Sto kad dijete nece kod oca...

[danah]

... ne zeli niti cuti o tome (pa cak ni na pol sata), a i ne samo to nego ga ne zeli niti zvati na telefon??!! Znam da cu ja ispasti kriva (ja sam inace glavni i dazurni krivac koji jos uvijek otplacuje njegov kredit i kartice koje je ispucao). Da li je na meni da poduzmem nesto ili na njemu? Dijete ne zeli niti pricati o tome, cim pocne odmah me prekida rijecima da prestanem i da ne zeli ici tamo. Ima 8 godina.

[snowdrop]

Mozete o tome obavijestiti czss kako bi ta Vasa reakcija bila poznata ukoliko otac odluci nesto poduzeti po tom pitanju i tom prilikom imenovati Vas kao svojevrsnog krivca zbog ne odrzavanja susreta i komunikacije između oca i djeteta opcenito. A sto se tice djetetovog ponasanja, mislim da je vaznije pokusati doprijeti do djeteta i do razloga takvog odbijanja koji ne mora biti bezazlen.

[Gringo]

Situacija kad dijete neće kod roditelja ili ga odbija nije normalna i ona je samo posljedica:

 

a) zlostavljanja djeteta koje je od toga roditelja doživjelo, pa čak i u tim slučajevima djeca žele popraviti taj odnos.

 

Ako se to ipak događa, dijete odbija roditelja

 

b)valja se zapitati čini li to dijete zato da bi zadovoljilo potrebe roditelja s kojim živi, a koji možda to odbijanje postavlja kao uvjet svoje ljubavi prema djetetu.

I to je manipulacija, zlostavljanje djeteta.

 

Roditelji bi trebali shvatiti da ovo nije utrka roditelja koji će od njih prije obavijestiti nadležnu instituciju i na taj način pokušati nanijeti štetu onom drugom pa sa sebe sprati odgovornost, nego je roditeljska dužnost prije svega pomoći djetetu, a pravo mjesto za ovakve slučajeve je Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba gdje dijete možete odvesti sa uputnicom.

[lopta]

Nije normalno ni da roditelj ne vodi brigu o djetetu i nije normalno da se ne bavi djetetom i da ga za svaku sitnicu stavlja u kaznu...

 

Ja shvaćam Vašeg osmogodišnjaka i njegovo je pravo (po mom mišljenu) da ako ne želi vidjeti oca da ga se ne treba forsirati. Možda je trenutno povrijeđen ili ljut, a s vremenom ako će se htjeti s njim družiti, naravno da mu treba omogućiti.

 

Zašto bi ja forsirala svoje dijete na telefoniranje ili viđanje i time maltretirala dijete i kasnije od njega kroz plač slušala da zašto ga silim na nešto što ne želi, da kakva sam ja to zločesta mama!? Lijepo pitam, ponudim, ako neće pitam zašto. Sve što dijete kaže, istina je, i poštujem njegovu odluku.

Ni odrasli se ne žele družiti sa ljudima s kojima im nije dobro, pa čak ni sa roditeljima, braćom, sestrama. Ako ne ide, onda ne ide i ne treba siliti. Vrijeme će pokazati svoje!

[Gringo]

"Sve što dijete kaže, istina je, i poštujem njegovu odluku"

 

Lopta, hoćete li podržati dijete u njegovoj odluci ako vam jednog dana kaže da ne želi ići u školu?!

[lopta]

Nije dobro da ne ide u školu. Škola mu može donijeti samo dobro i on je toga svjestan. Ali ako mu druženje s drugim roditeljom donosi stres i traume, to za njega nije dobro! To je SADA tako. Kasnije se možda nešto promijeni i ako će rado ići na drženja s ocem, nemam ništa protiv.

Ni ja nisam do prije par godina bila s ocem, sada smo si ok. I ništa mi ne fali...

[Gringo]

"Roditelji su ti koji trebaju brinuti o djeci, a ne obrnuto. Ponekad možemo htjeti razveseliti svoje roditelje, jer vidimo da su tužni. No, djeca nisu odgovorna za bračnu sreću svojih roditelja."

Iz knjige "Moji se roditelji razvode", autora Gordane Buljan Flander i Predraga Zarevskog

 

Predlažem vam da malo razmislite o ovome što pišu ovi autori, a super bi bilo kada bi pročitali ovu knjigu. Ponašanje vašeg djeteta je reakcija, a vi kao stabilniji roditelj kome je dijete povjereno na zajednički život trebali bi to prepoznati i u skladu s time poduzeti odgovarajuće korake.

[bartleby]

@danah, svako dijete voli svoja oba roditelja. Zašto Vaše dijete neće ocu, stvar je stručnjaka koji to mogu procijeniti kako bi djetetu pomogli. Dijete koje odbacuje jednoga roditelja bez racionalnog razloga, kasnije, kad shvati što je činilo, u pravilu biva vrlo nesretno, a posljedice mogu biti teške po dijete, uključujui i odbacivanja roditelja koji im, kad je bilo potrebno, nije pomogao prevladati takvo ponašanje.

Ima i djece koja i kad odrastu dalje odbijaju roditelja kojega su odbijala kao dijete jer im je prebolno nositi se s osjećajem krivnje zbog prijašnjeg ponašanja.

 

Ta djeca često kao adolescenti i odrasle osobe imaju problematične veze s drugim ljudima i problematične partnerske odnose. Nije se za šaliti, potražite pomoć za dijete i sebe. U svakom slučaju, takvo ponašanje djeteta nije dobro podržavati ako za njega ne postoje racionalni razlozi (teško zlostavljanje i sl.)

[marlino]

jedna od "uloga" roditelja kojemu je dijete povjereno na zajedički život je i poticanje odvijanja susreta i druženja djeteta s drugim roditeljem.

[Bamby222]

a koja je uloga tog "drugog roditelja"?

naime dobila sam iste savjete i obratila sam se poliklinici. ni moje dijete više ne želi čuti za oca. i svi razumni ljudi znaju da je to alarm i to vrlo negativan. i nastojim što hitnije reagirati..

ako mogu, iznjela bih svoj najveći strah. što duže dijete odbija vidjeti oca/majku to se rađa i veći jaz i strah od tog susreta. bar bi se ja tako osjećala. da "prekrižim" svoju prijateljicu koja me povrijedila ili izdala, bez obzira na to što ju i dalje VOLIM i čeznem za njom, bilo bi mi teško ponovo s njom ostvariti kontakt.. posebno ako ona živi kao da se ništa nije ni dogodilo i nakon što sam joj rekla zašto sam ju odlučila "prekrižiti". evo to je moje skromno mišljenje i ne želim stvoriti djetetu sigurno krilo i utjehu na način da se uljulja u tu moju trenutnu podršku (dok ne vidimo prave razloge i situaciju!) da ne ide ocu ako ne želi. želim joj dati vremena da to riješi emotivno na način koji će NJOJ najviše koristiti i pomoći.. zato idem po pomoć jer nismo svemogući i ne krivim se zbog toga što ne znam što dalje.

[Gringo]

"želim joj dati vremena da to riješi emotivno na način"

 

bamby222, vaše dijete je premalo da bi joj stavljali ovakav

teret na leđa. Ispravan je korak da dijete odvedete u Polikliniku.

[Bamby222]

ma gringo ne izvlačite baš svako SLOVO iz konteksta kad i sami dobro znate i svjesni ste onog što je "pisac" HTIO reći. ne izražavaju se svi na način kao vi pa možda i vi nekad nešto krivo protumačite ili pak protumačite onako kako vama odgovara?? bez ljutnje..

mislila sam upravo na to "Vremena da obavi razgovor BEZ mene sa osobom koja je stručna".. na to sam VRIJEME mislila doslovno..

čitam vaše postove pa se nekad pitam da li vi uistinu mislite da su baš svi ljudi usmjerili svu svoju pažnju na to da dijete ugroze, manipuliraju ili mu stavljaju teret na leđa koji treba nositi odrasla osoba i da li mislite da ne znaju da je sama rastava u startu veliki pritisak na dijete..

izvucite što želite i citirajte koliko hoćete..

mišljenja sam da smo svi ovdje, bar 90% nas radi toga što smo već pokušali sve i svašta (pitajte slobodno: a šta to?)

da napišem bilo što uvijek bi se našao netko tko bi me protupitanjem piknuo na to da li sam možda upravo ja uzrok problemu (sad recite: pa evo vam odgovora. čim ovo pišete znači da jeste) i tako ukrug.. tome nema kraja

[nedirajme]

prvi put sam ovdje,svaku gresku molim da mi oprostite

 

dijete nece da vidja drugog roditelja,

sta je tu problem?????

ima li dijete pravo da izrazi, kaze svoju zelju a da to se prihvati. uglavnom se problem koji je nastao u dijetetu prebacuje na roditelja kod kojeg dijete jeste, i na samo dijete. dijete se vodi psiholozima, pedagozima.... roditelju koji je s djetetom namece se osjecaj krivnje da je on nesto pogrijesio...... sve se radi da se dijete vidja i sa drugim roditeljem.

 

da li se neko upita da li je taj roditelj sa kojim dijete nece za nesto kriv???? da li je problem u tom roditelju????

 

naravno zavisi od situacije do situacije, ali ja licno imam problem koji neznam kako rijesiti. isla sam sa dijetetom i kod psihologo koji je poksusao "izmiriti sukobljene strane" i na kraju prvi susret s ocem....

dijete je skupilo snage da se sretne sa ocem, na porodicnom okupljanju kod njegovih roditelja.... katastrofa.... doslo je do sukoba, takvog da je dobila i samar, dosla je kuci i opet rekala da ne zeli da se vidja vise sa njm.

 

sta sad da se radi: postovati djetetova prava ili je voditi i dalje kod psihologa da je ubijedi da je problem u njoj a ne u roditelju sa kojim treba povremeno da se vidja?????

[ivrkljan]

Zapravo, cijela ta ideja o nužnosti da dijete viđa drugog roditelja se radi prvenstveno o pravima drugog roditelja a ne pravima djeteta, pogotovo ako je drugi roditelj neki manijak.

 

Ja mislim da bi bilo najbolje da klinca / klinku o tome ništa posebno ne ispitujete, nego joj samo jednom mjesečno predložite da odete posjetiti drugog roditelja. Prilikom posjeta, drugi roditelj je dužan udobrovoljiti dijete da ga ponovo posjeti. Kao što rekoh, sve ostalo su prvenstveno prava drugog roditelja a ne prava djeteta.

 

Ovo s psiholozima je glupost, jer će oni napisati da dijete ima psihičkih problema ako ne želi vidjeti nekog manijaka, kojeg psiholog / psihilogica nije niti vidio / vidjela. To može bitno škoditi djetetovim pravima i interesima.

 

To da dijete mora imati drugog roditelja je određena vrsta fiksne ideje. Ako mora imati drugog roditelja, zašto ne bi moralo imati dva druga roditelja? Radi se više o očuvanju nekakvih ustaljenih vrijednosti a ne o nečemu zasnovanom na stvarnosti. Kad su roditelji razvedeni, očito se ne radi o obitelji pa, koliko god dijete viđalo drugog roditelja, time ne postiže sudjelovanje u obiteljskoj zajednici ukoliko prvi roditelj nema novu obiteljsku zajednicu a ni drugi roditelj nema novu obiteljsku zajednicu.

 

Inače, što se tiče uloge koju dijete ima u viđanju drugog roditelja, mjerodavan je članak 12. Konvenciije o pravima djeteta (Respect for the views of the child):

 

When adults are making decisions that affect children, children have the right to say what they think should happen and have their opinions taken into account.

 

Što se tiče nužnosti školovanja djeteta, tu isto ulogu igraju potrebe drugih osoba da imaju obučenu radilicu sukladno trenutnim standardima a ne isključivo potreba da se dijete pripremi za život. To je recimo kao potreba da djete ide na vjeronauk: ako nejde, neće biti upoznato s doktrinom vjere koja bi mu možda koristila a možda bi ga se samo tupilo. S obzirom na naš obrazovni sustav u kojemu djeca svašta uče ali ništa nisu dužni zapamtiti nakon polaganja ispita, školovanje je isto djelomično nekakav ritual. Ja se, recimo, iz biologije sjećam samo kako funkcioniraju kromosomi i to detaljno jer mi je to bilo zanimljivo a što smo mi zapravo učili na biologiji u gimnaziji 4 godine, ne znam - a čak sam jednom dobio i 5 kao jedan od rijetkih - i odmah nakon toga sam zaboravio ne samo gradivo nego i što me je pitala. To je isto kao što nitko u razredu osim mene, koji sam iz povijesti imao 2, jer smo imali neku ludu profesoricu koja je imala fiksnu ideju koju ocjenu tko mora imati, bez obzira na neznanje ili znanje, nije znao kad je Banovina Hrvatska dobila autonomnost unutar Kraljevine Jugoslavije kad nas je to pitala profesorica hrvatskog pa se sad čovjek može pitati koja je uopće svrha cijelog tog obrazovnog sustava.

[01wish]

odličan post ivrkljan

 

nekoliko slučajeva u mojoj okolini mi govori da začuđujuće ali istinito - czss po proceduri šalje na vještačenja koja traju mjesecima i godinama iako dijete tvrdi da ga jedan (ili drugi) roditelj tuku/zlostavljaju...ali to isto dijete mora i dalje odlaziti i osiguravati pravo roditelju...

 

ok, djeca ponekad lažu, kaže psihologija...ali, nije da uvijek lažu...

 

želim reći da u slučaju mobbinga, radnik podigne tužbu i ostane doma dok se slučaj ne riješi

 

u slučaju zlostavljanja djeteta (pogotovo ako je emotivno, pa nema modrica), dijete mora ići u dogovorene termine tamo gdje već mora...i takva su eto prava djeteta

[Gringo]

Legitimno pravo djeteta je pravo na oba roditelja.

 

Dvije su situacije zbog kojih dijete odbija viđanje drugog roditelja:

 

a) ako ga taj roditelj zlostavlja

(brojni su primjeri da čak i tada dijete se želi pomiriti sa tim roditeljem)

 

ako nije riječ o ovome, a dijete i dalje odbija drugog roditelja

 

b) treba vidjeti dali roditelj kome je dijete povjereno na zajednički život, kao izraz svoje bezrezervne ljubavi prema djetetu uvjetuje time viđanje drugog roditelja.

i to je ta manipulacija djetetom (zlostavljanje) o čemu čak i naša Pravobraniteljica ponekad govori.

 

"Ja mislim da bi bilo najbolje da klinca / klinku o tome ništa posebno ne ispitujete, nego joj samo jednom mjesečno predložite da odete posjetiti drugog roditelja. Prilikom posjeta, drugi roditelj je dužan udobrovoljiti dijete da ga ponovo posjeti. Kao što rekoh, sve ostalo su prvenstveno prava drugog roditelja a ne prava djeteta."

 

Stabilniji roditelj bi trebao biti onaj kome je dijete povjereno na zajednički život i taj je roditelj dužan pripremiti dijete za susret sa roditeljem kome dijete nije povjereno na zajednički život. Jedna od posljedica ako se dijete ne pripremi je i ta da dijete može raznoraznim manifestacijama stvarati dojam da mu nije stalo do tog susreta, pogotovo dok je malo.

I tu je riječ prije svega o pravima malodobnog djeteta.

 

"Ovo s psiholozima je glupost, jer će oni napisati da dijete ima psihičkih problema ako ne želi vidjeti nekog manijaka, kojeg psiholog / psihilogica nije niti vidio / vidjela. To može bitno škoditi djetetovim pravima i interesima."

 

Ovdje govorite o sustavu, pristranom. Postoji određen broj vještaka koji je spreman napisati mišljenje o drugom roditelju, u pravilu ocu, a da ga uopće ne vide. Vještačenje se može provesti i ono je relevantno ako mu pristupe oboje roditelja i dijete (M. Goreta). Sve drugo podliježe kaznenoj odgovornosti. Nisam naišao na primjer da je licencirani vještak napisao da dijete ima psihičkih problema ako ne želi viđati drugog roditelja. U 99 % slučajeva problem je u roditeljima.

 

"Kad su roditelji razvedeni, očito se ne radi o obitelji pa, koliko god dijete viđalo drugog roditelja, time ne postiže sudjelovanje u obiteljskoj zajednici ukoliko prvi roditelj nema novu obiteljsku zajednicu a ni drugi roditelj nema novu obiteljsku zajednicu."

 

Roditelji kad se razvode nebi se trebali razvoditi i od svoje djece. Nešto slično predlagao je u početku novi zakon o socijalnoj skrbi prema kojem obitelj čini (ako su roditelji rastavljeni) roditelj, dijete, novi partner. Onda se nameće pitanje što je djetetu biološki otac ili majka, bake i djedovi sa majčine ili očeve strane!? Prijatelji?

Nema logike.Uglavnom nakon natpisa u medijima rekli su da će taj dio ispraviti, no moram priznati da poslije više nisam pratio.

[ivrkljan]

Njegov otac i majka su njegova obitelj. Također, njegov oćuh ili maćeha mogu biti njegova obitelj ako dijete to tako smatra ali to ne znači da mu istovremeno i bioloska obitelj ne može biti obitelj. Postoji i izraz "mi smo jedna velika obitelj", pri čemu se misli na međusobnu odanost svih zaposlenika u tvrtki.

 

Međutim, majka i oćuh ili otac i maćeha su obiteljska zajednica u kojoj dijete odrasta.

 

Obitelj nije isto što i obiteljska zajednica.

[xara]

Majka nije samo ona koja u vecini sl trazi alimentaciju i bori se za "prava djeteta"... ona mora staviti razmak između svoje mržnje, razocaranosti, frustracije i djeteta.

 

Svako dijete zeli udovoljiti svejsno ili nesvjesno svakom roditelju, po najvise onome s kojim živi.

 

Nasa je duznost da podignemo na noge djecu koja ce biti skolovana, uredna, sposobna...ali i najvise: mentalno stabilna i zdrava. A to nazalost ne moze biti ako dijete ne viđa drugog roditelja.

 

Ja i moj bivsi se doslovno "ubijamo" međusobno preko suda,...on nikad nije pridonijio niti jednu kunu u 10 godina. Ali ja zbog svog djeteta forsiram da ima redovit i normalan kontakt s tatom!!! Ne zelim zbog nasih pogresaka da ona ima traume ili sl jednog dana.

 

Ja to ne cinim zbog toga sto je on dobar ili loš,...vec zbog svog djeteta. I tako bi svakoj majci savjetovala.

 

Znam da ovo nije portal za komentare poput mog, ali smatram da obiteljsko pravo nisu samo članci i brojevi.

[ivrkljan]

Da, nisu samo članci i brojevi nego i njihova interpretacija. Pravo nije isto što i pravda. "Ministarstvo pravde" je izričita uvreda pravdi - mogli su odmah napraviti i "Ministarstvo istine" kao što to ima Narodna Republika Kina. To što anglosaksonci koriste riječ "justice" za svoja ministarstva i odjele ne znači da i mi trebamo to zvati pravdom kad znamo da to nije ono čime se to ministarstvo bavi. Pravda je samo jedna i apsolutna. Ona postoji neovisno o pravosuđu. Pravo se bavi pravnim instrumentima - proglasima, carskim dekretima, ustavima, međunarodnim ugovorima, zakonima, propisima itd. Npr. sukladno ovlastima koje je Adolf Hitler dobio na referendumu, istrebljivanje židova je bilo zakonito. Zato Saveznici i jesu tražili da im admiral Karl Dönitz, Hitlerov određeni nasljednik i zakonit predstavnik njemačkog naroda, potpiše predaju kako ne bi bilo pravnih problema, s obzirom da je Treći Reich bila legalna i legitimna država čiji su suverenitet unutar granica prethodno pripojenju Austrije sve savezničke zemlje priznavale, a na Nümberškim suđenjima nikom nije suđeno za etničko čišćenje, jer nikakvo kazneno djelo nije počinjeno etničkim čišćenjem, barem što se tiče njemačkog teritorija prethodno pripajanju Austrije. Svaka država ima pravo ubijati i mučiti svoje državljane ako ne postoji pravni instrument - npr. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - kojega je ta država potpisala a koji to sprječava.

[Gringo]

"Svako dijete zeli udovoljiti svejsno ili nesvjesno svakom roditelju, po najvise onome s kojim živi."

 

"Nasa je duznost da podignemo na noge djecu koja ce biti skolovana, uredna, sposobna...ali i najvise: mentalno stabilna i zdrava. A to nazalost ne moze biti ako dijete ne viđa drugog roditelja."

 

"Ja to ne cinim zbog toga sto je on dobar ili loš,...vec zbog svog djeteta. I tako bi svakoj majci savjetovala."

 

Xara, ovo su vrlo bitne rečenice koje ste napisali i koje bi svaki roditelj trebao imati na umu. To što pripremate dijete za susrete sa ocem, dijete vas zbog toga neće manje voljeti, nego više jer dijete voli oba roditelja. Svaki roditelj, a riječ je u većini slučajeva o majkama koje opstruiraju kontakte vlastitom djetetu sa ocem, trebaju znati da posljedice toga mogu biti dugoročne i trajne: od slabog uspjeha u školi, alkoholizma, maloljetničkih trudnoća pa do problema u kasnijoj dobi kad treba zasnovati svoju obitelj ili prenošenja obrazaca ponašanja na svoju djecu.

Vaša je dužnost da se izborite za legitimno pravo svog djeteta na alimentaciju i da pritom dijete zadržite podalje od nesuglasica vezano za ostvarivanje iste.