Kako rade javni bilježnici

[KronicnaStranka]

Kao i, vjerujem, velika većina građana povremeno meni bliske osobe i ja osobno imamo posla s javnim bilježnicima. Na otvaranje ove teme ponukalo me ono što sam danas doživio kod jednog (tj. jedne, ali uopće nije bitno) od njih.

 

No, prije toga jedan mali uvod.

 

Pri svojim prvim susretima s javnim bilježnicima (koji su uvedeni negdje devedesetih godina), stekao sam dojam da se radi o turbopicajzlama koje bolesno paze na svaki, i najmanji, detalj onoga što rade. U to su doba uglavnom radili ovjere prijepisa, ugovora i slične stvari i bilo mi je čudno kako pažljivo rade tako – na prvi pogled - jednostavne administrativne stvari.

 

Bili su, dakle, točno onakvi kakvi i trebaju biti oni koji su po definiciji profesije osobe od najvećeg mogućeg povjerenja za svoje stranke, ali i državu.

 

No, moja novija iskustva sve su lošija i lošija. U međuvremenu su bilježnici dobili i vrlo odgovorne poslove ovrha i nasljedstva, i to stvari čini još mnogo gorima.

 

Čini mi se da su i razlozi za to prilično očigledni. U početku su javni bilježnici radili svoj posao osobno, eventualno su imali jednog-dva zaposlena pomoćnika. Budući da je javnobilježnički posao uglavnom dosta unosan, mnogo njih je proširilo biznis, preraslo u veće urede, takoreći i čitava mala poduzeća s 10 i više zaposlenih. Najveći dio tih “jednostavnih” poslova preuzeli su njihovi pomoćnici, koji često za to nisu dovoljno osposobljeni, a da "gazde" toga nisu svjesni.

 

Posljedica je da su sami javni bilježnici prestali biti to što jesu i počeli su raditi posao za koji se (dobar) dio njih uopće nije pokazao sposobnim – postali su menadžeri. (I inače pedantni ljudi u pravilu nisu dobri menadžeri, opisivati razloge ovdje bi nas odvelo predaleko.) I to takvi menadžeri koji vjerojatno nisu, na primjer, niti čuli za nešto što se zove “upravljanje kvalitetom”.

 

Oni mlađi, koji tek počinju i rade sami, čine mi se nedovoljno iskusni i zato nedovoljno osposobljeni za složenije postupke kao što su ostavinski.

 

Da ovo ne bi ispalo općenito naklapanje, moram napomenuti da sam o nekima od tih iskustava pisao sam na drugim temama, a bilo je i primjedbi drugih forumaša. Neću se ovdje ponavljati, spomenut ću samo najdrastičniji slučaj kad sam dobio rješenje o nasljeđivanju kojega izreka baš nikakve veze nema sa osnovom i predmetom nasljeđivanja, a u kojem sam, da stvar bude maksimalno jednostavna, bio jedini nasljednik.

 

Budući da se ti propusti ponavljaju, odlučio sam otvoriti posebnu temu.

 

A sad na povod ovom postu.

 

Danas sam u jednom JB uredu podnio prigovor na jednu ovrhicu – ništa veliko, standardni (prometni) grijesi koji mi se zalome tu i tamo.

 

Predajem 4 primjerka, kako se i traži, i prilažem 5. primjerak da na njega dobijem žig – potvrdu o predaji.

 

“Djelatnik” (kojega status ne znam), mi vraća 5. primjerak kao suvišan, udara i ispunjava žigove na preostala 4 primjerka, kopira na fotokopirki jedan od tih primjeraka i daje mi tu kopiju.

 

Radi se o običnoj, neovjerenoj (!) kopiji na kojoj je – ponavljam – i žig o predaji kopiran, nije original.

 

Odbijam to primiti kao dokaz o predaji prigovora. On odlazi kod JB (ili starije kolegice, ne znam) po savjet, vraća se, uzima moj 5. primjerak, udara žig, potpisuje.

 

Netko će reći da sam veći picajzl od javnog bilježnika. Jesam, jer me pravosuđe tako naučilo.

 

Prije 8 godina isto sam podnio, pravovremeni i valjani, prigovor na jednu ovrhu. Međutim, ovrha je nastavljena. Na moj upit sutkinja izjavljuje da prigovor uopće nisam niti podnio! Budući da jesam, i da sam za to imao valjani (!!!) dokaz o predaji, ovrha – na kraju – nije provedena.

 

Bi li gornja kopija u jednom takvom slučaju vrijedila kao dokaz da sam prigovor predao? Možda i bi, ali isključivo dobrom voljom nadležnog suca, ali mislim da ne i silom zakona.

 

Mogu prihvatiti da bi na opisani način mogao postupiti svaki “obični” čovjek, pa i “obični” činovnik – ali nikako ne i javni bilježnik. Jer, po čemu je on onda javni bilježnik, osim po tarifi?

 

I još nešto - u istom sam uredu predao jedan takav prigovor i jednom ranije. I sve je bilo "po pravilu službe".

[marija_1495]

Čini se da su postali unosne manufakture, sa zaposlenim galijotima koji i ne moraju biti stručni, pedantni...

Razlog je tome srozavanju struke valjda to što se osjećaju presigurni, nema nekih sankcija kojima mogu podlijegati, jer i njihove su odgovornosti minimalne, a naknade za posao koji je postao čisto mehanički znatne. Tu je diskrepancija.

[Floki]

Potpuno si u pravu što si zatražio original prijemni pečat i podržavam te u tome

[marija_1495]

Sigurno je sigurno

A uistinu ne mogu shvatiti, zar je bilo teško lupiti taj pečat iz prve ili ikako riskantno, pa se zbog toga morao savjetovati?!?

[KronicnaStranka]

Javni bilježnik (tj. javna bilježnica, ali nije bitno) objavila oglas u NN o postupku koji se kod nje(ga), kao sudskog povjerenika vodi.

 

Ima e-mail adresu objavljenu na stranicama Komore.

 

Šaljem mail u vezi objavljenog oglasa s određenim, vrlo jednostavnim, upitom na koji se može odgovoriti sa dvije-tri riječi. A u pitanju je nasljedstvo (ne za mene, ali ipak - za nekoga). Odgovora nema.

 

Zovem telefonom, molim da pogleda mailove jer je presloženo za telefonsko objašnjavanje (brojevi predmeta itd.). Odmah provjerava i kaže, ništa nije stiglo elektronskom poštom (moš mislit).

 

Pitam, koristi li uopće e-mail? Da! Molim da mi kaže točnu e-mail adresu. Sriče upravo onu sa stranica Komore. Šaljem još jedanput.

 

Odgovora nema.

 

Šta da joj radim? Da šaljem običnu poštu (koja "neće stići") ili da putujem 60km tamo i natrag i još pokorno odsjedim 1 sat u čekaonici ako naletim na kakvu raspravu u toku, pa izgubim radni dan da bih dobio odgovor od "njezinog veličanstva"?

 

Jednom sam se na postupak bilježnika požalio njihovoj Komori. Nakon 6 mjeseci nikakvog odziva. Imaju li javni bilježnici ikakve obaveze u pogledu kvalitete svoga rada??

 

Dodatni je biser da se u oglasu u NN navodi samo ime javnog bilježnika, a ne i adresa. Tko treba, neka traži. Zašto bi jednostavno kad može komplicirano?

[notarica]

KronicnaStranka je napisao:

A u pitanju je nasljedstvo (ne za mene, ali ipak - za nekoga).

 

Budući da je ostavinski postupak tajan, pravo uvida imaju samo nasljednici, zapisovnici i eventualno osobe koje dokažu pravni interes (npr. vjerovnici, osobe koje tvrde da imaju prava iz ostavine...).

Ako niste ništa od navedenog, niti imate punomoć neke od tih osoba, jb ne bi smio dati nikakve podatke. A pogotovo ne putem nepouzdanog mail-a, kad se ne može sa sigurnošću znati tko je s druge strane.

 

Predlažem da se osoba koja ima pitanja ili interesa u oglasu neposredno ili putem pošte obrati jb. Pisani i potpisani trag je uvijek najbolji.

[KronicnaStranka]

Mislim da je pitanje pristojnosti da se odgovori, pa makar i ovako kako si napisala. A kad je riječ o javnoj instituciji (a javni bilježnik je valjda javni), onda se radi i o obavezi, naročito ako osoba koja se obraća navodi da ima podatke koje je institucija dužna pribaviti.

 

U konkretnom slučaju sam htio dostaviti podatke o ostavini, a ne učestvovati u postupku, a moj pravni interes je neposredno vidljiv iz z.k. izvadaka, tj. da je osoba bila suvlasnik nekretnina na kojima sam i ja suvlasnik, pa sam zainteresiran za sređivanje z.k. stanja.

 

Pribavljanje podataka o ostavini je dužnost (i) bilježnika koji postupak vodi.

 

Moj upit se, uz odgovarajuće obrazloženje, svodio samo na to da li je postupak još u toku kod bilježnika ili ne. Taj podatak je jednako javan koliko je javan i oglas u NN da se postupak uopće vodi. Ili je i podatak o stanju postupka tajan, pa se tajno objavljuje u NN?

 

Nadalje, u mojem e-mailu je navedena i moja adresa u stvarnom svijetu.

 

A što se tiče tajnosti: nakon što se rješenje o nasljeđivanju provede u z.k., može se kopija dobiti iz zbirke isprava. Pa sad, igramo se tajnosti ili ...?

 

Malo off topic:

 

Određeni komunalci traže da se za prebacivanje priključka sa pokojnika na nasljednika dostavi, ni više ni manje, nego rješenje o nasljeđivanju. Onda to može kod njih vidjeti cijela administracija, pa recimo dilati informacije o tome koliko imaš umjetnina, navedenih u rješenju, u stanu. Toliko, opet, o tajnosti.

 

Slažem se da ostavinski postupak treba biti tajan, ali...

[notarica]

Tajnost postupka traje do pravomoćnosti.

Tako da je normalno da z.k., komunalci, banke, MUP .... mogu ne samo vidjeti, već i provoditi rješenje o nasljeđivanju. To je i svrha pravomoćnog rješenja.

 

A što se tiče nepristojnosti, nek se javi onaj tko nije doživio nepristojnost od: jb ili odvjetnika ili poštara ili doktora ili upravnog referenta ili carinika ili pekara, ili susjeda,... ili na kraju krajeva od svoje vlastite stranke.

Ili od informatičara operatera koji nije dobro podesio komp, pa ti ne dolaze mailovi?

 

P.S. Kronični, onda imaš pravni interes. Lijepo zaljepi marku na kuvertu. Najsigurniji i najstariji način.

I pohvala na građanskoj inicijativi i korektnosti. Mnogi samo vele: Ne bi se štel mešati...

[KronicnaStranka]

Tajnost određene vrste osobnih podataka, pa i podataka o imovini, je potrebna i načelno zagarantirana bez obzira na tajnost u fazama ostavinskog postupka (recimo o novcu na štednoj knjižici kod te-i-te banke). Dakle, svi navedeni bi trebali moći vidjeti samo one dijelove rješenja o nasljeđivanju koji ih se izravno tiču (nešto kao izvadak). To nije samo moje mišljenje, nego je jedan sudac Vrhovnog suda u penziji svojevremeno to opširno i temeljito obrazložio u novinama. U praksi - neprovedivo, jer se zakoni i propisi izgleda ne pišu za (suvremenu) praksu.

 

 

Ovo je pravni portal, a tema je o javnim bilježnicima, pa ne mogu tu pisati (nažalost!) npr. o informatičarima. A bilo bi i preopširno (Za one koje zanima: http://www.sampioni.com/hr/zasto_sampioni.htm . Staro i neosvježeno, ali još uvijek aktualno).

 

Ako je kriv informatičar jer je pogrešno podesio, bilježnik bi ipak trebao uočiti da nema poruka pa uhvatiti dotičnog fušera za j... Ali odgovornost je ipak bilježnikova.

 

U konkretnom slučaju se ne radi samo o pristojnosti, nego o obavezi bilježnika da iskoristi izvor informacija o imovini ostavitelja.

 

Markica na kovertu bu išla, ali ju može zalijepiti i svaki onaj koji može poslati e-mail. Nije bitno odakle i kako dolazi pitanje, već na koju adresu ide odgovor.

 

(I nemoj moje kritike shvatiti osobno )

[notarica]

Pa kaj bi shvaćala osobno?

Da ti meni pišeš, ja bi ti mam odgovorila!

[KronicnaStranka]

Evo, ja zalijepio marku, kraj je drugog tjedna otkako sam poslao pismo dobrim starim snail mailom, a od cijenjene gospođe javne bilježnice ni zuc.

 

Kako ćeš sad braniti čast svoje profesije, Notarice, ha?

 

Znam ja da bi ti meni odmah odgovorila da ti pišem, i to bi jako ublažilo moje duševne boli zbog ovog okrutnog ignoriranja, ali šta mi to vrijedi kad ne bi rješilo moj (pravni) problem?

[larix]

U svakom žitu ima kukolja i baš sam našla jednog.

 

Ukratko, brat i ja smo ostali bez mame, naslijedili smo stan koji smo odlučili prodati. Pošto brat radi u inozemstvu otišli smo javnom bilježniku po (sve moguće) punomoći.

 

Dobili smo punomoć za prodaju nekretnine i punomoć za ostavinsku raspravu. Dobro bi mi tada došla i punomoć za podizanje novaca iz mirovinskog i banke (digla sam svoju polovicu), ali ne i bratovu. Vratila sam se do jb-a i pitala zašto nam nije dala sve punomoći kako smo je tražili. Vrata ureda su bila otvorena, a kako se razgovor počeo razvijati brzo ih je zatvorila.

 

Nisam znala, a očito nije ni ona ili je znala a pravila se blesava, da gruntovnica odmah po ostavinskoj raspravi uknjižuje promjenu.

 

Pitala sam je kako ću prodati stan, ako nemam „čiste“ papire. Rekla je da to nije važno. Kada nađem kupca neka dođem s kupcem do nje, pa će ona jamčiti da su papiri čisti.

 

Tko je tu lud, tko zbunjen, a tko notmalan? U agenciji za promet nekretnina tražili su čiste papire za sklapanje ugovora.

 

Da ne dužim. Stan je prodan preko agencije. Ugovor o kupoprodaji je kupac kod drugog javnog bilježnika platio 4000kn. Dakle, u tom grmu leži zec. Htjela je vodu usmjeriti na svoj mlin. Jadno, izgubili smo mamu, a ispada da je ona tu situaciju htjela iskoristiti.

 

Eto, ono što znam je da ću njenu „butigu“ zaobilaziti u širokom luku. Sram je bilo.

 

[Željac047]

Nažalost, nije jedina, dosta ih je takvih...

[larix]

Nažalost, nije jedina, dosta ih je takvih...

 

sad se pitam zašto se uopće čudim svemu tome.

da li je netko reagirao na takvo ponšanje?

[Željac047]

sad se pitam zašto se uopće čudim svemu tome.

da li je netko reagirao na takvo ponšanje?

 

Ja sam se jednom radi propusta jednog od javnih bilježnika..... Ostavinski postupak, sačinjen i potpisan zapisnik, a nije bila sastavljena i potpisana zapisnička izjava, koja je trebala biti temelj tog zapisnika i donošenja rješenja.... žalio, naravno, žalba usvojena i rješenje temeljem tog zapisnika ,od strane suda, poništeno...

 

Pošto to nije bio jedini propust u radu tog javnog bilježnika (bilježnice) uputio sam dopis Hrvatskoj javnobilježničkoj komori sa svim dokazima, ali odgovor na isti nikad nisam dobio, a pošto je taj bilježnik svoj ured premjestio iz jednog u drugi grad više nisam imao interesa da dalje istražujem što je bilo sa tim mojim dopisom...

[DenisV]

da li na ugovoru prodavatelj može ovjeriti svoj potpis kod jednog javnog bilježnika a kupac kod drugog?

[galea_]

Dana 07. 04. 2022. u 12:24, DenisV je napisao:

da li na ugovoru prodavatelj može ovjeriti svoj potpis kod jednog javnog bilježnika a kupac kod drugog?

Da.