Jump to content

Kako prebroditi


orion

Preporučene objave

Pozdrav svima.

Evo pratim ovaj forum pa imam potrebu podijeliti sa vama moju trenutnu situaciju. Naime ja i supruga smo u braku 10 godina i sada proživljavamo veliku krizu. Imamo dvoje djece kćer od 9 godina i sina od 2 godine. Zbog moje tvrdoglavosti i pomanjkanja komunikacije supruga mi je prije mjesec dana rekla da odlazi jer nemože više tako. Ostavila mi je i djecu jer i ima malu plaču a i podstanar je trenutno. Otišla je na stan i živi sama u pitanju nije nevjera ni sa jedne strane, sa svojim roditeljima uopće ne kontaktira ja joj vozim svaki dan djecu da ih vidi sad tek komuniciramo kao nikad prije razgovaramo pa čak se i šalimo. Od tog trenutka i ja sam shvatio da život čine male stvari do sada mi je bio bitan posao i faks (vanredno sam studirao) no najvažnija je sloga u kući i spreman sam sve uraditi kako bi opet bili zajedno. Ja je jako volim jer je stvarno osoba sa velikim srcem tog dana kad je odlazila rekla mi je da me ne voli i da ne može biti sa čovjekom kojeg ne voli. Oko samog preseljenja ja sam joj pomogao, podmirio sam joj minus na tekućem i platio prvu ratu za stanarinu, kupio nužne stvari kako bi mogla normalno poćeti. I sada kada god dolazim uvijek joj donesem neku sitnicu i ostavim. Naravno kako je prošlo mijesec dana od kada je otišla pitao sam je par puta dali će mi se vratiti, jednom bi rekla da neće i onako histerićno plakala, drugi dan bi me mirno slušala i šutjela. Inaće živjeli smo na istom dvorištu sa mojim starcima ali potpuno odvojeno, mislim da je tu najveći razlog ovog svega što se desilo pored moje tvrdoglavosti. Ona je osoba koja sve skuplja u sebi pa mi nije govorila kako joj je a ja neke stvari nisam jednostavno vidio. Sada kupujem kuću idući tjedan bih trebao preseliti sa djecom tamo i nadam se da će mi se supruga vratiti. Onih dana kada je odlazila htjela je odmah da podnesemo sporazumnu rastavu a sada kako vrijeme prolazi to više i ne spominje. Zaista je volim i spreman sam sve učiniti da mi se vrati, u našem braku se gotovo nikad nismo svađali bilo je par malih razmirica ali to je normalno, problem je bio u tome što smo znali šutjeti jedan od drugog. Molio bih vas ako je netko nešto slično proživljavao da podijeli samnom svoja iskustva, molio bih i savijet kako se postaviti da stvar krene u najboljem smijeru.

 

Hvala!KAKO PREBRODITI

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Hm... najbitnije je biti siguran da se imate zašto truditi da spasite stvar. Jasno mi je da ste vi sada spremni promijeniti neke stvari, ali je pitanje misli li i vaša supruga tako. Jer nakon mjesec dana razdvojenosti (što je strašno puno nakon 10 godina braka!) za očekivati je da je i vaša supruga razmislila o nekim stvarima i da je već stvorila definitivnu odluku hoće li vam se vratiti ili ne. Čini mi se da je njen odgovor "ne".

Možda se varam, ali... jeste li sigurni da u toj priči nema treće osobe? Jer otići samo tako, ostaviti djecu... čudan potez za nekog tko na probleme reagira šutnjom

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

... možda jest treća osoba u pitanju. Ali ne mora biti.

 

Nedostatak međusobne komunikacije, makar i jednostrano, ali uistinu iskrene komunikacije, riješilo bi problem prije nego je i on nastao.

 

Netko u ovoj vezi nije bio iskren.

 

Samo oni od nas koji znaju što je iskrenost bez granica i ograničenja mogu shvatiti situacije u kojoj jedno odlazi. Odlazi zato jer je nečim ili zbog nečeg nezadovoljan.

 

Način života, način međusobnog ophođenja, međusobne potrebe, druženje u društvu, načini ostvarivanja želja...

 

Treba jednom otvoriti srce. Problemi uvijek nastaju ako jedna strana nije iskrena. Sakriva misli, zatomljuje ih u sebi, skuplja godinama i onda - pukne.

 

Zato svako od nas treba otvoriti srce. Tko je bio neiskren i zašto, nebitno je. Ako netko nije u stanju otvoriti svoje srce svojem partneru ili partnerici, ako netko nije u stanju biti iskren jedno prema drugom...

 

Zato mislim da ovaj bračni par ima šansu, za razliku od Vas, MirtaB... po prirodi sam optimist i želim vjerovati u bolje sutra.

 

Zato mislim da ovaj bračni par ima šansu ako do kraja nastave razgovore kao što su ih sada, kada su se razdvojili, napokon započeli.

 

Zato mislim, ako iskreno porazgovaraju konačno o svemu da će možda naći rješenje.

 

Hoće li se vratiti jedno drugom, ovisi samo o njima.

 

I oni to sami najbolje znaju.

 

Želim im puno strpljenja, bezgraničnu iskrenost, razgovore otvorenih srca... i vjerujem da će nakon toliko godina braka uspješno prebroditi krizu.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

koliko god Vas poštujem i cijenim, za razliku od mnogih drugih, pažljivo prateći dugo vremena sve što ste pisali i napisali o toj temi, nije potrebno uvijek da se radi o preljubu.

 

Možda jest, ali što ako nije ?

 

Nemojte svi ulijevati u glavu čovjeku da ga žena vara, jednostavno, ponekad situacije nisu takve.

 

Ali gledajte, opet se vratimo pri tome na iskrenost : ako ga i vara, da mu je iskreno rekla, što bi dalje uslijedilo ?

 

On ima mogućnosti : oprostiti ili ne.

 

Ali da bi to znao, opet nedostaje iskrenosti. Hoće li mu to ona priznati ?

 

Hoće, ako je navede da joj prizna ili je "uhvati" u očiglednoj laži.

 

Ali što ako niste u pravu ?

 

Samo pitam...

 

Zašto uvijek mora prijevara biti ta koja je razlog krize u braku ?

 

Ne mora biti uvijk, u tome je bit.

 

I ako u ovom slučaju nije, onda nemojte unaprijed govoriti čovjeku da ga žena vara i stvarati mu paranoju prijevare. Takvim postupkom pogoršavate odnose.

 

On uvijek ima načina da provjerava i da se uvjeri. Razgovori, činjenice. Ako je voli, ako joj ne vjeruje, onda imate kontradiktornu situaciju.

 

On treba inzistirati na iskrenosti. A kada sazna prave razloge, vjerojatno će se javiti.

 

Ali nemojte nikome unaprijed sugerirati nešto što uistinu možda i ne stoji. Vi to ne možete znati. Možda ste u pravu, ali ne možete biti sigurni. Često biste pogriješili.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Meni najviše upada u oči činjenica da je, uz supruga (što još i mogu nekako i razumijeti), ona napustila i dvoje djece.

 

Od kojih jedno ima samo 2 godine.

 

I čini mi se da ih niti u jednom trenutku nije pokušala uzeti k sebi jer, ako sam dobro shvatila, njen je suprug je taj koji im omogućava susrete.

 

Kriza u braku? Događa se. A djeca?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Evo drago mi je da ima rasprave na ovaj moj problem, definitivno sam siguran da nije u pitanju treća osoba, kao što sam već napisao nismo razgovarali kada je supruga htijela razgovor uvijek sam imao neka druga posla sada sve to shvaćam, shvaćam kako je teško kada nemaš nikoga da popričaš. Naši izlasci su bili minimalni i nismo imali puno prijatelja kojima bi mogli otići, ona je odlazila na posao i bila kod kuće ja sam kudikamo imao više izbivanja od kuće posao, faks shvaćam kako joj je bilo. Siguran sam da je stvar o pomanjkanju komunikacije svoje sam probleme držao u sebi kao i ona koja ih je imala daleko više nije mi o njima govorila a ja mislio da je sve OK, sada mi osobe kojima se povjerila (rodbina) govore koliko je toga progutala i koliko joj je smetalo mijesto gdje smo živjeli. Trebao sam raširiti oći i saslušati je ili je bar natjerati da mi otvori dušu. Moralo je doći i do toga da pukne nije više mogla izdržati rekla mi je da odlazi svaki razgovor i nagovaranje je bilo uzalud bila je "tvrda" sada kada je jedan period prošao drukčija je ne odbija razgovor na tu temu i sluša me. To mi i daje nadu da budem ustrajan i da je vratim, nedugo mi je priznala da je uvijek sanjala o maloj kući gdje bi živjeli zajedno sami sa djecom, eh da sam mogao znati.Kada odlazim od nje zajedno sa djecom vjerojatno pola noći proplače to mogu zaključiti po tome što radi na takvom mjestu gdje svi primjete da je uplakana i propitivaju i nju i mene što se zapravo događa.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

I meni je najčudnije od svega da je majka samo tako ostavila dvoje male djece!!!!!!

Meni je to jako, jako čudno. Tko se brine o njima? O ovom malom od dvije godine koje treba mamu 48 sati na dan, a ne 1 ili 2.

Što ste im zaboga rekli, zašto ih je mama napustila i sad odlaze njoj u posjete, kao u zološki vrt. Hej!!!

Jeste li sigurni da se ne radi o nekom psihičkom poremećaju kod žene?

Mama otišla i ostavila dvoje male djece zato jer nije imala komunikaciju s mužem!?!?!?!?!?!?!?!?!?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Osim sto mi je jako zao vase djece, ne vidim u vasoj prici nista sto bi ju vezivalo uz forumm obiteljskog prava.

 

Zelimo vam puno snage i volje da spasite brak i svoju obitelj, a do tada o tome mozete postati u caffeu (mada je i to upitno jer Legalis nije bracno savjetovaliste).

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Oke......recimo da moj post nije značio ništa više od onoga što piše...javi kad...javi ako....

 

naime kao što kamenom luku fali zabatni kamen da bi stajao čvrsto, tako i ovoj priči fali...inače priča je čudna

 

naime, priče o zanemarivanju u braku su laž, priče o manjku komunikacije su psihološko trabunjanje

 

nitko ne ostavlja djecu ni na jednu noć, ako ih voli....a znamo tko ne voli svoju djecu, ni bliske osobe, jer ne voli ni sebe...

 

otkud taj osjećaj krivnje i samooptuživanje...čovjek zvuči kao tipičan non- borderline prije lampice ( tzv. lightbulb )

 

s činjenicom preljuba, sve bi sjelo na svoje mjesto, svi borderlini varaju, bol koja navire iz unutrašnjosti suzbija se samo drugom boli......nije riječ o sexu, radi se o destrukciji, kažnjavanju sebe i miniranju vlastitog života , zbog boli...borderlini su ljudi u boli...tu se uklapa i opisani histerični plač....

 

Stoga, sramota za naš obiteljski zakon i pravnike što negiraju ovaj važan znak uzroka poremećenih obiteljskih odnosa, i prognoze pogodnosti za skrb o maloljetnoj djeci. ( borderline osobe emocionalno uništavaju svoju djecu)

 

Ovo je tema za obiteljsko pravo.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ok, namjer mije bila samo ćuti dalije netko imao slično iskustvo i kakav je bio ishod. U ovih mjesec dana imali smo dovoljno vremena za razgovor i stvarno smo bili iskreni. Suprugu je najviše smetalo to što smo na istom kućnom broju sa mojim starcima (mada odvojeni).Svoju želju da odemo nekud živjeti sami rekla mi je par puta ja to nisam ozbiljno shvatio a i ona nije inzistirala na tome. Okonekih stvari se nismo mogli dogovoriti (kupnja stola i stolica, boja zidova -banalno). Jednostavno nisam ozbiljno shvaćao njene riječi a i ona sama je brzo prelazila preko toga tako mi je pokazivala ali u njezinoj duši stvarala se bujica. Kao što rekoh uvijek je sanjala o maloj kući gdje bi živjeli zajedno i sami ali nažalost to mi je tek sada rekla. Sada i sam vidim da se nije mogla uvijek osloniti na mene i to je moja pogreška. Jako mi je teško zbog svega i ljut sam sam na sebe da sam bar bio svjestan no sada ne mogu ništa vratiti unazad. Ovih dana shvatio sam da u životu male stvari mnogo vrijede, za sebe mogu reći da sam uspio u životu na poslovnom planu. Završio sam taj faks vrlo atraktivan i težak, dobio odlično radno mjesto radim u dobroj firmi i imam solidna primanja. No što vrijedi čovjeku sve to ako kod kuće stvari ne štimaju. Zato ljudi osvrnite se oko sebe nemojte olako prelaziti preko stvari koje vam se ćine u nekom trenutku nebitne, jednostavno živite život, nemojte raditi greške kao ja. Naravno da moram biti spreman sada na sve ali najvažnije mi je da pokušam sačuvati brak i biti ću u tome istrajan. Inaće živimo u jednoj vrlo maloj sredini gdje gotovo svatko zna za svakoga tako da sam uvjeren ponavljam da nije nikakav trokut u pitanju. Ali ako i jest nitko ne zna što život nosi ,morat ću to prihvatiti. Skoro da zaboravim isprićavam se urednici ukoliko ovo nije tema za ovaj forum i caffe, nije mi namjera zamarati cijenjene korisnike i posjetioce sa još jednom "pričom iz Hrvatske". Netko će me ocijeniti kao papučara ali mislim da treba ustrajati i spasiti sve što se spasiti može. Kada i ja preselim u drugu kuću vjerojatno će se neke stvari promjeniti jer supruga sada ni ne pomišlja na povratak, inaće o djeci brinu starci i ja trudimo se da im ispunimo svaki trenutak. Ukoliko ovo sve dobro završi pozvat ću vas onako na kavu (barem deklarativno). Hvala svima na podršci i do postanja.

 

 

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Orione, svakako ti nije lako i šaljem ti podršku i dobre želje da nađete neko rješenje koje će biti dobro i za vas, a prije svega za djecu.

Ti si pun razumijevanja za svoju suprugu i nastojiš opravdati njezine postupke. To je lijepo jer je to znak da ima želje za razumijevanjem druge strane (čega predugo, kako si i sam rekao, nije bilo), a to znači i temelja i nade da se odnos popravi.

No, molim te razmisli o ovome što ti svi ukazujemo. Nešto ne štima kad majka napusti djecu. Bez obzira zašto. Nešto tu nije u redu, ozbiljno to mislim. Gle, mene je bivši muž maltretirao psihički (ne ignorirao kao ti svoju, nego baš maltretirao) i fizički (tukao, da budem jasnija) i bilo je noći i noći kad sam više od svega željela pobjeći iz te kuće da spasim zdravlje i život, da ga nikad više ne vidim i da pokušam spasiti zdravi razum. Ali, u drugoj su sobi spavali moja dva anđela, i ma kako me mučio, ni u jednom jedinom trenutku mi nije palo na pamet da napustim kuću a da djecu ostavim tamo. Makar mi je par puta, bez pretjerivanja, život bio u opasnosti. Tek kad sam uspjela donekle osigurati nekakvo utočište za sebe i za djecu, tek sam onda uvrebala trenutak njegove nepažnje i zbrisala. SA DJECOM! I najlonskom vrećicom s dokumentima u ruci. Kužiš što ti hoću reći? Majka, ako je zdrava, ne napušta djecu čak ni u ekstremnim uvjetima, a kamoli zato što "muž za nju nema razumijevanja i zato što bi htjela kućicu u cvijeću, a on to ne želi...."

Hej, trgni se! Milslim da trebaš nagovoriti suprugu da posjeti stručnjaka, psihijatra. Meni ovo zaista izgleda kao teška depresija. I ne znači ovaj moj savijet da odustaneš od svega. Znači samo da mislim da ona mora riješiti neke ozbiljne probleme, a onda se, nakon toga, počnite baviti obnovom svog odnosa, ako je to moguće.

Javljaj se i dalje, tu smo da te podržimo. I kažemo svoje mišljenje, tj. pogled izvana, koji je možda ponekad malo bolan, ali, bar s moje strane, zaista dobronamjeran.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

..htio bi kazati da su i xxxxxxxx i xxxxxxxxxxx napustile svoju djecu. Obe, samo jedna..nije bitno...xxxxxx doživljavam, a vjerovatno i jest tzv. niskofunkcionirajuci borderline, za xxxxxxxxx , ako je istina rekao bih da je tzv. visokofunkcionirajući. Dok prva nema nikakvih posebnih sposobnosti i na prvi pogled odaje dojam " neurotičarke" ( ...i dalje cu javno komentirat sudske odluke....), druga izvrsno verbalizira svoje odbrambene mehanizme i prikriva svoje vlastite društveno neprihvatljive postupke (štoviše čak je i karijeru sagradila na "psovačkoj književnosti", naravno uz podršku mladih nadobudnih novinarki, koje se bore " protiv gladi u svijetu, šire ljepotu i promiču istinu o muškom zlostavljanju žena" :smijeh:

 

Ah, ipak smo u Caffeu, nadam se da me Ane opet nece cenzurirat ....

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Postovani korisnici,

 

kad vas uhvati napad junastva i zelja za vrijedjanjem te psovanjem bilo cije majke (kao sto je slucaj bio u obrisanom postu), slobodno se otputite do osobe koja vas toliko iritira da imate potrebu to javno iskazati pa joj lijepo osobno opsujte nesto i izrigajte direktno pred njom svu tu zuc koja vas oko srca tisti.

 

Nemojte za to koristiti Legalis. Osobito ne anonimno (mada nitko nije anoniman na internetu).

 

Hvala.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija