Privremena mjera c/a banke

MASTER · 21. lipanj 2005.

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVACKI SUD U SPLITU

VIII.R.1-309/03

RJEŠENJE

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda , u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja « N» d.. Z, protiv protivnika osiguranja «SB» d.d. S, radi određivanja privremene mjere,

riješio je:

Usvaja se prijedlog predlagatelja osiguranja, pa se određuje sljedeća

PRIVREMENA MJERA

I. Zabranjuje se protivniku osiguranja SB d.d. S, matični broj xxxx MBS:xxxxx odbiti primitak i odbiti izvršenje naloga za plaćanje koji je dana 17.studenog 2003.godine predlagatelj osiguranja «N» d.. Z, matični broj xxxx, MBS: xxxxx izdao temeljem mjenice sljedećeg sadržaja «U Splitu 01.travnja 1998. godine Dana 17.studenog 2003.godine platiti ćemo za ovu jednu mjenicu po naredbi «N» d.. Z svotu od xxxxx kuna i nula lipa. Plaćanje ZAVOD ZA PLATNI PROMET podružnica SPLIT žr.xxxx-xxx-xxxx Potpis i pecat punomoćnika i zakonskih zastupnika «S D» d.d. S,» na iznos od *xxxx kn. na teret računa «SD» d.d. S, br. XXXXX-YYYYYY u korist računa predlagatelja osiguranja «N» d.. Z, br.xxxxx-yyyyyyy, poziv na broj odobrenja 05 3759474-0000-1121, koji je dana 17.sudenog 2003.godine izvršen u iznosu od 68.941,91 kn.

II. Radi opravdanja privremene mjere nalaže .se predlagatelju osiguranja da u roku od petnaest dana od donošenja ovog rješenja pokrene postupak u kojim će opravdati njeno donošenje.

III. Nalaže se protivniku osiguranja nadoknaditi trošak predlagatelju osiguranja u iznosu od 5.000,00 kn. za pristojbu te 20,00 kn. za poštarinu.

Obrazloženje

Predlagatelj osiguranja u prijedlogu navodi da je protivniku osiguranja putem Financijske agencije podnio na naplatu mjenicu čiji je sadržaj naveden u točci I. izreke. Međutim, 18.11.2003.g. Financijska agencija je u ime protivnika osiguranja odnosnu mjenicu vratila predlagatelju osiguranja naplativši samo 68.941,91 kn. Mjenica je vraćena uz obrazloženje da je protivnik osiguranja 07.04.2003.g. opozvao suglasnost

evidentiranja mjenica u redoslijed plaćanja.

~

Predlagatelj osiguranja smatra da je protivnik osiguranja postupio protivno propisima Zakona o platnom prometu u zemlji (N.N. 117/01) posebno propisima iz c1.20 st.2. toč. 1. i propisima iz c1.29. st.2. i 3. tog Zakona. Smatrajući da je protivnik osiguranja na taj način bitno promijenio postojeće stanje stvari zato što izdavatelj mjenice slobodno raspolaže sredstvima na svom računu, te da postoji opasnost nastanka nenadoknadive štete, predlagatelj osiguranja stavlja prijedlog da sud odredi privremenu mjeru citiranu u

izreci ovog rješenja.

Prijedlog predlagatelja osiguranja je osnovan.

Prema čl.298. Ovršnog zakona (N.N. 57/96, 29/99 i 173/03) radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i ako učini vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Ovu opasnost predlagatelj osiguranje ne mora dokazivati ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

Prema c1.2. toč. I. navedenog Zakona izraz «tražbina» označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje. Prema propisima Zakona o platnom prometu u zemlji (N.N.117 /01) predlagatelj osiguranja ima prema protivniku osiguranja pravo tražiti da ovaj izvrši naplatu dospjele mjenice, tj. ima tražbinu na činjenje prema protivniku osiguranja. To pravo predlagatelju osiguranja pripada temeljem propisa iz čl.20. st.2. toč. I. i č1.29. st.3. Zakona o platnom prometu u zemlji. Po tim propisima predlagatelj osiguranja kao vjerovnik može dati nalog za plaćanje na temelju vrijednosnih papira.

Kako je predlagatelj osiguranja imatelj mjenice, a ona je po Zakonu o mjenici vrijednosni papir, on je osnovano protivniku osiguranja dao nalog za naplatu odnosne mjenice, pa je protivnik osiguranja temeljem c1.29.st.3. Zakona o platnom prometu u zemlji bio dužan evidentirati mjenicu i izvršiti naplatu nakon osiguranja pokrića prema vremenskom redoslijedu primitka, ako drugačije nije propisano.

Dakle, predlagatelj osiguranja je učinio vjerojatnim da ima navedenu tražbinu prema protivniku osiguranja. Kako po prirodi stvari protivnik osiguranja neće pretrpjeti nikakvu štetu uslijed provođenja ove privremene mjere, predlagatelj osiguranja nije ni dužan učiniti vjerojatnim da naprijed spomenuta opasnost postoji. Na osnovu iznesenog trebalo je temeljem citiranog propisa odrediti navedenu

privremenu mjeru.

Odluka o troškovima postupka temelji se na propisu iz cl.154. st.l. Zakona o parničnom postupku u svezi s cl.l9. Ovršnog zakona. Troškovi postupka odnose se na pristojbe na prijedlog i odluku te poštarinu.

U Splitu, dana 28.studenog 2003.g.

MASTER · 21. lipanj 2005.

TRGOVACKI SUD U SPLITU

na br. VIlI R.1. -309/2003

ZA VISOKI TRGOVACKI SUD U ZAGREBU

ŽALBA PROTIVNIKA OSIGURANJA

protiv rješenja o osiguranju privremenom mjerom

Trgovački sud u Splitu je, na prijedlog predlagatelja osiguranja, donio 28. studenog 2003.g. rješenje br. VIlI R.I-309/2003 o osiguranju privremenom mjerom. Cit. rješenjem određena je privremena mjera kojom se zabranjuje protivniku osiguranja SB d.d. S, , matični broj XXX, MBS:XXX, odbiti primitak i izvršenje naloga za plaćanje, koji je, temeljem mjenice dospjele dana 17. studenog 2003.g., izdao predlagatelj osiguranja «N» d.. Z, matični broj yyyyy, MBS:xxxxxx, i to baš temeljem mjenice slijedećeg sadržaja: «U Splitu 01. travnja 1998.g. - Dana 17.studenog 2003.g. platit ćemo za ovu jednu mjenicu po naredbi «N» d.. Z svotu od xxxxxx kuna i nula lipa - Plaćanje ZAVOD ZA PLATNI PROMET podružnica SPLIT žr.xxxxx-xxxx- xxxxx - Potpis i pecat punomoćnika i zakonskih zastupnika «SD» d.d. S, «na iznos od 4.500.000,00 kn. na teret računa «SD» d.d. S, br. xxxxxx-yyyyyy u korist računa «N» d.. Z, br. xxxxxx-yyyyyyy, poziv na br. odobrenja 05 3759474-0000-1121», a koji je dana 17. studenog 2003. g. izvršen u iznosu od 68.941,91 kn. Također je istim rješenjem naloženo protivniku osiguranja nadoknaditi predlagatelju osiguranja trošak postupka osiguranja u iznosu od Kn. 5.000,00 te Kn. 20,00 za poštarinu.

Protivnik: osiguranja pobija uvodno cit. rješenje zbog bitne povrede odredaba parbenog 1 postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a iz slijedećih razloga:

Nesporno je daje predlagatelj osiguranja podnio na naplatu mjenicu na iznos od Kn. XXXXXXX, naprijed navedenog sadržaja, protivniku osiguranja kao banci koja obavlja poslove platnog prometa putem FINA-e Split, i to baš na dan dospijeća iste 17. studenog 2003.g. u skladu sa cl. 37. Zakona o mjenici, te mu je u skladu sa cl. 38. Zakona o mjenici ista djelomično isplaćena u iznosu od Kn. 68.941,91. Pobijanim rješenjem netočno je utvrđeno daje je protivnik osiguranja postupio protivno odredbama Zakona o platnom prometu u zemlji (N.N.m 117/01),posebno odredbama cl. 20. st. 2. toc. 1. kao i cl. 29. st. 2. i 3. istog zakona. Upravo suprotno, cl. 29. st. 3. određeno je da naloge za plaćanje iz cl. 20. st. 2. za čije izvršenje na dan valute nema pokrića na računu platitelja banka evidentira i izvršava, nakon osiguranja pokrića, prema vremenskom redoslijedu primitka, ako zakonom, odnosno drugim propisom nije drukčije propisano.

Nesporno je daje nalog za plaćanje predlagatelja osiguranja izvršen temeljem mjenice kao vrijednosnog papira iz cl. 20. st. 2. toc. 1. Zakona o platnom prometu, ali je, u skladu sa cl. 29. st. 2: i 3., protivnik osiguranja bio je dužan izvršiti naplatu spomenutog vrijednosnog papira u skladu sa odredbama Zakona o mjenici, dakle na dan dospijeća mjenice izvršiti naplatu sa svih raspoloživih računa akceptanta mjenice «SD» d.d., a što je protivnik osiguranja i učinio te je sporna mjenica iskupljena za iznos od Kn. 68.941,91 i vraća predlagatelju osiguranja.

Protivnik osiguranja kao banka koja obavlja poslove platnog prometa je dakle postupio u skladu sa cl. 28. st. 1. Zakona o platnom prometu, te je izvršio nalog za plaćanje na način da je na dan valute djelomično isplatio mjenicu, ali je nije bio dužan zadržati u redoslijedu plaćanja i izvršiti nakon osiguranja pokrića, jer je Zakonom o mjenici drukčije propisano.

Donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbe Zakona o platnom prometu, kao i odredbe Zakona o mjenici koji u konkretnom slučaju predstavlja lex specialis u odnosu na Zakon o platnom prometu. U clancima glave VII Zakona o mjenici propisano je postupanje imatelja mjenice u slučaju neakceptiranja ili u slučaju neisplate mjenice, pa je cl. 43. st. 1. propisano da se djelomično ili potpuno odbijanje akceptiranja i djelomično ili potpuno odbijanje isplate mjenice mora utvrditi javnom ispravom (protest zbog neakceptiranja ili zbog neisplate) dok je st. 2. istog članka određeno da se protest zbog neisplate mjenice plative na određeni dan ili na određeno vrijeme od dana izdavanja ili od viđenja mora podići jednog od dva radna dana koji dolaze odmah za danom plaćanja mjenice, a ako je u pitanju mjenica plativa po viđenju protest se mora podići u rokovima kako je to

propisano za podizanje protesta zbog neakceptiranja mjenice. U cl. 78. istog zakona navedeni su zastarni rokovi naplate mjenice koji teku od dana dospjelosti , odnosno od pravodobnog podnošenja protesta, a cl. 79. reguliranje način prekida zastare podnošenjem tužbe nadležnom sudu.

Zadržavanje naloga za naplatu mjenice u redoslijedu, sukladno dispoziciji nalogodavatelja, protivila bi se suštini mjenice, a sam nalog kao obrazac platnog prometa ne može se odvajati od mjenice koja ga prati. Nadalje, prvostupanjski sud je, određivanjem privremene mjere u pobijanom rješenju pogrešno primijenio i odredbe Ovršnog zakona Naime, pobijano rješenje sud prvog stupnja je donio radi osiguranja nenovčane tražbine u skladu sa cl. 298. OZ-a. Cl. 298. propisuje da se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i ako učini vjerojatnom i opasnost da bi se bez određivanja takove mjere spriječilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja, odnosno da bi se njome spriječio nastanak nenadoknadive štete.

Sud prvog stupnja je međutim zaključio da predlagatelj osiguranja nije dužan dokazivati propisanu opasnost kao uvjet za određivanje privremene mjere, jer izrečenom mjerom protivnik osiguranja trpi neznatnu štetu. Takovu «neznatnu štetu» sud nije ničim obrazložio pa je na taj način počinio bitnu povredu odredaba parbenog postupka iz cl. 354 ZPP-a.

Sud prvog stupnja pogrešno je osiguranje tražbine iz mjenice koja glasi na iznos od Kn. 4.500.000,00 utvrdio nenovčanom tražbinom, pa je onda pogrešno i primijenio odredbe cl. 298. OZ-a umjesto odredbi cl. 296. OZ-a. Isto tako pobijanim rješenjem pogrešno je utvrđeno da predlagatelj osiguranja ne treba dokazivati opasnost da bi bez određivanja privremene mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine predlagatelja

osiguranja. Dajući imenovanima pravo naplate mjenične tražbine po Zakonu mjenici od svih regresnih obvezanika i u postupku propisanim temeljem istog zakona. Netočno je i to da protivnik osiguranja kao Banka predloženom mjerom trpi samo neznatnu štetu, jer se provedbom pobijanog rješenja zadržavanjem naloga za naplatu a vraćanjem

mjenice, protivno odredbama Zakona o mjenici, omogućava predlagatelju osiguranja višestruka naplatu od akceptanta, a akceptant sporne mjenice ima pravo na naknadu štete od protivnika osiguranja zbog postupanja sa mjenicom protivno .- Zakonu o mjenici. Slijedom naprijed iznijetog protivnik osiguranja traži da žalbeni sud ukine rješenje Trgovačkog suda u Splitu br. VIlI R.1-309/2003 od 28. studenog 2003.g. u cijelosti.

MASTER · 21. lipanj 2005.

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI TRGOVACKI SUD

REPUBLIKE HRVATSKE

XX-Pž-367 /04

RJEŠENJE

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske po sucu , u postupku osiguranja predlagatelja osiguranja N d.. Z, protiv protivnika osiguranja SB d.d. S radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj VIli R1-309/03 od 28. studenog 2003. godine, dana 30. siječnja 2004. godine,

riješio Je

Odbija se žalba kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj Vili R1-309/03 od 28.studenog2003. godine.

Obrazloženje

Trgovački sud u Splitu je pobijanim rješenjem usvojio prijedlog predlagatelja osiguranja, te odredio privremenu mjeru kojom se zabranjuje protivniku osiguranja odbiti primitak i odbiti izvršenje naloga za plaćanje koje je dana 17. studenog 2003. godine predlagatelj osiguranja izdao temeljem mjenice na iznos od xxxxxxxxx te naložio predlagatelju osiguranja da u roku od 15 dana od donošenja rješenje pokrene postupak u kojem će opravdati njeno donošenje. U obrazloženju navodi da je predlagatelj osiguranja podnio protivniku osiguranja putem financijske agencije na naplatu mjenicu na iznos xxxxxxxxx kn. Financijska agencija je u ime protivnika osiguranja odnosnu mjenicu vratila predlagatelju osiguranja naplativši samo 68.941,91 kn. Mjenica je vraćena uz obrazloženje da je protivnik osiguranja 7. 04. 2003. opozvao suglasnost evidentiranja mjenice u redoslijed plaćanja. Predlagatelj osiguranja smatra da je protivnik osiguranja postupio protivno propisima Zakona o platnom prometu u zemlji.

Smatrajući da je protivnik osiguranja na taj način bitno promijenio postojeće stanje stvari zato što izdavatelj mjenice slobodno raspolaže sredstvima na svom računu, te da postoji opasnost nastanka nenadoknadive štete, predlaže gore navedenu privremenu mjeru. Prvostupanjski sud je usvojio prijedlog za donošenje privremene mjere jer je utvrdio da su se ispunile pretpostavke iz cl. 298. Ovršnog zakona. Prema propisima Zakona o platnom -prometu u zemlji predlagatelj osiguranja ima prema protivniku osiguranja pravo tražiti da ovaj izvrši naplatu dospjele mjenice tj. na

tražbinu na činjenje prema protivniku osiguranja. To pravo predlagatelju osiguranja pripada temeljem propisa iz cl. 20. st. 2. toc. 1. i cl. 29. st. 3. Zakona o platnom prometu u zemlji. Kako po prirodi stvari protivnik osiguranja neće pretrpjeti nikakvu štetu uslijed provođenja ove privremene mjere, predlagatelj osiguranja nije ni dužan učiniti vjerojatnim da naprijed spomenuta opasnost postoji.

Protiv rješenja žalbu je podnio protivnik osiguranja. Rješenje pobija zbog svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnome navodi da je u svemu postupio u skladu sa Zakonom o platnom prometu u zemlji, jer je prema cl. 29. st. 3. toga Zakona bio dužan izvršiti naplatu sporne mjenice u skladu s odredbama Zakona o mjenici, dakle na dan dospijeća mjenice izvršiti naplatu sa svih raspoloživih računa, akceptanta mjenice SD d.d., a što je protivnik osiguranja i učinio, te je sporna mjenica iskupljena za iznos od 68.941,91 kn i vraćena remitentu – predlagatelju osiguranja. Dakle, nije bio dužan zadržati u redoslijedu plaćanja i izvršiti nakon osiguranja pokrića jer je Zakonom o mjenici drukčije propisano. Pored toga nije točno da bi izrečenom mjerom protivnik osiguranja trpio neznatnu štetu, jer bi akceptant sporne mjenice imao pravo na naknadu štete od protivnika osiguranja zbog postupanja sa mjenicom protivno Zakonu o mjenici. Stoga predlaže da ovaj sud ukine pobijano rješenje u cijelosti.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjsko rješenje ispitivano je po cl. 365. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 - dalje: ZPP), u vezi sa cl. 19. Ovršnog zakona. U postupku donošenja pobijanog rješenja nisu počinjene apsolutno bitne povrede odredaba postupka iz cl. 354. st. 2. ZPP-a u svezi s cl. 19. Ovršnog zakona na koje je sud dužan paziti po službenoj dužnosti. Prema važećem Zakonu o platnom prometu u zemlji, (Narodne novine 117/01) naplata mjenice kod banaka ima svoje mjesto u okviru odredbe cl. 20. st. 2. i cl. 29. st. 2. i 3. Ako za naloge za dan dospijeća ne bi bilo pokorica na dužnikovu računu, banka te naloge evidentira i izvršava ih, nakon osiguravanja pokrića, prema

vremenskom redoslijedu primitka, osim ako je zakonom ili drugim propisom drukčije propisano, ili ih vraća nalogodavcu na njegov zahtjev.

Banka izvršava naloge za plaćanje iz sredstava na svim dužnikovim bilo kunskim bilo deviznim računima koji su otvoreni u toj banci osim iz sredstava na računima posebne namjere ako je tako određeno zakonom ili drugim propisom. U nedostatku sredstava za potpuno izvršenje naloga banka ga izvršava djelomično.

Međutim, ako na dužnikovim računima nema dovoljno sredstava za izvršenje naloga, a on ima otvorene račune kod drugih banaka, banka koja vodi dužnikov račun na koji glasi nalog za plaćanje upućuje zahtjev drugim bankama, i to istoga dana ili najkasnije idućeg radnog dana, da blokiraju dužnikove kunske i devizne račune koji se kod njih vode. Pri tome ne dolazi do automatskog zahvaćanja nalogom drugih računa već samo do blokade. Dužnik je obvezan prvog radnog dana po primitku bančine obavijesti o blokadi njegovih računa dati nalog za prijenos sredstava na njegov glavni račun s kojeg će se izvršiti prijenos vjerovniku. Međutim, bez obzira na zakonsku obvezu, realizacija tog ipak ovisi o samom dužniku. Mjenični vjerovnik kod toga mora biti oprezan jer protekom vremena nastupa i opasnost propuštanja pravovremenog protesta.

S obzirom na navedeno, banka je u svakom slučaju dužna poštivati nalogodavčevu volju u pogledu zadržavanja naloga u redoslijedu za naplatu ili njegovog vraćanja.

Kako je protivnik osiguranja postupio protivno gore navedenom, te vratio mjenicu predlagatelju osiguranja, time je promijenio postojeće stanje, te omogućio izdavatelju mjenice da slobodno raspolaže sredstvima na svom računu.

Time je učinjena vjerojatnom opasnost da bi bez predložene privremene mjere protivnik osiguranja znatno otežao ostvarenje tražbine.

Ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke iz cl. 298. Ovršnog zakona, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno postupio kada je donio predloženu privremenu mjeru. Stoga razlozima svoje žalbe protivnik osiguranja nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Za svoje zaključke sud prvog stupnja je dao pravilne razloge koje prihvaća i ovaj sud.

Stoga je valjalo temeljem cl. 380. toc. 2. ZPP-a, a u svezi s cl. 19. Ovršnog zakona rješenjem odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu, 30. siječnja 2004. godine

MASTER · 21. lipanj 2005.

PRIJEDLOG ZA UKIDANJE PRIVREMENE MJERE

Naslovni sud je, na prijedlog predlagatelja osiguranja, 28. studenog 20O3.g.donio rješenje br.

VIlI R.1-309!2003 o osiguranju privremenom mjerom.

Cit. rješenjem određena je privremena mjera kojom se zabranjuje protivniku osiguranja odbiti

primitak i izvršenje naloga za plaćanje, koji je, temeljem mjenice dospjele dana 17. studenog

2003.g., izdao predlagatelj osiguranja «N» d.. Z, matični broj xxx, MBS: xxxxxxx, i to baš temeljem mjenice sljedećeg sadržaja: «U Splitu 01. travnja 1998.g. - Dana 17. studenog 2003.g. platit ćemo za ovu jednu mjenicu po naredbi «N» d.. Z svotu od xxxx kuna i nula lipa - Plaćanje ZAVOD ZA PLATNI PROMET podružnica SPLIT žr. xxx-xx-xxxx -Potpis i pecat punomoćnika i zakonskih zastupnika «SD» d.d. SD na iznos od xxxxx kn na teret računa «SD» d.d. S br. xxxx-yyyyyy u korist računa predlagatelja osiguranja «N» d.. Z br. xxxxx-xxxxxx, poziv na broj odobrenja 0537594474-0000-1121, koji je dana 17. studenog 2003.g. izvršen u iznosu od 68.941,91 kn. Istim rješenjem predlagatelju osiguranja na10ženoje da, radi opravdanja privremene mjere, u roku od 15 dana pokrene postupak.

Uvodno cit. Rješenje potvrđeno je Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br.XXIV Pž-367/04-2 od 30. siječnja 2004.g., kojim je odbijena žalba protivnika osiguranja kao

neosnovana.

U Narodnim novinama br. 85/04 od 21. lipnja 2004.g. objavljena je Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o izvršenju naloga za plaćanje iz sredstava na računima platitelja koji se vode u različitim bankama, koja je stupila na snagu 29.1ipnja2004.g.

Tom Odlukom propisano je postupanje banaka koje obavljaju platni promet u zemlji u svezi sa naplatom dospjele mjenicom koja se, u slučaju da na kunskim i deviznim računima nema dovoljno sredstava, naplaćuje djelomično do iznosa pokrića na svim kunskim i deviznim računima, a nalog za plaćanje kojim se provodi naplata dospjele mjenice ne uvodi u evidenciju neizvršenih osnova za plaćanje.

Dokaz: Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o izvršenju naloga za plaćanje

Predlagatelj osiguranja je dana 28. lipnja 2004.g. podnio Ustavnom sudu RH prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu zakonitosti naprijed navedene Odluke, a koji je prijedlog Ustavni sud ocijenio neosnovanim.

Dokaz: Rješenje Ustavnog suda br. U-II 2366/2004

~

Slijedom navedenog nedvojbeno proizlazi da više nema zakonskog uporišta za provedbu privremene mjere jer da su ostvareni uvjeti za ukidanje privremene mjere shodno cl. 305.st.2. Ovršnog zakona, baš iz razloga što je privremenom mjerom mjenica uvedena u evidenciju neizvršenih osnova za plaćanje, pa protivnik osiguranja predlaže Naslovnom sudu donijeti

Rješenje

Ukida se Rješenje Naslovnog suda br. VIII.R.1-309/03 od 28. studenog 2003.g. te se stavljaju

izvan snage sve do sada provedene radnje.

Dužan je predlagatelj osiguranja naknaditi protivniku osiguranja troškove ovog postupka.

MASTER · 21. lipanj 2005.

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVACKISUDU SPLITU

R.1-309/03

RJEŠENJE

Trgovački sud u Splitu, po sucu , u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja «N» d.. Z protiv protivnika osiguranja «SB» d.d. S, radi određivanja privremene mjere,

riješio je:

Obustavlja se postupak osiguranja i ukidaju provedene radnje po rješenju ovog suda VID. Rl-309/03 od 28. studenoga 2003.godine, kojim je bila određena privremena mjera koja glasi:

«1 Zabranjuje se protivniku osiguranja SB» d.d. S, matični broj xxxxxx, MBS:yyyyyyy odbiti primitak i odbiti izvršenje - naloga za -plaćanje .-koji je dana 17.studenog 2003.godine predlagatelj osiguranja «N» d.. Z, matični broj XXXXXX, MBS: XXXXX izdao temeljem mjenice sljedećeg sadržaja «U Splitu 01.travnja 1998. godine Dana 17.studenog 2003.godine platiti ćemo za ovu jednu mjenicu po naredbi «N» d.. Z, svotu od xxxxx kuna i nula lipa. Plaćanje ZAYOD ZA PLATNI PROMET podružnica SPLIT žr.xxxx- xxxx-xxxxx Potpis i pecat punomoćnika i zakonskih zastupnika SD d.d. S, na iznos od xxxxx kn. na teret računa SD d.d. S, br. xxxxx-xxxxx u korist računa predlagatelja osiguranja «N» d.. Z, br.xxxx-yyyyyy, poziv na broj odobrenja 05 3759474-0000-1121, koji je dana 17.sudenog 2003.godine izvršen u iznosu od 68.941,91 kn.

II. Radi opravdanja privremene mjere nalaže se predlagatelju osiguranja da u roku od petnaest dana od donošenja ovog rješenja pokrene postupak u kojim će opravdati njeno donošenje.»

Obrazloženje

U izreci navedenim rješenjem ovaj sud je bio odredio citiranu privremenu mjeru, koje rješenje je bilo potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda RH broj XXIV. Pž- 367/04- 2 od 30.1. 2004.godine.

Podneskom od 23. II. 2005.godine protivnik osiguranja je stavio prijedlog za ukidanje navedene privremene mjere. U prijedlogu navodi da je u Narodnim novinama broj 85/04 od 21. VI. 2004.god1ne objavljena Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o izvršenju naloga za plaćanje iz sredstava na računima platitelja koji se vode u različitim bankama, te da je ta Odluka stupila na snagu 29. VI. 2004.godine. Kako je navedenom Odlukom reguliran način naplate mjenice u slučaju da na kunskim i deviznim računima

nema dovoljno sredstava, protivnik osiguranja zaključuje da više ne mora voditi evidenciju naloga za plaćanje. Zbog toga protivnik osiguranja predlaže da se postupak osiguranja obustavi.

Nakon što mu je dostavljen naprijed navedeni podnesak protivnika osiguranja predlagatelj osiguranja se je na isti očitovao, te je zauzeo stav da rješenje o privremenoj mjeri treba i dalje održati na snazi. Predložio je da prijedlog protivnika osiguranja bude odbačen kao neuredan zato što nije razvidno da li ga je potpisala ovlaštena osoba, a ukoliko prijedlog ne bude odbačen, da bude odbijen.

Prijedlog protivnika osiguranja je osnovan.

Nije osnovan prijedlog predlagatelja da naprijed navedeni prijedlog bude odbačen kao neuredan. Prijedlog protivnika osiguranja je potpisan i pečaćen u skladu sa propisom iz cl. 106. st. 3. Zakona o parničnom postupku koji se primjenjuje supsidijarno, a temeljem cl. 19. Ovršnog zakona Kako je podnesak protivnika osiguranja uredan, nije osnovan prijedlog da isti bude odbačen.

Navedenom Odlukom o izmjeni i dopuni Odluke o izvršenju nalog plaćanje iz sredstava na računima platitelja koji se vode u različitim bankama izmijenjena je ranije važeća odredba prema kojoj je protivnik osiguranja, kao banka, bio dužan evidentirati i naloge za plaćanje i kad je u pitanju plaćanje po mjenici. Člankom 12.a navedene Odluke reguliran je način postupanja banke kada je u pitanju naplata po mjenici. Prema toj odredbi naplatu dospjele mjenice izvršava banka domicilijat koja je mjenicu zaprin1ila na naplatu. To je u ovom slučaju protivnik osiguranja. Ukoliko nema dovoljno sredstava za naplatu mjenice banka izvršava nalog za plaćanje djelomično do iznosa pokorica na svim kunskim i deviznim računima platitelja u toj banci, ali banka ne provodi postupak blokade kunskih i deviznih računa platitelja u toj banci i u drugim bankama, a nalog za plaćanje kojim se provodi naplata dospjele mjenice ne uvodi u evidenciju neizvršenih osnova za plaćanje.

U odnosu na navedenu Odluku predlagatelj osiguranja je bio stavio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti sa zakonom, ali je Ustavni sud donio rješenje broj U-II-2366/2004. od 12. I. 2005.godine kojim ne prihvaća navedeni prijedlog predlagatelja osiguranja.

Kako više ne postoji pravni temelj za egzistenciju ranije usvojene privremene mjere, trebalo je odlučiti kao u izreci, a temeljem propisa iz cl. 305. st. 2. OZ-a. U Splitu, dana 11. III. 2005

MASTER · 21. lipanj 2005.

Dana 17 ožujka 2005 godine zaprimili smo Rješenje posl -R1 309/03 od11.ožujka 2005 godine (dalje u tekstu pobijano Rješenje) o obustavljanju postupka osiguranja i ukidanjem mjera određenim po Rješenju o privremenoj mjeri posl br Rl-309/03 od 28 studenog 2003 godine. ovime izjavljujemo dopuštenu, pravovremenu i osnovanu žalbu na pobijano Rješenje radi bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpunu utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske pobijano Rješenje

ukinuti a prijedlog Protivnika osiguranja kojim se predlaže ukidanje Rješenja o privremenoj mjeri posl br r Rl-309/03 od 28 studenog 2003 godine odbiti kao neosnovano

Obrazloženje

1.Naslovni sud je odredio privremenu mjeru Rješenjem o privremenoj mjeri posl br Rl-309/03 od 28 studenog 2003 g. jer je Predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim svoju tražbinu (evidentiranje i izvršenje naloga za plaćanje) i opasnost da bi bez takve mjere osiguranja znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito što se time mijenja postojeće stanje stvari. Predlagatelj osiguranja je kao zakoniti imatelj vrijednosnog papira dokazao pravni temelj za postojanje svoje tražbine prema č1anku 20 i29 Zakona o platnom prometu u zemlji (NN117/2001 24.12.2001 dalje u tekstu ZPPZ).Istovjetan stav iznio je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojem Rješenju posl br Pž-367/04 od 30 siječnja 2004 godine.

Dana 01 ožujka 2005 godine naslovni sud je zaprimio prijedlog Protivnika osiguranja.:za ukidanjem privremene mjere od 23 veljače 2005 godine. Protivnik osiguranja temelji svoj prijedlog za ukidanjem privremene mjere navodeći da nema više zakonskog uporište za provedbu privremene mjere. Između ostalog navodi i tijek ustavno sudskog postupka U-II-2366/04 koji je Predlagatelj osiguranja podnio protiv Odluke izmjeni i dopuni Odluke o izvršenju naloga za plaćanje iz sredstava na računima p1atitelja koji se vode u različitim bankama od 21 lipnja 2004 a koja je stupi1a na snagu 29 lipnja 2004 godine(dalje u tekstu OID ONP)

U odgovoru na prijedlog Protivnika osiguranja, Predlagatelj osiguranja predložio je isti odbaciti kao neuredan jer nije

razvidno da li je i koja je ovlaštena osoba kao zastupnik Protivnika osiguranja potpisala podnesak a u svakom slučaju

odbiti jer se pravni temelj postojanja tražbine nije izmijenio od trenutka nastanka tražbine, a određena privremenu mjeru Rješenjem o privremenoj mjeri posI. br. Rl-309/03 od 28 studenog 2003 g. naslovnog suda održati na snazi do

donošenja konačne odluke u postupku P-1698/03 Trgovačkog suda u Splitu - parnica u kojoj Predlagatelj osiguranja

dokazuje osnovanost svoga prijedloga za određivanjem privremene mjere.

Člankom 305 stav 2 Ovršnog zakona (dalje u tekstu OZ) na prijedlog protivnika osiguranja postupak osiguranja će se

obustaviti te ukinuti provedene radnje ako su se okolnosti zbog kojih je privremena mjera odredbena kasnije promijenile. U obrazloženju pobijanog Rješenja navodi se da je prestao postojati pravni temelj za egzistenciju ranije usvojene privremene mjere.

Stoga se Rješenje o ukidanju privremene mjere posl br RI-309/03 od 11 ožujka 2005 godine pobija radi bitne povrede parničnog postupka opisano u članku 354 stav 2 točka 11 Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu ZPP) jer sud nije u obrazloženju odluke naveo odlučujuće činjenice na kojima temelji svoju odluku odnosno navodi iz odluke proturječe sami sebi i razlozima odluke. Isto tako I stupanjski sud je prilikom donošenja odluke nepotpuno i pogrešno utvrdio i činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo.

2 Podnesak Protivnika osiguranja trebalo je odbaciti kao neuredan jer nije razvidno da li je i koja je ovlaštena osoba

kao zastupnik Protivnika osiguranja potpisala podnesak. Ne zastupa «pecat» pravnu osobu nego zastupnik po zakonu

odnosno ovlašteni opunomoćenik. Kako uz potpis ne stoji ime i prezime osobe koja je potpisala podnesak nije razvidno koja je to uopće osoba bila potpisala podnesak a osobito potom da li je ta osoba ovlaštena zastupati protivnika osiguranja. Isto tako I stupanjski sud nije-nekom neimenovano opunomoćeniku pravne osobe dozvolio privremeno zastupanje.

Tim je I stupanjski sud prilikom donošenja pobijanog Rješenja učinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354 stav 1 ZPP odnosno pogrešno utvrdio činjenično stanje da podnesak sadrži sve elemente urednog podneska.

3 Prema članku 2 stavak 1 točka 1 OZ- «tražbina» označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje.

Prema ZPPZ, Predlagatelj osiguranja ima prema protivniku osiguranja tražiti da ovaj izvrši naplatu dospjele mjenice tj ima tražbinu na činjenje prema protivniku osiguranja a sve skupa prema članku 20 stav 2 točka 1 i članku 29 stav 3

ZPPZ. Vjerovnici - primatelji sredstava su ovlašteni na temelju naplate dospjelih vrijednosnih papira i dospjelih instrumenata osiguranja palacanja izdati nalog za plaćanje u korist računa primatelja, a na teret računa platitelja te tražiti da se nalog izvrši po osiguranju pokrića na računu platitelja. Tražbina je dakle nastala i dospjela trenutkom podnošenja dospjelog vrijednosnog papira na naplatu sa nalogom za plaćanje od strane Predlagatelja osiguranja Protivniku osiguranja tj 17 studenog 2003 godine. Ovo osobito jer je tada Predlagatelj osiguranja upravo disponirajući svojim pravom odredio da ukoliko nalog za plaćanje ne bio naplaćen, bude evidentiran u redoslijed naloga za plaćanje za koje nema pokrića na računu platitelja. Pravni temelj postojanja tražbine se nije izmijenio od trenutka nastanka tražbine, a niti je Predlagatelj osiguranja bilo kojim cinom dao naslutiti da odustaje ili je odustao od svojeg zahtjeva da se predmetna mjenica zajedno s nalogom za plaćanje evidentira i izvrši u skladu s odredbama ZPPZ.

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske posl br U-II-2366/04 od 12 siječnja 2005 povodom prijedloga predlagatelja o ocjeni nezakonitosti OID ONP ne predstavlja meritum stvari u ovom postupku osiguranja jer se isti ne odnosi na njega. Samo ne postojanje tražbine moguće je jedino utvrditi odlučivanjem o tužbi u parničnom postupku Predlagatelja osiguranja protiv Protivnika osiguranja radi opravdanja privremene mjere. Konačno to što OID ONP stupila na snagu 29 lipnja 2004 g, dokazuje pravni temelj postojanja tražbine Predlagatelja osiguranja prema Protivniku osiguranja na trpljenje u studenom 2003 godine. Prema tome ne postoje razlozi iz članka 305 stav 2 OZ tj nisu se okolnosti promijenile da određena privremena mjera nije više potrebna.

Stoga se Rješenje o ukidanju privremene mjere posl br RI-309/03 od 11 ožujka 2005 godine pobija radi bitne povrede parničnog postupka opisano u članku 354 stav 2 točka 11 Zakona o parničnom postupku pogrešne primijene

materijalnog prava. Radi svega navedenog predlaže se Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske ukinuti Rješenje Trgovačkog suda u Splitu posl br RI-309/03 od 11 ožujka 2005 godine radi bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog prava, odbiti prijedlog Protivnika osiguranja o ukidanju privremene mjere određene Rješenjem o privremenoj mjeri Trgovačko suda u Splitu posl br RI-309/03 od 28 studenog 2003 te odrediti platež troškova ove žalbe.

U prilogu prijepis spisa Trgovačkog suda u Splitu P-1698/03

MASTER · 21. lipanj 2005.

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI TRGOVACKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

XXIV Pž-2596/05-3

RJEŠENJE

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske po , u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja N d.. Z, protiv protivnika osiguranja SB d.d. S, radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj Vili R1-309/03 od 11. ožujka 2004. godine, dana 5. svibnja 2005. godine

riješio je

Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj Vili R1-309/03 od 11.ožujka 2005 godine i rješava:

Odbija se kao neosnovan prijedlog protivnika osiguranja da se ukine rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj VIli R1-309/03 od 28. studenog 2003. godine.

Obrazloženje

Trgovački sud u Splitu je gore citiranim rješenjem obustavio postupak . osiguranja i ukinuo provedene radnje po rješenju tog suda Vili R1-309/03 od 28. studenog 2003. godine kojim je određena privremena mjera koja glasi: Zabranjuje se protivniku osiguranja odbiti primitak i odbiti izvršenje naloga za plaćanje koji je dana 17. studenog 2003. godine predlagatelj osiguranja izdao temeljem mjenice sljedećeg sadržaja "U Splitu 1. travnja 1998. godine, dana 17. studenog 2003. godine platit ćemo za ovu jednu mjenicu po naredbi N d.. Z svotu od xxxxx kuna. Plaćanje Zavod za platni promet Podružnica Split žiro račun xxxx-xxx-xxxxx Potpis i pecat punomoćnika i zakonskih zastupnika SD d.d. S" na iznos od xxxxx kn na teret računa SD d.d. S broj xxxx-yyyyy u korist računa predlagatelja osiguranja broj xxxx-yyyyy poziv na broj odobrenja 05 3759474-0000-1121, koji je dana 17. studenog 2003. godine izvršen u iznosu od 68.941,91 kn. Tako je odlučio prvostupanjski sud jer je 29. lipnja 2004. godine, dakle nakon donošenja privremene mjere, stupila na snagu Odluka o izmjeni i dopuni odluke o izvršenju naloga za plaćanje i sredstava na računima platitelja koji se vode u različitim bankama. Izmijenjena je ranije važeća odredba prema kojoj je protivnik osiguranja, kao banka, bio dužan evidentirati i naloge za plaćanja i kad je u pitanju plaćanje po mjenici. Člankom 12a navedene Odluke reguliran je način postupanja banke kada je u pitanju naplata po mjenici. Kako više ne postoji pravni temelj za egzistenciju ranije usvojene privremene mjere odlučeno je temeljem članka 305. stavak 2. Ovršnog zakona. Protiv rješenja žalbu je uložio predlagatelj osiguranja. Žalbu ulaže iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnome navodi da je podnesak protivnika osiguranja trebalo odbaciti jer nije razvidno koja je osoba isti potpisala. Osim toga pravni temelj postojanja tražbine nije se izmijenio od trenutka nastanka tražbine, pa stoga ne postoje uvjeti za primjenu članka 305. stavak 2. Ovršnog zakona. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud odbije prijedlog protivnika osiguranja za ukidanje privremene mjere.

Žalba je osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91,91/92, 112/99 88/01, 117/03 dalje ZPP) a u svezi sa člankom 19. Ovršnog zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava ova} sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 305. stavak 2. Ovršnog zakona.

U smislu gore navedenog članka, na prijedlog protivnika osiguranja postupak će se obustaviti i ukinuti provedene radnje, ako su se okolnosti zbog kojih je mjera određena kasnije promijenile tako da više nije potrebna. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja navodi da je Odlukom o izmjeni i dopuni odluke o izvršenju naloga za plaćanje iz sredstava na računima platitelja koja se vode u različitim bankama, prestala obaveza banaka da dospjele, a nenaplaćene mjenice, uvode u evidenciju neizvršenih osnova za plaćanje, te da stoga više ne postoji pravni temelj za egzistenciju ranije usvojene privremene mjere.

Uvidom u gore citiranu odluku utvrđeno je da je ista stupila na snagu 29. lipnja 2004. godine te se ista odnosi na mjenice koje bi bile podnijete na naplatu nakon stupanja na snagu te odluke, a ne na već podnijete mjenice koje su evidentirane u redoslijedu naplate.

U suprotnom, kada bi se dopustila retroaktivnost propisa, predlagatelju osiguranja nastupila bi nenadoknadiva šteta, jer se na računu platitelja mijenja redoslijed naplata i otežava sama naplata. Vraćanje mjenice vjerovniku mijenja se

postojeće stanje te se omogućava izdavatelju mjenice da slobodno raspolaže sredstvima na svome računu, a osim toga u samoj Odluci nije niti predviđena retroaktivnost.

Stoga kako nisu ispunjene pretpostavke iz članka 305. stavak 2. Ovršnog zakona, jer nisu nastupile okolnosti koje bi ukazale da privremena mjera nije potrebna, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo. Stoga je valjalo temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a, a u svezi sa člankom 19. OZ-a, preinačiti pobijano rješenje i odbiti prijedlog za ukidanje privremene mjere.

U Zagrebu, 5. svibnja 2005. godine

MASTER · 27. lipanj 2005.

VISOKI TRGOVAČKI SUD

REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

XXV Pž-2978/04-2

RJEŠENJE

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, pa sucu toga suda , u izvanparničnoj stvari predlagatelja osiguranja N d.., Z , protiv protivnika osiguranja HB d.d., Z, radi određivanja privremene mjere osiguranja, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda U Zagrebu brod XLVII R1-51/04 ad 31. o2ujka 2004. godine, dana 21 svibnja 2004. godine

riješio je

Ukida se Rješenje Trgovačkog suda U Zagrebu XLVII R1-51/04 od 31. ožujka 2004. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem označenim u izreci točke. izreke određena je privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja N d.., Z, prema protivniku osiguranja HB d.d., Z, kojom se protivniku osiguranja zabranjuje odbiti izvršenje i odbiti primitak naloga za plaćanje koji je izdao predlagatelj osiguranja temeljem mjenice koju je t travnja 1998. godine izdala SD, ŠKS d.., S, s bezuvjetnim obećanjem plaćanja iznosa XXXXXX kn s danom dospijeća 15. ožujka 2004 godine.

U točki 2. pobijanog rješenja naloženo je predlagatelju osiguranja da u roku 15 dana podnese tu2bu sudu radi opravdanja privremene mjere, u točki 3. određeno je trajanje privremene mjere do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pa tužbi predlagatelja osiguranja kojom se opravdava privremena mjera odnosno do drugačije odluke sud, a u točki 4. navedeno je da žalba ne odgađa provedbu ovrhe.

Po ocjeni prvostupanjskog suda ispunjene su zakonske pretpostavke za određivanje predložene mjere, jer da je predlagatelja osiguranja učinio vjerojatnim da prema protivniku osiguranja ima nenovčanu tražbinu koja se ogleda u pravu da temeljem članka 20. stavka 2. točka 1. Zakona o platnom prometu u zemlji (NN 117/01, dalje ZPPZ) traži da se nalog za plaćanje koji je izdan na temelju mjenice evidentira U redoslijed naplate na računu platitelja SD, ŠKS DOO., Split, kod protivnika osiguranja, te da je učinio vjerojatnom I opasnost da se promjenom postojećeg stanja vraćanjem naloga za naplatu mjenice otežava ostvarenje tražbine, iako opasnost ne mora dokazivati jer protivnik osiguranja provođenjem određene privremene mjere neće pretrpjeti nikakvu tetu.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu protivnik osiguranja zbog svih žalbenih razloga — Navodi da su počinjene bitne povrede postupka i da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer da je rješenje u proturječnosti S razlozima I da za isto nema razloga. — Navodi da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim ni postojanje tražbine ni postojanje opasnosti. - Dalje U bitnom navodi da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim da Se bez određivanja privremene mjere ne bi uspio naplatiti iz druge imovine izdavatelja mjenice, niti podastire kakove dokaze da je pokuša na drugoj imovini izdavatelja mjenice naplatiti tražbinu. - Navodi da nije učinjen izglednim ni nastanak tete za predlagatelja jer je izdavatelj mjenice u blokadi od 21. svibnja 1998. godine i to upravo od strane predlagatelja osiguranja, te da je iz stanja žiro-računa izdavatelja mjenice razvidno da se ide za time da naplatu potražuje od onoga tko ima sredstva (banke), a ne od onoga tko je dužan platiti sredstva (izdavatelj mjenice). — Pogrešnu primjenu materijalnog prava nalazi U odredbu Članka 29. stavak 3. ZPPZ-a koja određuje da naloge za plaćanje iz članka 20. stavak 2. istog Zakona za čije izvršenje na dan valute nema pokrića na računu platitelja banke evidentira I izvršava, nakon osiguranja pokrića, prema vremenskom redoslijedu primitka. aka zakonom, odnosno drugim propisom nije drukčije propisano, a da je Zakonom a mjenici koji U konkretnom slučaju predstavlja lex specialis u odnosu na ZPPZ, propisana postupanje imatelja mjenice. U slučaju neakeeptiranja ili neisplate mjenice pa je člankom 43. istog Zakona propisano da se djelomična ili potpuna odbijanje isplate mjenice mora utvrditi javnom ispravom protestom, a za protestiranje mjenice da su navedeni I rokovi. Navodi da su U članku 78. Zakona o mjenici navedeni zastarni rokovi, a u članku 79 istog Zakona da je reguliran način prekida zastare podnošenjem tu nadležnom sudu. Dodaje da bi zadržavanje mjenice u redoslijedu naloga za naplatu biti protivno samoj suštini mjenice, a da s druge strane sam nalog kao obrazac platnog prometa ne predstavlja samostalni vrijednosni papir te se ne može odvajati od mjenice koja ga prati i koja predstavlja temelj isplate sredstva s računa dužnika — Dalje navodi da sud pogrešno smatra da privremenom mjerom protivnik osiguranja neće pretrpjeti nikakvu tetu, jer zadržavanjem naloga za naplatu u očevidniku o redoslijedu naplate protivnik osiguranja je prisiljen postupati protivno ZPPZ-u I Zakonu o mjenici, te uslijed toga dolazi do prekršajne odgovornosti prema Hrvatskoj narodnoj ban i odgovornosti prema izdavatelja mjenice zbog krivih navedenih zakonskih odredbi. Napominje da Zakon a mjenici propisuje točna i precizna pravila sa strogim rokovima I određenim rokovima dospijeća te da bi naplaćivanje mjenice nakon proteka tih rokova pa i nakon nastupanja zastare bilo u protivnosti sa odredbama Zakona o mjenici, a protivilo bi se i biću mjenice kan vrijednosnog papira. — Isto tako navodi da je Hrvatska narodna banka kojoj je zakonodavac namijenio ulogu tumača i regulatora platnog prometa i zemlji na stajalištu da se nalozi za naplatu mjenice U slučaju da platitelj nema dovoljno sredstava za cjelovito namirenje mjeničnog potraživanja ne uvode u evidenciju neizvršenja naloga za plaćanje, to ponavlja da je namjera zakona da je mjenica plativa na određeni dan, te da je mjenična tražbina neraskidivo vezana uz mjenicu. — Stoga smatra da odredbe ZPPZ-a ne mogu izmijeniti niti derogirati propise Zakona o mjenici koji propisuje ne samo postizanje plaćanja dužnog iznosa nego i za prava svih potpisnika na mjenici pa i prava mjeničnog dužnika, pa se i postupak naplate mjenice mora odvijati u okviru Zakona o mjenici gdje je određeno da mjenični dužnik mora prezentirati mjenicu mjeničnom dužniku ili njegovoj banci radi isplate mjeničnog potraživanja, a ako dužnik po prezentaciji mjenice ne bi platio mjenični iznos I ako na njegovom računu nema sredstava, mjenični vjerovnik može prema Zakonu o mjenici mjenicu protestirati da bi se sačuvala regresna prava odnosno poduzimati daljnje radnje pred nadležnim sudom U postupku prisilne naplate. — ističe da mjenični vjerovnik ima ovlast pokrenuti postupak prisilne naplate prema svim mjeničnim dužnicima a ne da disponirajući svojim nalogom zadržati mjenicu u sustavu platnog prometa. -. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno postupanje.

Predlagatelj osiguranja nije odgovorio na žalbu.

2alba je osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iz žalbe U skladu s odredbama članka 365. i 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91 91/92, 112/99. 88/01 I 117/03, u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi s člankom 19. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00 I 173/03, U daljnjem tekstu OZ), ovaj sud nalazi da isto rješenje nije zahvaćeno nekom od bitnih povreda odredaba iz čl 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Neosnovani su žalbeni razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka jer je rješenje obrazloženo te su navedeni razlozi, a žalitelj i ne navodi određene proturječnosti razloga.

Pobijanim rješenjem određena je privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine, a nakon što je ocijenjeno da je udovoljeno pretpostavkama iz članka 298. OZ

Neosnovani su žalbeni. navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. - Medu strankama nije sporno da je predlagatelj osiguranja kao mjenični vjerovnik po vlastitoj mjenici izdanoj od SD, ŠKS d.., S, podnio protivniku osiguranja navedenu mjenicu s dospijećem 15. 4 2004. godine istog dana na isplatu s uputom da se u slučaju nedostatka sredstava mjenica evidentira U redoslijed naloga za plaćanje Za čije pokriće nema pokrića na računu sukladno Odredbi članka 29. ZPPZ-a, a da je protivnik osiguranja vratio mjenicu S obrazloženjem da na računu isplatitelja nema sredstava te da je opozvao suglasnost evidentiranja mjenice U redoslijed naplate.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da postoji vjerojatnost istaknute nenovčane tražbine prava na evidentiranje mjenice U redoslijed naplate na računu platitelja i za svoje stajalište navedi razloge koje prihvaća i ovaj sud. — Žalbenim razlozima nije dovedena u sumnju ocjena prvostupanjskog suda o postojanju vjerojatnosti istaknute nenovčane tražbine.

Za I sam u žalbi navodi da odredba članka 29. stavak 3. ZPPZ-a određuje da naloge za plaćanje iz članka 20. stavak 2. istog Zakona za čije izvršenje na dan valute nema pokrića na računu platitelja banka evidentira i izvršava, nakon osiguranja pokrića, prema vremenskom redoslijedu primitka, ako zakonom, odnosno drugim propisom nije drukčije propisano, a da je Zakonom o mjenici koji u konkretnom slučaju predstavlja lex specialis U odnosu na ZPPZ, propisano postupanje imatelja mjenice u slučaju neakeeptiranja iii neisplate mjenice. — Međutim Zakonom o mjenici nije propisano da se mjenica u slučaju da na računu platitelja nema pokrića ne evidentira i ne izvršava prema vremenskom redoslijedu primitka niti da Se vraća podnositelju. — Točni su navodi žalitelja da je člankom 43. istog Zakona propisano da se djelomično potpuno odbijanje isplate mjenice mora utvrditi javnom ispravom-protestom, a za protestiranje mjenice da su navedeni rokovi. — Međutim, prema Zakonu o mjenici, posljedica neprotestiranja mjenice je gubitak regresnih prava prema regresnim dužnicima ali se ne gubi zahtjev prema glavnom dužniku. Kako se u konkretnom slučaju radi o vlastitoj mjenici a imate mjenice je remitent, to imatelj mjenice i nema razloga za protestiranje mjenice jer nema regresnih dužnika - Neosnovano je i pozivanje žalitelja na zastarne rokove iz Zakona o mjenici jer je pred podnio mjenicu na isplatu protivniku osiguranja na dan dospijeća.

Mjenica je vrijednosni papir, a odredbom članka 29. stavak 3. ZPPZ-a određeno je da naloge za plaćanje iz članka 20. stavak 2. istog Zakona za je izvršenje na dan valute nema pokrića na računu platitelja banka evidentira I izvršenja nakon osiguranja pokrića, prema vremenskom redoslijedu primitka ako zakonom, odnosno drugim propisom nije drukčije propisano. — Stoga su neosnovani I svi žalbeni razlozi o nužnosti protestiranja mjenice jer U konkretnom slučaju regresnih dužnika I nema, a da ih i ima u ovlasti je imatelja mjenice izbor hoće li tražiti isplatu mjenice od regresnih dužnika — Neosnovano Se žalitelj u žalbi poziva na stajalište Hrvatske narodne banke jer je Hrvatska narodna banka zbog različitih postupanja banaka S mjenicama u dopisu Hrvatskoj udruzi banaka iznijela razloge zbog kojih Se opredijelila za opciju vraćanja mjenice imatelju ako na računu platitelja nema ili nema dovoljno sredstava.

Osim toga navedeni žalbeni razlozi nisu relevantni za spor povodom određivanja privremene mjere, nego za parnicu.

Neosnovani su i navodi u žalbi da imatelj mjenice nije dokazao da svoju mjeničnu tražbinu ne bi uspio naplatiti iz druge imovine izdavatelja mjenice, i da ne podastire kakove dokaze da je pokušao na drugoj imovini izdavatelja mjenice naplatiti tražbinu jer to nije od značaja za određivanje mjere osiguranja i istaknutu nenovčanu tražbinu prema protivniku osiguranja.

Neosnovani su i žalbeni razlozi da predlagatelj nije učinio vjerojatnim I postojanje opasnost jer pa prirodi stvari proizlazi da neevidentiranje mjenico u redoslijed naplate na računu platitelja mijenja redoslijed naplate i otežava samu naplatu. — Prvostupanjski sud je osim toga pravilno ocijenio da predlagatelj opasnost ne mora dokazivati jer protivnik osiguranja provođenjem privremene mjere ne trpi nikakvu tetu.

Stoga su neosnovani i žalbeni navodi da predlagatelj osiguranja nije učinio izglednim nastanak štete, jer je prema odredbi članka 298. stavak 1. OZ-a nije potrebno učiniti vjerojatnim nastanak štete ako je učinio vjerojatnim znatno otežanje ostvarenje tražbine time to bi se promijenilo postojeće stanje stvari, a osobito nije potrebno ako protivnik osiguranja trpi same neznatnu tetu.

Međutim, sukladno odredbi članka 299. OZ-a radi osiguranja nenovčanih potraživanja može se odrediti mjera osiguranja kojom će postići svrha osiguranja.

U prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj Osiguranja ima prema protivniku osiguranja istaknuo nenovčanu tražbinu prava - da temeljem čl. 20. st. 2. toč. i. Zakona o platnom prometu u zemlji traži da se nalog za plaćanje koji je izdan na temelju mjenice evidentira u redoslijed naplate na računu platitelja SD, ŠKS DOO., S kod protivnika osiguranja

Privremena mjera je sredstvo osiguranja nenovčanog potraživanja te se može odrediti privremena mjera kojom se postiže svrha osiguranja, a ne konačno ostvarenje potraživanje

Predloženom privremenom mjerom zatraženo je zabrana protivniku osiguranja odbitak izvršenje i odbitak primitka razloga za plaćanje temeljem mjenice, a kao nenovčana tražbine istaknuto je pravo na evidentiranje naloga za plaćanje izdanog na temelju mjenice u redoslijed naplate

Proizlazi da je privremenom mjerom zatraženo i određena privremena mjera kojom se vjerovniku navedenim zabranama odbitka izvršenja i primitka naloga za plaćanje izdanog na temelju mjenice osigurava konačno ostvarenje većeg potraživanja nego to što je predlagatelj osiguranja istaknuo u prijedlogu. — Naime osigurava se i eventualna konačna naplata novčanih sredstava na temelju naloga za plaćanje, a istaknuta je tražbina prava na evidentiranje naloga za plaćanje na temelju mjernice u redoslijed naplate, — Mjera osiguranja istaknutog nenovčanog potraživanja mora se kretati i okviru osiguranja evidentiranja naloga za isplatu mjenice.

Osim toga, striktnim provođenjem određene mjere praktički se nalaže izvršenje naloga za plaćanje izdanog na temelju mjenice, a da se ne daje mogućnost protivniku osiguranja da provjeri nalog odnosno zatraži prilaganje mjenice na temelju koje je izdan nalog za plaćanje I provede kontrola mjenice. — Stoga je osnovan žalbeni navod da sam nalog kao obrazac platnog prometa ne predstavlja samostalni vrijednosni papir te se ne može odvajati od mjenice koja ga prati i koja predstavlja temelj isplate sredstva s računa dužnika.

Samo zabranom odbitka primitka naloga za plaćanje ne postiže se svrha osiguranja jer iz spisa proizlazi da je protivnik osiguranja nakon primitka naloga za isplatu mjenice I utvrđenja da na računu isplatitelja nema pokrića opozvao suglasnost evidentiranja mjenice U redoslijed naplate to vratio mjenicu, a nakon drugog primitka 7. travnja 2004. godine ponovo vratio nalog za plaćanje I mjenicu s obrazloženjem da je u tijeku sudski postupak te da je datum dospijeća mjenice bio 15. ožujka 2004. godine, a zabranom odbitka izvršenja naloga za plaćanje na temelju mjenice osigurava se konačna naplata novčanih sredstava na temelju naloga za plaćanje predlagatelja koji ne predstavlja samostalni vrijednosni papir to se ne može odvajati od mjenice, a zabrana odbitka izvršenja naloga je više od istaknute nenovčane tražbine- prava pa evidentiranje naloga za plaćanje u redoslijed naplate.

Mjera osiguranja istaknutog nenovčanog potraživanja prava da se nalog za plaćanje na temelju mjenice evidentira u redoslijed naplate na računu platitelja kod protivnika osiguranja mora se, U skladu s odredbom članka 299. OZ-a, kretati u okviru osiguranja evidentiranja naloga za isplatu mjenice.

Određena privremena mjera ima nedostatak i u određenom trajanju i jer je određeno trajanje «do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pa tužbi predlagatelja osiguranja kojom se opravdava ova privremena mjera» što je neodređeno. Naime, trajanje mjere mora biti jasno određeno ili vremenskim rokom i navođenjem okončanja točno određenog postupka. - U slučaju potrebe produljenja roka sud će u skladu s odredbom članka 303. OZ-a na prijedlog predlagatelja osiguranja produžiti trajanje privremene mjere uz uvjet da se nisu promijenile okolnosti pod kojima je ta mjera određena.

Stoga je temeljem odredbe članka 380. stavak 3. ZPP-a, a u svezi e 19. stavak 1. 07-a, žalba prihvaćena i pobijano rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovno postupanje.

Ako predlagatelj ustraje na predio mjeri osiguranja, te ne prilagodi prijedlog na mjeru osiguranja kojom s postiže osiguranje nenovčane tražbine (npr. nalaganje da protivnik osiguranja nalog za isplatu mjenice evidentira s eventualno određenim danom), a imajući u vidu da je za nenovčanu tražbinu trebala biti podnesena I tužba te stoga u vidu i postavljeni tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud može predloženu mjeru prihvatiti u okviru zatražene mjere samo za dio kojim se osigurava istaknuta nenovčana tra2bina.

U Zagrebu, 21 svibnja 2004

MASTER · 11. srpanj 2005.

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU po sucu toga suda, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tu N d.. iz Z, , protiv tu HB d.d. iz Z, radi utvrđenja i naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 7. listopada 2004. i presude donesene i objavljene istog dana u nazočnosti punomoćnika stranaka

presudio je:

I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

«1. Nalaže se tuženiku zaprimiti, evidentirati u redoslijedu naplate i izvršiti mjenicu sadržaja «U Splitu 01 travnja 1998.g. Dana 15. ožujka 2004g platiti ćemo za ovu jedinu mjenicu po naredbi N d.. Z, svotu od xxxxxx kuna nula lipa. Plaćanje Zavod za platni promet, Podružnica Split rn 34400-625-107. Potpis i pečat punomoćnika i zakonskih zastupnika SD ŠKS d.., S» i nalog za plaćanje koji je dana 15.03.2004 tužitelj N d.o,o., Z izdao temeljem mjenice sadržaja «U Splitu 01 travnja 1998.g. Dana 15. ožujka 2004g platiti ćemo za ovu jedinu mjenicu po naredbi N d.. Z, svotu od xxxxxxx kuna nula lipa. Plaćanje Zavod za platni promet, Podružnica Split rn 34400-625-107. Potpis i pečat punomoćnika i zakonskih zastupnika SD ŠKS d.., S,»

2. Utvrđuje se da je tuženik HB d.d. Z dužna zaprimiti, evidentirati u redoslijedu naplate i izvršiti mjenicu sadržaja «U Splitu 1. travnja 1998.g. Dana 15, 03 2004.g. platit ćemo za ovu jedinu mjenicu po naredbi N d.., Z, svotu od xxxxxxx kuna i nula lipa. Plaćanje Zavod za platni promet, Podružnica Split, žr rn 34400-625-107. Potpis i pečat punomoćnika i zakonskih zastupnika SD ŠKS d.., S» i nalog za plaćanje koji je dana 15.3.2004, tužitelj N d.o,o., Z, izdao temeljem mjenice slijedećeg sadržaja «U Splitu 1. travnja 1998.g. Dana 15, 03 2004.g. platit ćemo za ovu jedinu mjenicu po naredbi N d.., Z, svotu od xxx kuna i nula lipa. Plaćanje Zavod za platni promet, Podružnica Split, žr rn 34400-625-107. Potpis i pečat punomoćnika i zakonskih zastupnika SD ŠKS d.., S» na iznos od xxxxxxx kn na teret računa SD ŠKS d.. S u korist računa tu N d.., Z.

3. Nalaže se tuženiku HB d.d. Z, da tužitelju N d.. Z u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe isplati naknadu štete u iznosu od 100,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe sudu pa do isplate

4. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka.

«

Obrazloženje

Tužitelj je ustao tužbom radi opravdanja privremene mjere određene odlukom ovog suda broj R1-51/04. od 31.3.2004g., time da je tužbeni zahtjev odredio tijekom postupka (list 72 spisa). U tužbi između ostalog, navodi da je 15.3.2004g. sukladno članku 111. u svezi sa člankom 37. Zakona o mjenici podnio tu putem FINE na naplatu mjenicu čije je sadržaj opisan u tužbi. FINA je u ime tuženika vratila mjenicu i nalog za plaćanje s obrazloženjem do je tuženik opozvao suglasnost evidentiranja mjenice u redoslijed plaćanja Tužitelj smatra do je tu sukladno odredbi čl. 20. st 1. i 2. čl 29. st 2. i 3. Zakona o platnom prometu u zemlji dužan evidentirati mjenicu u redoslijed naplate. Zbog toga je i tužitelj ustao s tužbom predloživši da sud utvrdi takovu obvezu tuženika i naloži da tuženik je evidentira u redoslijed naplate i izvrši mjenicu sadržaja opisanog u tužbenom zahtjevu. Ujedno je tu postavio zahtjev za naknadu štete u iznosu 100,00 kn smatrajući do zbog povreda odredbi Zakona o platnom prometu uslijed nepoštivanja istih od strane tuženika trpi štetu u tom iznosu.

Tužitelj uz tužbu prilaže i presliku mjenice, zahtjev tužitelja za evidentiranjem mjenice u redoslijedu naloga za plaćanja i dopis FINE tuženika kojim tužitelju vraća mjenicu i obavještava ga da je tuženik opozvao suglasnost evidentiranja mjenice u redoslijedu naplate,

Tuženik u svom odgovoru na tužbu protivi se navodima tužitelja i poziva na odredbe Zakona

o mjenici, Prilaže dopis HNB upućen Hrvatskoj udruzi banaka o postupanju s nalogom za naplatu izdanom na osnovi mjenice, mišljenje ministarstva Financija RH postupanju s mjenicom upućen Hrvatskoj udruzi banaka. U suštini tuženik je mišljenja da mjenicu vjerovnik mora U slučaju odbijanja isplate mjenične svote protestirati mjenicu i pokrenuti postupak radi naplate. Time u odgovoru tuženik pojašnjava postupak naplate pa mjenici.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u priložene, a prije citirane isprave, kao i u predmet ovog suda R1-51/04 kojim je određena mjera osiguranja. Druge dokaze sud nije provodio jer stranke osim predloženih i provedenih dokaza nisu zahtijevale izvođenje drugih dokaza.

Tako iz dopisa tužitelja upućenog tuženiku putem FINE Split proizlazi da je kao imatelj mjenice izdane po SD ŠKS d.. iz S podnio na plaćanje tuženiku. U dopisu tužitelj traži da se u slučaju nedostatka pokrića mjenica evidentira u redoslijed naloga za plaćanje za čije izvršenje nema pokrića na računu (list 7 spisa).

FINA svojim dopisom obavještava (list 8 spisa) tužitelja da mjenica nije naplaćena i do nema pokrića na računu isplatitelja, a da je tuženik opozvao suglasnost evidentiranja mjenice u redoslijed plaćanja

Iz rješenja R1-51/04 od 31.3,2004, vidljivo je do je sud odredio privremenu mjeru kojom je zabranio tuženiku odbiti izvršenje i primitak naloga za plaćanje temeljem mjenice (list 9-11 Spisa), ali iz rješenja Visokog trgova suda Pž- 2978/04. od 21 svibnja 2004 vidljivo je da je ukinuto rješenje kojim je određena mjera (list 44 do 49 spisa).

U ponovljenom postupku sud je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere, a ovdje tužitelj je izjavio žalbu protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere (list 73 do 83 spisa).

Isto tako iz preslikanog dijela izvanparničnog R1-51/04. vidljivo je da je Trgovački sud u Splitu u jednakoj vrsti predmeta potvrdio rješenje kojim je odredio privremenu mjeru, a da je sadržaj isti kao I kod ovog suda

Nadalje iz dopisa HNB upućenog Hrvatskoj udruzi banaka i Hrvatskoj gospodarskoj komori 4.7.2003.g. vidljiv je stav HNB u vezi zadržavanja naloga za naplatu mjenice U redoslijedu naplate. Tako iz istog stava proizlazi da iz razlog nedopuštanja uvođenja u evidenciju neizvršenje osnova za plaćanje nalazi u nepostojanju bilo kakve, pa ni relativne samostalnosti naloga za plaćanje u odnosu na samu mjenicu. Mjenica je vrijednosni papir, pa je mjenična tražbina neraskidivo vezana za samu mjeničnu ispravu. Stoga se nalog za plaćanje dan s osnova naplate mjenice ne može na bilo koji na odvajati od same mjenice niti imati bilo kakve samostalnosti i uvoditi u evidenciju neizvršenih osnova za plaćanje.

Osim toga u slučaju dužnik ne plati po mjenici, mjenica se mora protestirati kako bi se sačuvala regresna prava prema ostalim mjeničnim dužnicima ako ih ima, ili ako bi s pred nadležnim sudom mogla podići tužba radi prisilne naplate mjenice.

Općenito, iznosi se postupak naplate po mjenici u slučaju kad nije plaćena tražbina nakon dospjelosti mjenice.

Isti je stav iznijelo je i Ministarstvo Financija RH od 16.9.2003. (list 30 spisa).

Također isto tako niti odluke sudova u postupku radi određivanja privremene mjere nisu relevantna u ovom predmetu, a iz razloga koji će biti ni navedeni.

Sukladno čl 8 ZPP-a temeljem savjesne i brižne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije Osnovan

Naime, rečeno stanje u svezi naplate sporne mjenice između stranka ovog prijepora niti sporno.

Tužitelj je predao mjenicu na naplatu, a trasat ima blokiran žiro račun pa je FINA mjenicu vratila i ista se nije naplatila

Tužitelj je tu instruirao na da sud naloži tuženiku da je dužan zaprimiti, evidentirati u redoslijedu naplate i izvršiti mjenicu sadržaja opisanog u tužbenom zahtjevu, te na utvrđenje da je tuženik dužan zaprimiti takovu mjenicu odnosno da je dužan naknaditi tu štetu.

Platni promet u zemlji reguliran je odredbama Zakona o platnom prometu u zemlji (NN 117/01). U članku 3. pobrojani su svi poslovi platnog prometa pa tako, između ostalog, u točki 8 stoji da su poslovi platnog prometa i vođenje evidencije o redoslijedu plaćanja. Poslove platnog prometa obavijaju Hrvatska narodna banka i banke. Plaćanja sa računa na račun sudionika u platnom prometu obavljaju se na temelju naloga za plaćanje, a naloge za plaćanje, između ostalog mogu dati i vjerovnici na temelju naplate dospjelih vrijednosnih papira i dospjelih instrumenata osiguranja plaćanja. O tome se govori u čl. 20. istog Zakona.

Mjenica je vrijednosni papir, a pravila o mjenici određena su zakonom o mjenici (NN 74/94.). Vrijednosni papir je pisana isprava kojim se njeni izdavatelj obvezuje ispuniti obvezu opisanu na toj ispravi njezinom zakonitom imaocu čl. 234. ZOO).

Dakle, odredbe o vrijednosnim papirima sadržane su u Zakonu o obveznim odnosima i glede mjenice u Zakonu o mjenici.

U smislu odredbi Zakona o platnom prometu mjenica u svojoj biti predstavlja određen nalog za plaćanje, pa prema tome podnositelj mjenice na isplatu određenoj banci predstavlja davanje naloga za plaćanje u korist Primatelja, a to bi u ovom slučaju bio tužitelje . Ovo sukladno čl. 20. st. 2. Zakona o p prometu. Izvršenje plaćanja odnosno postupak sa nalogom za plaćanje za koji izvršenje nema pokrića na računu platitelja, kao što u ovom slučaju, premet je ovog postupka.

Prema tome, tužitelj je tijekom postupka morao dokazati da je pretrpio štetu u iznosu 100,00 kn zbog toga što tuženik nije nalog za plaćanje stavio u evidenciju . Provedeni dokaz tako to ne dokazuju, a nema niti dokaza iz kojeg b proizlazilo da je tuženik za to odgovoran u slučaju da je šteta i nastala.

Zbog toga je sukladno odredbi čl 338. st. 3. ZPP-a presuđeno kao u izreci

MASTER · 8. svibanj 2006.

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU R1- 149/05

RJEŠENJE

TRGOVAČKI SUD U SPLITU, po sucu IB kao sucu pojedincu uz sudjelovanje DN kao zapisničara u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja SD d.d. S protiv protivnika osiguranja N d.. Z radi određivanja privremene mjere izvanraspravno je dana 20. listopada 2005.g.

Riješio je

Usvaja se prijedlog za određivanje privremene mjere koja glasi:

«I Nalaže se HVB Splitskoj banci d.d. Split kod koje se vodi žiro račun predlagatelja osiguranja da iz evidencije o redoslijedu plaćanja makne nalog protivnika osiguranja N d.. Z za naplatu mjenice izdane 1.4.1998.g. od izdavatelja-predlagatelja osiguranja S D d.d. S, na iznos od 4.500.000,00kn potpisane od IB i MŽ.

II Žalba ili prigovor izjavljen protiv ovog rješenja ne zadržavaju njegovo izvršenje.

III Predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere u roku od 15 dana

računajući od dana kada predlagatelju osiguranja bude dostavljen prijepis ovog rješenja .»

Obrazloženje:

Predlagatelj u prijedlogu navodi da je kao jamac platac temeljem izjave o solidarnom jamcu i mjeničnom očitovanju od 1.4.1998.g. dao dvije bjanco mjenice protivniku osiguranja radi osiguranja isplate tražbine od 1.530.496,49 kn.

Nakon što je nastupila pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-4360/98 i nakon što je predlagatelj osiguranja platio iznos po pravomoćnoj presudi, pozvao je protivnika osiguranja na povrat mjenice.

Protivnik osiguranja je temeljem izjavljene revizije odbio vratiti mjenice , a potom ih je popunio na iznos od 3.000.000,00 kn odnosno na 4.500.000,00 kn i uputio ih HVB Splitska banka na naplatu . Istovremeno, protivnik osiguranja je pokrenuo i ovršne postupke te je potom u postupku Rl- 21/03 ovog suda prethodnom mjerom izdvojio 5.000.000,00 kn i na tom iznosu stekao založno pravo.

Potom, povodom izjavljene revizije ukinuta je pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-4360/98 te je predmet vraćen na ponovni postupak .

U ponovnom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu oznake P-2985/03 , a nakon provedenog vještačenja, taj sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, ovdje protivnika osiguranja.

Slijedom navedenog predlagatelj osiguranja drži da ne postoje daljnji uvjeti za održavanje mjenice u redoslijedu plaćanja jer je eventualna tražbina protivnika osiguranja osigurana založnim pravom na iznos od cca 5.000.000,00 kn . U slučaju kada bi se protivnik osiguranja naplatio po navedenoj mjenici predlagatelju osiguranja bi nastala nenadoknadiva šteta tim prije što još uvijek nije dokazana osnovanost i visina tražbine protivnika osiguranja u spomenutoj parnici.

Prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja dostavio je cjelokupnu dokumentaciju na kojoj zasniva svoje tvrdnje.

Odlučujući o prijedlogu za određivanje privremene mjere sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga.

Pretpostavke za određivanje privremene mjere propisane su u čl. 296. Ovršnog zakona.

Predmet ovog postupka osiguranja je zabrana naplate po mjenici koja se nalazi u redoslijedu plaćanja a koju je predao protivnik osiguranja.

Iz isprava koje su priložene uz prijedlog razvidno je da je (bijanco) mjenica predana protivniku osiguranja kao sredstvo osiguranja temeljem izjave o solidarnom jamstvu i mjeničnom očitovanju radi osiguranja isplate tražbine protivnika osiguranja od 1.530.496,49 kn

U dosadašnjim postupcima između stranaka predlagatelj osiguranja je po prethodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-4360/98 isplatio protivniku osiguranja cjelokupni dugovani iznos. Nakon što je ta pravomoćna presuda stavljena izvan snage po izjavljenoj reviziji, Trgovački sud u Zagrebu je u ponovnom postupku nakon provedenog vještačenja u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, ovdje protivnika osiguranja.

Bitno za ovaj postupak osiguranja je dio obrazloženja te presude u kojem se citira nalaz vještaka prema kojem je tuženik, ovdje predlagatelj osiguranja isplatio tužitelju, ovdje protivniku osiguranja glavnicu i kamate u cijelosti te pretplatio iznos od 302.104,43 kn.

Procjenjujući sadržaj obrazloženja citirane presude i nalaz sudskog vještaka te dodatnu činjenicu da je pred ovim sudom u postupku prethodne mjere Rl-23/03 protivnik osiguranja stekao založno pravo na iznos od oko 5.000.000,00kn , ovaj sud zaključuje da predlagatelj osiguranja ima pravni interes usprotiviti se zabrani naplate mjenice i micanju iste iz redoslijeda plaćanja kod poslovne banke.

Izdavatelj mjenice može se usprotiviti naplati mjenice od strane drugog sukontrahenta ukoliko je bjanco mjenica popunjena suprotno odredbama iz osnovnog pravnog posla. U tom slučaju radilo bi se o protuugovornom ispunjenju mjenice i stvarnoj zloupotrebi tog sredstva osiguranja od strane druge ugovorne strane. Uslijed takvog ponašanja druge ugovorne strane , potrebno je pružiti zaštitu izdavatelju mjenice. U konkretnom slučaju iz provedenog vještačenja je razvidno daje predlagatelj osiguranja ne samo isplatio glavnicu i kamate već i pretplatio taj iznos čime se vjerojatnost njegovog potraživanja ukazuje osnovanom.

Kod takvog stanja stvari, postupanjem poslovne banke i naplatom mjenice stvorila bi se za predlagatelja osiguranja opasnost da će u konačnici znatno otežati naplatu tako nastale tražbine od protivnika osiguranja jer je njegov temeljni kapital razmjerno premalen u odnosu na tu tražbinu.

Radi navedenog odlučeno je prihvatiti prijedlog za određivanje privremene mjere i naložiti banci micanje mjenice iz redoslijeda naplate jer je eventualna tražbina protivnika osiguranja već dovoljno osigurana , a sama mjenica (bjanco) popunjena je suprotno sklopljenom ugovoru i stanju stvari između ugovornih stranaka kako to proizlazi iz vještva.

U Splitu, 20. listopada 2005.g.

MASTER · 8. svibanj 2006.

Pž-344/06-3

RJEŠENJE

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, po sucu tog suda VB, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja SD d.d. iz S, protiv protivnika osiguranja N d.. iz Z, radi osiguranja tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj R1 -149/05 od 20. listopada 2005. godine ispravljeno rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj R1-149/05 od 21. listopada 2005. godine, dana 20. veljače 2006. godine

r i j e š i o j e

Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj R1-149/05 od 20. listopada 2005. godine ispravljeno rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj R1-149/05 od 21. listopada 2005. godine i rješava:

Odbacuje se kao neuredan i nedopušten prijedlog za osiguranje radi određivanja privremene mjere koji glasi:

„l. Nalaže se HVB Splitskoj banci d.d. Split kod koje se vodi žiro račun predlagatelja osiguranja da iz evidencije o redoslijedu plaćanja makne nalog protivnika osiguranja N d.. Z za naplatu mjenice izdane 1. travnja 1998. godine od izdavatelja-predlagatelja osiguranja SD d.d. S na iznos 4.500.000,00 kn potpisane od strane AB i MŽ.

II. Žalba ili prigovor izjavljen protiv ovog rješenja ne zadržavaju njegovo izvršenje.

III. Predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere u roku od 15 dana računajući od dana kada predlagatelju osiguranja bude dostavljen prijepis ovog rješenja.“

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem označenim u izreci sud prvog stupnja je temeljem predlagateljeva prijedloga za osiguranje odredio privremenu mjeru radi osiguranja tražbine predlagatelja osiguranja tako što je naložio HVB Splitskoj banci d.d. da iz evidencije o redoslijedu plaćanja makne nalog protivnika osiguranja N d.. za naplatu mjenice izdane od strane predlagatelja osiguranja na iznos od 4.500.000,00 kn. Ujedno je sud prvog stupnja odredio da žalba ili prigovor ne zadržavaju izvršenje tog naloga te naložio predlagatelju osiguranja da mora u roku od 15 dana podnijeti tužbu radi opravdanja mjere. Tako je sud prvog stupnja odlučio jer je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere iz članka 296. Ovršnog zakona. Naime, sud je uvidom u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2985/03 utvrdio da je predlagatelj osiguranja isplatio protivniku osiguranja cjelokupni novčani iznos za čije osiguranje je protivniku osiguranja predao bjanko mjenicu koju je protivnik osiguranja ispunio protivno odredbama iz osnovnog pravnog posla na iznos 4.500.000,00 kn i dostavio ga Splitskoj banci d.d. na naplatu; sud prvog stupnja smatra da bi se za predlagatelja osiguranja stvorila opasnost da će znatno otežati naplatu tako nastale tražbine od strane protivnika osiguranja jer je temeljni kapital protivnika osiguranja razmjerno premalen u odnosu na tu tražbinu.

Protiv toga rješenja žalbu je izjavio protivnik osiguranja iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Obrazlažući žalbu, žalitelj u bitnom navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je mjesno nadležan za odlučivanje o prijedlogu budući da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u tijeku parnica pod brojem P-1544/04; pri tome žalitelj se poziva na odredbu članka 292. stavak 2. Ovršnog zakona. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem posl. broj R1-342/03 od 18. prosinca 2003. godine pravomoćno odbio prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanjem osiguranja privremenom mjerom koja bi imala isti učinak kao i pobijana privremena mjera. Konačno postoji i pravomoćno rješenje Trgovačkog suda u Splitu R1-309/03 od 28. studenoga 2003. godine kojim je Splitskoj banci d.d. zabranjeno odbiti izvršenje i primitak naloga za plaćanje koji je izdao protivnik osiguranja temeljem mjenice sadržaja : ,,U Splitu 1. travnja 1998. godine. Dana 17. studenog 2003. godine platit ćemo ovu jednu mjenicu po naredbi N d.. Z svotu od četiri milijuna petstotisuća kuna i nula lipa. Plaćanje Zavod za platni promet podružnica Split žr 3400-603-8558 Potpis i pečat punomoćnika i zakonskih zastupnika SD d.d. S". Prema tome, prvostupanjski se sud upustio odlučivati o zahtjevu o kojem je već odlučeno i o kojem je parnica u tijeku. Prvostupanjski sud nije izvodio dokazni postupak čime je počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a niti je protivniku osiguranja dostavio prijedlog predlagatelja osiguranja. Žalitelj se poziva na odredbe članka 20. stavak 2. točke 1. Zakona o platnom prometu u zemlji („Narodne novine" broj 117/01), te smatra da ne postoji opasnost za nenaznačenu tražbinu predlagatelja osiguranja. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije odredio trajanje privremene mjere, a niti je to predlagatelj osiguranja u svom prijedlogu predložio. Konačno tužba kojom se traži povrat sporne mjenice je u tijeku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-410/03 (ex P-6447/02) pa predlagatelj osiguranja ne može pokrenuti novu parnicu a da ne prekrši odredbu članka 194. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-2985/03 izjavljena je žalba. Obrazloženje nepravomoćne presude nije nikakav dokaz osobito stoga što čak niti nalaz vještaka na koji se sud poziva nije priložen uz prijedlog za određivanje privremene mjere. Sud ne navodi koliko stvarno iznosi temeljni kapital protivnika osiguranja, a taj argument smatra bitnim. Sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje jer se niti iz jedne sudske odluke ne može naslutiti da predlagatelj osiguranja ima ikakvu tražbinu prema protivniku osiguranja. Predlagatelj osiguranja je priložio presliku mjenice koja se odnosi na iznos od 3.000.000,00 kn, pa sudu nije mogao biti poznat sadržaj mjenice na svotu od 4.500.000,00 kn čime je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Žalitelj se u žalbi poziva i na ništavost odluka glavne skupštine predlagatelja osiguranja, pa predlaže da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i rješenje o ispravku tog rješenja i prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere odbije kao neosnovan odnosno odbaci kao neuredan. Dana 31. listopada 2005. godine žalitelj je dopunio svoju žalbu smatrajući da svaka izreka presude u kojoj ne bi bili navedeni svi elementi mjenice i/ili naloga za plaćanje predstavlja nepotpunu i nerazumljivu odluku, pa se stoga pobijano rješenje ne može izvršiti čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku.

Žalba protivnika osiguranja je osnovana.

Ispitavši pobijano rješenje temeljem odredbe članka 365. stavak 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03) u svezi članka 19. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99 i 173/03), ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio isprave koje se nalaze u spisu, a odluka prvostupanjskog suda utemeljena je isključivo na tim dokazima.

Iz spisa proizlazi da predlagatelj osiguranja u svom prijedlogu za osiguranje kojim je predložio sudu da donese rješenje o osiguranju tako što će naložiti HVB Splitskoj banci d.d. da iz evidencije o redoslijedu plaćanja makne nalog protivnika osiguranja za naplatu mjenice izdane 1. travnja 1998. godine od izdavatelja-predlagatelja osiguranja na iznos od 4.500.000,00 kn potpisane od strane zakonskih zastupnika predlagatelja osiguranja nije odredio rok važenja te privremene mjere iako je prema odredbi članka 293. stavak 2. Ovršnog zakona predlagatelj osiguranja u prijedlogu za osiguranje određivanjem privremene mjere dužan naznačiti (između ostaloga) i vrijeme trajanja privremene mjere. Jednako tako, niti sud u pobijanom rješenju kojim je odredio privremenu mjeru nije odredio trajanje te mjere iako je to bio dužan učiniti (članak 303. stavak 1. Ovršnog zakona); sud je samo odredio rok u kojem predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja te mjere.

Naime, privremena mjera je takvo sredstvo osiguranja koje je, kako iz samog naziva proizlazi, vremenski ograničenog trajanja. Tom mjerom sud privremeno uređuje sporni odnos između stranaka do vremena dok pravomoćno ne odluči o osnovanosti i visini osigurane tražbine odnosno, u slučaju da je prijedlog za određivanje privremene mjere podnesen prije podnošenja tužbe, do proteka roka kojeg je sud odredio za podnošenje tužbe ako predlagatelj osiguranja u tom roku ne podnese tužbu odnosno pokrene postupak radi opravdanja te mjere. Upravo stoga, privremena mjera ne može trajati neograničeno jer bi u protivnom predlagatelj osiguranja privremenom mjerom u potpunosti ostvario svoje osigurano potraživanje.

Osim toga, predlagatelj osiguranja mora postaviti svoj prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere na način da se tom mjerom neće iscrpiti sadržaj potraživanja kojeg namjerava osigurati. U konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja je u svom prijedlogu za osiguranje predložio takvu privremenu mjeru kojom u potpunosti iscrpljuje sadržaj potraživanja kojeg namjerava osigurati. Naime, sam zahtjev da sud odredi mjeru kojom će naložiti HVB Splitskoj banci d.d. da iz evidencije o redoslijedu plaćanja makne nalog protivnika osiguranja za naplatu mjenice predstavlja sadržaj predlagateljeva potraživanja odnosno sadržaj njegove nenovčane tražbine - time što bi HVB Splitska banka d.d. maknula iz evidencije o redoslijedu plaćanja nalog protivnika osiguranja, predlagatelj osiguranja ne bi više imao nikakvu nenovčanu tražbinu prema protivniku osiguranja, a protivnik osiguranja u tom slučaju zbog proteka roka ne bi više mogao ponovno podnijeti HVB Splitskoj banci d.d. nalog za plaćanje mjenice budući da se prema odredbi članka 37. stavak 1. Zakona o mjenici („Narodne novine" broj 74/94) mjenica plativa na određeni dan mora podnijeti na isplatu na sam dan plaćanja ili jedan do dva dana koji dolaze odmah za njim; u tom slučaju protivnik osiguranja može samo pokrenuti postupak (ovršni odnosno parnični) radi prisilne naplate mjenice.

Prema tome, budući da u samom prijedlogu predlagatelja osiguranja nije određeno vrijeme trajanja predložene privremene mjere, a i predložena privremena mjera je po svom sadržaju takva da iscrpljuje nenovčano potraživanje koje se namjerava osigurati, predlagateljev prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere nije uredan.

Prema odredbi članka 35. stavak 1. Ovršnog zakona (članak 20. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona - „Narodne novine" broj 88/01) u svezi članka 253. Ovršnog zakona prijedlog za osiguranje mora sadržavati i druge propisane podatke potrebne za provedbu osiguranja, dakle i naznaku vremena trajanja privremene mjere iz članka 293. stavak 2. Ovršnog zakona, a prema stavku 3. članka 35. u svezi članka 253. Ovršnog zakona prijedlog za osiguranje koji ne sadrži sve podatke iz stavka 1. članka 35. Ovršnog zakona sud će odbaciti rješenjem ne pozivajući predlagatelja da ga dopuni ili ispravi.

Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je prije ispitivanja osnovanosti prijedloga za osiguranje trebao ispitati postojanje procesnopravnih pretpostavki od kojih ovisi dopuštenost prijedloga za osiguranje. To sud prvog stupnja u konkretnom slučaju nije učinio.

Obzirom da prijedlog za osiguranje ne sadrži vrijeme trajanja predložene privremene mjere i jer predložena privremena mjera iscrpljuje nenovčano potraživanje koje predlagatelj osiguranja tom mjerom namjerava osigurati, prijedlog za osiguranje je sukladno odredbi članka 35. stavak 3. Ovršnog zakona valjalo odbaciti.

Međutim, čak i kada bi prijedlog za osiguranje sadržavao sve podatke potrebne za donošenje rješenja o osiguranju određivanjem privremene mjere, prema ocijeni ovog suda predlagatelj osiguranja u konkretnom slučaju ne može tražiti od suda određivanje privremene mjere kako to predlaže u svom prijedlogu. Naime, obzirom da je u postupku koji se vodio pred istim prvostupanjskim sudom pod brojem R1-309/03 dana 28. studenoga 2003. godine (list 40-42. spisa) donesena privremena mjera kojom se Splitskoj banci d.d. zabranjuje odbiti primitak i odbiti izvršenje naloga za plaćanje kojeg je dana 17. studenoga 2003. godine (u ovom postupku) protivnik osiguranja izdao temeljem mjenice, predlagatelj osiguranja ne može tražiti od suda određivanje privremene mjere kojom bi ranije doneseno pravomoćno rješenje o određivanju privremene mjere izgubilo pravni učinak, odnosno kojim bi se ono de facto stavilo izvan snage.

Prema tome, ako je ranijim rješenjem o određivanju privremene mjere Splitskoj banci d.d. zabranjeno da odbije primitak i odbije izvršenje naloga za plaćanje izdanim temeljem iste mjenice, predlagatelj osiguranja ne može novim prijedlogom za osiguranje tražiti od suda da naloži HVB Splitskoj banci d.d. da iz evidencije o redoslijedu plaćanja makne nalog kojeg je protivnik osiguranja izdao temeljem mjenice. Kada bi Splitska banka d.d. maknula nalog za plaćanje protivnika osiguranja iz evidencije o redoslijedu naplate, time bi odbila izvršenje tog naloga, a što joj je zabranjeno temeljem ranije određenog rješenja o privremenoj mjeri R1 -309/03 od 28. studenoga 2003. godine.

Prema tome, sud jednom privremenom mjerom ne može de facto stavljati izvan snage svoju ranije određenu privremenu mjeru, pa i iz tog razloga valja predlagateljev prijedlog za osiguranje odbaciti kao nedopušten.

Međutim, time predlagatelj osiguranja nije prekludiran u svom pravu da traži od suda da se ranije pokrenuti postupak za osiguranje određivanjem privremene mjere obustavi i da se ukinu provedene radnje. Naime, iako u postupku R1-309/03 predlagatelj osiguranja nije bio stranka u tom postupku osiguranja, već su to bili (ovdje) protivnik osiguranja i Splitska banka d.d., predlagatelj osiguranja može sukladno odredbi članka 305. stavak 2. Ovršnog zakona kao umješač na strani Splitske banke d.d., ako mu sud u tom postupku dopusti miješanje na strani Splitske banke d.d., ili sama Splitska banka d.d. predložiti sudu da se taj postupak osiguranja obustavi i ukinu provedene radnje, a zbog toga što je Trgovački sud u Zagrebu u međuvremenu pravomoćnom presudom P-2985/03 odbio tužbeni zahtjev protivnika osiguranja kojim je potraživao iznos od 1.530.496,49 kn s pripadajućim kamatama za čije je osiguranje predlagatelj osiguranja izdao spornu bjanko mjenicu.

Ovaj sud sukladno odredbi članka 11. i članka 298. Zakona o parničnom postupku u svezi članka 19. stavak 1. Ovršnog zakona napominje da predlagatelj osiguranja i/ili Splitska banka d.d. to mogu učiniti i temeljem odredbe članka 305. stavka 1. Ovršnog zakona budući da je i u rješenju R1-309/03 od 28. studenog 2003. godine sud propustio odrediti vrijeme trajanja privremene mjere.

Slijedom navedenog, valjalo je uvažiti žalbu protivnika osiguranja i preinačiti pobijano rješenje prvostupanjskog suda a temeljem odredbe članka 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku u svezi članka 19. stavak 1. Ovršnog Zakona.

U Zagrebu, 20. veljače 2006. godine

MASTER · 29. ožujak 2007.

evo jedne sudske presude

Nalaže se Tuženiku SGSB d.d. S matični broj xxxxx, da mjenicu sadržaja «U Splitu 01. travnja 1998 godine. Dana 13. kolovoza 2002 godine platit ćemo za ovu jednu mjenicu po naredbi N doo Z svotu od xxx kuna i nula lipa. Plaćanje ZAVOD ZA PLATNI PROMET podružnica SPLIT žr yyyyyyyy Potpis i pečat punomoćenika i zakonskih zastupnika SD dd S » i naloga za plaćanje koji je izdao Tužitelj N d.. Z temeljem iste mjenice na iznos od xxxxxxxx,00 kn, izvršava po priljevu sa žiro računa mjeničnog dužnika SD d.d. S br yyyyyyyyy u korist računa predlagatelja osiguranja N d.. Z br ccccccccpoziv na broj 05 aaaaaaaaaa dok se u cijelosti ne namiri mjenična obveza od xxxxx,00 kn

scan presude www.slobodna.net/001/006.tif

MASTER · 25. rujan 2007.

još malo o privremenim mjerama protiv banaka pri naplati mjenica

www.slobodna.net/001/r14807.tif - odbija se prijedlog

www.slobodna.net/001/pz323507.tif - ukida se rješenje i vraća na ponovni postupak

primjena člana 298 Ovršnog zakona

Prijavi se

Privremena mjera c/a banke

Preporučene objave

Link to comment

Dijeli na drugim stranicama

Link to comment

Dijeli na drugim stranicama

Link to comment

Dijeli na drugim stranicama

Link to comment

Dijeli na drugim stranicama

Link to comment

Dijeli na drugim stranicama

Link to comment

Dijeli na drugim stranicama

Link to comment

Dijeli na drugim stranicama

Link to comment

Dijeli na drugim stranicama

Link to comment

Dijeli na drugim stranicama

Link to comment

Dijeli na drugim stranicama

Link to comment

Dijeli na drugim stranicama

Link to comment

Dijeli na drugim stranicama

Link to comment

Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Temu je nedavno pogledalo 0 korisnika

Korisnici koji su trenuto na stranici

Tko je trenutno tu? (vidi sve)

Forum

Korisnici

Popularni korisnici

Podijeli s prijateljima

Važna informacija