kako je regulirano viđanje djeteta koje ide u školu ( nakon rastave)?

[baccino]

Poštovani,

 

nova sam na ovom forumu,nisam našla odgovor na svoje pitanje pa molim dobru dušu da mi odgovori.

Naime,nakon rastave, meni je pripalo dijete koje sada ima 6 god.Otac ima pravo viđanja, već standardno, utorak i četvrtak kad ga podigne u vrtiću pa do 19h i svaki drugi vikend.

Moje pitanje je sljedeće:

da li takva viđanja ostaju i kad dijete krene u školu ili su onda viđanja posebno regulirana? Mislim, s obzirom na to da dijete će dijete imati školske obveze

 

Hvala unaprijed

[canis]

Kada nastupi promjena okolnosti na osnovi kojih je sada reguliran način susreta i druženja između djeteta i roditelja s kojim djete ne živi nakon razvoda braka, pokreće se izvanparnični sudski postupak i traži se od suda da donese novu odluku koja će odgovarati novonastaloj situaciji (polazak djeteta u školu) kako bi se na taj način najbolje zaštitilo pravo djeteta na susrete i druženje s roditeljem.

 

Svakako bi se moglo očekivati,a to opet ovisi o konkretnom slučaju ,da dijete s roditeljem s kojim ne živi po razvodu prilikom polaska u školu provodi više vremena,jer će tada dijete imati i školske praznike (zimske ,ljetne...),razne državne blagdane i sl.,uz tjedne susrete i druženja,kao i vikende..

 

Susreti i druženja trebaju biti usklađeni i s djetetovim obvezama,kako školskim tako i izvanškolskim..

 

Susreti i druženja (ili kao se često nazivaju - ''viđanja'') su prvenstveno pravo djeteta i ista imaju svrhu da djetetu osiguraju prisustvo oba roditelja i njegovom životu što je izuzetno važano za djetetov noramalan emocionalni i psihofizički razvoj i odrastanje.

Također,dijete nakon razvoda braka nastavlja živjeti s jednim od roditelja,ali i dalje je dijete zajedničko i ni jednom roditelju nije ''pripalo'',a roditeljsku skrb roditelji trebaju izvršavati sporazumno i zajednički na korist i dobrobit djeteta.

[baccino]

Hvala na brzom odgovoru.

Jasno mi je da roditeljsku skrb trebamo izvršavati zajednički, ali to je nažalost "samo" meni jasno a ne i ocu mog dijeteta.On je naime samo gledao svoja prava(viđanja) a ne i obveze kao oca prema djetetu, ali to je već tako "normalno". Hoću reći, nemam samo ja takav slučaj.

 

Otac i sada više ne viđa nego što viđa svog sina a samo zbog svojih prebukiranih obveza.A i onda kad ga podigne iz vrtića ili dođe po njega, vrijeme ne provodi s njim(dijete je vrlo često samo s bakom).Moram napomenuti da ima i svaki drugi blagdan i državni praznik i 15 dana ljetnih praznika.

I stog razloga me zanimalo hoće li dijete "morati" odlaziti na ne-druženja s ocem i preko tjedna....

 

 

 

Sve u svemu, još jednom hvala na odgovoru.

[newbie]

"Viđanja", kao što je već rečeno, su pravo djeteta.

 

Normalno je i uobičajeno da dijete ima predviđen svaki drugi vikend s roditeljem s kojim ne živi, kao i najmanje 15 dana ljetnih praznika (te dio blagdana i državnih praznika što nije baš sasvim redovit slučaj), no jednako važan je i kontinuitet između.

 

Iznimno se (u standardnim okolnostima) druženja predviđaju drugačije kad je udaljenost između mjesta stanovanja djeteta i roditelja s kojim ne živi tolika da bi bilo nerealno za očekivati da se odvijaju i tijekom tjedna radnim danom barem jednom nekoliko sati.

[baccino]

Tako bi trebalo biti, mislim na ovo da su "viđanja" pravo djeteta ali tko mi je mogao pomoći ili mom djetetu kad nije željelo ići k ocu. :tuzan:

 

Što se tiće blizine stanovanja, udaljeni smo svega 5 minuta vožnje autom...

[newbie]

Nije uvijek zahvalna uloga biti onaj koji brine o djetetu bez učešća drugog roditeja u onom što nazivamo roditeljskom skrbi sa svim sadržajima koje ona nosi. Formulacija možda zvuči malko hladno, ali zapravo je skup svih misli i radnji koje posvećujemo vlastitom djetetu tijekom njegovog odrastanja i odgoja.

 

Sin vam i jest povjeren jer ste upravo vi procjenjeni kao ta pouzdanija osoba, uvijek prisutna i spremna biti tu kad god je zatreba.

 

Dijete koje odbija druženje s roditeljem s kojim ne živi ili ukazuje na neki utjecaj ili protestira na nečiji odnos prema sebi.

 

Što tad možemo s djecom? Pomoći im kako god znamo i umijemo.

Dugoročno gledano s razvojnog aspekta koji je Canis već predhodno spomenuo, prorjeđivanje i smanjenje inenziteta predviđenih druženja je zapravo samo manjak koji će u konačnici osjetiti najviše to isto dijete.

 

I dječji psiholozi mogu biti od velike pomoći.

Efekt kod oca možda može postići i par "poziva na razgovor" od strane czss-a ne bi li mu možda postalo mrvicu jasnije da je "vrlo uputno" predviđeno vrijeme zaista i provoditi u druženju s djetetom a ne bez njega? Ako ništa drugo, možda bi mu to vrijeme bilo draže proigrati se s djetetom nego šetkati po razgovorima?

[baccino]

Hvala na odgovoru . To ovako napisano izgleda jednostavno i tako bi i trebalo biti, no u stvarnosti je ipak malo drugačije i teže, tim više što czss i ne može baš puno pomoći. Da,czss pozove na razgovor, i bivši vjerojatno i dođe, ali "mir" traje samo jedno vrijeme.

 

Nikad nisam utjecala na dijete, u onom negativnom smislu (ipak ja sam mu odabrala oca , a ne on sam), te iz tog razloga mislim da on ipak protestira na nečiji odnos prema sebi. Jer od oca gotovo uvijek dođe rastresen, nervozan,pa se nekad iskaljuje i na meni...no ubrzo traži zagrljaj i nježnost.

Ne znam kakvo je to vrijeme koje otac provodi odnosno ne provodi s njim ali znam da kada je sigurno s njim onda je moje dijete sretno i veselo.O svojim druženjima s ocem ne priča puno...

[kibo2]

Kod moje sestrične je slijedeća situacija: Ima dijete od 6 mj., saznala je da je otac djeteta-muž vara sa njenom prijateljicom duži period, otac se ne brine o djetetu (poigrao se par puta u 6 mj. npr. niti jednom mu nije promjenio pelene), prvih 3 mjeseca djetetovog života nije niti bio kod kuće (vrijeme je provodio sa svojom ljubavnicom-što se kasnije saznalo), za dijete u 6 mj. nije majci dao niti 1000 kn...Majka želi radi djeteta oprostiti nevjeru, a on ostaje sa ljubavnicom. Ne žive zajedno od saznanja za nevjeru (cca 5 dana)...otac inzistira da svaki dan bude sa dijetetom, a majka zbog psihičkog sloma ne želi takvog čovjeka u svom prisustvu. Ukoliko otac pokrene postupak kako bi se utvrdilo viđanje sa dijetetom koliko otprilike treba proći vremena da nadležna institucija takvu odluku i donese? U slučaju žalbe na takvu odluku, kako se do donošenja odluke o žalbi regulira viđanje sa dijetetom? Oni su u žestokoj svađi i sporazuma nema.

[canis]

Činjenica u slučaju kojeg iznosite je da roditelji djeteta ne žive u obiteljskoj zajdnici iako su još formalno u braku.

 

U tom slučaju potrebno je pokrenuti izvanparnični sudski postupak ( pokreće se prijedlogom sudu od strane jednog ili drugog roditelja ) kako bi sud odlučio o tome s kojim će roditeljem djete živjeti i o načinu susreta i druženja djeteta s drugim roditeljem.

 

Članak 100.st.1 i st.2. Obiteljskog zakona

 

(1) Ako roditelji ne žive u obiteljskoj zajednici, sud će odlučiti s kojim će roditeljem dijete živjeti te odrediti način i vrijeme susreta i druženja djeteta s drugim roditeljem.

(2) Radi zaštite dobrobiti djeteta susreti i druženje djeteta s roditeljem koji ne živi s djetetom mogu se ograničiti ili zabraniti, a prema okolnostima slučaja sud može odrediti osobu u čijoj će se nazočnosti održavati susreti i druženje.

 

Takvu odluku donosi isključivo sud.

Od CZSS sud će u postupku zatražiti mišljenje koje mu može pomoći pri donošenju konačne odluke.

 

Teško je reći koliko će vremena biti potrebno da sud donese odluku, jer to ovisi o specifičnosti svakog slučaja,potrebi izvođenja dodatnih dokaza i sl.

 

Sud treba u konkretnom slučaju uvidjeti potrebu regulacije susreta i družanja djeteta s roditeljem s kojim ne živi (otac) na način što će na prijedlog roditelja koji pokreće postupak ili drugog roditelja donijeti privremeno rješenje,tzv.privremenu mjeru,kojim će regulirati susrete,kako za vrijeme trajanja postupka,tako i za vrijeme mogućeg žalbenog postupka na odluku prvostupanjskog suda.Žalba se može izjaviti i na privremenu mjeru ali ne odgađa njeno izvršenje.

 

Ukoliko se u međuvremenu pokrene i brakorazvodni postupak,izvanparnični sudski postupa kojim se trebaju regulirati susreti i družanja sud treba svojom odlukom-rješenjem ''spojiti'' s parničnim postupkom za razvod braka u jedinstveni postupak.