakog djeteta da bude sa svojim ocem i sa majkom i da dijete dobije ono što mu pripada. Ti si očigledno mene uzela na pik, ali moj jedini cilj i jedino mjerilo je moje dijete koje nije krivo (što neki određeni ljudi rade u Centru i kažu kako su nemoćni u ostvarivanju djetetovih prava propisano poveljom UN-a i Eu-a i koji prebacuju svoju odgovornost na neku drugu instancu). Ma da je to meni rekla u lice, podivljao bih - priznajem! Pravo svakog djeteta i mojeg djeteta je neprikosnoveno i to mi daje pravo da dignem svoj glas protiv demagogije i defetizma, protiv nekoga koje će ona uvjeriti u nesvrsishodnost daljnje borbe i neminovan gubitak djeteta. E pa na to ću podivljati bez obzira na sve verbalne posljedice koje ću osjetiti bilo na ovom forumu, bilo u stvarnom životu. Puno ste mi pomogli i veoma sam puno toga napravio za svoje dijete i to priznajem -svaka čast! Moje dijete, kada pročita ovaj post, znat će, kome će donijeti svoju ružu, ali ja sam sada kao tigar koji bdije nad njegovom sigurnošću i nad njegovim mentalnim zdravljem. Moja isprika bi usljedila da je ono što je dotična napisala- istina, ali NIJE! Čista dezinformacija u namjeri da se izazove defetizam i duševna bol ostalih roditelja koji su tek počeli hodati po trnju našeg pravnog sustava. Sve se može i to ste mi dokazali VI na forumu, ali to treba reći i onim koji su na početku svoje borbe, NE ODUSTAJATI! Ma u tome je, Newbie, poruka moje objave i revolt na odgovore koje poručuju sasvim druge poruke i učinke ostalih sudionika na forumu. Veoma sam sretan zbog svoje sadašnje situacije, ali do nje sam došao na krvav način i uz mnogo, mnogo muke sa razno-raznim iskušenjima, čak i privremenog napuštanja djeteta-ma strašno! E pa MOJA PORUKA OSTALIMA: borite se zdušno za svoje dijete, za svoga anđela koji vas treba i koji će vam biti zahvalno na vašoj borbi za svoje dijete. U tome me malo i strah, jer još nisam spoznao veličinu dječije psihe da spozna da se oko njega neko bori! Ali, ko je toga svjestan? Na ovom forumu, bez obzira što je on pravni, Gauisl, bi se ipak trebali javljati i psiholozi, sociolozi, pedagozi... ljudi od iskustva, a da ne dobiju etiketu ZAČATAVANJE ILI ZAGAĐIVANJE TEME! HVALA!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

 

fikus je napisao:

i pitanje "hoću li izgubiti svoga švrčića? Hoće li mi moj švrčić jednom reći: "Tata volim te"! To je odgovor koji hoću da čujem ovdje na ovom forumu! Pozdrav

 

Odgovor na ta pitanja i dublju analizu svojih emocija možda je bolje potražiti na nekom psihlolškom ili sociološkom forumu.

Pravni forum je uvijek otvoren za analizu pravnih pitanja.

 

Budući da ste pravnu problematiku razradili, te budući da ste već dobili upozorenje, sad stop.

:zatvoren:

Pozdrav!

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Posjetitelj
This topic is now closed to further replies.


×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija