Natječaj - 1.000,00 kn nagrade

[Bobic]

Znanje je moć. Ukoliko građani Republike Hrvatske imaju moć da utječu na svoju sudbinu i sudbinu Republike Hrvatske, imati će znanje da odgovore na slijedeće pitanje;

 

Koje je kazneno djelo građanin RH trebao prijaviti i kome, da ne bi bio osuđenik Općinskog suda u Bjelovaru.

 

Rješenje treba objaviti na news grupi: hr.fido.pravo na post: “Natječaj - 1.000,00 kn nagrade” ili direktno na moj e-mail. Garantiram isplatu nagrade.

 

Na kraju teksta citiran je uvodni dio presude i njena izreka. Izmijenjeni su jedino podaci o osuđeniku i radnom mjestu, što je nebitno za rješenje problema.

 

Pravila natječaja:

1. Navesti članak i opis kaznenog djela iz Kaznenog zakona Republike Hrvatske kojeg treba prijaviti.

2. Pravo učešća imaju svi građani - ovo je pitanje iz elementarne logike dok neznanje prava ne ispričava.

3. Specijalna nagrada

a) za one koji odgonetnu - izbjegavanje vlastitog suđenja za djelo iz ove presude

b) za one koji ne odgonetnu - iščekivanje poštara s tužbom za djelo iz ove presude

4. Zabranjeno je dogovaranje s sucem.

5. Zabranjeno je dogovaranje s drugostupanjskim sudom. To će biti pitanje za 2.000,00 kuna.

6. Zabranjeno je dogovaranje s državnim odvjetnicima. Presuda je nastala prepisivanjem njihovog optužnog prijedloga.

7. Natječaj je otvoren do njegovog rješenja a najdulje godinu dana koliko ću još imati novaca za sudske troškove.

8. Kako se nećemo se igrati zabranjeno je pogađanje što je sud htio reći. Sudski posao je ozbiljan posao da bi se pogađali.

9. Dopušteno je na Općinskom sudu u Bjelovaru izvršiti uvid u presudu dok ću na zahtjev dostaviti njen scan putem e-maila.

Za prepoznavanje kaznenog djela možete koristiti iz izreke presude slijedeće riječi:

- kazneno djelo je “teško” a kako ćete ga izvagati, Vaš problem. Vježbajte.

- kazneno djelo je “navedeno” pa samo pročitajte to što je navedeno,

- počinitelj kojeg je trebalo prijaviti ima ime, prezime ili nadimak: “Eventualni”. Naravno, neka Vas ne zbuni malo slovo u izreci presude, ali svi znamo da nema kaznenog djela bez počinitelja. Prema tome to nije “možda ga bilo, možda ga nije bilo” počinitelj, već može jedino biti znak njegovog prepoznavanja.

- možda ih je bilo više a svima je ime, prezime ili nadimak: “Eventualni”

- za prepoznavanja kaznenog djela opisanog riječima “nestanak novca” možete koristiti samo kaznene zakone iz 20. ili 21. stoljeća, svejedno. Za sada je općeprihvaćena pretpostavka da u ovoj presudi “pojavljivanje novca u ruci osobe zadužene da ga čuva i spremi u trezor” nije uzeto za razlog kažnjavanja. Obavezno imajte na umu da se ne radi se o krađi, pronevjeri, posluzi i pokušajima ovih djela jer njima nitko ne namjerava da novac nestane. Baš suprotno, da se zatekne u drugom džepu. A bez namjere nema kaznenog djela.

- u obrazloženju presude također postoje riječi koje će Vas uputiti na rješenje. Radi se o kaznenom djelu “o kojem se moglo pričati”. U odgovoru slobodno navedite što Vam je prijatelj ili prijateljica rekla da se priča a da to nije ispričano u izreci osuđujuće presude.

- da vidimo što još prvostupanjski sud pouzdano zna o ovom kaznenom djela zbog čije se sumnje u njegovo postojanje kažnjava za njegovo neprijavljivanje:

“upućuje na sumnju da se u konkretnom slučaju moglo govoriti i o kaznenom djelu ..”

“Nema sumnje da takav kvalificirani oblik pronevjere na koji se osnovano moglo posumnjati ...”

“Teže kazneno djelo predstavlja i kvalificirani oblik utaje iz čl. 220. st. 4. Kaznenog zakona, o kojem bi se također pod određenim pretpostavkama moglo govoriti”

 

Napomena: neka Vas ne zbuni to što u Kaznenom zakonu RH piše da se MORA ZNATI O KOJEM SE DJELU RADI, DA BI SE ZA NEPRIJAVLJIVANJE KAZNILO. Valja ne sumnjate u sumnju Suda?

 

Ovom prigodom zahvaljujem se gospođi Mariji Gašparić iz Koprivnice na njenom veličanstvenom doprinosu otkrivanju ovog kaznenog djela za razliku od materijalističke Policije koja NIŠTA OZBILJNOG nije pronašla. Iskreno se nadam da će svojom magičnom moći da rukom dodirujući novac koji joj u Koprivnicu donose njeni klijenti, kasnije svjedoci na sudu o događajima koje im ispričala, koji novac zatim nestane pa se onda pojavi u ruci njenog klijenta i dalje pomagati Općinskom sudu u Bjelovaru na otkrivanju počinitelja nazvan “Eventualni”. Toliko je skromna, da svoje vizije kaznenih djela, mjesta na kojima njeni klijenti pronalaze novac koji nestaje, ne prenosi na sudu osobno kao vjerodostojan svjedok već putem svog klijenta, kao u ovom slučaju vjerodostojnog svjedoka gsp. M. T. iz Đurđevca, koji je kao glavni i jedini svjedok optužbe pravilno prepoznao njenu viziju izraženu riječima, citiram gosp. M. T. “da se novac sprema u ženske gaće”. Ovog svjedoka Općinskog suda u Bjelovaru jedino je zbunio odlazak blagajnice G. M. na porodiljni dopust. Ali nakon što se ponovno konzultirao sa Marijom Gašparić o “ženi crne kose i debelih nogu” koja čini da novac nestaje a zatim pojavljuje u njegovim rukama, pravilno je zaključio da se ne radi o jednoj ženi već o dvije žene. Blagajnici, gospođi M. F. P. koja ima crnu kosu i blagajnici gospođi M. P. koja ima debele noge.

Kako blagajnica M. P. i dalje uporno poriče da ima debele noge, molim sve osobe koje čitaju ovaj natječaj da ukoliko otkriju ženu crne kose i debelih nogu da pod hitno obavijeste nadležni sud radi identifikacije počinitelja zvanog “Eventualni”. Nije isključena niti mogućnost da muški član blagajne nosi ženske gaće i da ima debele noge. Za jednog znam. Ne za gaće! Za noge, naravno.

Da li zbog skromnosti gospođe Marije Gašparić, vidovnjakinje i kriminalističke istražiteljice u svom računu ili je samo zato što je sudska daktilografkinja bila premorena, prikaz načina kako je svjedok optužbe prenio predskazanja proročice u sudsku raspravu pa time dijelom i u presudu o gotovo svakodnevnom nestajanju novca i mjestima gdje nestaje a zatim se pojavljuje (iza radijatora u ženskom WC - dokaz: “jer tamo nije bilo paučine” - iskaz svjedoka M. T., “nalazi se na prozoru”, “sprema se u ženske gaće” itd. - dokaz: iskaz Marije Gašparić i njenog klijenta - svjedoka optužbe M.T.) nije u cijelosti u sudskom zapisniku, osim ovog predzadnjeg iskaza na kojem se zasniva odluka, jer je sutkinja ovog suda odbila da o tome primi iskaz drugog svjedoka ili da to komentira u presudi. U svakom slučaju uvid u dokumentaciju može se izvršiti u tvrci u kojoj radim ili provjeriti razgovorom s prolaznicima u Đurđevcu.

 

A sada sadržaj presude Općinskog suda u Bjelovaru, br. K-129/02-22 od 21.10. 2002.g.

--------

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Sandri Hančić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Tamare Barbir, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NN, a zbog kaznenog djela iz čl. 300. st. 2. Kaznenog zakona, povodom optužnog prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj K-DO-69/01 od 3. travnja 2002. godine, nakon održane i dovršene, usmene, glavne i javne rasprave, u nazočnosti okrivljenika, branitelja (nap. obrisana je oznaka odvjetnika), odvjetnika iz Bjelovara, te zamjenice ODO-a u Bjelovaru, Mirjane Vukorepa-Ferenčak, dana 21. listopada 2002. godine,

presudio je

OKRIVLJENIK NN

kriv je

 

što je dana 22. travnja 1999. godine kao (ovdje je navedena poslovna jedinica u Bjelovaru) saznavši od voditeljica odjela gotovinskog prometa i odjela zajedničkih poslova Poslovnice Đurđevac da je na jednoj od blagajni gotovinskog platnog prometa nestao novac u iznosu od 44.000,00 kuna u apoenima od 1.000,00 kuna, a koji novac je nekoliko sati nakon toga pronađen u zgradi poslovnice u prostoru prema spremištu na podestu prozora, nije o tome izvjestio djelatnike policije kako bi se provela kriminalistička obrada i utvrdili tragovi, pa time otkrio i eventualni počinitelj navedenog teškog kaznenog djela,

 

dakle, kao odgovorna osoba nije prijavio počinitelje težeg kaznenog djela za koje je saznao obavljajući svoju dužnost, a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili prijedlogu,

 

čime je počinio djelo protiv pravosuđa - neprijavljivanje počinjenja kaznenog djela, označeno u čl. 300. st. 2 Kaznenog zakona, a kažnjivo po odredbi čl. 300. st. 1. Kaznenog zakona,

 

te mu se na temelju odredbe čl. 300. st. 1. Kaznenog zakona

 

izriče

 

NOVČANA KAZNA u visini od 20 (dvadeset), dnevnih dohodaka okrivljenika, a visina jednog dnevnog dohotka okrivljenika utvrđena je u iznosu 300,00 (tristo) kuna, koju novčanu kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.

Ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u navedenom roku, sud će je zamijeniti kaznom zatvora, tako da će jedan dnevni dohodak novčane kazne zamijeniti jednim danom kazne zatvora, na temelju odredbe čl. 52. Kaznenog zakona.

Na temelju odredbe čl. 122. st. 1. u svezi čl. 119. st. 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku, okrivljenik je dužan sudu naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 77,00 kuna, te s naslova paušala iznos od 200,00 KN.

---------

Radi pravne pomoći u ovakvim slučajevima molim Vas da mi date odgovor, a nagrada slijedi.

Damir Bobić, Bjelovar damir.bobic@bj.htnet.hr

 

Napomena: Ovakva je presuda prvi put u mom životu pokazala da se sudske odluke mogu zasnovati na proricanju i vizijama osoba koje se profesionalno bave proricanjem sudbine. Općinski sud u Bjelovaru prihvatio je istinitom priču klijenta vidovnjakinje Marije Gašparić iz Koprivnice, do sredine 1999.g. šefa blagajne M. T. iz Đurđevca da novci nestaju i da ih pronalazi njen klijent, do tada zadužen da uredno na kraju dana odlaže “nestali” novac u trezor. Klijenta koji je u svoj svojoj vjeri u predskazanja Marije Gašparić, doslovno držeći novac u ruci, istovremeno prstom pokazivao na ženu “crne kose” i ženu “debelih nogu” koje kradu novac koji je držao u ruci. Po saznanju poslodavca za ponašanje M.T. isti je smijenjen i ovu priču o “ženi debelih nogu i crne kose koja stalno krade novce” nikada nitko nije prihvatio za ozbiljno. Niti policija nije vjerovala u proročanstava Marije Gašparić (koja jeste bila obaviještena i jeste provela obradu ovog “slučaja” ali ne isti dan). Na zadovoljstvo poslodavca, žene i muškarci svih boja kose i debljine nogu i dalje uredno i svakodnevno “kradu” novce, spremajući ga na podest prozora, iza radijatora, u ženske gaće sve prema viziji Marije Gašaprić čije će vizije uporno pronositi njen klijent. Pa tako i na sudu, svjedočeći o istinitosti njenih vizija.

Tri godine poslije i to 2002.g. na Općinskom sudu u Bjelovaru, pokrenut je kazneni postupak za neprijavljivanje djela, za kojeg je sutkinja koja je izrekla osuđujuću presudu napisala da ne zna koje kazneno djelo je trebalo prijaviti (riječima: moglo se govoriti o kaznim djelima (dakle, o djelu se nije niti govorilo a kamoli štogod napisalo), eventualni počinitelj (ne zna da li ga je bilo), počinjeno je nešto što nije znala opisati a to je morao biti opisano u Kaznenom zakonu međutim jedino što “zna” ili bolje reći osjeća, to da je bilo “teško” itd.)

Odluka prvostupanjskog suda mora biti valjana da bi se kao valjana potvrdila od višeg - Županijskog suda. Svako tumačenje nakon pisanja prvostupanjske odluke o tome na što je mislila sutkinja prvostupanjskog suda kada je pisala o “eventualnom počinitelju”, “o kaznim djelima o kojima se moglo pričati”, ili što nije napisala o kojem kaznenom djelu se radi, ne može promijeniti tu odluku. Bilo kakvo naknadno dopisivanje i prepravljanje sudskih odluka neprihvatljivo je za civilizirano društvo. Između ostalog, time su gubi pravo na žalbu, višestupanjsko odlučivanje o nečemu što bi se naknadno napisalo.

Za razmišljanje je to što je dvoje zaposlenika ove PJ u Bjelovaru u posljednjih godinu dana osuđeno od iste sutkinje, jedan za “neprijavljivanje” iz ove presude nepoznatog djela, drugi i to potpisnik ovog dopisa za izraženo mišljenje u postupku obrane u parnici za mišljenje da duševno zdrava osoba ne može godinama vršiti nasilje nad njemu podređenim ženama - radnicama, lažno svjedočiti pred sudom, i k tome krivotvoriti službenu dokumentaciju a ponovno samo nekoliko dana nakon što mu Sud dao za pravo da se osjeća uvrijeđen, itd. Inače taj uzorni građanin je stečajni upravitelj, a kada obavljate neku dužnost za Sud, onda lažno ne svjedočite, ne krivotvorite službenu dokumentaciju, ne vršite nasilje nad ženama. Po stavu Županijskog suda u Bjelovaru, ovaj opis kaznenih djela stečajnog upravitelja, citiram presudu Kž-245/03-2 od 23.10.2003.g.: “ispušta se” iz presude.

Po potpisniku ovog dopisa prije nekoliko godina sačinjena je kaznena prijava zbog korupcije u pravosuđu. O kaznenoj prijavi nije odlučeno niti u jednoj pojedinačnoj stavci (krivotvorenja izjava više svjedoka po Županijskom sucu, dosuđivanje novca za nepostojeće osobe, izmišljanje nepostojećeg medicinskog nalaza i mišljenja i desetak drugih sličnih kaznenih djela sve radi milijun i pol kuna). Sve u jednom predmetu. Sudac koji je opisan riječima lažljivac, krivotvoritelj itd. nije podnio tužbu za uvredu ili klevetu. Nije niti Državno odvjetništvo u ime RH za uvredu državnog službenika. Jer to nitko javno ne može osporiti. I kako bi to izgledalo u sudnici, da pred novinarima Županijski sudac objašnjava zašto u svojim presudama krivotvori izjave svjedoka, zašto u istoj parnici sudi i kao Općinski sudac i Županijski sudac, potvrđuje vlastitu odluku o dosudi novca nepoznatim osobama, itd. sve sa nabrajanjem na još jednom listu papira.

U ovom trenutku vodi se i treći kazneni postupak pred ovim sudom i nećete vjerovati, za isto djelo za koju je već izrečena kazna (isto mišljenje na istom papiru i iste riječi) i citiraću Županijski sud u Bjelovaru, i za ono o čemu je “ispustio” da odluči prvostupanjski sud. Naravno, riječ “ispustiti” ne postoji niti u jednom procesnom zakonu. Tužba se ne ispušta, o njoj se odlučuje. Kako se žaliti na nešto što je ispušteno (o čemu nije odlučeno)? Vjerojatno će se u nekoj drugom natječaju postaviti pitanje kako je moguće voditi sudski postupak a da podnesak privatnog tužitelja nema elemente tužbe prema ZKP-u (čl.451 KZ-a), zatim da se stavlja na teret navod iz žalbe protiv prvostupanjske presude, kojom se žalbom brani pravo da se u postupku obrane izrazi upravo to isto vlastito mišljenje zbog kojeg se kažnjava.

No, valjda ću imati novac za novu nagradu u novom natječaju.

Bit ove priče je da suci ne tuže - oni sude o tuđim tužbama.

Zahvaljujem se na svakom razumijevanju i strpljivosti u čitanju a pročitani sadržaj ove sada pravomoćne presude neka bude za primjer svim građanima Republike Hrvatske da znaju što to ozbiljnoga trebaju prijaviti da ne bi postali osuđenici.

 

[Bobic]

Tjedan dana je proteklo od kada sam postavio jednostavno pitanje:

“Koje je kazneno djelo iz presude iz primjera trebalo prijaviti da se ne bi postalo osuđenikom Općinskog suda u Bjelovaru”?

 

Pitanje sam postavio na više mjesta.

 

Do danas nitko nije ponudio odgovor, što znači da sam

ili

1. uvrijedio čitatelje s ponudom novca za tako trivijalan odgovor i tako loše napisanim post-om, za što se svima ispričavam

ili

2. nitko tko je pročitao tu presudu ne zna temeljem čega se osuđuje. Što bi odgovaralo i mom mišljenju.

 

 

Normalno, sada se nameće daljnje pitanje;

 

Da li je u Republici Hrvatskoj i jedna državna institucija zainteresirana za otklanjanje ovako očitih grešaka (greške ne nastaju namjerno). Iskustveno, za očekivati je da Državno odvjetništvo niti priznaje svoje greške niti ih otklanja.

 

Da li ovakvo suđenje može koga navesti na razmišljanje o vremenu i stanju svijesti osoba s kojima živimo.

 

Ili možda drugačije. U čemu se ovo vrijeme razlikuje od vremena koje je Franz Kafka opisao u svom djelu “Proces”?

 

Bobić, Bjelovar

[anonimno]

Malo sam si uzela vremena, jer me zaintrigiralo kako to drugi rade, pa sam pogledala činj. opis, zak. opis i prav. kvalifikac.djela...

Bez obzira na Vaše komentare i navode što je tko rekao, gledala sam opis djela i da li su ostvarena njegova obilježja...

Po meni, nije trebalo ići u postupak, jer:

k.d. se može počiniti jedino sa umišljajem...gdje je on ako je novac pronađen..??? kako se može govoriti o namjeri neprijavljivanja nečega što je ostalo u pokušaju, nije dovršeno, pa koje god djelo bilo.,

traži se i teže k.d., a težina ovisi o propisanoj kazni..koja kazna je ovdje moguća? ne zna se, ne može sud nagađati da je počinitelj htio nešto..mora znati koje djelo je počinjeno...a tog djela nema, po tome bi teže djelo bilo svako za koje progon ne ide po privatnoj tužbi ili prijedlogu..ne znam da li je zakonodavac baš to htio reći...

Da skratim, ne može se dokazati počinjenje tog teškog k. d. za koje se saznalo, novac je pronađen, i teško je onda govoriti o umišljaju na počinjenje k.d. odg. osobe..

I mene baš zanima misli li netko drugačije !!!

Pozdrav