Nasilje u školi, dijete mi ima plavo oko!

[kahuna]

Dobar dan!

 

Ne znam više kome da se obratim te Vas molim za pomoć tj. savjet!

Moje dijete već dugo (intenzivno ovu školsku godinu) maltretira kolega iz razreda, 6. razred, ne da mira mome djetetu.

 

Taj kolega je inače problem u školi, ima problema u obitelji, otac razvojačeni branitelj sklon alkoholu).Cijeli slučaj vodi centar za socijalnu skrb, motri na obitelj itd.

 

Naime, u više navrata je zadirkivao moje dijete, čak je nekoliko puta udario moje dijete. Nakon bezbroj razgovora s ravnateljem škole, razrednicom i pedagogom, te s njegovim roditeljima, rečeno je mome djetetu da mu vrati milo za drago. Moje dijete je njegove udarce ignoriralo puno puta, međutim, kako je mome djetetu od strane ravnatelja i razrednice rečeno da mu vrati, to je moje dijete i učinilo nekoliko puta.

Ja sam djetetu isto rekla da, naravno ne smije početi prvo, no, ako ga netko udari i ako nema drugog rješenja, da mu vrati.

Sve ovo sam nekoliko puta prijavila i policiji, školi i čak sam bila u centru za socijalnu skrb koja vodi taj slučaj. Na centru su mi rekli da mi ne mogu ništa reći jer je slučaj u obradi i da su podaci tajni. Ok, razumijem! Ali ko meni tj. mome djetetu može pomoći??????

 

Policija kaže da tom "izgredniku" ne mogu ništa jer je on još dijete, nema još 14 godina.

Škola je navodno kao institucija "učinila sve šta su mogli".Navodno ga ne mogu izdvojiti s nastave jer za djecu s poteškoćama u razvoju treba imati 5 slučajeva da bi se formirao poseban razred, dakle on i dalje polazi redovnu nastavu, doduše po nekom posebnom programu.

 

Zadnji slučaj prije nekoliko dana je bio da je taj mali udario moje dijete šakom pored oka te moje dijete sada ima otečeno plavo oko. Moje dijete mu je, nakon što više nije moglo izdržati, vratilo punom mjerom, tuklo ga koliko je moglo. Sve je to bilo za vrijeme nastave. Nakon toga je moje dijete išlo kući jer je razrednica izvikala moje dijete zato što je njega udarilo.

Molim vas! Pa što da dijete radi kada smo bezbroj puta bili na policiji, u školi, u centru, i niko ništa ne poduzima. Pa mora se braniti!!!

Da šuti i trpi???

Nakon ovog smo opet išli na policiju i na hitnu pomoć da se evidentira udarac pored oka te potvrdu odnjeli na policiju da se priloži predmetu.

 

U jednom od razgovora s njegovim ocem, on mi je rekao: "gospođo, udrite ga vi! Ja mu ne mogu ništa."(kako je nasilje u toj obitelji evidentirano, mali je u više navrata nazvao policiju jer ga je otac tukao te mu otac više ne može ništa!)

Ljudi, ja ne želim da se taj mali tuče od bilo koga, meni ga je žao.

Ali moje dijete je ugroženo, boji se ići u školu te škola zbog toga pati. U nekoliko navrata je strah bio jači te nije bilo u stanju ići u školu. Sada pogotovo, nakon ovoga, boji se ići u školu da taj mali opet ne bi što učinio.Od liječnice sam dobila uputnicu za dijete za psihijatra jer je moje dijete pod stresom zbog svega ovoga.

 

Što da radim, kome da se obratim? Ne želim da se ovo godinama vuče kroz papire, hoću da netko nešto poduzme!Odmah!

Molim Vas, pomozite mi!

Hvala Vam!

[newbie]

Djeca sa poteškoćama u razvoju svladavaju program redovnih škola i radi njihove socijalizacije i nestigmatiziranja ih se ne izdvaja u posebne razredne odjele. Ujedno takvo uključivanje u "obične" razrede bi trebalo poslužiti i ostaloj djeci kao jedan od vidova uopznavanja sa realnošću te razvoj tolerancije i empatičnosti, prihvaćanja različitosti. Program svladavaju po prilagođenom programu, koji prilagođava, psiholog, pedagog, defektolog i članovi razrednog vijeća za svakog takvog učenika ponaosob. Ujedno bi ga morali sustavno pratiti.

 

Dijete s poremećajem u ponašanju i socijalizaciji je moralo biti pod konstantnim praćenjem stručnih suradnika u školi, u kontinuitetu, ovisno o intenzitetu problema koji ima i učestalosti dodatnih problema. Taj dio izgleda nisu odradili jako kvalitetno, mada papirološki vjerojatno korektno.

 

Vaša je greška što ste se školi obraćali usmeno a ne pismeno. Nalaz koji imate sa evidentiranom ozljedom svog djeteta priložite dopisu koji urudžbirajte ponaosob n/r ravnatelja, razrednika i stručnim suradnicima te zahtjevajte da postupaju u smislu zaštite vašeg djeteta u školi koju pohađa, te u smislu intervencije prema czss-u i roditeljima dotičnog djeteta. Napomenite kako ste usmeno upozoravali i prije, no bez rezultata, te upitajte je li neophodno da zamolbi u ovome smislu bude priložen i nalaz liječnika, te što su poduzeli da se to spriječi. Zahtjevajte da vas izvijeste što su sve po tom pitanju poduzele stručne službe škole proteklih godina, koje su pedagoške mjere primjenjene, i što rade sada na sanaciji problema. Ukoliko niste zadovoljni odgovorom kontaktirajte, pred ostalih, i prosvjetnu inspekciju. Pismeno, naravno.

 

Najvjerojatnije, ukoliko se nisu ubili osobnim angažmanom unutar škole, će vam uslijediti službeni poziv od strane czss-a te uzeti od vas iskaz. Jer, ako netko ima u ruci papir kojim može dokazati da škola nije reagirala na upozorenje a potom i dokaz da se nešto dogodilo, ipak se sjete da više vole svoj sjedaći mišić na stolcu nego guranje pod tepih i "brigo moja prijeđi na drugoga" (iako će se oko ovog potonjeg jako potruditi).

 

Podsjetite ih usput, priloživši djetetovu uputnicu psihijatru, kako im se na ulazu nalazi zakucana pločica sa zlatnim slovima:

OVO JE MJESTO NULTE TOLERANCIJE NA NASILJE

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE 2004.

i upitajte je li to neki poseban estetsko-dekorativni element.

[kahuna]

Dobar dan ponovno!

 

 

Evo prošlo je dosta vremena i slučaj još uvijek nije riješen.

Do sada smo ponovno bili bezbroj puta u školi, na policiji, u czss itd, nakon toga se uključila i pravobraniteljica za djecu, no time smo dobili samo kratke mirnije faze.

Trenutno je opet malo intenzivnija faza istog problema i ne znam šta da radim.

Nakon uključivanja pravobraniteljice, sazvane su obje strane na sastanak, uz obećanja da će se situacija popraviti.

Moje dijete je jako nervozno, ponekad odsutno, popustilo je u školi, boji se ići u školu, ja sam također u velikom stresu zbog ove situacije, osjećam se nemoćno.

Ko nam može pomoći?

[newbie]

1. Je li vam poznato što je czss poduzeo osim uzimanja iskaza?

2. Je li vam poznato koje je radnje sama škola poduzela do sada? Rad stručnih suradnika (pedagog, psiholog, defektolog), kojim intenzitetom i koje su sve pedagoške mjere do sada primjenili? Ne prvenstveno s vašim djetetom, već s ovim koje ozljeđuje druge.

 

Djetetu ćete pomoći, barem djelomično, terapijom obzirom na očite posljedice.

Još brže ako ste u prilici ga premjestiti u drugu školu/ drugi razred obzirom na dosadašnje trajanje. Nije fair prema samom vašem djetetu, no moguće da je to ipak najbrže rješenje.

[petpetica]

Odredite datum, npr. 25.02.2009. godine, Vi i Vaše djete stupate u štrajk.

 

Kako?

 

Pismeno sa povratnicom izvjestiti ravnatelja škole, czss, pravobraniteljicu za djecu, ministarstvo u sjedištu, lokalni tjednik (novine), roditelja tog nasilnika i svakoga drugog koga smatrate važnim u postupku.

 

Uzmite bolovanje ili godišnji odmor.

 

25.02.2009. godine u 08:00 sati dođite sa djetetom u školu, ponesite sa sobom torbu i kojoj trebate ponijeti:

1. vodu za piće;

2. hranu za cjelodnevni boravak u školi;

3. toaletni papir.

 

Vi i Vaše djete ne u razred nego u hodnik ispred zbornice i ureda ravnatelja.

 

Naravno da će Vas odmah primiti, opet Vas "smaslati" nekom pričom koju ste već više puta čuli, ali nakon tog razgovora se opet vratite u hodnik.

 

Vaš problem nije rješen, ne znate kako se uopće može rješiti, ali ste naoružani strpljenjem da čekate da se rješi. Naravno tu u hodiku.

 

Ne odustajte, ponavljajte sve to dan za danom.

 

Koliko budete uporni - toliko će Vaše djete imati sretno djetinstvo bez trauma u budućnosti.

 

I još nešto, čim prije upišite djete (nije važno jeli muško ili žensko) u lokalni karate klub. Tu će naučiti i primati i davati batine, a što je najvažnije - podići će mu/joj samopouzdanje.

[newbie]

Ne bi li bilo uputnije u toj hipotetskoj situaciji ne izlagati tijekom cjelodnevnog kampiranja u školi i maloljetno dijete, poglavito jer je dovoljno i previše istraumatizirano i do sada?

 

[petpetica]

Ne, ono se osjeća samo i nezaštićeno.

 

Treba mu podrška i rezultat.

[newbie]

Istina, no cjelodnevne kamperske misije?

[felixx]

petpetica je napisao:

Odredite datum, npr. 25.02.2009. godine, Vi i Vaše djete stupate u štrajk.

 

 

Upravo tako.

I naglasak treba biti na medijima. Mislim da čak nije bitno visiti stalno u školi i gubiti vrijeme.

Kada se mediji raspišu o slučaju, nadležni će biti prisiljeni riješiti stvar.

 

I za tečaj borilačkih vještina se slažem.

[newbie]

...bitno je ne izložiti dijete na pladnju...

[ljutko]

petpetica je napisao:

.....

 

I još nešto, čim prije upišite djete (nije važno jeli muško ili žensko) u lokalni karate klub. Tu će naučiti i primati i davati batine, a što je najvažnije - podići će mu/joj samopouzdanje.

 

ja mislim da je samo ovo potrebno.

 

kada vase dijete vise ne ce biti najslabija karika, taj nasilnik ce si naci nekog drugog za maltretiranje i vas problem je rijesen.

 

moj klinac ide u 5 razred.

i u njegovom razredu ima jedan takav kreten, ali moj ima zeleni pojas pa njega ne maltretira.

ako vas tjesi i u njegovom razredu je bilo i sljiva na oku i slomljenih ruku i koliko god se roditelji uznemiravane djece bunili, napretka nema.

 

nikako se ne slazem da takve balavce treba drzati u normalnim razredima. kakva vrazja socijalizacija! taj je sada kreten i zauvijek ce biti kreten!

zasto, ako tako neki vjeruju u socializaciju, u svoju kancelariju ne dovedu narkomana pa neka ga socijaliziraju. najlakse je tudjom djecom socijalne projekte provoditi, ili kako se u narodu kaze: tudjim po gloginjama lupat!

 

u svim skolama ima nasilja i duznost roditelja je da pripreme djecu, a ne da vjeruju bajkama o "0 stopama tolerancije na nasilje".

[newbie]

Za pretpostaviti je kako roditelju djeteta iz prvog posta pravni savjet nije "čekajte godinu-dvije-pet dok vaše dijete nauči fizički se obraniti/uzvratiti"?

[goga123]

kahuna,napisali ste u prvom postu da se tučnjava dogodila za vrijeme nastave-gdje je bila učiteljica/nastavnica za to vrijeme???

Budući da radim kao učiteljica,moj savjet bi vam bio da,ako ste u prilici,prebacite dijete u drugu školu.Po sličnim situacijama u mojoj školi mogu reći da se za žrtvu u takvim slučajevima malo napravi,a zlostavljač se izvuče ( jer je maloljetan,otac ''na položaju'' i slično) i nastavlja sa svojim maltretiranjem.

Što se tiče ''štrajka'',u potpunosti se slažem sa newbie.

Ako dijete dovedete u takvu situaciju,zar zaista mislite da će tom djetetu tako biti bolje.To dijete se sada boji ići u školu,a ako bude sjedilo u hodniku osjećat će se još gore-on/a sjedi i ''štrajka'',druga djeca ga/je gledaju svaki odmor i,a nažalost neka djeca su takva,podsmjehuju se. Može se dogoditi i da dobace neku ružnu riječ,šta bi tada kahuna trebala napraviti,posvađati se s tim djetetom ili svome reči-ne brini,mama je tu,neka govore šta hoće...

To dijete je već dovoljno patilo,ne treba ga/je još više uvlačiti u to. A s obzirom na to koliko taj slučaj traje,kahuna,još jednom Vam savjetujem-prebacite dijete u drugu školu.

[goga123]

još nešto vezano uz ''štrajk''-ako se odlučite za tako nešto,i to,što nikako ne savjetujem,zajedno sa djetetom,postoji mogućnost da škola Vas prijavi jer dijete neopravdano ne prisustvuje nastavi,tj. jer djetetu ''ne dopuštate'' odlazak na nastavu,a znamo šta zakon kaže o osnovnom školovanju i koje su kazne za roditelja koji svjesno ne pušta u školu.Tada Vas možda neće pitati zašto je to tako,već će reći da Vi niste dobar roditelj

[newbie]

Krajnja pedagoška mjera koja se može izreći tijekom školovanja u osnovnoj školi (radi nasilničkog ponašanja koje je na popisu razloga u istom članku zakona) je preseljenje u drugu školu, a izriče je ravnatelj.

Zato upitah koje su predhodno donesene i što je team stručnih suradnika škole s malim šljivodavateljem svih ovih godina radio i kojim inenzitetom.

[petpetica]

Nisam učitelj kao Vi, ali jesam roditelj odgovoran i savjestan.

 

Bolje štrajk dva tjedna, nego longeta 3 tjedna ili gips cijeli mjesec.

 

Ako polazimo od pretpostavke da nisu djeca kriva, ne može se kriviti ni roditelj jer nije sa svojim nasilnim djetetom u školi. Znamo svi da se djeca ne moraju jednako ponašati kod kuće i u školi.

 

Ispis iz te škole. U mome gradu ima više škola, dapače od moje kuće su dvije u 15 minuta hoda. Ima manjih mjesta gdje jedva da i ima jedna škola. Ali promjena škole je bjeg od problema. Da, odmah 12 godišnjaku koji će cijeli život pamtiti taj događaj treba pokazati da je u bjegu rješenje.

 

E pa nije. Ta škola nije privatno vlasništvo tog ravnatelja, tog pedagoga i tog nastavnika da se u njoj može neradnički ponašati kao možda kod kuće.

 

Svim sredstvima, uporno i dosadno, ustrajno do bola se treba boriti za mir i svoja prava. Ma po cijenu promjene školskog odbora, rovariti za smjenu ravnatelja, sve što može koristiti cilju mirnog školovanja treba iskoristiti.

 

Ova metoda jest bolna. Pobjeđuje se, ali često Pirovim pobjedama. Ali se pobjeđuje.

[goga123]

petpetica,nisam htjela da ispadne kako kritiziram tvoj savjet. I sama sam,pored toga što sam učiteljica,i roditelj. Naravno da ne zagovaram bijeg od problema,već da treba učiniti ono što je najbolje za to dijete,pa makar to značilo preseljenje u drugu školu ako je to za dijete bolje,a ne ga izlagati još većem strahu,neugodi ili patnji.

Boriti se,da,ako treba i po cijenu smjene pedagoške službe,ali ne po cijenu psihe vlastitog djeteta.Preseljenje se ne treba karakterizirati kao bijeg od problema,postoji i ona-pametniji popušta,naravno ne uvijek jer bi tada budale vladale,ali da je moje dijete u pitanju,u takvoj situaciji koja traje,a ništa se ne rješava,ja bih dijete preselila i vjerojatno se nastavila boriti za pravdu,ali bih bila sigurna da moje dijete ne pati.Nikakva,pa ni Pirova pobjeda nije vrijedna psihološkog zdravlja moga djeteta.

I vjerujte,jako dobro znam da se djeca ne ponašaju jednako u školi i kod kuće.

[Charisma]

Pozovite se na Pravilnik o pedagoškim mjerama,prema kojem bi ovakvo dijete trebalo dobiti mjeru preseljenja u drugu školu.Predlaže je razrednik,a odobrava učiteljsko vijeće,a ne ravnatelj.Znači pismeno se obratite Učiteljskom vijeću.Ovo do sad nije funkcioniralo u praksi zbog toga jer je neka druga škola morala prihvatiti to dijete,a naravno nitko u svojoj školi ne želi nasilnike.Sada po novom pravilniku,županijski ured ako dobije zahtjev od škole,samo pronalazi školu gdje će ga smjestiti pa ga druga škola ne može odbiti.Ako to ne upali,obratite se agenciji,tj.pedagoškoj inspekciji(pismeno,usmeno,osobno-nije važno,u većini slučajeva reagiraju)i objasnite slučaj.Naravno,ravnatelju najavite da ćete se obratiti inspekciji ako ne postupe prema pravilniku,jer ih se boje kao vraga(jer svaka škola ima mali miljon grešaka za koje ih dodatno možete prijaviti),pa će im biti u interesu da se to čim prije riješi.

[newbie]

Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi

čl.84

(5) ... a preseljenja u drugu školu, odnosno isključenja iz škole ravnatelj.

Isključenje je predviđeno samo u srednjim školama.

[Charisma]

Ravnatelj potvrđuje odluku učiteljskog vijeća.Vrijedi i za osnovnu,pa mi smo ih već 2 preselili!Ne može se isključiti iz OŠ jer je obavezna,al ih se može preseliti.

[newbie]

Uvjeti, način i postupak izricanja se donose unutar svake školice zasebno, prema predhodnom (čl.63, općim aktom) i sadašnjem zakonu (čl.86. st.3, statutom), i vjerojatno nema posebnih nijansi razlike od škole do škole u proceduri nakon koje ravnatelj izriče mjeru preseljenja.

O određivanju druge škole... radi se o tekstu istog zakona (čl.85).

[zzz_zzz]

Zadnjih pola stranice uopce vise nisam htio citati, nego cu vam dati najbolji savjet koji mozete dobiti:

tuzite skolu za odstetu zbog nanesenih fizickih i bsihickih boli. Posaljite djete 5,6 sati u psihjatra, skupite svu ljecnicku dokumentaciju i tuzite skolu, pa kad izgube 2 godisnje uciteljske place na sudu, radije ce zaposliti nekoga tko ce 24/7 stajati kraj tog malog i pazit da ne radi gluposti, nego da se opet nađu sa vama na sudu.

Skola odgovara za ama bas SVE sto se dogodi od trenutka dolaska pa do odlaska iz skole.

E i da, ako se nakon podnesene tuzbe profesorica ili netko drugi pocne ponasati drukcije prema vasem djetetu, odite u skolu i zaprjetite da cete tu osobu osobno tuziti zbog teskog krsenje svojih profesionalnih duznosti sto moze imati za posljedicu gubitak prava izvrsavanja tog zanimanja u drzavnoj sluzbi. svakako prosetajte do skole sa nekim odvjetnikom, vjerujte, pomaze

[Charisma]

Svaka čast na poznavanju zakona i pravilnika,uostalom nije ni važno tko će izreći mjeru preseljenja,već dal će ju nadležni provesti u djelo.Tu mjeru škola vrlo lako izreče,ali ona ju sama ne može provesti u djelo.Vjerujte mi,svaka bi se škola željela riješiti svih nasilnika po vrlo kratkom postupku i kad bi samo izricanje te mjere donijelo neki rezultat,ne bi bilo ovakvih problema.(govorim iz iskustva,kad smo mi pokušavali kao škola preselit nasilnike svim silama,pa nismo mogli...do sad...).Moj savjet gospođi je da traži preseljenje nasilnika u drugi razred(kako bi joj dijete imalo mira,a u međuvremenu neka se svim silama bori da postigne pravdu koju njeno dijete zaslužuje)jer ne postoji nikakva dugotrajna procedura za to.Neka i nasilnikov roditelj sjedi sa svojim djetetom na satu(i to je izvedivo)jer na kraju krajeva,dijete je odraz roditeljskog (ne)odgoja.Ne bi bilo ni naodmet tražiti pomoč liječnika školske medicine zaduženog za tu školu,jer ako radi svoj posao kako treba,može jaaako puno postići u zaštitu Vašeg djeteta.

[ljutko]

newbie je napisao:

Za pretpostaviti je kako roditelju djeteta iz prvog posta pravni savjet nije "čekajte godinu-dvije-pet dok vaše dijete nauči fizički se obraniti/uzvratiti"?

 

kakve li krive pretpostavke - potpuno krive - 100% krive!!!!

osim toga, pravni savjet ne postoji, pa je i odgovor nemoguce dobiti u "pravnoj formi".

 

tog malog nasilnika ne ce nitko dovesti u red i badava se truditi.

nadalje, svaka skola ima "svog" nasilnika (ili vise njih) i ako do sada takvi balavci nisu dovedeni u red, ne ce niti biti.

 

svi zivimo u drustvu koje je jako daleko od savrsenog, i u kojem se drzavnim sluzbenicima uopce ne da truditi s problemima pojedinaca i to zbog dva razloga: sigurno radno mjesto i vrlo mala placa. oslanjati se na njihov akciju je blago receno bedasto!!

 

netko je predlozio tuziti skolu. ma genijalna ideja ukoliko imate nacina dobiti presudu prije nego sto vase dijete zavrsi fakultet.

dijete iz ove teme ide u 6 razred, znaci jos je svega 2.5g u toj skoli. znade li tko nacina da presuda postane pravomocna u tom roku? (tuzbu treba predati zbog generacija koje dolaze ali ne i ocekivati da ce ona pomoci vasem djetetu)

 

problem treba rijesiti u roku odmah a ne cekati godinama.

rjesenje je jedino u samopomoci, a to je upis na borilacke vjestine i to na intenzivni trening 5 puta na tjedan.

nakon dva mjeseca takvog treninga i najsitnija curica ce znati izbjeci udarac, a imati ce precizan i bolan odgovor za nasilnika.

 

pogledajmo nase policajce koji su ipak najcesce u doticaju sa nasilnicima. sto radi policajac kada mu nasilnik zamahne sakom prema oku???

da li prvo pise kaznenu prijavu ili "sredi" nasilnika??

 

obrana je pravo i duznost svakog pojedinca. tko se ne zna zastiti sam, uvijek ce biti predmet maltretiranja

[felixx]

goga123 je napisao:

još nešto vezano uz ''štrajk''-ako se odlučite za tako nešto,i to,što nikako ne savjetujem,zajedno sa djetetom,postoji mogućnost da škola Vas prijavi jer dijete neopravdano ne prisustvuje nastavi,tj. jer djetetu ''ne dopuštate'' odlazak na nastavu,a znamo šta zakon kaže o osnovnom školovanju i koje su kazne za roditelja koji svjesno ne pušta u školu.Tada Vas možda neće pitati zašto je to tako,već će reći da Vi niste dobar roditelj

 

Mislim da nema tako hrabrog državnog službenika koji bi inzistirao na tužbi protiv roditelja u ovakvim okolnostima. To bi bilo u suprotnosti sa dobrobiti djeteta, da mora ići u školu i trpiti batine i ponižavanje?! Roditelj bi uvijek mogao opravdati svoj postupak traumom djeteta. Naprotiv, prije bih rekao da bi u takvom slučaju da roditelj pokrene medijski linč, taj 'tužitelj' ispao dežurni 'pedro' i bio smijenjen.

 

 

Slažem se sa ljutkom.

[newbie]

Charisma je napisao:

Tu mjeru škola vrlo lako izreče,ali ona ju sama ne može provesti u djelo. (...)

(...) govorim iz iskustva,kad smo mi pokušavali kao škola preselit nasilnike svim silama,pa nismo mogli...do sad...

 

Kad ured državne uprave, odnosno gradski ured bude obaviješten o izrečenoj mjeri preseljenja, temeljem istog zakona dužan je u roku od 7 dana odrediti školu u kojoj će biti nastavljeno školovanje, u pravilu u školu koja graniči sa upisnim područjem škole iz koje učenik seli.

 

Do srpnja 2008. (NN 87/08) nije bila zakonom precizno propisana takva obaveza.

Spomenuti se nalazi i u Legalisovoj zbirci propisa: ovdje

[Charisma]

Pa,to ja cijelo vrijeme pokušavam reći!Da škola izriče mjeru,ali da ga ona sama ne može preselit već to mora napravit gradski ured.Znači da još netko (uz)školu ne radi svoj posao kako bi trebalo.

[newbie]

A kako, u ovom konkretnom slučaju, gradski ured može nekoga seliti u drugu školu ako predhodno ravnatelj škole nije izrekao pedagošku mjeru preseljenja sukladno odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama???

 

Telekinezom ili????

[Charisma]

Mislim,sad se već osjećam bedasto!Pa kad bi svi radili svoj posao,izrekla bi se ta mjera(koju i roditelj može zahtijevati od škole,a škola ju je dužna donijeti jer mora postupiti po zakonu, ali ju drugi roditelj može žalbama osporavati i odgađati-i u školi i u nadležnom gradskom uredu).Sve je to lijepo napisano,ali nažalost u školstvu,kao i u svim institucijama nije sve onako kako bi trebalo biti i često praksa odstupa od teorije i zakona...

[newbie]

Roditelj tu mjeru može predložiti ako je tako predviđeno Statutom škole koju dijete pohađa.

Zakonom se takve stvari ne propisuju.

 

Svaka škola ima svoj statut, a nijanse se mogu razlikovati.

Ponegdje je među onima koji mjeru predlažu osim učitelja, stručnih suradnika, razrednog vijeća, učiteljskog vijeća i ravnatelja predviđeno i vijeće roditelja.

 

Žalbu, a prema spomenutom zakonu, na izrečenu mjeru preseljenja rješava osoba koja ju i izriče- ravnatelj.

 

Istina da se nerjetko zbiva situacija da praksa odstupa od zakona jer bi inače inspekcijske službe bile na kontinuiranom godišnjem odmoru.

 

U konkretnom slučaju problem jest taj što očito nitko od onih, koji su statutom dotične škole predviđeni, takvu mjeru predložio nije.

[ljutko]

ako nije tajna - imate li vi uopce djecu u skoli ili samo lamentirate

[newbie]

Samo 13 godina prakse na poslu s otkrivanjem tople vode oko isprika što sve "škola ne može napraviti" i samo četvero školaraca uzrasta raznijeh

[ljutko]

fino - dakle vi 13 god ispravljate krivu drinu (iako se slazem da ste u pravu)

 

poanta je - da li je vaznije osposobiti dijete za zivot (koji ce mu uvijek stavljati nekog idiota na put) ili cekati da sustav pocne provoditi zakonske odredbe

[newbie]

Iznimno je značajno dijete osposobiti za život.

Iznimno je značajno ga istraumatiziranog zaštiti daljnjih stresova.

Iznimno je značajno znati da dijete ima svoja prava koja se na svaki raspoloživi način mora realizirati.

Iznimno je značajno znati i da postoje zakonske obaveze roditelja.

Iznimno je značajno izgraditi stav kod tog istog djeteta da se, ono što ste nazvali sustavom, može natjerati da funkcionira. No, prvo iskoristivši raspoložive načine.

 

Pročitajte dva posta upitopostavljača pa locirajte u kojem grmu je zeko odspavao, tražeći odgovore na samo par pitanja:

 

1. Kojim tjednim intenzitetom su se time svih godina bavili pedagog, psiholog i defektolog, zajedno sa članovima razrednog vijeća i razrednikom, planirajući, neposrednim individualnim radom s djetetom i roditeljem, analizirajući postignuto i sl.?

2. Zašto je tek po prijavi roditelja djeteta koje je po n-ti put fizički napadnuto uključen czss naročito ako je obitelji već određen nadzor nad roditeljskom skrbi? Što je napravljeno tamo osim uzimanja iskaza? Kakve su mjere donesene s njihove strane?

3. Koliko je puta Učiteljsko vijeće primjenilo mjeru strogog ukora radi nasilničkog ponašanja prema drugim učenicima?

4. Razmatraju li mjeru preseljenja nasilnika u drugu školu? Ako ne, zašto? Prvi put, sasvim slučajno i nikad se prije nije dogodilo išta slično?

5. Zašto se, prema iskazu ovog roditelja, "dvije strane poziva" (bila to škola ili czss, svejedno) a tek nakon uključivanja pravobraniteljice za djecu?

 

Svaki odgovor, koji se čuje a glasi: raditi je teško, posla puno, današnje vrijeme takvo i... tu se ništa ne može- nije dovoljno dobar (a najčešće i zakonski neutemeljen).

[jaska]

Kad se dogodi nasilje u skoli jos se nesto moze pokrenuti, ali kad se nasilje dogodi izvan skole to je problem. Skola nece reagirati. Policija ce formalno napraviti zapisnik. Czss nece nista uciniti dok ne dobije dopis od policije. Sudovi su spori, a nasilnici slobodno šeću i vjerovatno smisljaju novu podvalu. Tako je u mom slucaju. Radi se o maloljetnicima. Mislim da je najbolje rjesenje nemoguce situacije razgovor sa svim sudionicima tuce, ali ne u privatnom aranzmanu nego da budemo svi pozvani od neke institucije: policije, czss... Kad se nasilje dogodi vasoj djeci osjecate se nemocni da zastitite svoje dijete. Nađete se u sistemu koji ne funkcionira. Kako pokrenuti stvari da se nasilje prekine? Ima li jos neko kome bi se mogla obratiti? Kazem to zato sto je nasilje ponovljeno 3 puta.

[jaska]

Bila sam u czss i oni nista ne znaju o tom slucaju. Policija me salje u sud da vidim je li postupak pokrenut, a ja se bojim za svoju djecu. Mogu li se obratiti pravobraniteljici i nesto pokrenuti da se slucaj rijesi? Ovako mi se cini da se nista ne rijesava. Moglo bi biti sve jednostavno kad bi bili pozvani roditelji i djeca za isti stol. Jos nesto, moja su djeca zrtve nasilnika i izivljavanja. Bojim se da ne bude gore. Da li je policija u slucaju nasilja duzna obavijestiti czss?

[nindy]

goga123 je napisao:

Budući da radim kao učiteljica,moj savjet bi vam bio da,ako ste u prilici,prebacite dijete u drugu školu.Po sličnim situacijama u mojoj školi mogu reći da se za žrtvu u takvim slučajevima malo napravi,a zlostavljač se izvuče ( jer je maloljetan,otac ''na položaju'' i slično) i nastavlja sa svojim maltretiranjem.

 

nisam stigla sve pročitat, već samo onako napreskokce. ali nisam mogla ne reagirat.

 

u vrijeme mog školovanja problematične su selili iz škole u školu pa nek se oni snalaze u novim sredinama.

 

tko će nam odgajat djecu ako prosvjetni radnici misle da je to normalno da se nasilnik izvuče jer mu je otac na položaju. znam da niste htjeli reći da je to 'normalno', ali rekli ste: u našoj sredini je to tako.

 

zašto se mediji trebaju uključivat da bi se nešto pokrenulo. osim toga, svi su već postali imuni i na medije. u redu. ali zar prosvjetni radnici ne misle da će i njihova djeca ili unučad odrastati u 'takvim ' uvjetima i da možda oni neće biti nasilnici i neće se moći snaći tamo gdje vlada zakon ulice ili zakon jačeg. ako se u školi šutke tolerira zakon jačeg, kakvo to društvo stvaramo.

[jaska]

Kada su nasilnika izbacili iz skole, mislila sam da je problem riješen. Nasilje se ponovilo nakon par godina,izvan škole. U školi su to dobro odradili, a da li se tako mogu rijesiti problemi? Ili da ostavimo to breme djeci da se oni sami nauce doslovno boriti kroz život?

[nindy]

naravno da moramo djeci prepustiti da se sami izbore za sebe i svoje zakone. naravno da podržavam treniranje borilačkih vještina, kao i svaki drugi sport, jer u zdravu tijelu zdrav duh. i sama sam vodila kćerku dok je bila mala na karate, ali ona nije htjela ići na karate. išla je na balet. a onaj tko ide na balet teško će se obranit od nasilnika. ne mogu i ne trebaju svi biti jednaki.

 

upravo zato je velika odgovornost na onima koji imaju mogućnosti utjecati na formiranje uvjeta u kojima živimo. velik porast nasilja među djecom nije slučajnost.

[newbie]

Obzirom da se nasilje nad vašim djetetom nije zbilo u školi, izostavljam obaveze škole prema Protokolu o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima koji datira još iz 2004.

 

Glede postupanja policije i czss-a, a obzirom da nije pretjerano poznato evo cijela procedura:

 

Policijske postaje, policijske uprave:

U slučaju prijave nasilja ili dojave o nasilju među djecom, koja je upućena od strane odgojno – obrazovne ustanove, domova za skrb o djeci, centra za socijalnu skrb, djeteta, njegovog roditelja, zakonskog zastupnika ili neke treće osobe, imenovana stručna osoba za koordiniranje aktivnosti vezanih uz problematiku nasilja među djecom i mladima u policijskoj postaji ili osoba koja je u slučaju njezine odsutnosti zamjenjuje, dužna je:

 

-žurno uputiti specijaliziranog policijskog službenika za maloljetničku delinkvenciju, a iznimno drugog policijskog službenika, radi poduzimanja nužnih i neodgodivih mjera i radnji, ako zbog okolnosti ne može postupati specijalizirani službenik, na mjesto događaja, utvrditi sve činjenice i okolnosti vezane uz prijavu, odnosno dojavu, te poduzeti sve potrebne radnje s ciljem pružanja pomoći žrtvi radi sprečavanja nastavljanja nasilja, kao i zdravstvenog zbrinjavanja žrtve;

-pribaviti podatke potrebne za razjašnjavanje slučaja, te utvrditi eventualno postojanje elemenata kažnjive radnje i identificirati počinitelja;

-u slučajevima intervencije policijskih djelatnika, kada se utvrdi postojanje osnovane sumnje da je počinjen prekršaj ili kazneno djelo, policijski djelatnici postupit će sukladno propisima iz svoje nadležnosti;

-provesti kriminalističku obradu maloljetnih počinitelja nasilja u nazočnosti roditelja ili zakonskih zastupnika, a u slučaju njihove nedostupnosti, u nazočnosti djelatnika službe socijalne skrbi;

-sukladno važećim propisima provesti žurne istražne radnje te, ovisno o okolnostima slučaja, podnijeti kaznenu prijavu nadležnom državnom odvjetniku za mladež, odnosno podnijeti zahtjev za pokretanjem prekršajnog postupka uz prijedlog za izricanje primjerenih zaštitih mjera;

-o zaprimljenoj prijavi, odnosno dojavi o nasilju među djecom i mladima obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb radi poduzimanja mjera obiteljsko-pravne zaštite;

-voditi odgovarajuće evidencije zaštićenih podataka o slučajevima prijave ili obavijesti o nasilju među djecom i mladima.

 

CZSS:

U slučaju prijave nasilja ili dojave o nasilju među djecom, koja je upućena od strane odgojno–obrazovne ustanove, domova za skrb o djeci, policije, državnog odvjetništva, djeteta, njegovog roditelja, zakonskog zastupnika ili neke treće osobe, imenovana stručna osoba za koordiniranje aktivnosti vezanih uz problematiku nasilja među djecom i mladima u centru za socijalnu skrb ili osoba koja je u slučaju njezine odsutnosti zamjenjuje, dužna je :

 

-po primitku prijave ili obavijesti žurno ispitati slučaj te pribaviti podatke o svim okolnostima, naročito o obliku, intenzitetu, težini i vremenskom trajanju nasilja, kao i sve podatke o obiteljskim i drugim prilikama djeteta koje je počinitelj nasilja;

-što žurnije pozvati roditelje ili zakonske zastupnike djeteta koje je počinilo nasilje i na primjeren način obaviti razgovor poradi stjecanja uvida u obiteljske i druge prilike djeteta, a tijekom razgovora nastojati doznati je li dijete bilo izvrgnuto bilo kojem obliku nasilja ili zanemarivanja u svojoj obitelji ili izvan nje;

-radi zaštite djetetovih prava i radi što žurnijeg otklanjanja uvjeta koji pridonose nasilnom ponašanju djeteta, izreći primjerene mjere obiteljskopravne zaštite;

-u slučaju sumnje na zlostavljanje ili zanemarivanje djeteta od strane roditelja ili zakonskih zastupnika, podnijeti prekršajne, odnosno kaznene prijave;

-upoznati roditelje, odnosno zakonske zastupnike djeteta počinitelja nasilja s neprihvatljivošću i štetnošću takvog ponašanja i izvijestiti ih o nadležnostima centra za socijalnu skrb za zaštitu prava i interesa djeteta;

-preporučiti i obvezati roditelje, odnosno zakonske zastupnike djeteta počinitelja nasilja na uključivanje u savjetovanje ili stručnu pomoć pri centru za socijalnu skrb ili pri drugoj odgovarajućoj ustanovi, odnosno njihovim službama i u slučaju potrebe obvezati ih na uključivanje djeteta u primjerene oblike psihosocijalne pomoći, te ih nadzirati u izvršavanju zadane obveze;

-redovito nadzirati preporučeno postupanje roditelja prema djetetu, te obaviti odgovarajuće provjere i izvide, kao i pratiti djetetovo ponašanje u odgojno-obrazovnoj ustanovi ili u drugoj sredini gdje boravi, a posebice pratiti je li dijete i dalje nasilno, kako bi se poduzele primjerene mjere obiteljskopravne zaštite djeteta;

-o svakoj zaprimljenoj prijavi, odnosno obavijesti o nasilju među djecom i mladima voditi odgovaruće evidencije zaštićenih podataka, te evidentirati i bilježiti svako postupanje centra za socijalnu skrb.

[newbie]

btw. da bude jasnije što se nasiljem među djecom prema istom Protokolu smatra:

Nasiljem među djecom i mladima smatra se svako namjerno fizičko ili psihičko nasilno ponašanje usmjereno prema djeci i mladima od strane njihovih vršnjaka učinjeno s ciljem povrjeđivanja, a koje se, neovisno o mjestu izvršenja, može razlikovati po obliku, težini, intenzitetu i vremenskom trajanju i koje uključuje ponavljanje istog obrasca i održava neravnopravan odnos snaga (jači protiv slabijih ili grupa protiv pojedinca).

 

Nasiljem među djecom i mladima smatra se osobito:

-namjerno uzrokovani fizički napad u bilo kojem obliku, primjerice udaranje, guranje, gađanje, šamaranje, čupanje, zaključavanje, napad različitim predmetima, pljuvanje i slično bez obzira da li je kod napadnutog djeteta nastupila tjelesna povreda,

-psihičko i emocionalno nasilje prouzročeno opetovanim ili trajnim negativnim postupcima od strane jednog djeteta ili više djece . Negativni postupci su: ogovaranje, nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje, zastrašivanje, izrugivanje, namjerno zanemarivanje i isključivanje iz skupine kojoj pripada ili isključivanje i zabranjivanje sudjelovanja u različitim aktivnostima s ciljem nanošenja patnje ili boli, širenje glasina s ciljem izolacije djeteta od ostalih učenika, oduzimanje stvari ili novaca, uništavanje ili oštećivanje djetetovih stvari, ponižavanje, naređivanje ili zahtijevanje poslušnosti ili na drugi način dovođenje djeteta u podređeni položaj, kao i sva druga ponašanja počinjena od djeteta i mlade osobe (unutar kojih i spolno uznemiravanje i zlostavljanje) kojima se drugom djetetu namjerno nanosi fizička i duševna bol ili sramota.

[jaska]

Moje dijete je tri puta zavrsilo na hitnoj radi istog nasilnika. Prva dva puta nismo podnijeli privatnu tuzbu kad su nam dali tu mogucnost. Sad je hitna po sluzbenoj duznosti morala prijaviti policiji. Nasilnika,izgleda, sve to zabavlja jer se sve vrti oko njega. Nakon desetak dana pitam u czss-u sto se poduzelo, a oni nemaju pojma. Koliko je sve to onda "žurno"? Kako to da se nigdje u zakonu ne spominje žrtva i kako njoj pružiti pomoc i zaštitu dok se slucaj "žurno" rješava?

[nindy]

visoko cijenim znanje, trud i savjete od newbie. ali roditelji bi trebali svoje slobodno vrijeme provoditi sa svojom djecom. majke bi sigurno rado ispekle kolač za svoje dijete ili napravile nešto drugo što dijete voli, a ne proučavali zakone, koji su ponekad (iskreno: često) samo slovo na papiru.

 

ako nitko drugi: škola, czss, policija i na kraju sudstvo,

ne mogu odraditi svoj dio posla kako treba, a to znači na vrijeme i po zakonu, onda je sav trud roditelja uzaludan.

 

osobno smatram da propuste koje čine roditelji (a čine ih svi, netko više, netko manje, a netko previše), škola i stručno osoblje mogu znatno popraviti, ako to žele i hoće. međutim, propuste koji se dešavaju u školi, policiji, czss-u, sudstvu, dakle kod stručnih službi i stručnog osoblja, roditelji teško mogu nadoknaditi.

 

kad netko od stručnog osoblja ne reagira na nasilje na vrijeme, onda bi trebao snositi posljedice isto kao liječnik koji nije na vrijeme pružio pomoć teško bolesnom pacijentu.

[newbie]

nindy je napisao:

kad netko od stručnog osoblja ne reagira na nasilje na vrijeme, onda bi trebao snositi posljedice isto kao liječnik koji nije na vrijeme pružio pomoć teško bolesnom pacijentu.

 

Nažalost, kad se ljudi nađu u takvoj situaciji (ne samo ovakvoj), što preostaje nego li... saznati?

Ni za primjer hipotetski spomenutog liječnika se možda ne bi saznalo da pacijent nije npr. umro ili imao posljedice kojih je kasnije svjesan on sam ili netko drugi upitavši se ne bi li što po tom pitanju trebalo napraviti, ne samo radi sebe već i ostalih kojima će se sutra dogoditi isto.

 

A zapravo, u cijeloj priči, dijete jedino precizno osjeća posljedice. Roditelji koji su mu najbliži, čak značajno manje.

 

Ako nitko ne reagira, jednom kasnije počnu pitanja zašto je dijete manje motivirano, zašto izbjegava odgovornosti, zašto se distancira, zašto ima nizak prag samopouzdanja, zašto počne prešućivati, zašto...

...i ostalih 10.000 zašto.

 

Istina, pri rođenju djeteta ili upisu u školu, nitko ne dobije na čitanje knjižicu "Što ako vam se dogodi...", iako se o ponekim segmentima i radi promidžba itd.

[jaska]

Kome mogu jos da se obratim da bi se nesto pokrenulo? Mislim da bi pojavljivanje u medijima još više ohrabrilo nasilnika. Njemu je to i potrebno; pažnja. Inace, djecak je imao tesko djetinjstvo i to je bio razlog zašto nismo privatno tužili. Moje dijete je bio veseo, otvoren i drustven dječak,a sada sve suprotno: tužan, zatvoren i bez prijatelja. Pokušavam da dokučim koji bi bio najbolji način da riješim problem. Rado bi im ispekla kolac ili pozvala na pizzu. Lijepa riječ željezna vrata otvara!

[Persevera]

Na roditelju je prvenstveno da zastiti svoje dijete. On je taj koji kao odrasla osoba treba biti upoznat sa funkcioniranjem drustva i njegovih represivnih mehanizama.

 

Ova tema izaziva brojne savjete koji proizlaze iz iskustava i svjetonazora diskutanata, a iz prilozenog se vidi da je nemoguce dati pragmatican pravni savjet.

Kao i slicne teme ona se odnosi na odgoj kao sustav i pojedinacni odgoj.

U njemu su akteri djeca zrtve i djeca napadaci, te je stoga vazno imati na umu da je nemoguce u djecjem svijetu stalno drzati mudrog odraslog. A najcesce su profesionalci zaduzeni za odgoj u nemogucnosti zstititi i dijete zrtvu i dijete napadaca.

 

Na legalisu su (u ovoj i sl.)raspravi ponudjena rjesenja ucenja borilackih vjestina. KOji su argumenti za borilaske vjestine? Upozorenje strahom. Slicno djeluju i represivni mehanizmi (ako nisu kombinirani s drugim metodama).

Znaci da ostajemo u istom registru - Maricu mlati Pero

pa je rjesenje da i Marica zna uzvratiti udarac.

 

Rjesenje je u strahu kojeg bi napadac (Pero) trebao osjetiti (trebao!) pa da ga strah podsjeti da bi bilo dobro da ne tuce Maricu.

Da li je Pero rijesio svoj problem? Nije! Jer napadac je i dalje nesretan, a cesto je bas strah uzrok da zeli strahom plasiti druge. O tome postoje tone knjiga, i tesko je ukratko ovdje rezimirati. Ali roditelj s malo vise iskustva zna da je i njegovo ili tudje dijete islo jako, jako, jako daleko u primjeni tog nasilnickog ponasanja najprije prema djecici u maloj skoli, pa sve dalje prema drugoj djeci, pa i odraslima, pa i u svojoj kuci, a NAJVISE prema samome sebi.

 

I zrtva ima svoju stranu. Ako ne reagira razvit ce patologiju zrtve.

 

S druge strane, dijete napadac treba paznju, pa je zato privlaci na neprilagodjene nacine (agresijom) i ono je takodjer vidjelo u siroj i blizoj okolini da se agresivnost tolerira.

 

Svakako oboma treba dati paznju, ali na razlicit nacin.

Buduci da ovdje nemamo sve te tete, nastvanike, socijalne radnike, policajce, koji trebaju reagirati i koje odgovoran roditelj treba podsjecati na njihovu obvezu reagiranja, zelim skrenuti paznju na metode koje idu u smislu jacanja

SVJESNOSTI razlicitih mehanizama ljudske (ah!)

prirode ali takodjer i empatije prema samom sebi i drugome.

Kod nekih ljudi ovaj je proces jos sacuvan, tj. u njihovim obiteljima im je prenesen na spontan nacin - pa je jos u svom "prirodnom" obliku. No najcesce su one obitelji, u kojima se neugodnim osjecajima stalno zatvaraju vrata i osjecaji se ne dovode u vezu sa svojim organiskim parom - potrebama.

Taj proces treba prolaziti dijete - zrtva, i njegov roditelj. Ali i ono drugo dijete treba nastojati obuhvatiti u tom procesu. No to je najtezi dio zadatka. A da ne govorimo o profesionalcima koji takodjer trebaju biti svjesni istoga kod sebe, e da bi uopce mogli pomoci djetetu.

 

 

Ove zamrle procese je na svu srecu moguce nauciti (postoje knjige, literatura...). No najvaznije je da se dijete ojaca. Da ono nauci cijeli niz vjestina koji ce mu itekako trebati u zivotu, a vec mu trebaju sada ili jucer. Djeca brzo uce. Mlada su i vitalnija pa znaju pronaci konkretna rjesenja puno brze nego odrasli. To je ono sto roditelj treba sam sebi ponavljati i ne odustati da svoje dijete pouci ali i zastiti.

Najbolja zastita je da svoje dijete nauci onome cemu nisu nauceni niti odrasli. Osim rada na "na unutra", ici redom kod drugog roditelja, kod direktora skole, nastavnika, Czss, policije, suda...

 

Ne-ostajanje u istoj sredini moze takodjer biti rjesenje. Ne kao bijeg. Ukuljuciti gornji proces ("osjecaji- potrebe" za sve aktere fiktivno, jer je to nemoguce izvesti u stvarnosti u vrlo toksicnim sredinama).

Pa onda pronaci bolju skolu, klub, aktivnost, na drugom mjestu... I to je pouka djetetu - ne moras trpiti, mozes birati.

[nindy]

[

newbie je napisao:

Ni za primjer hipotetski spomenutog liječnika se možda ne bi saznalo da pacijent nije npr. umro ili imao posljedice kojih je kasnije svjesan on sam ili netko drugi .

 

upravo sam to željela reći. reagiramo tek onda kad su posljedice tragično očite. a posljedice su iste i onda kada naizgled krivaca nema. neprepoznavanje krivaca možda si mogu dozvoliti ljudi neuki u području psihologije, socilogije, pedijatrije i sl., ali stručno osoblje nikako. oni sami moraju naprviti red među sobom.

 

od jaska:

Kome mogu jos da se obratim da bi se nesto pokrenulo? Mislim da bi pojavljivanje u medijima još više ohrabrilo nasilnika. Njemu je to i potrebno; pažnja. Inace, djecak je imao tesko djetinjstvo i to je bio razlog zašto nismo privatno tužili. Moje dijete je bio veseo, otvoren i drustven dječak,a sada sve suprotno: tužan, zatvoren i bez prijatelja. Pokušavam da dokučim koji bi bio najbolji način da riješim problem. Rado bi im ispekla kolac ili pozvala na pizzu. Lijepa riječ željezna vrata otvara!

 

nisam osoba koja se može pohvaliti empatijom, ali pokušat ću primjerom:

 

sredinom rata devedesetih u gradu u kojem su djeca išla u školu između uzbuna, a oružja je bilo u svim kućama, moju kćerku-tada 2.-3. osnovne svaki dan po završetku nastave čekao dječak iz četvrtog razreda i prijetio joj pištoljem. nitko nije znao da li je to pravi pištolj ili igračka. šta reći-bila sam paralizirana. učitelji u školi tvrde: oni ne mogu ništa. on je takav. osim toga on je iz ugledne obitelji (jedne od onih koji su u 90-tim postale ugledne). a naravno moja kćerka kao žensko morala je biti sama kriva , jer se ona navodno tom dječaku sviđa. bila sam doslovno mentalno paralizirana. moja majka - starica tada je morala naći snage i obaviti sve sama. dočekala je tog dječaka. prvu mu onako bapski zaprijetila, onda ga lijepo pozvala: ako se tebi ...... sviđa, dođi pa se poigraj s njom.

 

nikada joj više nije prijetio, a moju mamu je taj dječak još dugo s ulice glasno pozdravljao.

 

ovo šta navodim nemojte uzeti zdravo za gotovo. vi sami morate procjeniti o kakvoj se osobi radi. niti stručnjaci ne znaju kome od nasilnika se može pomoći, a kome ne. ovo je samo jedan od primjera, koji je možda slučajno dobro završio.

[jaska]

Hvala svima koji su odgovorili. Sad mi je jasno da od institucija ne mogu ocekivati pomoc. Nije nitko neljubazan, vise bi rekla da su nezainteresirani. Meni je ovo jako,jako vazno da se rijesi a svima ostalima i ne bas. ima puno nasilja medju maloljetnicima. Ne cudim se tome jer nasilnik koji je moje dijete tako divljacki oylijedio omiljen je medju vrsnjacima... a to je njima najvaznije...

[newbie]

jaska je napisao:

Sad mi je jasno da od institucija ne mogu ocekivati pomoc. Nije nitko neljubazan, vise bi rekla da su nezainteresirani.

Nažalost, ukoliko se svi pomire s time da "nezainteresirani" imaju priliku i pravo biti nezainteresirani, ni korak naprijed se neće dogoditi.

A nezaineresiranost ne spada u opis poslova...