Jump to content

Savjet


smiran

Preporučene objave

Supruga i ja stvorili smo tokom zajedničkih 80 godina staža kuću od 400 metara kvadratnih(nešto smo i nasljedili,nešto kreditima ,uglavno sve se svodilo na velika odricanja,pa u kojima su pošteno rečeno i naša djeca morala osjetiti manje raskošnu odjeću,manje bogatu hranu,manje Cole.čokolada itd,a za fakultet ionako nisu imali volje.

Ne gledajte nas zbog veličine kuće poprijeko,sve je bilo legalno i bez muljanja.

Ali kuća je napravljena,mislili smo da će u njoj živjeti i kčerka i sin sa svojim obiteljima(naravno da smo bili naivni).

Kčerka ,SSS,radi i ima 20 godina staža,sin SSS,tahođer 10 godina staža.

Imamo 64 godine,kčerka 40, a sin 35.

Prije 6 godina ,udala se kći,za čovjeka,kojeg joj se nismo trudili osporiti,iako smo vidjeli da je njegov profil više šarlatanski,nego li profil čovjeka koji je zreo da preuzme obaveze glave kuće,odnosno obitelji.

Kčerka je obečala da će se on zaposliti,imao je tada 37 godina,a kći 34.

To njegovo obečanje svelo se na to,da je u šest godina braka ostvario ukupno 12 mjeseci staža i to u šest poduzeća( dva mjeseca prosječno u jednoj firmi).

Pustili smo da žive u stanu od 120 m2,koji nije bio do kraja gotov,nego je trebala inekcija od 20000 EUR-a.

Rekli smo kčerki da smo svjesni da oni se sada nemogu zaduživati,ali da ćemo se mi zadužiti jer imamo mogučnosti,budući da radimo u turizmu privatno i sada nako0n što smo otišli u mirovinu(prije 6 godina),inače smo oboje SSS.

Suprug kčerke je SSS,ali je bio i krenuo na fax,ali je ubrzo odustao,bojeći se da če 91. biti mobiliziran.

Zašto i danas ne radi?

Otac mu je bio oficir JNA,i u njegovo vrijeme odrastanja,puno se stvari u ophođenju roditelja sa njim svodilo na otprilike obečanja,naći će tebi majka i tata posao u kancelariji-nema veze što ćeš raditi,jer mi smo ipak oficir i majka probitačna,nebitno,ali rodom iz Šumadije.

To se nije ostvarilo,sin i ja smo bili angažirani na ratištu,ja 91-93, a sin u Oluji,zet u podrumu,dok su još samo hodali kčerka i on.

Kada kažemo kčerki da bi od sada bilo u redu da nakon šest godina braka plaćaju oni kredit,ona kaže to je Vaš problem,kada kažem da ćemo biti prisiljeni ih izbaciti,zet kaže da to znaći da im prijetimo smrću,jer ako sam pametan trebao bi znati što znači izbaciti nekoga sa pet metara visine,i da će me prijaviti policiji.

Naravno da je smješno,tim više što on ima 120 kg,a ja 76,preporučio sam mu da za probu pokuša baciti vreću cementa od 50 kg,koja se ne brani....

U stan im rjetko,gotovo uopće ne ulazimo.njihova divna dječica,dva sina od 6 i 3 godine,dolaze knama,predivni su i neznam što im sve nebi priuštili,ali nas smeta nerad,više nemožemo vračati kredit,posla u turizmu je manje(što supruga i ja radimo),stres čini da nas napadaju bolesti,prisiljeni smo nekad i privatnom lječniku...

Zašto sam se javio ovdje,zato jer sam bio radi prispitivanja svoje savjesti,svoje eventualne ispravnosti i kod psihijatra i kod socijalnih radnika i na policiji,da pitam što će se dogoditi,ako ih iselim,a bojim se reakcije unučića,bojim se cirkusa gdje bi došle plačene narikače sa istoka itd, itd.

Kčerka,uostalom kao i sin bili su primjer pristojnog ponašanja,ali kčerka je pod suprugovom demagogijom pokleknula,ima dvoje djece ,voli ih,roditelje istina doslovno mrzi i misli da nemožemo joj ništa i da je ona sa svojim mužem gazda u stanu.

Kredit nećemo moći vraćati,jer imamo i svoj kredit,kojega moramo vraćati i nije mi žao neka sve ide na bubanj,

LJubav kčeri smo izgubili,ostaju nam unučići,koji će vjerojatno biti isto preodgojeni,jer ih baka Ra.. odgaja.

Možda je ipak najbolje sve ostaviti i skrasiti se kao podstanar,dvije mirovine ukupno 4000,00 kuna,dovoljno za sobičak i negledanje propasti svoje kčeri,a nemožeš ništa,jer kada mi zet kaže,vidiš ja već 6 mjeseci nemogu spavati sa ženom,jer .......

Mogao bih još,ali ovdje ste svi mladi,vjerujem da ste osjetili i drugu stranu medalje u odnosima roditelja i djece

nisam sve ni rekao,jer sam prvi puta ovdje,možda i nesmijem toliko pisat,ali....

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

evo ovako, sta se duzine teksta tice, smjete vi pisati koliko hocete, upitno je samo koliko ce ljudi imat volje sve procitati :D.

Sta se mene tice, ja volim kada se pise na dugo i siroko, jer mi je puno lakse dati koristan savjet kad mi je situacija jasnija.

Evo ovako, trebali bi mi sljedeci podaci:

vrjednost kuce

kredit za kucu

vrjednost stana

kredit za stan

(naravno sve otprilike samo da imam okvirnu predođbu)

situacija u kojoj se nalazite nije bas idealna,međutim kao (buduci)pravnik vam mogu prvenstveno davati savjete sa tog aspekta a nikako rjesiti sve te probleme.

Dakle,

prije svega vam mora biti jasno sta zelite.

Jedna mogucnost bi recim bila da stvar rjesite na nacin da:

vas sin preuzme kredit za stan, mozda i nesto vise od toga, a vi mu za uzvrat date u nasljedstvo svu svoju imovinu osim samog stana kojeg bi mogli ostaviti djeci od svoje kceri.

Druga mogucnost je, da isselite vasu kcer i djecu,prodate stan, s novcem otplatite vecinu svojih kredita i ponudite kceri i djeci (ne i njenom muzu) da se usele kod vas. Kad ona ne bude znala gdje ce, prije ce doci kod vas nego sa djecom spavati na ulici.

Ovo vam ja sada pisem znatno pojednostavljeno, samo da vam ukazem na neke moguce opcije. Ako bi recimo prvu opciju htjeli izvesti, morao bi vam na 2,3 stranice opisati kako se to pravno rjesava jer i nije bas jednostavno izvedivo.

Vama se naravno ni jedna od ove dvje opcije ne mora svidjeti, ali vjerujem da ste dosta o tom pitanju razmisljali i da mi otprlike mozete reci sto zelite, a ja cu vam na osnovu toga onda iznjeti koje vam mogucnosti stoje na raspolaganju

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Poštovani,

zahvaljujem na želji da pomognem,ali ja bih još pitao jer ne mogu unuke i kčer samo tako izbaciti na cestu,ali razmišljam da im osiguram nešto skromniji stan i jednostavno dok njih nema preselim stvari uu taj stan,otprilike 50 m2,ja sam i supruga također živjeli u sličnom stanu sa djecom, i onda bi i kčer i njen suprug dobili mogučnost za samostalan napredak,a ne da sve ide preko moje grbaće,a on da se busa,kako se dobro oženio.

Kome bi ja odgovarao,ako ih preselim u drugi stanna drugoj adresi i platim za prva tri mjeseca stanarinu dok se oni ne snađu,a lezilebovića nemoram onda više gledati!

 

 

 

zzz_zzz je napisao:

evo ovako, sta se duzine teksta tice, smjete vi pisati koliko hocete, upitno je samo koliko ce ljudi imat volje sve procitati :D.

Sta se mene tice, ja volim kada se pise na dugo i siroko, jer mi je puno lakse dati koristan savjet kad mi je situacija jasnija.

Evo ovako, trebali bi mi sljedeci podaci:

vrjednost kuce

kredit za kucu

vrjednost stana

kredit za stan

(naravno sve otprilike samo da imam okvirnu predođbu)

situacija u kojoj se nalazite nije bas idealna,međutim kao (buduci)pravnik vam mogu prvenstveno davati savjete sa tog aspekta a nikako rjesiti sve te probleme.

Dakle,

prije svega vam mora biti jasno sta zelite.

Jedna mogucnost bi recim bila da stvar rjesite na nacin da:

vas sin preuzme kredit za stan, mozda i nesto vise od toga, a vi mu za uzvrat date u nasljedstvo svu svoju imovinu osim samog stana kojeg bi mogli ostaviti djeci od svoje kceri.

Druga mogucnost je, da isselite vasu kcer i djecu,prodate stan, s novcem otplatite vecinu svojih kredita i ponudite kceri i djeci (ne i njenom muzu) da se usele kod vas. Kad ona ne bude znala gdje ce, prije ce doci kod vas nego sa djecom spavati na ulici.

Ovo vam ja sada pisem znatno pojednostavljeno, samo da vam ukazem na neke moguce opcije. Ako bi recimo prvu opciju htjeli izvesti, morao bi vam na 2,3 stranice opisati kako se to pravno rjesava jer i nije bas jednostavno izvedivo.

Vama se naravno ni jedna od ove dvje opcije ne mora svidjeti, ali vjerujem da ste dosta o tom pitanju razmisljali i da mi otprlike mozete reci sto zelite, a ja cu vam na osnovu toga onda iznjeti koje vam mogucnosti stoje na raspolaganju

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Mozete to komodno uciniti.

Ako vas tuzi vi cete reci da ste mu stan dali samo do opoziva, te da on nije htio izaci kad ste mu rekli, time se radi o vicioznom posjedu, protiv takvog posjeda imate pravo samopomoci te ce se svaka tuzba odbiti kao neosnovana. Jedino odgovarate za stetu na pokretninama koja nastane dok premjestite.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Zahvaljujem svima koji su se uključili i savjetovali me,koji će eventualno dati još koji savjet,ali stvarno želim rješiti problem jer sam na izmaku snaga uvjeravajući kčer i njezinog supruga da život nije jednostavan,da se nemože živjeti na tuđoj grbači itd.

Zet-demagog,prvo,što je možda bitno,da bi kčerka na njega prepisala svoj auto,uvjerio ju je da netreba se kod nas prijavljivati,nego je na adresi roditelja,kako bi mogao pod povoljnijim uvjetima parkirati,a i da možda sestri uzmi prioritet kod ostavine njegovih roditelja,jer kao on je stalno živio kod njih.

Hvala na savjetima!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Iskreno ,očekivao sam ovakovo pitanje,ali mi nije jasno odakle isčitavate,da djeci nisam priuštio ništa.

Objašnjenje:

Djeca su svake godine išla na more po 20 dana,jer sam kao mlad čovjek od 25 godina za 3000,00 DEM kupio starinu-kuću na Krku(imao sam tada 7 godina staža),gdje je nepojmljivo za današnje uvjete razmišljati o stanovanju.

Kuća je uređivana,radio sam ko konj,na svom godišnjem odmoru,djeca su bila na plaži,kada je kuća završena za normalno stanovanje,djeca su dovodila svoje prijatelje i prijateljice ,potpuno besplatno.

Hranu su djeca imala kvalitetnu,ali ne pretjerano obilatu mesom.Kola je izbačena,u svom dvorištu uzgajali smo vočke,djeca su imala dovoljno voća.

Nitko nije mogao reči da su djeca iz siromašne obitelji i bila su zadovolojna.

Odječa se nosila od Varteksa,a ne od nekih ludih marki,kupljenih u inozemstvu.

Djeca i mi imali su prvi u naselju TV u boji,Comodore kompjutor,učenje stranih jezika,redovitu lječničku skrb,ako zatreba.

Uz našu pomoć,kčerka i sin su kupili automobile,kojeg je kčerka poklonila svom mužu koji ništa ne radi..

Muž je uljez koju ju obrađuje.

Unucima,jer su mladi,ni izdaleka nisam toliko dao kao djeci,a da imam,jer im otac neradnik(46 godina) to nemože,

dao bi im puno više,ali gospodine,ipak umjereno da djete zna da nemože baš sve.

Kčerka živi sa obitelji sada u stanu,sa centralnim grijanjem,sa dvije kupaone i koristi ga 6 godina(120 m2)

Stavite se u situaciju da morate plačati podstanarstvo.koliko bi to bilo.

Sva naša odricanja bila su zbog djece.

Pa naravno,ako ona i njezin suprug ne nađu za zgodno da jedanputa mjesečno pripreme ručak i pozovu roditelje,da joj mati ima bar slobodnu nedjelju,jer mi i danas radimo,gotovo čitav dan itd.....,kako ne zamjeriti kčeri.

Kako dozvoliti da rintaš,dok njezin princ ,sjedi u fotelji prikladnoj za 120 kg.

I rekao sam,sve je bilo u redu dok se kći nije udala za facu

bez želje da se zaposli.

A,što on pruža svojoj djeci!!!!!

Cjenjeni,nisam ljut na Vas,normalno je da postavite i ovakav upit,jer sam i sam sebe upitao gdje sam pogriješio u odgoju, svjestan da istina nemora biti samo moja,ali rekao sam ranije tražio sam konzultacije sa psihologom,socijalnim radnikom,policijom,da izbjegnem činjenje gluposti i cirkusa u svojoj obitelji.

Redovito su išla u školu,redovito smo bili na roditeljskom sastanku.

A,napose,nemamo više kuću na moru jer nam je to bio luksuz,kojeg smo uložili u kuću,gdje žive i danas djeca,to ste pretpostavljam pročitali

Zašto toliko duljim sa pisanjem,samo zato što se neke stvari nemogu objasniti samo jednom rečenico:kčerka i njezin suprug me zaje......,što da radim.

Zato sam ovdje i ispitujem svoju savjest,možete me slobodno kritizirati,svaku Vašu riječ ću razmotriti,nebili se približio razmišljanju mlađih ljudi i pokušao neke svoje tvrde stavove omekšati!!!!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Gospodine smiran tema Vam je vrlo zanimljiva,tema iz privatnog obiteljskog života. Kao ona serija Kazalište u kući, ali ne u mojoj nego kod susjeda.

No postavit ću Vam jedno pitanje i odmah odgovoriti.

Kako pušaču dokazati da su tri kutije cigareta štetne za njegovo zdravlje, dok se on sam ne uvjeri u to. NIKAKO!!!

Tako Vam je isto sa Vašom kčerkom. Ona će sama shvatiti, ako bude htijela i kad bude htijela da Vaš zet, njen muž ne valja.

Što se prije prestanete time zamarati, to ćete lakše živjeti. Kredit ćete morati plaćati jer glasi na Vas, a jedino da prodate nekretninu bez da oni znaju mogli bi te ih iseliti pod prisilom. No tu biste si stvorili još veći problem i jaz među vama.

Svi smo mi bili problem roditeljima,mali ili veliki,ili sad imamo djecu koja su nama problem,opet mali ili veliki.

Ali je činjenica da svatko za svoje probleme misli da su njegovi najveći.

Mislim da biste još više patili da vam kčerka sa neradnikom živi u neljudskim uvjetima za život bez osnovnih sretstava za preživljavanje. :place:

Predlažem Vam,ako Vam je ikako moguće da uhvatite ženu pod ruku i na mali izlet daleko od svega da se malo odmorite.

Razmislite o tome što smo Vam mi tu pisali. :palac:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Hvala na razumijevanju,lijepo bi bilo ,kada bi mogli se odvojiti od svakodnevnice,ali posao ne dozvoljava.

Znam,ništa nije važnije od zdravlja,ali moraju se i vračati obaveze,priuštimo si more u lipnju,kada je nešto povoljnije i nama dobro!

A što se tiće bojazni da će kčerka završiti na ulici,ona uvijek bez obzira na sve njene ispade može se vratiti knama,odnosno zatražiti pomoć.

Ako ju suprug voli,osigurati će joj možda bezbrižan život jer on sa sestrom čeka da roditelji se maknu i da naslijedi stan 80 m2 u centru Zagreba,vikendicu u okolici Zagreba i vikendicu na moru,u koju nismo nikada pozvani,jer mu roditelji ne vole da tamo ulaze strana tijela.

Kčerka sa djecom i mužem je za sada tamo dobrodošla, i to je u redu.

Inaće imaju oni rješeno pitanje stanovanja i u vikendici njegovih roditelja,blizina grada,kao što je blizu i stan gdje sada žive.

Ali tamo bi trebali ulagati na popravcima,grijanju i drugom a to ovdje nemoraju.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Dragi smiran, bijah dijete od 5 ili 6 godina kad se teško razboljeh na bubrege. Moja mama, prema uputama liječnika uzme obavezu da me liječi. Znate, nekoliko mjeseci kao tako malo dijete nije mi mama omogućila kušati vodu, a više od pola godine ne znadoh što je zasoljena hrana. Sve po uputi liječnika. I hvala Bogu, kako tada izliječih svoju bolest, nikada više u životu s tim problema nemam. Kao dijete pitah se stalno i u sebi i na glas "kako mama možeš biti tako okrutna da mi ni žličicu vode ne daš da u ustima osjetim?" - " za tvoje dobro" odgovarala je mama. Mišljah tada da me ne voli i svašta drugo. Ali nakon što odrastoh i postadoh roditelj, shvatih da me moja mama silno volila i da je strašno patila kad mi nije dala vode piti ili slanu hranu jesti i kad je reducirala sve što je trebalo po naputku liječnika. Zahvaljujem joj na tome, na mojoj i njenoj patnji ali za moje dobro, kao i za mnogo toga drugog što mi ranije nije bilo razumljivo a sada razumijem.

Smiran, očito ste puno radili, što mislim da vam nije teško palo, očito znate biti realni i racionalni, ali očito znate i puno nesebično voljeti. No, vidim da vas to i uništava. Nemojte to dopustiti. Vrijeme je da poduzmete drastične korake koji će vam očito teško i preteško pasti, ali jednostavno morate. Vi, smirane trebate, ako kažete da za to imate mogućnosti u odsutnosti vaše drage povodljive kćerke i njenog džabalebaroša, a pretpostavljam da će unučad isto biti odsutna, preseliti kćerine stvari (obiteljske) u taj raspoloživi stan te time osloboditi od stvari svoj stan, vama neophodno potreban. Ako je kćerkina obitelj odsutna na nekoliko dana (ako možete za ove potrebe vi im nekako omogućite ugodno odsustvo nekoliko dana), nakon preseljenja koje ćete obaviti u prisustvu 2 pouzdana svjedoka koji će još k tome voditi zapisnik s popisom preseljenih stvari (a istog će na kraju i zajedno s vama potpisati), ovo sve ukoliko ne možete dobiti policajca dakle službenu osobu što će biti malo teže, lijepo uzmite već pripremljene nove sigurnosne brave i promijenite te svoj stan uredno i dobro zaključajte i s ključem u džepu na počinak. Po odmoru, telefonom ili već nekako obavijestite vašu voljenu kćerku o novoj adresi koja je ubuduće boravište njene obitelji, a što je unaprijed plaćeno koliko ste već rekli da biste platili. U svoj sada oslobođeni stan sa svojom suprugom privremeno na nekoliko dana uselite i za to vrijeme, pokušajte isti iznajmiti nekim poštenim najmoprimcima koji će vam uredno plaćati najamninu kojom ćete pak plaćati nešto od kredita, pa da se ne bi desio "bubanj". Najmoprimce primitim s ugovorom i pošteno prijaviti, dakle učinite sve legalno i po zakonu, pa makar najamnina bila zato i nešto malo niža. Vaša draga kćerkica može samo malo plakati, njen džabalebaroš može malo bjesniti jer više neće biti dobro oženjen, a ako voli vašu kćerku i njihovu djecu, voljene vam unuke, morati će nešto poduzeti. Dobar savjet ste niže u postu dobili za ovo iselenje. Sav bijes i nezadovoljstvo vaše kćerke će proći kad se suoči sa realnošću i raciom života. Dakle, mislim da ju trebate dobro uzdrmati da se osvijesti i shvati. Ako se to nakon nešto vremena ne desi, pomirite se s činjenicom da vaše dijete nije bilo vrijedno niti ljubavi, niti imovine, niti ičeg što ste joj u životu pružili i dali. Svojim unučićima nemojte pretjerivati, volite ih razumnom ljubavlju, jer nikada ne znate što vas s njima čeka u budućnosti, a ako vas budu trebali budite spremni prihvatiti ih i razumno pomoći. Nemojte u dubokoj starosti doživjeti i od njih razočaranje, a ja vam iz svog vlastitog iskustva tvrdim da je to moguće. Nakon ovog odrađenog posla, stisnite roditeljske emocije, ostanite čvrsti i neumoljivi, jer tako ćete znati jeste li zauvijek zaista izgubili već izgubljenu kčerku ili ćete joj pomoći ako se trgne i shvati. Ako i kad se to desi, budite pripravni biti joj od pomoći ali ne više ovako bez ograničenja. Nakon svega, odmorite se i čekajte njihove poteze, ako ih uopće koliko shvaćam po savjetima, bude bilo. Poslušajte savjete, neki su pravni, neki ljudski temeljeni na iskustvu, a moj post je upravo takav. Sretno, sve je u vašoj volji i htjenju.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Hvala i oprostite,što ću dodati prijatelju,

iskreno Vam hvala.

Drago mi je da ste preboljeli bolest bubrega i čuvajte zdravlje ,ipak je ono najbitnije.

I sam sam mislim prebolio sličnu bolest,glomerulonefritis,bila je dijagnoza da ču sa njom živjeti još 20 godina ,kako reče primarius,ako ostavim sav posao,ruke na stražnjicu ,izbjegavam čak i vožnju autom.

Bio sam zločest, nisam poslušao,iako sam mokrio krv desetak godina-mikrohematuria,ali sam nakon godinu dana od postavljene dijagnoze,kao čovjek možda i pretjerano nemirnog duha željan napretka svoje obitelji,počeo još više raditi da završim započeto.Od postavljene dijagnoze prošlo je 24 godine.

Bog mi se smilovao i vratio zdravlje,danas trčim ,igram tenis i sa mlađima,u dobroj sam kondiciji svjestan da pretjerujem.

Ali vjerujte da i radim zajedno sa suprugom.Bojim se da ona kopni,ne zbog posla nego zbog ludnice u kući,iako odlazi na vježbe i to je dobro.

Ova situacija nas izjeda i zato hvala na savjetu.

Upalu bubrega sam zaradio kopajući neke kanale u dvorištu za hladnog vremena.

Bila je sila!!!

Kao djete prebolio tuberkulozu,otac siromašni službenik uspio me smjestiti u bolni8cu na Lošinju,nije bio utjecajan,ali me uspio smjestiti i tri godine po tri mjeseca,mene su preporodili.

Hvala mu i njemu i mojoj pomajci,roditelji su bili rastavljreni.

 

Našao sam pismo koje sam pisao iz vojske kao devetnaestgodišnjak,svojoj pomajci,danas ima 85 godina,otac ,da je živ imao bi 102,ispričavam joj se za sve zločestoće koje sam ranije učinio,četiri pisane stranice teksta, a samo 19 godina.

Roditelji su sve!!

Naravno,zatekao sam se jednom u povratku kući,gdje plaćem nad izgubljenom ljubavi svoje kčeri(oprostite plač nekada i nama muškima dođe da neznamo kako) ,ne zato što bih htio da bude vezana stalno uz mene,nego da mi pruži podršku,da mi zahvali na trudu i ponavljam se, nagradi naš trud pozivom na obiteljski ručak nedjeljom,možda u mjesec dana jedanputa.

 

I nije u pitanju samo vraćanje kredita,nego da vidiš da poštuje naš trud,da kaže,zeznula sam se,on je otac moje djece,shvati me,radio bih i dalje za njih.

Ali ona uporno samo govori nama je dobro,živimo dobro i nismo tebe na teret.

Možda ima formulu za naše sindikate,da predloži,kako ćetveročlana obitelj njenih godina može sa plaćom od 5000,00 kuna živjeti super bez podrške sa strane.

Ne težim za spomenikom,ali željan sam poštovanja za učinjeno.

Hvala na Vašem komentaru,dali ste mi materijala za razmišljanje,iskreno već smo supruga i ja to stavili na tapetu,ali...mislim da je Vaš prijedlog potpuno u redu

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

smirane, ostavite sada, u čelične okove zakujte i zatvorite svoje i suprugine emocije, sada neka vam radi samo racio, razum. On kaže da je taj stan koji s nezahvalnošću koristi obitelj vaše kćeri, vaša krvavo stečena imovina, nadam se da nije na neki zakonit način na nekog drugog upisano vlasništvo, dakle sjetite se vaše muke, jada i odricanja da to imate. Roditelj sam i dijete i danas istovremeno i vjerujte što vam kažem, nema zahvalnosti niti poštovanja za očekivati u takvoj situaciji. Odnosi su očito dostigli fazu kad se moraju povući "kirurški rezovi" i sve prekinuti, ja bih onako kako vam je u postu napisano. Nemojte misliti da vam je nešto napisano a da nije gledano i sa pozicije djeteta i sa pozicije roditelja, a nažalost postoje i gorka iskustva koja su me nagnala da vas savjetujem da poduzmete drastične mjere i presječete sve to u interesu vas, vaše supruge, ostalih članova vaše obitelji, a moguće time pomognete i svojoj kćerki i njenoj djeci. Računajte na sve opcije kao moguće, ali znajte da sada i do sada ste najviše griješili što ste dopustili da sve uzme maha pa je došlo vrijeme da to popravite, prekinete griješiti i okrenete se sebi i supruzi. Idete sve stariji i nemoćniji, razmišljajte unaprijed i o tome. Roditelji su ti koji uvijek daju najviše što mogu, a za uzvrat neka ništa ne očekuju. Loša vremena prijatelju moj. Poslušajte, dobro razmislite i odlučite, sad ili nikad... Želim vam puno snage i volje da pravilno postupite.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Hvala,

morati ću upravo to učiniti,sve je na supruzi i meni,čisto vlasništvo,u sam objekat ugrađena je i muka ženinih roditelja,toliko da krenemo, i ponosni smo na sve učinjeno i zbog njih samih(nažalost jedan od njih je pokojnik,otac moje supruge).

Morati ćemo stvarno napraviti rez,ali uvijek postoji bojazan da iz svega ne ispadne cirkus,zato stvarno treba čekati povoljan trenutak,pa taman i do njihovog odlaska na more,kada su tamo gotovo 30 dana, a do tada emocije zaustaviti.

Prijatelju hvala i oprostite ako pročitam i još koji savjet i odgovorim na njega ,to ne znaći da Vaše ignoriram.bili ste potpuno jasni,smanjujem ovog časa emocije,počinjem planirati, kako pripremiti sve da bude po zakonu,a i da unuci ne osjete.

Hvala i pozdrav

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Gospodine smiran,moram se uključiti u temu, jer ne mogu ostati ravnodušna.Sve savjete koje Vam dijele da postupite tako čvrsto djele Vam muškarci,stoga svaka im čas što su tako čvrsti i dosljedni. No uzmite u obzir da oni tu trezveno i hladno razmišljaju samo zato jer se tu ne radi o njihovoj vlastitoj djeci i samo zato jer oni sada nemaju ovakav problem kao Vi.Da ga imaju onda bi ih ja pitala,većina bi se zatvorila sama u svoj svjet i ne vjerujem da bi tu potražili pomoć i savjet.

Ovaj put ću ja biti malo jasnija. Ja sam žena koja ima 42 godine i imam neko svoje životno iskustvo. Nažalost loše.

Eto slično koje ima Vaša kčerka. Samo što je to moje iskustvo trajalo 21 godinu,dok ja nisam odlučila da je dosta. a moja je majka patila i otac je patio,no nisu mogli ništa ni sa odricanjem od mene ,ni sa odbijanjem neke pomoći kad je bilo potrebno.Nisu me uspjeli 21 godinu moga braka uvjeriti da čovjek uz kojega živim nije dobar i nije za mene i nije vrijedan i da ja samo patim uz njega, što je i bila činjenica.Možda je meni bilo teže nego Vašoj kćerci,jer uz nerad bilo je tu i drugih problema koje nema smisla ni spominjati. Jednostavno,ja sam nakon 21 g braka sama bez nikakvog poticaja sastrane odlučila da živim sa čovjekom koji me nije dostojan. Danas kad sam slobodna žena, znam točno koliko su moja majka i otac patili i koliko ja danas patim za mog sina. Danas neko vrijeme poslije braka znam i sigurna sam da taj čovjek nije zavrijedio ni minutu mog života provedenu uz njega,ali dobio je 21 godinu. Vi možete postupiti kako želite,ali postći na silu nećete ništa,samo ćete još više zahladiti odnose i možda izgubiti kčerku. To Vam svakako neće biti lako. Mi drugome partnera ne možemo birati,možemo ga prihvatiti samo onakvim kakav je. Kad se pomirite sa sudbinom ,puno ćete lakše živjeti i imati bolje odnose pa čak i ručkove kod Vaše kčerke. U protivnom ćete samo patiti... Ja Vam želim da donesete trezvenu odluku i da odlučite tako kako ćete najbolje znati. Svi Vam tu možemo iskreno soliti pamet, ali nitko tu od nas nije sada u Vašoj koži. Ja sam kroz sve to prošla pa sam si dozvolila da se priključim temi. :place:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Hvala i Vama na uključenju u forum,vezan uz temu koju sam otvorio.

Supruzi kažem da idem za šank(šalim se),gdje se istina piju samo sokovi i gdje nalaziš,po ovome do sada ljude koji žele pomoći,a i jedan mi je također pomogao da se upitam dali sam bio korektan djeci u vrijeme njihova odrastanja,pa mi sada tako sve vraćaju.

Tu sam dilemu donekle rasčistio.

I mislim da su svi željeli pomoći,pa tako i vi,ali naravno u svojoj koži ostajemo ipak supruga i ja,ali zato smo si dali vremena,da još malo razmislimo.

Oprostite,teško je u svom domu hodati pognute glave i gledati kako se jedan od stanara ne obazire na obaveze održavanja okoliša i stana gdje živi.

Vjerujem da ste imali iskustva kakova ste imali i da nije bilo lako,ja sam također imao jednu crnu rupu u životu, ali sam shvatio da činim nepravdu i djeci i supruzi,naposljetku i sebi,djecu nikada udario,bio na svim roditeljskim sastancima,pomagao u zadaćama,razgovorom sa suprugom uspio spasiti što se spasiti dade i trideset godina i supruga i ja mislimo da nam je brak u redu,ali djeca su djeca i užitak konzumiranja braka bio bi potpun uz one,zbog kojih smo konačno i u primisli o sklapanja braka,sklopili brak.

Uvjereni smo da ćemo kada tada vratiti izgubljeno,ali...

Hvala na uputama,divni ste,hrabri i molim vas da vjerujete u dobre namjere svih vaših prethodnika.

Naravno da ćemo supruga i ja uvažiti i Vaše mišljenje.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Draga lunatika,ja sam logika, koja je napisala prošle postove za smirana i sa savjetom da treba u opisanoj situaciji "napraviti kirurški rez" konačno. Otprilike vrlo sličan slučaj je bio i kod mene i danas me muče neki drugi problemi ali ovaj put također vezano za širu (ili ipak bližu) obitelj.Baš zato i zbog bolnih iskustava koja prođoh kao što otprilike pr olazi i smiran, morah napraviti neke oštre, ali teške i bolne poteze kao roditelj. Nije se pogriješilo time. Vjerujte. Sve do tada bile su greške koje radi i smiran, pa zato i jeste s moje strane uputa, pripremiti se, završiti ovu priču ma kako se jadno roditelj osjećao. Kćer je već ionako izgubio, a kad ona shvati realan život, može samo postati bolji čovjek zajedno sa suprugom i djecom, pa razumjeti i poštivati dobrobiti oca i majke, ili može biti još lošija osoba sa suprugom i srljati u propast, ali neće odsvući i svoje roditelje za sobom. Oni i tako previše pate i trpe, a s vremenom će se pomiriti s odabirom svoje kćerke kao što se i ja pomirih. Smirane, pametno, strpljivo, bez velikih očekivanja poštovanja i zahvalnosti, učinite što morate. Za pravne savjete konzultirajte stručnjake. Pozdrav i uspjeh.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Poštovani Gospodine smiran,i ja takodjer mislim da razum treba upravljati Vašom odlukom.Kćerka i zet bi konačno trebali shvatiti odgovornost prema obitelji.

Dovoljno ste ljubavi i emocija pokazali u dosadašnjim situacijama, pa sada smjelo naprijed na "rez".Sretno i lijepi pozdrav. :crvenikarton:

 

Uspjeh često dolazi onima koji se usude i djeluju; rijetko onima koji su plahi i neprestano se pribojavaju posljedica.

 

Jawaharlal Nehru

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Poštovani gosti,naravno da pratim sva Vaša mišljenja,svjestan da ćemo mi sami morati o svemu odlučiti,mislim da ste me svi shvatili,čak imate i razumijevanje za problem.ali naravno da mi to ne daje za pravo da se svime time zavedem.

Rez moram napraviti,bezuvjetno i u tome me podržava supruga.

Razmišljam još da sadržaj svega dam kčerki,da osjeti možda i ona mišljenje neutralaca da se eventualno sa svojom istinom uključi u raspravu,ma kako njzine riječi možda budu za mene teške,ali iz svega i ona bi vidjela da je "papir" papir,da je napisano napisano,a iza toga svaki mora stajati,ako ima dostojanstva i morala.

Tražio sam pomoć njegovih roditelja,pismeno na 25 napisanih stranica,ali da kčerka nebi rekla da joj radim iza leđa,dao sam njoj original,a kopije nisam imao.

Poderala je ,svjesna da bi dio istine došao do njegovih roditelja i da je bolje da oni suprugu i mene drže i dalje kao aždaje,koji iz nekog sitnog profiterskog nagona žele istjerati iz kuće njenog sina i moju kčer.

Idem u širinu,ali što da otac kčerke,fizički spremniji od zeta,napravi kada mu unuk -stariji(6 godina) kaže:"deda ,zašto ti nikada ne pričaš samnom o mom tati".

Pa onako ,zatečen pitanjem,kažem,pa ajde,idemo pričati.

Unuk:Znaš moj tata ,mene ne tuče,ali L...,čim zaplaće istuče.Mama mu veli,zašto se vani praviš fin,a ovdje se ponašaš ovako,zašto ga tučeš.

Tata je neki dan ošamario mamu u autu,jer je nešto rekla"

Kada to prenesem kčerki,ne želeći se upletati previše u sve,naravno da ona to niječe,ali kada sam nakon toga rekao zbog nečega,neznajući da je taj isti unuk u blizini,jer mu neću naturavati da je otac to što je,jer na to nemam pravo,da je zet "mamlaz",on je to rekao tati,a ja sam zetu potvrdio da jesam to rekao i da mu je sin točno prenio,ali sam mu rekao da sam 100 % uvjeren,da je i ranije spomenutu priču koju mi je prenio moj unuk prenio onako ,kako je i bilo.jer nije imao posebnih razloga da laže,a nije ni sklon takvom načinu igre.

Znam,da bih trebao za kčer tražiti zaštitu,ali ako ona to negira nemam što,a ponašati se kao divljak i pokušati fizički rješiti problem ne želim.

Znati ću kada treba pozvati policiju,ako zatreba.

Našao sam slučajno pismo,koje je kčerka dok je još hodala sa suprugom(prije 14 godina),pisala sinu u vojsku,ha,pročitao sam i na jednom mjestu,osim hvale za nas roditelje,znaš braco,tata i mama standardno ko i uvijek nešto rade,ja ti sada hodam sa tvojim imenjakom,i neznam,što mi je.čim me više vrijeđa i ponizuje,ja sam nekako više vezana uz njega.

Ali to je sve život.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Poštovani tema je postala vrlo zanimljiva a i prijedlozi.Mislio sam ne mješati se ali pošto svi spominju da nekog treba opametiti, napraviti rezove i td. dao bih i svoje mišljenje.

Kakav ste vi to čovjek da upravljate tuđim sudbinama.Mislite da ljudi žive po vašem šablonu.A sami ste odgojili kčerku kako ste je odgojili.Sad bacate krivnju na njenog supruga i čak njegovu obitelj.Predbacujete mu njegove korjene,smeta vas što je njegov otac bivše vojno lice a majka Ra...To govori o Vama.Priuštili ste im sve a oni nemaju poštovanja! Zamisli?Ne možete otplačivati kredit koji ste sami potpisali.Ko vas je tjerao.Možete ali sad bi ih željeli na taj naćin kazniti.Niste svoju kčerku naućili loviti ribu, nego ste joj dali veš kuhanu.I sad to plačate.

Nebi vam više držao prodiku ali bih Vam dao savjet.Prihvatite ih kakvi jesu i lakše če ići.Brinite se kako prožiniti svoju starost a ne kako če se raspolagati vašom mukom stečenom imovinom.Pa zar to nije sad ili u budučnosti njihova imovina, a mi smo prolazni na ovom svijetu.

Volite svoje unuke i nemojte protiv njihovih roditelja.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Slažem se sa Vama logika,i vidim u posljednjoj poruci gospodina smirana da je situacija bila vrlo slična mojoj,no dok ja sama nisam odlučila nije mi bilo spasa i dan danas osječam posljedice zbog nitkova,ali imam miran život i roditelji su isto mirniji i zadovoljniji. Gospodine smiran samo hrabro,vjerujem da ćete najboje odlučiti. :palac:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Gospodine ne ljutim se na Vas,vjerujte,ali moram odgovoriti.

Moja je kčerka stvarno bila dobro odgojena,što mogu potvrditi svi oni koji su bili u mome okruženju i dan danas.

Poštovani gospodine,posebno cijenim njegovog oca kojega ne smatram za ništa krivoga,a spominjanje njega kao bivšeg oficira JNA,ma kako to nekome izgledalo čudno,je samo iz razloga što je njegova supruga plakala nad sudbinom sina i sama govorila kako su pogriješili,plakala pred suprugom mojom i preda mnom govoreći točno to što sam ja napisao,a to je da je mislila da će sin dobiti lagodan kancelarijski posao.

U to vrijeme ,kčerka koja je mlađa od njenog sina tri godine,imala je 10 godina staža,a njezin sin nijednu.

Moja je kčer poticana,kada nede na fakultet da uči jezike i govori barem engleski odlično,njezin sin nije.

Ona je ,majka zeta kada je došla prvi puta u našu kuću i vidjela raspored stanova,navalila,doslovno navalila,dajte djeci ovaj stan gdje ste vi a vi sebi završavajte ono što smo kreditom morali kasnije za njih završavati,uz obećanje i zamolbu kčeri da to napravimo,a oni će se uključiti kada se njezin muž zaposli.Mislim da puno toga je već napisano naprijed,ali očito niste sve pročitali i u tom kontekstu je spomenut posao kojega je otac mog zeta obavljao.

Inače potpuno nebitno otac je Hrvat,ako ste i nato aludirali,ali otac,kada ga zovem da zajedno popričamo o svemu izbjegava razgovor,i to mi je krivo.

Majka mu je takova kakova je i nisam spreman sa njom razgovarati,tim više što je otišla tako daleko da je moju kčerku upitala:Što misliš dali će tvoj otac voliti tvoje djete,a taj isti otac je ispred kuće,istina bez dozvole na društvenom zemljištu neuređivanom,napravio deset godina prije nego se unuk rodio,doslovno sam,dječje igralište,na kojemu se i dan danas i prije nego su se unuci rodili ne libim sa klincima natjeravati,a oni me svojom dječjom razuzdanošću ne zovu gospon taj i taj nego daj mi dodaj loptu ili daj mi R....,loptu,ili bok R.....

Zato je forum ovdje,prvi puta sam na njemu,ljudi mi pomažu ,ljudi,pa evo i vi, me kritiziraju i ja ću to prihvatiti.

Ali što je čudno i u mome poimanju,pa zar povjest ne govori kolika su djeca rođena u ljubavi,a kasnije u spodobi janjičara vraćali svojima najdražima ,znate kako.

Naravno da ne mislim da je to moja kčerka,nego koliki odu u drogu,a odgajali smo ih,oteli se kontroli i dogodilo se što se dogodilo.

Gospodine niste pročitali da sam plakao iz čista mira razmišljajući o svojoj neprežaljenoj ljubavi -kčerki.

U stanu gdje obituju,nisam u 6 godina bio 10 sati,jer me prvo nisu zvali,a drugo smatram da im se netrebam nametati.

Nečete zamjeriti,ali niste sve pročitali,niste zamjetili da sam napisao da moja istina nemora biti istina,ali ja sam uvjeren u nju iz poštovanja da vas sve koji to čitate ne pravim budalama.

Uvjeravam vas da volimo i supruga i ja svoju djecu i unučad,ali vjerujte,začučujuće je koliko je sudbina žena otišlo u krivom smjeru,jer se dogodilo što se dogodilo.ž

Žene,emotivne,kakove jesu,nasjednu na priču,ja sam jadan,plakati će pred budućom,kako su roditelji njega i sestru ostavljali bez ičega u frižideru.

Pa kada sam se toga sjetio,sestra moga zeta je divna osoba i sa svojim suprugom se bori za egzistenciju,reči ću Vam da sam kčerki doslovno odgovorio ovako:Valjda su roditelji došli do zaključka da ljudi od 25 godina mogu sami sebe prehraniti,a istina je da je njihov otac ludio zbog toga što sin ne radi,a mati je plakala.

Dali sam bio dobar otac ili ne ,neznam,bio sam uvjeren da jesam,odgajao sam ih kako znam sa suprugom,volio ih ljubavlju oca,veselio se njihovom rođenju i jednog i drugog,pa i onda kada sam bio u čizmama i kopao bunar da imam vodu za kupaonu,a slučaj je htio da sam bunar za nas kopao u dane kada se kčerka rađala i rodila i u dane kada se sin rađao,također sam kopao bunar za njih,jer prvi očito nije bio na žili.

Bio sam u blatu,susjedi koji su mi pomagali,nisu mi mogli ni ruku stisnuti.

Ali nisam zbog svega bolji otac od drugih,velika večina nas roditelja živi za djecu,ali poštovani gospodine sve ima svojih granica.

Zahvaljujuću ženama i roditeljima koje su se uključile u forum po ovoj mojoj temi siguran sam da će se kčerka vratiti kada tada roditeljima, da će biti jednako draga kako je i bila.šaliti se na račun nekih mojih nesmotrenosti,da ne kažem gluposti, a niko sretniji da takova mi se vrati sa svojim mužem,ali.....znate što želim .

Mislim da sam počeo rješavati problem u mislima,pa sam otvorio i novu temu Rješenje od Smiran,pa vas pozivam da je posjetite .

Hvala Vam na uključenju još jedanputa.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

pozdrav

 

Da me nebi krivo shavtili ispričavam se ako sam krivo shvatio vaše odricanje za djecu. Ali jako često vidim da se roditelji pokušavaju iskupiti djeci preko unuka. Izgleda da ipak niste vi krivi. Samo ponavljam nemojte si dopustiti da stavite kćer u situaciju da ona ne dobije ništa a unuk sve jer mislim da vam to kćer neće moći oprostiti. Biće zahvalna što joj bar sin ima nešto ali isto tako će se osječati da njen tata voli više unuka od vlastite kćeri.

A neznam kako da vam pomognem ali stvarno mislim da bi se trebali malo odmoriti od svega i otiće negdje gdje vas bar neko vrijeme neće zamarati svakodnevnica

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Tonči je napisao:

Poštovani tema je postala vrlo zanimljiva a i prijedlozi.Mislio sam ne mješati se ali pošto svi spominju da nekog treba opametiti, napraviti rezove i td. dao bih i svoje mišljenje.

Kakav ste vi to čovjek da upravljate tuđim sudbinama.Mislite da ljudi žive po vašem šablonu.A sami ste odgojili kčerku kako ste je odgojili.Sad bacate krivnju na njenog supruga i čak njegovu obitelj.Predbacujete mu njegove korjene,smeta vas što je njegov otac bivše vojno lice a majka Ra...To govori o Vama.Priuštili ste im sve a oni nemaju poštovanja! Zamisli?Ne možete otplačivati kredit koji ste sami potpisali.Ko vas je tjerao.Možete ali sad bi ih željeli na taj naćin kazniti.Niste svoju kčerku naućili loviti ribu, nego ste joj dali veš kuhanu.I sad to plačate.

Nebi vam više držao prodiku ali bih Vam dao savjet.Prihvatite ih kakvi jesu i lakše če ići.Brinite se kako prožiniti svoju starost a ne kako če se raspolagati vašom mukom stečenom imovinom.Pa zar to nije sad ili u budučnosti njihova imovina, a mi smo prolazni na ovom svijetu.

Volite svoje unuke i nemojte protiv njihovih roditelja.

 

Ovako nešto može napisati samo taj trut od zeta gospodina smirana, ili netko tko ima slične životne stavove!

 

Tebi je normalno da sve dobiješ, i stan od 120 kvadrata , i da drugi plaćaju tvoje dugove, i da ne smiju ništa prigovoriti?! I do kada tako? Dok sve ne ode na bubanj?

 

Potpuno podržavam gospodina smirana i druge ovdje koji mu daju dobre savjete.

Kada kćer i zet ne budu više uživali u blagodatima tuđe muke, nego se borili za svoje dobro sami, kao i velika većina ostalih ljudi, možda će i sami raščistiti svoj odnos.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ovo stvarno postaje zanimljivo,žalosno i komično na jedan način.Stvorile su se dvje struje za i protiv zeta. No felixx imaš pravo,ali i Tonči ima pravo samo u jednoj stavci,a i ti bi se samnom u tome morao složiti citiram:

Niste svoju kčerku naućili loviti ribu, nego ste joj dali već kuhanu.

Zar to nije izvučeno iz konteksta poslovice koju neznam baš doslovce ali ide tako nekako : NAUČI SIROMAHA PECATI NEMOJU MU DATI RIBE... :namiguje:

A u svakoj poslovici ima istine..

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

dragi gospodine,

 

nije mijasno kad vi to tako puno radite, a imate kad tako puno razmišljti. pola od vašeg rješenja uopće ne razumijem.

istina, ne razumijem kako to da ima toliko nezaposlenih, a nama geodetima nema tko zabijat kolce, već to rade sami geodetski inženjeri, i to češće nego tehničari, jer su inženjeri naučili radit.

 

šta se tiče nezaposlenosti, činjenica je da ima mnogo nezaposlenih, a onda možda se po statistici tu morao naći i vaš zet. a možda je i zaista ljenčina. čovjek koji koristi priliku dok može. tko će znat. ali zašto mislite da će vaši unuci završiti fakultete. fakultetsko obrazovanje sve je skuplje. diplome s jedne strane pocjenju malim plaćama i ponižavajućim poslovima zaista obrazovanih ljudi, a istovremeno s druge strane prodajom ocjena, ispita i diploma ljudima koji to apsolutno nisu zaslužili, a sve zato da bi se njima kitili i iskazivali moć.

 

vaši unuci bi trebali sami odlučiti hoće li prihvatiti tu krunu od trnja (diplomu) ili će se zadovoljiti nekim jednostavnijim načinom osiguranja životne egzistencije. u svakom slučaju vjerujem da ne želite da postanu neradnici i lijenčine kao vaš zet. pružite im mogućnost da se sami bore za svoj život, onakav kakav sami odberu ili kakav ih zapadne.

 

ne razumijem vaše tlapnje. imte živu, zdravu djecu i unuke. veliku kuću, mogućnost da radite i otplaćujete kredite koje ste si sami nametnuli. kćerka si je odabrala muža po mjeri (sami ste rekli da je imala lijepu i lagodnu mladost), a možda i onakvog kakav ju je zapao, jer muškaraca baš nema na izbor. te ih se sve manje rađa, te ginu u ratovima, te ranije umiru, a od onih koji ostaju sve ih više odabire pripadnike istog spola za svoje partnere, a neki drugi pak radije odabiru spektakularna samobubojstva, nego da doma svojim ženama i djeci cjepaju drva, lože peći i naprave neke druge korisne poslove.

 

dragi gospodine, popijte sa svojom ženom čašu dobrog vina i uživajte u onom šta imate. svojoj djeci očito više ne trebate, osim da vas financijski iskoriste dok god to dozvolite.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Poštovani Veteran,

naravno da se u jednom djelu navedenog od Vaše strane slažem,

ali oprostite,kako da toliko ne razmišljam o situaciji u kojoj sam se našao ne svojom voljom nego nizom okolnosti,na koje nisam mogao utjecati.

Pa zaboga,radi se o budućnosti moga djeteta,mojih unuka,moje supruge i konačno mene samoga.

Pa zar je pametnije ,otići za šanka liniju i iživljavati se slušajući savjete supijanih,i utapljati svoju tugu ili "zločestoću" u beskrajnom ispijanju alkohola,kako bi me društvo podržavalo dok sam pri parama.

Ovdje sam jer vidim da ima više razmišljanja,sva razmišljanja cijenim,jer nismo svi jednaki.

Oprostite zadnjih dana ne čitam novine,ne gledam dnevnik ili kakav TV film,ne spavam gotovo nikako,razmišljam.

I što je tu sporno.

Moja kčerka je završila srednju školu i zaposlila se odmah,nije imala vremena za pecanje,ali ako me pamet služi,skupila je 20 godina staža i radi i dalje,pa zar to nije pripremanje ribe za svoju djecu ,sebe,muža,ili sam redoslijed prioriteta trebao okrenuti,pa početi da radi za muža,sdjecu pa onda za sebe.

I za navedeno dosta zarađuje,ali ne zarađuje za sve ono što život čini potpunim: stanovanje,režije,pa i skijanje,nakraju ako baš treba.

Smisao moje istine je:sve smo mjoj omogučili,ona je od nas dobila sve,ali smo očekivali da će sa suprugom ići naprijed a ne stagnirati!!!

A mi ne želimo više kuhati im ribu pa čak ni onu koju su sami upecali.

Pa Bože,mislite da neznam da Vam nema tko držati štap,kao inžinjeru geodetu,bilo bi suludo da šaljem svoju kčer,kada ona već ima koristan društveno prihvatljiv i porezom opterečeni dohodak.

Ali zeta ja nisam odgajao,niti sam mogao utjecati na njega.

Oprostite,shvatio sam da mi želite pomoći i pomažete mi.ljudi smo izmjenjujemo razmišljanja i to je uredu

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Poštovani Prekaljen,

odgovor koji sam dao maloprije Veteranu,mislim da je i upučen Vama,gdje ste oprostite isčitali da moja kčerka ,stara je 40 godina,udala se sa 35,nije naučila upecanu ribu skuhati.

Pa ona ima 20 godina staža.

Kada se nije uspjela upisati na filozofski fakultet,rekao sam joj neka nebude razočarana,možda bi i teško našla posao sa tim fakultetom,ali neka se zaposli da ne gubi vrijeme uzalud,neka se upiše u večernju školu,neka uči jezike,a možda i nađe vremena za pračenje filozofskog štiva,koje bi ispunjavalo njezin interes,pa i eventualnovečernji fakultet uz posao.

Uspjela je na taj način savladati vrlo dobro njemački i engleski,filozofija ju više nije interesirala,upisala se sa 35 godina na fakultet ekonomije uz posao,ali se i udala,ništa od fakulteta,ne krivim udaju,jer je bilo krajnje vrijeme da ,ako želi ima djecu.

Čudi me da netko tko uzima u obranu zeta,a naravno nije zabranjeno,nije isčitao njegov razvojni put i dolazak njega do životnog maksimuma,gdje je bitno da se koliko toliko dobro utopio u bračne vode i to je to.

Ostalo će biti,kako će biti.

I neka ovo bude odgovor i Veteranu:Ako sam ,a jesam,spomenuo da bi unuci možda trebali i upisati se na fakultet,to je bilo sa dobrom namjerom,jer nisam od onih.koji kažu:završi fakultet,pa nemoraš raditi(misle fizički),nego upiši,da budeš u svom radu kreativniji nego Tvoj djed,koji nije završio fakultet,ali istina u Končaru,je bio nagrađivan prije dvadesetak godina za niz racionalnih unapređenja u proizvodnji transformatora.

Bok,čeka me posao,kao i sve Vas zaposlene.

Žao mi je što moj zet nema vremena doći na forum,jer kao što mi reče jedan poznanik,vidio ga je,negdje u gradu,izgubljeno hoda sa pecivom u ruci i jednako izgubljeno gleda u izloge.

I nerijetko se buni kako je u Zagrebu previsok prirez,porez u Hrvatskoj,a on je stog naslova do sada u tu škrabicu do svoje 45 godine stavio nešto više od 1000,00 kuna,rekao sam ranije koliko ima staža i crnog i bijelog-14 mjeseci,

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

oprostite, žao mi je šzo sam vas razljutila.

 

želim vam samo reći da nije sve tako crno, kako vi to vidite.

 

ne želite valjda da vam kćerka bude 'razvedenica' ili 'raspuštenica' i to vašom krivnjom.

 

i ne predlažem da utapate tugu sa pijancima za šankom, već da uživate u čaši dobrog vina (jednoj) sa svojom ženom.

 

 

pozdrav!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Gospodine smirane to su već izgrađeni ljudi i što se prije prestanete brinuti oko toga bolje će Vam biti. Previše ljudi danas u državi živi na rubu egzistencije. Mi tu možemo naklapati koliko nas volja, no ni Vi ni mi nećemo promjeniti krakter već izgrađenih ljudi. Kakvo skijanje, danas se ljudi bore da prežive od 13-og do 13-og ili već kad primaju plate. Ako je njima dobro, prestanite se Vi brinuti... :kavica:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Poštovana Lunatika i Veteran-ka,

Ma ne ljutim se na nikoga,pa tako ni na vas veteranka,hvala Vam svima na podršci ili na upozorenju,da pazim što i kako radim.

Bojim se naravno rastave njihovog braka ,ali ne danas,nego možda za pet godina,nadam se da nisam zli prorok,ali ako izostane naša pomoć obitelji kčerke,neznam,a zašto nebi izostala,pa shvatite poruku na početku,odnosno na otvorenju ovog mog naslova,pa nakon svega datog i uloženog,ne zaslužujemo da budemo pozvani na jedan obiteljski ručak u režiji obitelji moje kčerke,pa zar nitko nikada nije čuo da muž jednostavno ne dozvoljava pristup nikome ,pa čak i u moj i suprugin stan,da pozvani na ručak mogu biti samo njegova majka i otac.......

Možda nisam ranije bio dovoljno jasan,ali srž je u svemu nepoštovanje učinjenog!!!!!

I vračam se na 4ranije rečeno,dogodilo se što se dogodilo,ali moja je kčerka nekada bila divno dijete,i to ne samo u momentu svoje g pretpubertetskog doba nego i do svoje pune punoljetnosti,to jest do 35. godine života !!!!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Gospodine dragi, mislim da je Vaš slučaj prije svega psihološki (ne psihijatrijski, da me ne biste krivo shvatili). Naime, Vi negdje na početku u Vašemu prvom postu zaključujete da ste izgubili kćerkinu ljubav. Ja bih rekao da je niste niti imali. Jer, ljubav se ne gubi, ljubav je onda kada se stekne - zauvijek. Dakle, za sve što Vam se dogodilo nije nitko kriv. Ali odgovornost je prvenstveno na Vašim leđima, zatim na leđima Vaše kćeri, a tek je na trećem mjestu Vaš zet. Jer Vi ste dopustili da se stvari razvijaju kako su se razvile. Nemojte kriviti zeta, on je takav kakav je. A ako želite poduzeti nešto s pravne strane, najbolje da nađete odvjetnika.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Veteranu,

slažem se u svezi odvjetnika,pokušao sam ovdje naći puls ljudi,vidjeti gdje griješim i mislim da sam uvidio i neke svoje greške.ali sam uvidio da me neki od posjetilaca i razumiju,naravno da sve neću zlorabiti,nego mi služi da razmišljam i stvarno potražim i odvjetnika,nakon 64 godine života prvi puta!

Ali,nisam siguran ,da ako ljubav ne postoji danas,da je nije ni bilo.

Čemu rastave braka nakon velikih ljubavi prije sklapanja braka ili na početku braka,koliki roditelji žive u zabitima Gorskog kotara,Like,otocima,pa i u Zagrebu,čija su djeca,koje su oni sigurno voljeli,otišla u svijet istina trbuhom za kruhom,i u borbi za kruh zaboravila roditelje.

naravno i obratno,koliki su prvenstveno očevi zaboravili na svoju priznatu djecu ili djecu za koju znaju da su im očevi,ali ne haju(ovi potonji ,priznajem nisu ih nikada ni voljeli)

A ja nakon 40 godina imam pravo biti zabrinut za sudbinu i svoje kčeri i svoje supruge koja zbog svega neizmjerno pati,ali nisam očito pisac i nisam svoju bol i bol supruge uspio nekima prenijeti na razumljiv način.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ljubav nije prolazno stanje. Nisam niti najmanje religiozan, ali kada govorim o ljubavi onda mislim na sljedeće (Pavlova poslanica Korinćanima):

 

Kad bih sve jezike ljudske govorio,

i anđeoske,

a ljubavi ne bih imao,

bio bih mjed što ječi

ili cimbal što zveči.

Kad bih imao dar prorokovanja

i znao sva otajstva

i sve spoznaje,

i kad bih imao svu vjeru

da bih i gore premještao,

a ljubavi ne bih imao - nisam nitko!

I kad bih razdao sav svoj imetak

i kada bih predao tijelo svoje da se sažeže,

a ljubavi ne bih imao

- ništa mi to ne bi koristilo.

 

Ljubav je velikodušna,

dobrostiva je ljubav,

ne zavidi,

ljubav se ne hvasta,

ne nadima se;

nije nepristojna,

ne traži svoje,

nije razdražljiva,

ne pamti zlo;

ne raduje se nepravdi,

a raduje se istini;

sve pokriva, sve vjeruje,

svemu se nada, sve podnosi,

ljubav nikad ne prestaje.

 

Sada spoznajem djelomično,

a spoznat ću savršeno,

kao što sam i spoznat!

A sada ostaju vjera, nada i ljubav

- to troje -

ali najveća je među njima ljubav.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Iako vjernik, ne onaj koji ide uvijek u crkvu. Mogu požaliti što ipak na nagovor raznih ljudi i prijatelja nisam pročitala Bibliju. Gospodine upitnik jako je lijep ovaj citat iz Pavlove poslanice Korinćanima. Mislim da Ste me nagnali na to da ipak vrijedi pročitati Bibliju bez obzira na njenu veličinu.

Sigurna sam u to da prava ljubav nema kraja i nema potražnje za povratom, ona se samo pruža i beskrajna je.

A tu ljubav sam ja dobila od svojih roditelja,bez obzira na sve neprilike koje sam im prouzročila udajom za čovjeka vrlo sličnom smiranovom zetu.

Gospodine smirane, još jednom Vam govorim, zbog moga lošega braka još uvijek ispaštam i ja i moji roditelji, no nikad me ni u kom slučaju nisu iznevjerili. Ako sam gdje mogla pokucati i potražiti pomoć onda su to bila roditeljska vrata. Život je takav, neki su u životu snalažljivi i donose prave odluke, drugi pak nisu. Zato moramo prihvatiti ljude onakvima kavki jesu. Dali Ste se možda priupitali da Vaš zet dobro zna što Vi mislite o njemu pa zato ne želi da dolazite kod njih u kuću. :-?

Zašto jednostavno ne kažete kćerki da ste zadovoljni sa njenim izborom, ako se ona uz njega osjeća sretnom. Onda će se stvari promijeniti. Dok god Vi budete pokušavali razdvojiti ovaj par oni će biti još u čvršćoj vezi.

Sve što se brani slađe je i još više to želiš.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Hvala svima, i ja nisam baš neki veliki vjernik,mogao bih zbog toga ispaštati,ako već i nisam,supruga je pročitala kompletnu bibliju,iako ni ona neide baš često na misu,ali mi gotovo svaku veće kaže molim za sve nas,pa tako i za kčer i njezin brak pa tako i za sreću sina.

Preksinoć sam razgovarao sa kčerkom,pokušao joj objasniti razloge svoje ljutnje na nju,pokušao joj reči da sam ja odrastao u obitelji,iako rastavljenih roditelja,skromnih mogućnosti,kojima bi udovoljili nama trojima braći u svemu.

Nisu nam osigurali stanove,osigurali su nam da krenemo u život i da se borimo.

Mi ih poštujemo,zvali ih na nedjeljne ručkove,kako koji od braće,sada je ostala živa samo pomajka,koja ima 85 godina,skroman stanić,pomažemo joj koliko možemo,svaki dan ju nazovem da izmjeri tlak,da ćujem kako je,kažem koje lijekove da popije,a kada stigne netko od nas ode joj i pobrine se da ima što za jesti.Svi smo to i učinili i donekle smo situirani.

 

Nedaj Bože da je pitamo,kome će ostaviti stan od 37 m2,a svjesni smo da u slučaju smrti,nama nikako neće pripasti,kao ni grob koji smo mi kupili na mirogoju za oca i nju i upisali ga na njeno ime,jer nas ona jednostavno nije posvojila,i sve iza nje pripasti će nekome od njezine rodbine.Ali nas je odgajala,nije sa nekom velikom školom,ali ima srce.

Punica živi sa nama i mislim da ima sve što joj pripada,također 85 godina .

Mislim da svima vama koji ste mi davali sugestije mogu zahvaliti,mislim da sam ja a i moja kčerka,kao i moja supruga spremni krenuti u nešto novo.

Shvatio sam ja svoje greške,shvatila je i kčerka svoje,mislim i vjerujem da smo otklonili nesuglasice,iako je skrušeno ,onako malo smijući se rekla ,pa daj sada i to prepišite na mene,rekao sam kčeri,ako imaš povjerenja u nas,a nakon rečenog u zadnjem razgovoru,mislim da imaš,stan će pripasti tebi,kada za to dođe vrijeme a ti ga onda dijeli svojoj djeci po ključu koji ti odabereš,ti si naša,ne sumnjaj u našu ljubav,ali i ljubav je i nama bitna.

Čuvaj svoj brak i djecu prije svega,kada ti je teško dođi knama,a onda poštuj i svoje roditelje,jer su puno učinili za tebe.

Biti ćeš uvijek naša i dio našeg sna(dio jedne pjesme,malo preuređen),kao uostalom i tvoja obitelj.

Ali ne ponašaj se kao da ne postojimo,jer nas je to vrijeđalo.

Bilo je i plaća,bilo je i suza,ali mislom da smo svaki od nas osjetili na kraju toplinu poljpca ,kojeg možeš doživiti od svog djeteta,toplinu ruke,koja pokazuje da nije samo puka formalnost ili nešto silom nametnuto,nego spontano.

Mislim da idemo dalje,vjerujem da idemo dalje,pomogliu ste mi svi,oprostite ,na neskromnosti,mislim da smo puno postigli.

nakon dugo vremena i supruga i ja smo spavali mirnije u sigurnosti okruženja naše djece.

 

Mislim i vjerujem da će stvarno potrajati, i kčer i mi shvatili smo da se ljubav ne trži niti se kupuje,da se ljubav djeli i prima.I zato nije inzistirala na ostavštini odmah!

Puno nas stvari uistinu veže.

Da je izvedivo sve bi Vas počastio jednim pićem.

Želim Vam blagostanje u životu i što manje nesuglasica,a ako ih već ima činite sve da ih otklonite!

Voli Vas Vaš smiran!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija