Jump to content

ADHD


ultra

Preporučene objave

Poštovani,

 

moje dijete ima dijagnosticiran ADHD (poremećaj koncentacije)što rezultira teškoćom u održavanju pažnje i slabijim rezultatom u učenju.Pohađa 5. razred i po odgojno obrazovnom programu nastavnici bi s njom trebali raditi po prilagođenom programu.Međutim,kod jednog nastavnika dolazi do krajnje nezainteresiranosti za bilo kakvom komunikacijom i diskriminacijom nad mojim djetetom.Kako su se osobe s kojima sam kontaktirala u školi (razrednik,pedagog) oglušili na sve a dijete je zbog svega emocionalno nestabilno, kome da se obratim?

 

Hvala!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Imati ADHD dijete je strahovito tesko i samomm djetetu i roditelju i nastavnicima.Najgore od svega je sto takovo dijete vrlo rano dobije etiketu da je zlocesto i nemarno, a učitelji se , usprkos brojnim edukacijama i pisanim naputcima ponašaju krajnje neodgovorno i za sve krive roditelje umjesto da daju malo vise truda oko djeteta koje ima ADHD.Prvo sto bi trebalo uciniti je otvoreno porazgovaratii sa spornim učiteljem, razrednikom ,pedagogom i ravnateljem i ukazati im da imate dijete kojemu treba dati vise paznje, ukoliko je dijete u nekom vecem razredu, treba ga pokusati staviti u sto manji razred da bi se omogucilo ucitelju da mu se vise posveti, te na kraju, da se svaki djetetov pozitivan pomak u skoli nagradi i tako ga se motivira za daljnji napredak.

Ukoliko to nije moguce u sadašnjoj školi, definitivno preporučam drugu školu gdje će to sve biti izvodivo.

Moj malac je isto ADHD,ove školske godine sam mu promijenila skolu iz istih razloga jer je dobio na samom pocetku skolovanja "etiketu" te je bio zlostavljan psihički sa strane učitelja a sa strane i fizički.

U Osijeku je u tijeku projekt gdje Grad financira pomoć najtezim slucajevima sa ADHD i to tako sto je svako dijete dobilo apsolventa pedagogije koji je sa djetetom tijekom cijele nastave što daje iznenadjujuce dobre rezultate.

Tako da se moje dijete koje je bilo 6 godina "propalitet", preko noći pretvorilo u vrlo dobrog učenika uzoritog vladanja.

Mislim da bi se ovaj projekt trebao primjenjivati i šire jer zaista je učinkovit i pomaže nasim malim ADHD-ovcima da stanu so lakse na svoje noge.

:palac:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

U nižim razredima smo imali fantastičnu suradnju sa učiteljicom i pedagogom,sada u 5. razredu je strašno, kao da nikoga nije briga.Pokušavam sama koliko mogu, od proučavanja sve moguće literature koju nađem,kroz individualni rad s puno strpljenja, ali, obzirom da kažete da i sami imate istu situaciju, znate...

 

Puno Vam hvala na odgovoru!

 

(Ako ništa drugo,lakše je znati da je još netko u sličnoj situaciji i prihvata je takvom kakva jest.)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Morate znati da sav vaš individualni rad sa djetetom, strpljenje i neizmjerna ljubav koju pružate djetetu kao majka, nažalost pada u vodu kada dijete dodje u školu gdje je neshvačeno i na neki način i odbačeno. To je strašno za dijete ali i za majku jer mu ne može pomoći...

Jedino vam jos mogu reći da budete jaki i borite se za svoje dijete jer ono to nezna i nemože se izboriti za sebe.Urgirajte u školi ako treba i svaki dan zahtijevajući da se potrebe vašeg djeteta uvazavaju, uclanite se u neku u Udruga ADHD, oni takodjer mogu pridonijeti odnosu dijete-učitelj-roditelj.

Budite jaki i dosljedni! Sretno!! :palac:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Prema čl.65 Zakona o odgoju i obrazovanju u osn. i sr. šk. vaše dijete je jedno od pobrojanih.

 

U prilogu Pravilnika o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (koji je još uvijek važeći) u orjentacijskoj listi pod toč.6 se navodi:

"Poremećaji u ponašanju za koje je na temelju medicinske, psihologijske, pedagoške i socijalne ekspertize, utvrđeno da su uvjetovani organskim faktorom ili progredirajućim psihopatološkim stanjem zahtijevaju osposobljavanje za život i rad u primjerenim uvjetima te primjenjivanje odgovarajućih socijalno-zaštitnih oblika."

Ovaj se dio primjenjuje za djecu sa ADHD-om.

 

Učenici, ovisno o stupnju teškoće koju imaju mogu svladavati prilaogođeni program, no i redovni program sa individualiziranim postupcima i posebnom dodatnom pomoći defektologa odgovarajuć specijalnosti. (čl.4 istog pravilnika): običaj školama jest da učenicima nalijepe prilagođeni program koji smanjuje ekstenzitet gradiva no ujedno i ne zahtjeva toliki svakodnevni trud oko učenika učeniku u mjeri u kojoj bi to tražio individualan pristup pri svladavanju redovitog programa.

Na taj način nastoje "skinuti s vrata" učenike sa svim poremećajima i teškoćama koje nisu vidljive fizički sa barem par stotina metara udaljenosti.

Poneke se škole uredno oglušuju na sve, dok ih se ne pritisne.

 

Nadalje, HNOS predviđa posebnu pozornost osobnosti svakog pojedinačnog djeteta pa u svom uvodu kaže:

"... prikazani su vidovi i oblici školskoga i nastavnog rada, rada s darovitim učenicima i s učenicima s teškoćama u razvoju..."

 

U ciljevima nabraja između ostaloga i:

"poticati i kontinuirano unaprjeđivati intelektualni, tjelesni, estetski, društveni, moralni, duhovni razvoj učenika, u skladu s njegovim sposobnostima i sklonostima; stvoriti mogućnosti da svako dijete uči i bude uspješno; sposobiti učenike za učenje, naučiti ih kako učiti i pomoći im u učenju"

 

U temeljnim odrednicama odgojno obrazovnog rada se navodi da podrazumijevaju:

"prilagođavanje nastavnih oblika, metoda i sredstava rada pojedinačnim potrebama učenika, kako bi se osigurao odgojno-obrazovni uspjeh svakog učenika; planiranje i pripremu školskoga i nastavnog rada prema sposobnostima učenika, stvarajući razlikovne sadržaje, diferencijalne djelatnosti, diferencijalno ustrojstvo i tempo nastave; identificiranje i praćenje darovitih učenika i učenika s teškoćma u učenju; pružanje pomoći učenicima s teškoćama u razvojui senzibliziranje ostalih učenika za njihove potrebe, pomoć i suradnju; redovito praćenje te pravodobno, jasno i razvidno, uobličeno i zbrojno vrjednovanje učenika s konstruktivnim povratnim informacijama o učenikovom napredovanju, razvoju i ponašanju, na način da učenici i roditelji/skrbnici razumiju potrebu odgojno-obrazovnoga interveniranja i način daljnjega razvoja i poboljšanja".

 

U dijelu koji se odnosi na učenike s posebnim potrebama kaže i:

"U radu s učenicima s posebnim potrebama u redovitom sustavu odgoja i obrazovanja u osnovnoj školi težište se stavlja na izradbu posebnih odgojno-obrazovnih i nastavnih programa. Posebno izrađen program pretpostavlja individualizirani rad, praćenje i vrjednovanje učenikova napredovanja, savjetovanje sa stručnim suradnicima i stalnu suradnju s roditeljima/skrbnicima. Izrada individualiziranoga odgojno-obrazovnog programa temelji se na procjeni sposobnosti, interesa i potreba učenika, te procjeni područja koja treba razvijati kod učenika s posebnim potrebama. Etape izrade individualiziranoga programa su: inicijalna procjena, određivanje nastavnih predmeta i sadržaja, razine usvajanja sadržaja, vremenske dimenzije (kratkoročni i dugoročni ciljevi i zadaci), izbor metoda, postupaka, sredstava i pomagala, praćenje i ocjenjivanje postignuća učenika. Preporučuje se češće praćenje uspješnosti programa zbog eventualne potrebe mijenjanja ili dorađivanja prgrama. Ukoliko škola nema zaposlenog stručnjaka koji se bavi s učenicima s teškoćama u razvoju, ona je dužna osigurati primjerenu odgojno-obrazovnu i rehabilitacijsku potporu suradnjom sa stručnjacima izvan ustanove i ovlaštenim institucijama. Svi dokumenti i prilozi praćenja učenika ulažu se u mapu učenika."

 

Ukoliko se ne događa da je vaše dijete uvažavano i posvećena mu posebna pozornost obzirom na poteškoću koju ima, poglavito ako se pred njega stavlja razina zahtjeva jednaka i na potpuno jednak način kao i u slučaju djece koja je nemaju, pismeno upozorite i ravnatelja i razrednika i zahtjevajte da na tome porade sa stručnim suradnicima škole, te svi zajedno sa članovima razrednog vijeća.

Ako vas i dalje budu ignorirali, uredno ih sustavno prijavljujte prosvjetnoj inspekciji, a usput se raspitajte i za stručno pedagoški nadzor.

 

Jer, vi pri tom nećete moljakati razumijevanje u školi već zahtjevati djetetovo pravo, a imati razumijevanja za dijete je posao za koji su se svojevoljno odlučili onog dana kad su potpisali ugovor o radu i počeli primati plaću. Odreda: jedan, dvoje, troje ili svi.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Velika Vam hvala na odgovorima i citatima zakonika.Vjerujte mi,"izvukla" sam pravilnik HNOS-a sa interneta, MZOŠ-Hrvatski nacionalni obrazovni standard za OŠ,i sa svim navedenim otišla u školu gdje mi je odgovor na sve bio da škola nema stručnog kadra (psihologa)a nastavnici nemaju "višak" vremena da se bave takvom djecom."TAKVOM"?!

Moja curica je jedna divna,nježna duša koja nije destruktivna,niti ima smanjen QI, samo što joj je preteško zadržati pažnju na jednom predmetu duže vrijeme i...otud problemi.Kako sam direktor svoje tvrtke, sreća mi je što si mogu rasporediti radno vrijeme po želji pa počinjem raditi u 4 ujutro kako bih popodne posvetila njoj i učenju ali kada vidim da s druge strane nemam podršku tamo gdje je najpotrebnija (škola), vjerujte mi da mi je potrebno puno snage da održim i njezinu i svoju emotivnu ravnotežu.

 

Još jednom hvala na podršci.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

ultra je napisao:

...i sa svim navedenim otišla u školu gdje mi je odgovor na sve bio da škola nema stručnog kadra (psihologa)a nastavnici nemaju "višak" vremena da se bave takvom djecom."TAKVOM"?!

To što nemaju svog psihologa je loš i jadan izgovor jer su u slučaju potrebe ga dužni osigurati suradnjom s drugima- ionako ne ide iz džepa niti jedne osobe koja tamo radi ili odlučuje. Nadalje, osobe koje imaju stav kakav ste iznijeli da vam je izrečen, a rade u školama u bilo kojoj ulozi, zrele su i prezrele za stručno-pedagoški nadzor.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Newbie, molim Vas informaciju, kojoj instituciji da se obratim za stručno-pedagoški nadzor?

 

Jučerašnji primjer je da mi je dijete moralo stojeći raditi cijeli sat matematike jer joj je domaća zadaća bila "nepotpuna",tj.ona nije shvatila što točno treba a nastavnik je rekao neka "ne sjedi na ušima".

Ovakvi inkvizicijski primjeri obrazovanja nas vraćaju šibi i klečanju na kukuruzu?!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Stručno pedagoški nadzor provode najčešće školski nadzornici, savjetnici i viši savjetnici Agencije za odgoj i obrazovanje.

Uglavnom u suradnji sa prosvjetnom inspekcijom u okviru nekog od njihovih postupaka jer sama prosvjetna inspekcija se ne bavi dijelom stručno-pedagoškog rada i postupaka.

 

Najavite im svoje aktivnosti e-mailom prema pripadajućem djelokrugu rada (neki su za str. suradnike, neki za pojedini predmet predmetne nastave). Opišite situaciju i reakcije, upitajte za savjet. Kontakti su objavljeni na stranicama azoo-a: ovdje

 

Škola: za svako sustavno ignoriranje uputite primjedbu s opisom postupaka prema djetetu- pismenim putem (čitajmo: imati ur.br. u tajništvu škole= osobno, preporučeno) i to n/r razrednika, predmetnog učitelja, stručnih suradnika (pedagog, psiholog, defektolog) i ravnatelja. Zahtjevati da osiguraju da članovi razrednog vijeća budu upoznati s poteškoćom učenika s kojim rade, te zahtjevati da koordiniraju rad međusobno i ujedno se drže Pravilnika o učenicima s poteškoćama u razvoju, odredbi HNOS-a po kojem se deklariraju da rade, Pravilnika o praćenju i ocjenjivanju učenika itd... koji odreda tvrde kako je poštivanje osobnosti djeteta zahtjevano i obvezujuće itd. (svašta tamo lijepoga piše, pa nek' to i rade- nisu privatna ustanova s neobaveznim programom).

 

Prosvjetna inspekcija: prijava, nemojte se služiti anonimnim pisamcem, na kraju bi vas morali i obavijestiti o poduzetim mjerama. Opišite sve čega god se možete sjetiti, pobrojite sve članke i stake Pravilnika koji su zanemareni u slučaju vašeg djeteta, te svaku stavku HNOS-a koja je grubo zanemarena uz primjer. Predložite stručno-pedagoški nadzor i nad stručnim službama škole (imali ili ne imali uže strukovnu), te nad pojedincima koji učestalo nepedagoški postupaju prema djetetu s poteškoćom. Svakako napomenite i s kim ste kontaktirali, kome se požalili, kakav ste odgovor dobili i na koji način se nastavlja.

 

Da je jednostavno nije baš, da se često nailazi na "minu"- nailazi, no upornost i pisani trag ipak ima efekta jer se tad nitko ne može "vaditi" na onaj uvriježeni način "čuđenja" jer su evo sad, prvi put u životu čuli da postoji takav problem, jer bi ga inače naravno, već odaaaavno riješili... Moja je kćer disleksičar, dijete vrlo odgovorno prema obavezama, odličan učenik oduvijek, ali joj za izvršenje neke zadaće zaista treba 2-3x više vremena nego djeci bez te poteškoće. Ignorirana je u tisuće primjera: od štopanja čitanja riječi u minuti pred cijelim razredom, brzinskih (3-5 min) kontrolnih uradaka iz matematike postavljenih riječima u velikim paragrafima, lektira na način "Čitaj cijelu noć ako treba" a kad dijete podsjeti da je disletično slijedi "E, to nije moj problem", pismenih provjera najavljenih za sutra koji iznose 70% godišnjeg sadržaja iz udžbenika, čitanja nove lekcije razredu jer se učitelj sjeća samo njenog prezimena po starijoj sestri, nerazumijevanja da će u pismenom zadatku iz gramatike riječ "mrtav" pročitati kao "mrav" pa će umjesto pridjeva to ispasti imenica dok se u usmenoj provjeri to nikad neće dogoditi itd, itd, itd...

 

No, svemu se ipak stane na kraj kad shvate makar prisilno da o djetetu, koje nije samo brojka, moraju voditi računa jer im je to posao- koji su sami odabrali.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 2 mjeseci kasnije...

Moje dijete ima dijagnosticiran ADHD. Sada se spremaju na školski izlet u trajanju od pet dana. Škola traži da netko od roditelja ide sa djetetom, i da plati (nakon razgovora, rekli su nam da moramo platiti "samo" 50% od cijene, a dijete punu cijenu). Zanima me da li imamo pravo na plaćenu stručnu pratnju djeteta, ili kakvo uopće pravo imamo sa takvim djetetom što se tiče školskih izleta.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Kao što vidite u prethodnim postovima i sama sam u toj priči.Zaista ne znam iz kojeg razloga škola traži pratnju za izlet.Pa škola je institucija koja treba da brine o našoj djeci za vrijeme njihovog boravka a jednako i na školskim izletima i putovanjima.Znam da imate mnogo nedoumica i strahova oko odvajanja ali znate i sami da je potrebno pustiti ih da se osamostaljuju,puno razgovarati s djetetom i dati mu do znanja da vjerujete u njega.Ne želim vam govoriti o teorijama (mi najbolje znamo da je praksa nešto sasvim drugo)ali ću vam reći da je naš (djetetov)prvi duži izlet prošao dobro i to van svih očekivanja.Imala sam izuzetnu suradnju sa učiteljicom koja je znala i prihvatila odgovornost a rezime svega je upravo ono što sam navela:jedno divno iskustvo djeteta koje je dokazalo i sebi i meni da je samostalno,da se zna snaći u novim situacijama i da je potrebno ponekad maknuti im se iz vidokruga upravo kako bi se naučili sami snalaziti i socijalizirati.

 

Moj savjet je:razgovarajte sa učiteljicom,pustite dijete samostalno na izlet, jer osim naših (roditeljskih)strahova ne vidim razlog radi kojega biste trebali biti pratnja djetetu.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Pokušat ću Vam dati odgovor iz prakse (učiteljica), ali bit će Vam dragocjeno da pravnici na ovom forumu protumače (bajne) zakone koji pokrivaju ovo područje...

 

Prema čl.38 Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ŠKOLA je dužna osigurati pratnju sukladnu broju učenika, a za učenike s teškoćama pratnju koja je sukladna njihovim teškoćama. Prema (novim) Pedagoškim standardima propisana je pratnja 1 odrasle osobe na 14 učenika, kao i smanjenje broja učenika u odjeljenju ukoliko je u razred uključeno dijete s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama.

Kvaka je, kao i obično, u financiranju, pa je sam zakonodavac ostavio DVADESETAK godina za usklađivanje (čitaj: primjenu) pedagoških standarda.

 

U praksi onaj koji financira "izlet" (je li u pitanju Škola u prirodi?) odobrava (plaća) broj pratitelja. Kod nas je godinama na tri odjeljenja bila odobrena JEDNA pratnja, a čujem da je ove godine odobrena po jedna pratnja po razredu. (To se jako razlikuje od škole do škole.)

 

Kao pratnja djeci s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama trebala bi biti dodijeljena stručna osoba, ukoliko je procjena stručnog tima da "redovna" pratnja ne bi bila dostatna. Pitanje je, naravno, i što je škola do sada poduzela ukoliko je procjena da postoji teži problem (a vjerojatno jest, ako traži da Vi pratite dijete na terenskoj nastavi). Koliko je zakonito da se kao pratnja vodi (bez uvrede) nestručna osoba - roditelj, bilo bi dobro da se izjasni netko od pravnika. (I mene to zanima, sjećam se da smo prije petnaestak godina vodili jednog roditelja kao pratnju fizički teško pokretnom djetetu.) Osobno sam mišljenja da je roditelj na takvom mjestu "kamen oko vrata" ponajviše svom vlastitom djetetu :)

 

Željela bih Vam još toplo preporučiti da pokušate (DA ŠKOLA POKUŠA) dobiti asistenta, ukoliko se radi o poteškoćama opsežnije naravi. Bit će potrebno dosta vremena, papira i strpljenja, ali je zlata vrijedno.

 

Ispričavam se na dugom postu, ali se nadam da sam Vam bar malo pomogla.

Pozz

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Issytop, hvala na odgovoru. I ja sam pročitala taj članak, ali nisam bila sigurna da sam ga dobro shvatila. Radi se o školi u prirodi. Što se tiče pratnje, na cijeli razred od 18 učenika išla bi samo jedna učiteljica (njihova razredna), bez druge pratnje ???? To mi se učinilo jako neobično i mislim da je to preveliki broj djece na jednu učiteljicu. Nažalost, takva praksa je u našoj školi već godinama (ne znam kako je u drugim školama). Da idem ja kao pratnja, time bi stalno bila uz dijete, znači učiteljici pripomoć i to besplatna. A i slažem se sa Ultra, da je djetetu potrebno da se osamostali. Problem je u reakcijama takvog djeteta.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Državni pedagoški standard kao koeficijent izvodljivosti navodi:

 

Jedan učitelj – pratitelj za izvođenje nastave izvan škole na 14 učenika (članak 7. stavak 3.) =0

Jedan učitelj – pratitelj za izvođenje nastave za učenike s teškoćama izvan škole (članak 7. stavak 4.) =0

 

Što "0" znači je objašnjeno ovako:

"Svi standardi označeni koeficijentom izvodljivosti '0' stupaju na snagu odmah po donošenju ovoga Standarda i normativa."

 

Evidentno jest da se državnim pedagoškim standardom kao pratitelja podrazumjeva stručnu osobu, te da je na snazi- već.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Zahvaljujem poštovanoj newbie na ispravku: i ja sam popodne "osvježavala" pamćenje pa sam našla ono što je citirala newbie.

 

Što znači da kolegica ne bi smjela ići s djecom sama, a vjerojatno se to nije smjelo ni dosad (samo što se rijetko tko usudio odbiti). Već je vjerojatno i zakonom o radu propisano da ne možete biti u službi 24 sata 5 dana neprekidno...

 

Podržite je u zahtjevu za adekvatnom pratnjom, jer ja iz prakse znam kakvi su pritisci (od roditelja do ravnatelja) da se ide i ne talasa... a nitko ne pita tko će biti odgovoran kad djeca (npr. u jednom neophodnom intimnom trenutku) ostanu bez nadzora... i nešto se dogodi. Čak i ako ste u stanju biti "online" tih 5 dana neprekidno.-

 

Budite uporni. Ja sam u nekoliko navrata odbila povesti djecu na školu u prirodi upravo zbog tog razloga (pritisci i prijetnje su bili strašni, otkaz, Ministarstvo...), ali ove godine je pratnja tu...

 

Pozz

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Lijep pozdrav!

Žao mi je ako neki ljudi misle da su im djeca diskriminirana što imaju ADHD. Naime sve je to istina samo što postoji i druga strana priče a ta je da mi kao profesori kada imamo u razredu učenika sa tim problem jednim djelom se i nemožemo posvetiti više njima! Gledajte vi ako u razredu imate 25 učenika sa normalnim gradivom vi ćete obraditi lakše gradivo i priječi na teže što je problem kod djece koji imaju ADHD jer ga nemogu pratiti a vi teže gradivo morate obraditi i tu se kose vaša prava i praksa! Problem je u prosvjeti nedostatak profesora i vremena! Zamislite 25 gnjevnih roditelja na sastanku kada se bune kako su ovih 24 zanemareni zbog 1 i to se nažalost dešava! Neželim da me krivo shvatite ali potrebni su ljudi koji će raditi na tome ali svi se vade da su učinili sve u njihovoj mogućnosti!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ja se u ovu temu ne mgu uključiti kao stručna osboba koja može pomoći savjetom, ali mogu kao majka sada dvadestdvogodišnje kćerke kod koje nije diagnosticiran ADHD, ali ....

 

1. prije svega želim napomenuti majci koja ustaje u 4,00 h da bi odradila posao kojim osigurava egzistenciju, a poslije se bavila svojim djetetom, da time ne može pomoći svome djetetu. Dijete osjeća sve vibracije koje nosimo u sebi i uzvraća slično. naš umor, naš strah, naša nesigurnost, sve se prenosi na dijete. djetetu treba sretna i smirena mama da bi mu mogla pomoći. naspavajte se, i pustite dijete da se samo izbori. ako treba , priuštite si da netko drugi uradi teško gradivo sa djetetom, možda neko dijete iz srednje škole ili kakav student kojem bi 20,00 kn đeparca dobro došlo.

 

Ovo ne govorim samo iz vlastitog iskustva majke, već i iz iskustva (ili možda čak naučenog gradiva ???), starih učiteljica, nekih već umirovljenih, iz područja cijele bivše države – od slovenije preko BH do crne gore.

 

2. znam da je nastavnicima i profesorima teško izlaziti na kraj sa djecom različitih sposobnosti (svaki poso je uvjek na svoj način težak, ako ga se odrađuje kako treba) . ali znam da niti ne žele odraditi posao kako treba, a ne znam da je za to netko snosio sankcije. Zamislite kako je djetetu kojeg nastavnica u osnovnoj školi optuži da je ukralo knjigu iz knjižnice koju je uredno evidentirano posudilo i možda nije vratilo(???) ( a vraćena je i uredno evidentirana). kojeg nastavnica tjelesnog optuži pred cijelim razredom da ima nepismenu mamu i da ne spominjem još. u srednjoj hrpa jedinica i nepravdanih. dijete pred isključenje i pored svega optužena da ne piše sama lektiru (šta misliš velika stvar), a na jednom izletu je ostave sa grupom kolegica samu da čekaju na kolodvoru dok su ostali razgledavali muzeje, sve zato jer se nisu pojavile na vrijeme, i još mi dijete optuže da se drogira. šta bi narod reko – šta čovjek može preživjet, to ni konj ne može. u trećem gimnazije prva slobodna tema iz hrvatskog i prva petica. ubrzo testiranje za profesionalnu orjentaciju, rezultate ne znam, ali kada dolazim u školu, razrednica najednom ljubazna, govori: ona je valjda toliko inteligentna da vidi da se to ne isplati učiti (moram komentirati: ipak očekujem neko egzatnije razmišljanje prosvjetnih radnika). Maturira s odličnim uz napomenu: jedna od dvoje u 6 razreda gimnazije koja je dobro napisala slobodnu temu iz hrvatskog.

 

Tek kad odlazi na testiranje za profesionalnu orjentaciju radi odabira fakulteta, tek tada od psihologice saznajem da je po rezultatima testiranja u 1% vrha populacije i to za sva područja znanosti i umjetnosti jednako. Riješila je zadatak koji je u 10 god. njenog rada riješilo još samo jedno dijete. Preporuča joj psihoterapiju radi vraćanja samopouzdanja.

 

Redovno upisuje fakultet bez plaćanja, ali posljedice ....... . na prvoj godini završava u bolnici – dijagnoza: pankreatitis. Kome šta mogu reć (od pankreatitisa boluju pijanci i...). nakon silnih pretraga utvrđeno da je gušterača njen stresan organ, a prirodno ima tanke kanale koji povezuju gušteraču sa ostalim probavnim organima i ... liječnici zanju koja je to opaka kombinacija. Ali uz tu bolest konačno rješavam i pitanje drogiranja. kada je tražila da je preko vikenda puste iz bolnice, a još je primala infuziju, i ja poduzela sve da joj ispunim želju, a ona u subotu : do podne bolovi, a nvečer izlazak i ostane do jutra. Njen doktor u nedjelju zove i pita kako je, ja sva uplakana pričam svoje storije, doktor naređuje- dolazite odmah. Testiraju ju na sve moguće droge, za koje nikad nisam niti ćula. Nalaz negativan 100%. Doktor kaže da mogu biti 99% sigurna da nikad nije niti probala ništa od tog.

 

Eto toliko o stručnosti i radu prosvjetnih radnika.

 

Samo želim još napomenuti. U pvoj godini gimnazije od isključenja iz škole spasila ju je njena profesorica iz engleskog koja se slučajno našla u zbornici kada sam došla pitati za kćerku. kada mi je pokazala dnevnik pun jedinica i nepravdanih sati, ona me je tješila – nije to ništa, ......... je divna djevojka i gurnula me direktoru na razgovor. Jednom kasnije kćerka i ja srele smo je u gradu. Uspjela sam zahvaliti i reći: vaš sam veliki dužnik. VI STE MI VRATILI POVJERENJE U MOJE DIJETE.

 

šta reći. danas plaćam 250 kn sat psihoterapije za vraćanje samopouzdanja .

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 4 mjeseci kasnije...
pekmezodsljiva je napisala:

Moj malac je isto ADHD,ove školske godine sam mu promijenila skolu iz istih razloga jer je dobio na samom pocetku skolovanja "etiketu"(...)

Tako da se moje dijete koje je bilo 6 godina "propalitet", preko noći pretvorilo u vrlo dobrog učenika uzoritog vladanja.

Možda je upravo ovo dobar putokaz drugim roditeljima, da se dobro raspitaju kud bi bilo najbolje krenuti s djecom i ne čekati predugo.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija