Jump to content

isplata dijela plaće "na crnjaka"


posao1

Preporučene objave

Radim kod poslodavca gdje mi dio od ukupne plaće daje na ruke, odnosno na crnjak, a dio na račun. Zanima me jesam li ja kao radnik u prekršaju?

Ukoliko mi taj dio plaće na crno ne bude isplaćivao, mogu li ga tužiti ili nekim legalnim putem doći do tog dijela plaće? Da li je igdje zakonom ta problematika uređena?

 

 

Ukoliko položim ispit iz zaštite na radu i obavim sistematski liječnički pregled po traženju poslodavca, a koje mi plaća poslodavac, te nakon toga otkažem ugovor o radu može li poslodavac uskratiti mi dio plaće za taj dio troškova koje je potrošio na moj ispit i liječnički, a ugovorom o radu, kolektivnim, pravilnikom itd nigdje nije regulirano tko snosi troškove?

 

U ugovoru piše da je otkazni rok 15 dana, no ja ugovor potpisujem na period od mjesec dana, iz mjeseca u mjesec.Znači li to da ukoliko odlučim dati otkaz, po prestanku ugovora moje obveze prestaju bez obzira na ugovoreni otkazni rok?

 

Molim bilo kakav korisni savjet.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

posao1 je napisao:

Radim kod poslodavca gdje mi dio od ukupne plaće daje na ruke, odnosno na crnjak, a dio na račun. Zanima me jesam li ja kao radnik u prekršaju?

Ukoliko mi taj dio plaće na crno ne bude isplaćivao, mogu li ga tužiti ili nekim legalnim putem doći do tog dijela plaće? Da li je igdje zakonom ta problematika uređena?

Poslodavac Vam može i cijelu plaću isplačivati "na ruke". Bitno je da je to iznos naveden u Vašem Ugovoru o radu i da su plačeni doprinosi i porezi na taj iznos.

Ukoliko položim ispit iz zaštite na radu i obavim sistematski liječnički pregled po traženju poslodavca, a koje mi plaća poslodavac, te nakon toga otkažem ugovor o radu može li poslodavac uskratiti mi dio plaće za taj dio troškova koje je potrošio na moj ispit i liječnički, a ugovorom o radu, kolektivnim, pravilnikom itd nigdje nije regulirano tko snosi troškove?

Poslodavac Vam nesmije umanjiti niti lipu od Vaše plaće koja je navedena u Vašem Ugovoru o radu radi nekih svojih potraživanja prema Vama. Regulirano je Zakonom da poslodavac snosi te troškove.

U ugovoru piše da je otkazni rok 15 dana, no ja ugovor potpisujem na period od mjesec dana, iz mjeseca u mjesec.Znači li to da ukoliko odlučim dati otkaz, po prestanku ugovora moje obveze prestaju bez obzira na ugovoreni otkazni rok?

Pobrkali ste pojam otkaz i istek ugovora. Otkazni rok se odnosi kada dajete otkaz Ugovora. Po isteku ugovora niste dužni odrađivati otkazni rok niti potpisivati novi Ugovor. Znaći po isteku Ugovora Vaše obaveze prema poslodavcu prestaju.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Poanta je u tome da ako želiš raditi u ovoj državi u privatnika onda automatski pristaješ na neke uvjete koje oni i samo oni baš zbog iste te države mogu krojiti ili možeš sjediti doma.

Naime, na ugovoru mi je iznos od 2700kn a na račun nam uplaćuje 2200kn i ostalo daje na ruke-crnjak (tu razliku do pune plaće koja ovisi o odrađenim satima,pr.plaća mi je 4200kn).Znači taj crnjak nije reguliran ugovorom.Zato pitam mogu li kako potraživati tu razliku.

Pošto drži tu razliku uvijek u šaci onda primjenjuje praksu ukoliko tko želi napustiti zaračuna mu troškove lječničkog i zaštite na radu.

Možeš li mi točno citirati koji zakonom i člankom je to uređeno da ne smije uzimati od plaće ove troškove?

Očito mi ne gine da će mi oduzeti i da sam nemoćan ukoliko želim napustiti poslodavca i ovaj posao!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

posao1 je napisao:

Poanta je u tome da ako želiš raditi u ovoj državi u privatnika onda automatski pristaješ na neke uvjete koje oni i samo oni baš zbog iste te države mogu krojiti ili možeš sjediti doma.

Naime, na ugovoru mi je iznos od 2700kn a na račun nam uplaćuje 2200kn i ostalo daje na ruke-crnjak (tu razliku do pune plaće koja ovisi o odrađenim satima,pr.plaća mi je 4200kn).Znači taj crnjak nije reguliran ugovorom.Zato pitam mogu li kako potraživati tu razliku.

Pošto drži tu razliku uvijek u šaci onda primjenjuje praksu ukoliko tko želi napustiti zaračuna mu troškove lječničkog i zaštite na radu.

Možeš li mi točno citirati koji zakonom i člankom je to uređeno da ne smije uzimati od plaće ove troškove?

Očito mi ne gine da će mi oduzeti i da sam nemoćan ukoliko želim napustiti poslodavca i ovaj posao!

 

Ništa on tebi nemre zaračunat,ako isto nije regulitrano tvojim ugovorom,pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom. Dakle u tom slučaju ti nesmije naplatiti pomenute troškove iz razloga koji je rekao vex (ti su troškovi poslodavčeva obvetza po zakonu9 pa kad bi se i pozivao na neki od akata koje sam pomenuo odredbe istih bile bi ništetne.

Kaj se tiće neisplate dijela "na crnjaka", e za to bi morao imati svjedoke i mogao bi do svojih novaca,tužbom. Tak veli naš Floki a kad on veli onda je to :amen:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Gledaj,moj crnjak mi može i ne mora dati.Žalosno je što sam ga ja odradio. E sada, ako mi to ne namjerava dati onda može izmisliti bilo koji razlog pa tako i ovaj lječnič.ili šta ja znam,zato što je ustao na lijevu nogu.

Zato pitam pametne glave da se bar mogu pozvati na nešto pred njime iz zakona,čisto psihološki da ga trznem pa taman ništa od toga ne bilo...

Jako sam razočaran što sada imam takav problem ali obitelj se mora nekako prehraniti.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Poštovani,

 

poslodavac Vam ni u kom slučaju ne smije isplatiti plaću manju od one iz ugovora o radu. Na taj iznos trebaju biti i liste obračuna plaća, te na isti obračunati i plaćeni porezi i doprinosi. Ako Vam u Ugovoru o radu stoji iznos od 2700 kn a na račun Vam svaki mjesec sjeda manje - jednostavno je vidjeti da Vam ne plaća puni iznos. Provjerite na poreznoj da li Vam i na koji iznos obračunava i plaća doprinose.

 

Što se tiče troškova zdravstvenog i zaštite na radu, radnik nikako ne smije snositi troškove (čl. 16 Zakona o zaštiti na radu), a poslodavac je i prekršajno odgovoran i to zapriječenom kaznom 10000-40000 kn ukoliko traži da radnik snosi troškove (čl. 108 Zakona o zaštiti na radu).

 

Lp,

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Naravno, poslodavac raspolaže s tim crnjakom kojeg si pošteno odradio te ti ga može ali i ne mora dati. Doslovce se rugaju s našim novcima.

 

Kad smo kod minimalca zna li tko koliki je zakonski min. kako za SSS tako i za VŠS /ako je uopće bitan stupanj stručne spreme pa primjera radi elektrotehničar i ing. elektrotehnike/?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Imam isti problem,naravno ako u ovoj našoj zemlji želiš raditi moraš pristati na sve što poslodavac pred tebe servira.

Naime radim u istoj firmi već 15 godina,na bolovanja nisam išao,dok nisam dobio dijete,a i tada bi dio dana otišao odraditi posao da firma ne trpi gubitke. Svih 15 godina radim na paušal,tj. plaća mi ne ovisi o učinku,nego poslodavac odreže koliko želi i naravno,dio je prijavljen,a dio nije. Unazad par godina sve je to još nekako bilo OK!,da se razumijemo ne podržavam,niti opravdavam varanje države,ali raditi se mora i dijete traži svoje,no sada kada je pao promet,nema više toliko stranaka,a šef sjedi i čeka da mu padnu s neba,moj dragi šef mi na upit o ostatku plaće odgovara da je moja plaća isplaćena ,a sve ostalo je NAGRADA!!! Morate priznati da je čovjek snalažljiv.Mene u osnovi zanima ,ako mi netko može odgovoriti, da li sam ja u prekršaju jer ga nisam prije prijavio(usput niti jednu isplatnu listu nikada nisam dobio, osim kada sam dizao kredit),zatim da li ikako mogu naplatiti NAGRADE i da li je mobbing i kako ga dokazati ako ti poslodavac ne isplaćuje plaću (samo onu na crno),a ne želi ti dati otkaz,nego te ovako ucjenjuje,vrši presing kako bi postigao da radnik sam da otkaz i tako izgubi bilo koja prava(što na otpremninu,što na burzu).Sorry na podugačkom tekstu,ali rata kredita stišće i malo sam se ispuhao.Hvala unaprijed na odgovoru.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Moram priznati da mi već pomalo ide na živce konstantno prikazivanje poslodavaca kao negativaca.

 

Gospodo draga bez tih poslodavaca ne bi bilo ni vaših radnih mjesta.

Otvoriti obrt ili poduzeće nije nikakav problem, pa što to ne napravite kad mislite da je tako lako i da svi poslodavci grcaju u novcima.

 

Da vas ja nešto upitam, pa zbrojite.

Recimo da imate poduzeće i 5 zaposlenih, i neka svatko ima plaću 5000kn, nekakav prosjek. Na tih 5000kn davanja (doprinosi) su oko 3750kn. Znači svaki djelatnik košta poslodavca 8750kn mjesečno x 5 djelatnika = 43750kn mjesečno.

Recimo sad da se bavite nekakvom proizvodnjom, što znači da morate imati tržište kojem ćete prodati svoje usluge, a tržište je naravno područje lijepe naše. Da bi bili na nuli svaki djelatnik treba mjesečno napraviti najmanje 12000kn.

Idemo dalje, da bi prodali mjesečno 60000kn usluga trebate ići ispod cijene, jer tržište NEMA novaca. Kada idete ispod cijene, a morate ako želite imati posla, zarada je minimalna. Kada poslodavac napokon i napravi tih 60000kn mjesečno, on je tek na NULI, znači vaša plaća je 5000 puta veća od njegove, jer je on tada niti nema, ali eto barem nema ni dugova pa je sretan radi toga. :misli:

Naravno i ovo je idealna situacija, jer od tih 60000kn za barem 40% će trebati i nekoliko mjeseci da se naplate jer je to postao dio naše kulture, pa čak i oni koji imaju ne plaćaju ispod 30 dana.

Što kada se jedan, dva ili više mjeseci napravi 50% potrebnog prometa da se bude na pozitivnoj NULI? Radnike to previše ne zanima, mislite li da bi vam bilo bolje da dobijete otkaz radi pada prometa? ili je ipak bolje da vam se smanji plaća? ili na kraju da vas se prijavi na minimalac, što većina i radi kako se ne bi morale smanjivati plaće ili dijeliti otkaze. Taj dio na žalost ni naša vlada ne shvaća, tj. nije ih ni briga, a većina poslodavaca između 3 "zla" bira ono najmanje, koje je barem trenutno i najbolje za radnika.

 

Kaže kolega da njegov šef čeka da mu posao padne sa neba, a ja ga pitam a što ti radiš kako bi poduzeću bilo bolje, a samim time i tebi? Prema mom iskustvu većini radnika je sasvim svejedno da li imaju posla ili ne, bitno im je da plaća stigne svaki mjesec, a ni na kraj pameti im nije upitati se od čega poduzeće funkcionira ako ja ništa ne radim i nemam posla. Što radnik radi u tom slučaju, velika većina njih NIŠTA. Da li vam je palo na pamet zatražiti sastanak, biti produktivan i predložiti šefu nekakva rješenja kako bi se povećao obujam posla? Da li ste svjesni da u privatnom sektoru vaš posao nije samo ČEKATI, ne radite u državnoj firmi. Teško će biti promijeniti naš mentalitet, a još će biti teže kada tržište nastavi sa padom i krene uvoz još jeftinije radne snage.

 

Ali naravno vas to sve ne zanima, jer su svi poduzetnici lopovi sa mercedesima, a radnici vrijedni ljudi koji se ubijaju od posla za siću.

 

Napominjem da se moj post odnosi na većinu radnika i malo manju većinu poduzetnika koji su korektni i cijene svoje radnike. Naravno da izuzetaka ima, ali ih ima i među radnicima jednako kao i među poduzetnicima.

 

I za kraj ponavljam rečenicu sa početka ovog posta, gospodo otvorite obrte i poduzeća, pa će vam onda biti jasno da nisu svi poslodavci Todorići ili Kerumi i da nije lako biti konkurentan i pozitivno poslovati na siromašnom tržištu kakvo je naše.

 

NHF

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Slažem se u potpunosti s Vama.

Ljudima također paše primati dio plaće na crno jer ako se radi o prijavi plaća od 1.000,00 kn je manja kada se oduzmu doprinosi i porezi.

Mene živcira što ljudi to svjesno prihvaćaju, a onda blate poslodavca kao da im je on uperio pušku u glavu i rekao moraš tako. Svatko pri dogovoru s poslodavcem može reći havala lijepo, meni ne odgovaraju Vaši uvjeti i doviđenja.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ne volim ulaziti u polemike ali ću iznjeti svoje mišljenje na Vaš post.

 

Gospodine dragi, bez radnika koji će obavljati posao kod Vas nemože niti Vaša firma opstati.

 

Slažem se da ima poslodavaca koji su ok i poštuju svoje obaveze prema radnicima, a isto tako ima radnika koji samo zahtjevaju svoja prava a obaveze zanemaruju.

 

Vi (poslodavac) plaćate svoje radnike za njihov rad. Ukoliko radnik obavi svoje dužnosti iz radnog odnosa, poslodavac mu je dužan isplatiti plaću. Nije krivnja radnika sposobnost poslodavca da se naplati kod svojih kupaca.

 

Naveli ste „tržište lijepe naše“. Zašto? Tko Vas ograničava ponuditi proizvode i usluge izvan granica lijepe naše? Vi sami. Netreba mnogo truda pa sklopiti poznanstva iz zemalja u okruženju pa pomalo krenuti u osvajanja okolnih tržišta. Radio sam na sličnom radnom mjestu i vjerujte mi, ukoliko imate malo volje lako se realizira.

 

Kažete da čekate po nekoliko mjeseci za naplatu svojih računa. Kriv je naravno opet netko drugi. Djelomično točno, ali sigurno ste uzeli neke instrumente (zadužnica...) pa ih možete aktivirati i naplatiti se. Ali to nećete, već strpljivo čekate da se račun (možda) naplati. I opet ćemo to prebaciti na radnika, znate on je kriv što mu moram isplatiti plaću i doprinose a meni ne plaćaju.

 

„a ja ga pitam a što ti radiš kako bi poduzeću bilo bolje”

Uredno izvršavam svoje radne zadatke za koje mi Vi dajete plaću.

“Što radnik radi u tom slučaju, velika većina njih NIŠTA.”

Radnik obavlja svoj posao za koji je plaćen.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ma vex šta ti vrijedi zadužnica kad ju nemaš od koga naplatitit.Ja jučer zovem jednog dužnika i kažem mu da ćemo biti prisiljeni aktivirati zadužnicu,a on meni odgovara "samo ju aktiviraj ionako smo u blokadi".

Dovoljno je da 2-3 posla ne naplatiš i to ti ugrozi poslovanje cijele firme.

-Ima svakakvih poslodavaca,ali ima svakakvih i radnika.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

djurdja007 je napisao:

Slažem se u potpunosti s Vama.

Ljudima također paše primati dio plaće na crno jer ako se radi o prijavi plaća od 1.000,00 kn je manja kada se oduzmu doprinosi i porezi.

Mene živcira što ljudi to svjesno prihvaćaju, a onda blate poslodavca kao da im je on uperio pušku u glavu i rekao moraš tako. Svatko pri dogovoru s poslodavcem može reći havala lijepo, meni ne odgovaraju Vaši uvjeti i doviđenja.

 

Hvala ;-)

 

Nije mi bila namjera nikoga "blatiti" već samo ukazati da uvijek postoji i druga strana medalje i da nisu svi poslodavci loši, kao što nisu svi radnici dobri.

 

Što se tiće zapošljavanja tu su trenutno poslodavci u prividnoj prednosti jer pored 320.000 nezaposlenih puno je lakše postavljati svoje uvjete. Kažem prividnoj jer je sve to posljedica lošeg i siromašnog tržišta. Kada bi tržište bilo stabilnije onda bi svaki radnik mogao i više "zaraditi", pa bi automatski bilo i više otvorenih radnih mjesta (više posla = više radnika, uglavnom :)) sve to bi kreiralo manju nezaposlenost, a samim tim i veću konkurentnost radnika. Znači jedna lančana reakcija u kojoj je krajnja karika narod (opet ti isti radnici i u manjoj mjeri poslodavci). Kratko i jasno što više narod bude imao više će i trošiti i na kraju će opet njemu biti bolje jer će biti i veće plaće... Dok narod nema nema nitko, mislim da je to svima jasno, osim ovima koji nas vode :palacdolje:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

vexvg je napisao:

Ne volim ulaziti u polemike ali ću iznjeti svoje mišljenje na Vaš post.

 

Mislim da je svaka konstruktivna rasprava dobro došla. Razmjena iskustava i mišljenja sama po sebi bi trebala doprinijeti našem napretku. :palac:

 

Gospodine dragi, bez radnika koji će obavljati posao kod Vas nemože niti Vaša firma opstati.

 

Naravno, bez ove dvije "karike" poduzeće ne može funkcionirati. Međutim moje mišljenje je izneseno u skladu sa našim trenutnim okruženjem, gdje imamo preko 300.000 nezaposlenih, i prema tome radnik je taj koji se mora boriti za svoje radno mjesto jer mu je konkurentnost jako mala, osim u slučajevima kad se radi o visoko stručnim poslovima.

 

Slažem se da ima poslodavaca koji su ok i poštuju svoje obaveze prema radnicima, a isto tako ima radnika koji samo zahtjevaju svoja prava a obaveze zanemaruju.

 

Vi (poslodavac) plaćate svoje radnike za njihov rad. Ukoliko radnik obavi svoje dužnosti iz radnog odnosa, poslodavac mu je dužan isplatiti plaću. Nije krivnja radnika sposobnost poslodavca da se naplati kod svojih kupaca.

 

Oko prve rečenice se potpuno slažemo, to su činjenice.

O drugoj rečenici bi se dalo raspravljati, sve ovisi o odnosu poslodavac-radnik i okruženju u kojem se posao obavlja. Striktno gledajući radnik koji obavi svoje dužnosti mora dobiti za odrađeni posao dogovorenu plaću. Međutim u privatnom sektoru (naravno ne kod svih djelatnosti) isti taj radnik može doprinjeti dodatnom razvoju SVOG poduzeća, kažem SVOG jer je i on dio te zajednice. Naravno pametan poslodavac to treba znati prepoznati i nagraditi radnika.

Nigdje nisam spomenuo da je radnik kriv što poslodavac ne može naplatiti svoja potraživanja, već sam naveo posljedice koje proizlaze iz navedenog, a to je prosto rečeno: loša naplata = manjak financija = nemogućnost pokrivanja troškova = jedna od tri opcije koje sam ranije naveo (manje plaće, manja prijava ili otkaz).

U normalno uređenom društvu ne bi govorili o sposobnosti poslodavca da nešto naplati, već o kaznenom dijelu pojedinaca koji ne podmiruju svoje obaveze prema poslodavcima. Lako je raditi analize tržišta i potencijalnih klijenata kada se radi o velikim poslovima, i na taj način smanjiti rizik poslovanja, ali što kada se radi o desetinama manjih računa? Birati svakog klijenta posebno? U trenutcima kada se borite za svaki posao, spuštate cijene, dogovarate posao na rate, sve samo da osigurate sebi nekakav posao i prihode.

 

 

Naveli ste „tržište lijepe naše“. Zašto? Tko Vas ograničava ponuditi proizvode i usluge izvan granica lijepe naše? Vi sami. Netreba mnogo truda pa sklopiti poznanstva iz zemalja u okruženju pa pomalo krenuti u osvajanja okolnih tržišta. Radio sam na sličnom radnom mjestu i vjerujte mi, ukoliko imate malo volje lako se realizira.

U svom postu sam naveo brzinsku analizu sa imaginarnim primjerom, znači nisam naveo svoj primjer. Na svu sreću klijenti kompanije u kojoj radim su 70-75% inozemni klijenti. Mi problema sa svojim poslovanjem, a ni sa djelatnicima nemamo. Zalažemo se za otvoreni odnos i nagrađujemo svaki dodatni trud koji djelatnik uloži. Međutim mnoga poduzeća u Hrvatskoj nemaju takvu sreću, imaju tržište kakvo imaju i nemaju mogućnost širenja na inozemno područje. Napisano se odnosilo na većinu takvih poduzeća.

 

Kažete da čekate po nekoliko mjeseci za naplatu svojih računa. Kriv je naravno opet netko drugi. Djelomično točno, ali sigurno ste uzeli neke instrumente (zadužnica...) pa ih možete aktivirati i naplatiti se. Ali to nećete, već strpljivo čekate da se račun (možda) naplati. I opet ćemo to prebaciti na radnika, znate on je kriv što mu moram isplatiti plaću i doprinose a meni ne plaćaju.

U ovoj državi vam nikakvi instrumenti neće pomoći, ako je netko vama dužan možete se naplatiti za 5 dana, a možete i za 10 godina, sve ovisi o NJEMU, ako odluči ne platiti vjerujte mi da će tako i biti. Radnik nije za to kriv, niti sam to igdje ranije napisao, radilo se o posljedicama takvog poslovanja. Mislim da je logično ako poslodavac ne može naplatiti odrađene poslove da neće imati za podmiriti svoje obveze. Ili bi se poslodavac trebao pretvoriti u utjerivača dugova pa krenuti na teren sa boxerom i baseball palicom? Mislim da to nije njegov posao, za to bi trebale biti zadužene razne državne institucije. Nažalost u praksi (do sada) su se mogle naplatiti samo državne ustanove i banke.

 

„a ja ga pitam a što ti radiš kako bi poduzeću bilo bolje”

Uredno izvršavam svoje radne zadatke za koje mi Vi dajete plaću.

“Što radnik radi u tom slučaju, velika većina njih NIŠTA.”

Radnik obavlja svoj posao za koji je plaćen.

Opet se vraćamo na ponudu i potražnju. Ponuda 300.000, potražnja 2.500. Napisano se odnosi na situaciju u kojoj se nalazimo. Vaš komentar Vam ne bi puno pomogao u tom slučaju, bez obzira što ste u pravu. Zakonski gledano ako ste odradili svoj posao za to trebate biti i plaćeni, drugo Vas ne treba zanimati. Samo što to ne prolazi u našoj situaciji, možete se Vi zainatiti i reči ja sam u pravu i poslati poslodavca kvragu, ali ništa dobra iz toga. A možete i napraviti što sam ranije napisao, "pomoći" poslodavcu da zajedno prebrodite probleme. Naravno ovo podrazumijeva da su obje strane korektne i poštene.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Poštovani,

 

moram se ubaciti u temu jer je jako zanimljiva. Zanimljivo mi je kako svi pokušavaju prikazati crno bijelim radni odnos, a jasno je da čim su ljudi u pitanju nema crno bijelog svijeta. Da, nama pravnicima možda, ako zastupamo stranku, može biti u interesu da ga prikazujemo takvim, isključivim - zakon kaže tako i to je to! No, svi zakoni nisu neka imaginarna stvar, već se primjenjuju u određenoj okolini, a okolina uvijek ima neke svoje zakonitosti (pa se prema tim zakonitostima ti zakoni tumače).

 

No, pustimo pravo i zakone. Radila sam u javnoj službi, radila sam kod privatnika (odvjetnika) i sada sam sama privatnik (i odbijam zapošljavati radnike da se ne dogodi da ga ne mogu platiti pa zato radim kad treba dan-noć). O svakom iskustvu bi imala puno toga reći. Istina je - radnik dobija plaću za svoj rad (zato je radnik a ne poduzetnik), a ako poslodavac želi da radnik to poduzeće smatra SVOJIM, onda mu može pored te plaće dati stimulaciju za dodatni učinak. Opet je istina da radnici znaju imati malo letargičan odnos prema poslu, no zato su tu šefovi. Zato je tu ocijenjivanje radnih učinaka, zato je tu nagrađivanje, zato su tu opomene i zato su tu otkazi.

Prestanimo stalno govoriti ovima je lakše ili onima je lakše. Ako poduzetnici misle da je radnicima lakše - pobogu, ključ u bravu i na burzu. Vidite - uvijek je nekom drugom lakše/bolje itd. Mislim da bi u Hrvatskoj radnici ali itekako i poduzetnici trebali hitnu promjenu mentaliteta, par treninga iz upravljanja karijerom i kadrovima. Kad bi se svi zapitali da li rade sve baš onako kako treba-ne bi bilo potrebe za upiranjem prstom u druge.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

mzopg je napisao:

 

 

Kaže kolega da njegov šef čeka da mu posao padne sa neba, a ja ga pitam a što ti radiš kako bi poduzeću bilo bolje, a samim time i tebi? Prema mom iskustvu većini radnika je sasvim svejedno da li imaju posla ili ne, bitno im je da plaća stigne svaki mjesec, a ni na kraj pameti im nije upitati se od čega poduzeće funkcionira ako ja ništa ne radim i nemam posla. Što radnik radi u tom slučaju, velika većina njih NIŠTA. Da li vam je palo na pamet zatražiti sastanak, biti produktivan i predložiti šefu nekakva rješenja kako bi se povećao obujam posla? Da li ste svjesni da u privatnom sektoru vaš posao nije samo ČEKATI, ne radite u državnoj firmi. Teško će biti promijeniti naš mentalitet, a još će biti teže kada tržište nastavi sa padom i krene uvoz još jeftinije radne snage.

 

 

NHF

 

Samo kratak odgovor.Ja osobno sam tražio sastanak nebrojeno puta,odgovor je bio da je to "gubitak vremena"!!?? ; u prijevodu to znači,barem sam ja to tako protumačio, ja sam šef i ne guraj nos gdje mu nije mjesto. Nadalje sam predlagao da povećamo obujam posla,sa strankama(firmama) koje su nam same nudile suradnju i sa nekima oko kojih se trebalo potruditi(dogovoriti sastanke,ugovoriti uvjete...), stoga ja nisam ČEKAO,a toga ima još od prekovremenih sati,pa do izglađivanja neugodnih situacija sa strankama,kojima morate lagati da šefa nema,da je na putu,jer se on ne želi zamarati sa problemima.

 

Sa sljedećim se u potpunosti slažem:

mzopg je napisao:

Teško će biti promijeniti naš mentalitet, a još će biti teže kada tržište nastavi sa padom i krene uvoz još jeftinije radne snage.

 

 

NHF

Točno,radnici,ne svi, navikli su raditi u socijalizmu i dobijati plaću bez obzira na produktivnost,dolaziti na posao misleći da je samo pojavljivanje na radnom mjestu dostatno za isplatu plaće,ali kao što sam rekao ,ne svi , jer ima nas koji se stvarno trude i pokušavaju poboljšati uvjete rada firme,a samim time i sebi,vodeći se mišlju; ako je bolje firmi,bit će i meni. U tom slučaju profitira i firma(poslodavac) i radnik.

No,isto tako poslodavci moraju shvatiti neke činjenice,da se sada nalazimo u kapitalizmu,da se za svaku stranku moraš "boriti" i da za uspjeh ili neuspjeh vlastite firme su odgovorni isključivo oni sami. Posao poslodavca,tj. poduzetnika je kao što i sama riječ govori,da nešto PODUZIMA,drugim riječima ON je taj koji donosi ključne odluke,ON je taj koji je odgovoran da firma ima posla,ON je taj koji se mora brinuti o radnicima. Pritisak na poduzetnike je velik i slažem se da nije lako i da ne može svatko raditi taj posao,ali poduzetnik mora toga biti svjestan prije nego krene u tu "avanturu".

Radnik ne može doći na radno mjesto,ne odraditi zadani posao i očekivati plaću (osim javnog sektora koji, po meni ne zasluži niti pola svoje plaće,čast iznimkama),nego mora shvatiti da su svi zamjenjivi i da se mora nametnuti poslodavcu svojim kvalitetama i učinkovitošću,ali isto tako poslodavac ne može očekivati da će mu radnik pronalaziti posao,ako mu to nije u opisu radnog mjesta. Posao pronalaženja posla obavljaju menađeri i to za puno veće plaće od prosjeka ili postotak od pronađenog posla. Radnik mora biti aktivan i produktivan član firme,ali većina radnika niti nezna pronaći novi posao za firmu,nego samo odraditi posao za koji je kvalificiran,zato i je radnik,a ne poslodavac.

Znam da sada sve ovo izgleda kao da sam se obrušio na poslodavce,ali nisam.Ja samo želim naglasiti što je čija obaveza. Obaveza radnika je da savjesno i stručno obavi svoj posao, a obaveza poslodavca je da se brine o SVIM segmentima svoje firme.Sentiment u poslu nažalost ne postoji i nikome nije stalo do firme više od VLASNIKA SAMOG. Kada naš mentalni sklop to shvati,tek onda će nam svima biti bolje.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

mzopg je napisao:

Da vas ja nešto upitam, pa zbrojite.

Recimo da imate poduzeće i 5 zaposlenih, i neka svatko ima plaću 5000kn, nekakav prosjek. Na tih 5000kn davanja (doprinosi) su oko 3750kn. Znači svaki djelatnik košta poslodavca 8750kn mjesečno x 5 djelatnika = 43750kn mjesečno.

Započet ću sa tezom da vi imate poduzeće sa 5 radnika (jer drugačije se ne bi niti bunili)

 

sami tražite, odnosno pitate šta radnik radi kad nema posla, netko je gore napisao da "treba nagraditi radnika stimulacijom ako napravi nešto produktivno za napredak poduzeća"

radnik je da radi a poslodavac da osigura posao tom svom radniku sama imena i kažu radnik i poslodavac!

 

nadalje ako imate 5 radnika (niste ih sve odjednom zaposlili) nego jednog po jednog ili eventualno prva 2 odjednom, tako da se zna tko je "najstariji" u poduzeću.

 

i ne mogu onda svi radnici imati jednaku plaču (znači stimulacija za staž)

 

kojim se zanimanjem vi to bavite kad morate imati 5 zaposlenih ili je to posljedica "recesije" dok je bilo posla moglo se platiti 5 radnika pa (reko bi Mamić) "AJMO" zaposliti više ljudi više će meni ostati!!

 

sada kad nema toliko posla ( a zamislimo da niste osigurali kapital za plače) kukate da je teško platiti radnika!!!

 

P.S. i da ne mislite da samo pametujem i ja (uz svoj i ženin posao) planiram otvoriti obrt i raditi poslije posla a ne mislim zaposliti 5 radnika pa nek rade!!

 

Jer plača za koju se radi (uz sva davanja) nije bog zna šta!!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Robert_007 je napisao:

 

 

P.S. i da ne mislite da samo pametujem i ja (uz svoj i ženin posao) planiram otvoriti obrt i raditi poslije posla a ne mislim zaposliti 5 radnika pa nek rade!!

 

Robert,

Imaš mudru izreku u potpisu.

Što vrijedi kada ju sam ne možeš poštivati.

 

Umjesto da pametuješ, pokušaj prvo i ti skupiti bar 4-5 godina iskustva u poduzetništvu bilo koje vrste, pa ONDA podjeli svoja iskustva ovdje.

 

Ovako svatko sa imalo iskustva odmah vidi da nemaš pojma.

 

:kavica:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.

  • Temu je nedavno pogledalo   0 korisnika

    • No registered users viewing this page.
  • Korisnici koji su trenuto na stranici



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija