Jump to content

Vts RH c/a Ts Split


MASTER

Preporučene objave

REPUBLIKA HRVATSKA

 

VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE ZAGREB

 

XXII Pž-5602/05-3

 

RJEŠENJE

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. se. JK, kao predsjednika vijeća, ŽPi, MUJ, kao članova vijeća, u ovršnom postupku predlagatelja osiguranja N d.O.o. iz Z, protiv protivnika osiguranja SD d.d. iz S, radi osiguranja prethodnom mjerom zabrane isplate s računa protivnika osiguranja, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja koja je izjavljena protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu od 18. srpnja 2005. broj VIII R1-48/05, na sjednici vijeća održanoj dana 25. travnja 2006. godine

 

riješio je

 

I. Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje

rješenje Trgovačkog suda u Splitu od 18. srpnja 2005. broj VIII R1-48/05 gdje je

prvostupanjski sud riješio:

 

„Odbacuju se prijedlozi predlagatelja osiguranja od 15. rujna 2003. godine koji glase:

 

Upozorava se Splitska banka d.d. Split, Ruđera Boškovića 16 da provodi mjere osiguranja iz rješenja naslovnog suda posl. br. R1-152/02 od 13. studenog 2002. godine isključivo sukladno izreci iz odluke, ili će biti kažnjena zajedno s odgovornim osobama koje onemogućavaju izvršenje odluke suda ili postupaju protivno istoj a čime predlagatelj osiguranja trpi teško nadoknadivu štetu."

 

II. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Splitu od 18. srpnja 2005. broj

VIII R1-48/05 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak u dijelu

gdje je prvostupanjski sud riješio:

„Odbacuju se prijedlozi predlagatelja osiguranja od 15. rujna 2003. godine koji glase:

 

Nalaže se u roku osam dana protivniku osiguranja da nadoknadi predlagatelju osiguranja trošak pristojbe za prijedlog i rješenje naslovnog suda R1-152/02 od 13. studenog 2002. godine u iznosu od 10.000,00 kn."

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Trgovački sud u Splitu odbacio je prijedloge predlagatelja osiguranja kako je navedeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

 

Prvostupanjski sud navodi da je rješenjem broj R1-85/03 od 19. rujna 2003. bilo jednako odlučeno kao u izreci ovog pobijanog rješenja.

 

Prema obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud je u odlučivanju primijenio odredbe članaka 190. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, u daljnjem tekstu: ZPP), te odredbu članka 206. Ovršnog zakona („Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00 i 173/03, u daljnjem tekstu: OZ).

 

Sud prvog stupnja zaključuje da se prema članku 19. OZ-a u svezi članka 253. OZ-a na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku. U svezi toga tvrdi da se radi o preinaci tužbe, a da nije bitno je li postupak okončan nepravomoćno ili pravomoćno, jer tužitelj tužbu može preinačiti do zaključenja glavne rasprave u smislu članka 190. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

 

Odredba članka 206. OZ-a propisuje kako će postupati pravna osoba koja će obavljati poslove platnog prometa nakon što od suda primi rješenje o ovrsi i ta se odredba ne odnosi na postupanje suda. Sud prvog stupnja tvrdi da ne postoji propis po kojemu bi sud mogao davati upute kako će pravna osoba koja provodi rješenje suda vršiti svoje obveze.

 

Između ostalog u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud je naveo svoja viđenja i stavove u odnosu na ranije drugostupanjsko rješenje broj Pž-7457/03 od 15. ožujka 2005. godine.

 

Prvostupanjski sud tvrdi da je istina da je taj sud u obrazloženju ukinutog rješenja (list 161. do 162. spisa) omaškom naveo da je rješenje o prethodnoj mjeri pravomoćno, iako u to vrijeme još nije bilo odlučeno o žalbi protiv tog rješenja. Nadaije, nezakonito prvostupanjski sud navodi da je drugostupanjski sud propustio odlučiti o žalbi protiv prvostupanjskog rješenja kojim je određena prethodna mjera, kada je odlučivao o žalbi predlagatelja uloženoj protiv rješenja suda prvog stupnja broj R1-152/02 od 22. studenog 2002. godine kojim rješenjem je bio obustavljen postupak osiguranja prethodnom mjerom.

 

Prvostupanjski sud nadalje nezakonito, neistinito i nepravilno u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da s obzirom na iznijete navode u obrazloženju ovog pobijanog rješenja nije bilo bitne povrede odredaba postupka, pa je zbog toga prvostupanjski sud jednako odlučio kao i u ranije ukinutom rješenju.

 

Rješenje pobija predlagatelj osiguranja.

 

Žalbu izjavljuje zbog svih žalbenih razloga iz članaka 353. stavak 1. i 381. ZPP-a u svezi članka 19. stavak 1. OZ-a.

 

Posebno upire na to da je u prvostupanjskom postupku učinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. i 381. Zakona o parničnom postupku u svezi s člankom 19. OZ-a.

 

Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odbacivši njegove prijedloge, te se pri tom poziva na odredbe članaka 253. i članka 14. stavak 6. Ovršnog zakona, tvrdeći da troškove postupka može tražiti do završetka postupka. Tvrdi da bi bilo bitno provjeriti kako Splitska banka d.d. iz Splita postupa prema odluci suda, a takav prijedlog ne predstavlja novi prijedlog za osiguranjem kako to u obrazloženju tvrdi prvostupanjski sud. U svezi zaplijenjenih sredstava po rješenju suda prvog stupnja kojim je određena prethodna mjera žalitelj tvrdi da se ona nalaze na drugom računu, a ne na računu protivnika osiguranja. Poziva se i na članak 9. stavak 1. Odluke o konstrukciji računa u banci tvrdeći da račun koji započinje sa znakom (znamenkom) 9 predstavlja račun banke za potrebe obavljanja poslova platnog prometa. Po navodu žalbe, prema članku 20. stavak 2. točka 3. Zakona o platnom prometu u zemlji rješenje kojim je određena prethodna mjera ne predstavlja sudsku ili drugu ovršnu odluku kojom bi banka bila ovlaštena izdavati nalog za plaćanje kojim se s računa protivnika izdvajaju sredstva na posebni račun. Uzevši u obzir izreku rješenja kojim je određena prethodna mjera žalitelj smatra da zaplijenjeni iznos po tom rješenju mora biti dostatan u svako vrijeme da kad tražbina iz rješenja o ovrsi bude pravomoćna izdavanjem naloga za plaćanje bude u cijelosti namirena.

 

Predlaže da se rješenje ukine.

 

Žalba predlagatelja osiguranja djelomično je osnovana.

 

U odnosu na dio izreke pobijanog rješenja kao što je navedeno u točci I. ovog drugostupanjskog rješenja prvostupanjsko rješenje u tom dijelu je zakonito i pravilno.

 

To stoga jer odredba članka 206. stavak 2. OZ-a određuje da banka vodi očevidnik redoslijeda rješenja o ovrsi po danu i satu dostave i izdaje ovrhovoditelju na njegov zahtjev potvrdu o mjestu njegove tražbine u tom redoslijedu. U svezi odredbe članka 253., navedeno je banka dužna učiniti ovdje predlagatelju osiguranja.

 

Zbog toga nema potrebe za intervencijom suda u tom smislu da bi upozorio banku koja provodi rješenje kojim je određena prethodna mjera o tome da ga provede zakonito i pravilno.

 

Prema odredbi članka 206. stavak 6. OZ-a banka odgovara ovrhovoditelju za štetu koju mu nanese provedbom odredaba ovog Zakona o opsegu, redoslijedu i načinu namirenja tražbine ovrhovoditelja.

 

Iz navedenog proizlazi da je predlagatelj osiguranja sam ovlašten u smislu članka 206. stavak 2. OZ-a zatražiti podatke o tome kako se provodi rješenje kojim je određena prethodna mjera, a ima mogućnost upotrijebiti i pravo iz stavka 6. toga članka uz uvjet da dokaže elemente da je šteta nastupila.

 

Iz toga proizlazi da je u tom dijelu prvostupanjski sud u izreci pobijanog rješenja odlučio zakonito i pravilno.

 

Dio izreke pobijanog rješenja kao u točci II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja nezakonit je, nepravilan i donesen je uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. u svezi članka 381. Zakona o parničnom postupku i članka 19. stavak 1. OZ-a.

 

To stoga, jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijanog rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, a razlozi dani u pobijanom rješenju su proturječni.

 

Prvostupanjski sud zaključuje i tvrdi supsidijarno primjenjujući Zakon o parničnom postupku da se radi o preinaci tužbe.

 

Međutim, prvostupanjski sud očito nije imao u vidu odredbu članka 14. stavak 4. i 6. u svezi članaka 253. OZ-a.

 

U pravu je žalite!] kada tvrdi da se zahtjev za naknadu troškova postupka može staviti do završetka postupka. Prema odredbi članka 14. stavak 4. u vezi članka 253. OZ-a ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni su ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili za osiguranje. Prema stavku 6. članka 14. OZ-a zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od 30 dana od završetka postupka.

 

Prijedlog da protivnik osiguranja predlagatelju osiguranja namiri troškove ovršnog postupka je na stranicama 124. i 125. prvostupanjskog spisa stavljen je prije isteka roka iz članka 14. stavak 6. i 253. OZ-a. Prijedlozi su na prvostupanjskom sudu primljeni 17. rujna 2003. godine, a na poštu su predani dva dana prije.

 

Rješenjem drugostupanjskog suda broj Pž-3071/05 od 5. srpnja 2005. godine potvrđeno je prvostupanjsko rješenje broj R1-152/02 od 13. studenog 2002. kojim je određena prethodna mjera.

 

Zbog toga u trenutku kada je predlagatelj osiguranja stavio prijedlog nije postupak bio pravomoćno završen, jer rješenje kojim je određena prethodna mjera postalo pravomoćno 5. srpnja 2005. godine.

 

Prvostupanjski sud nije imao ovlasti u zakonu odbaciti taj dio prijedloga protivnika osiguranja, jer je on stavljen u roku, pa je dakle dopušten, već je prvostupanjski sud trebao odlučiti ima li zakonske osnove da se predlagatelju osiguranja dosudi u korist taj trošak. Prije nego što je postupak završen predlagatelj osiguranja stavio je prijedlog za troškove, te očito nije došlo do postupovne situacije iz članka 67. i 68. u vezi 253. OZ-a.

 

U dijelu obrazloženja pobijanog rješenja prvostupanjski sud analizirao je, obrazlagao i navodio da pojedini navodi drugostupanjskog rješenja, odnosno odluke drugostupanjskog suda nisu zakoniti.

 

Na taj način prvostupanjski sud se upušta u analizu i pravna tumačenja drugostupanjskog rješenja, što nije zakonito i pravilno, a uz to prvostupanjski sud na to nije ovlašten.

 

Odluke suda drugog stupnja se provode i to je dužan učiniti prvostupanjski sud, ništa više osim toga.

 

Je li učinjena apsolutno bitna povreda odredaba postupka odlučuje prema odredbama Zakona o parničnom postupku i Ovršnog zakona drugostupanjski sud.

 

Zbog toga su takvi navodi u dijelu obrazloženja prvostupanjskog suda nezakoniti i nepravilni. Uz to veći dio navoda nije istinit.

 

Ipak u stavku 2. na stranici 2. pobijane odluke prvostupanjski sud navodi da je istina da je u obrazloženju ranijeg ukinutog rješenja (list 161. do 162. spisa) omaškom naveo da je rješenje o prethodnoj mjeri pravomoćno iako u to vrijeme još nije bilo odlučeno o žalbi protiv tog rješenja.

 

Prvostupanjski sud prema broju stranica u prvostupanjskom spisu očito misli na rješenje broj R1-85/03 od 19. rujna 2003. godine. To rješenje je drugostupanjskim rješenjem broj Pž-7457/03 od 15. ožujka 2005. ukinuto u točci 2. izreke, a točka 2. izreke tog ranijeg rješenja od 19. rujna 2003. čini izreku ovog pobijanog rješenja od 18. srpnja 2005. kojim je odlučeno ovim drugostupanjskim rješenjem.

 

Upravo i zbog toga što je u obrazloženju tog rješenja od 19. rujna 2003. godine bilo navedeno da je pravomoćno rješenje kojim je odlučeno o prethodnoj mjeri, ukinuto je to ranije rješenje.

 

Navod u stavku 3. obrazloženja na stranici 2. pobijane odluke da je drugostupanjski sud propustio odlučiti kada je odlučivao o žalbi predlagatelja uloženoj protiv rješenja prvostupanjskog suda R1-152/02 od 22. studenog 2002. kojim je rješenjem bio obustavljen postupak osiguranja prethodnom mjerom, pa da stoga drugostupanjski sud nije odlučio o žalbi protiv rješenja kojim je određena prethodna mjera, neistinit je, nezakonit i nepravilan, te dovodi kod stranaka postupka do obmane. Takav navod neistinito prikazuje činjenice koje su u spisu.

 

Prvostupanjski sudac vjerojatno nije upoznat s odredbom članka 226. Sudskog poslovnika koji određuje dostavu spisa višem sudu. Prema tom članku u povodu pravnih lijekova podnesenih protiv odluka donesenih u prvom stupnju sud dostavlja spis višem nadležnom sudu s posebnim popratnim izvješćem. Članak 227. Sudskog poslovnika određuje stoje sve potrebno navesti u popratnom izvješću.

 

Viši sud ne može sam uzeti u rješavanje žalbu protiv neke prvostupanjske odluke, ako prije toga prvostupanjski sud nije postupio prema člancima 226. i 227. Sudskog poslovnika.

 

U spisu ovog drugostupanjskog suda broj Pž-329/03 prvostupanjski sudac je dostavio drugostupanjskom sudu na odluku rješenje R1-152/02 od 22. studenog 2002. godine. To rješenje je rješenje kojim je prvostupanjski sud obustavio postupak i ukinuo provedene radnje.

 

Dakle, to nije rješenje kojim je određena prethodna mjera. Navedeno prvostupanjsko rješenje ukinuto je drugostupanjskim rješenjem od 11. veljače 2003. godine.

 

Primjerak izvješća za navedenu prvostupanjsku odluku prema odredbama Sudskog poslovnika trebao bi se nalaziti u prvostupanjskom spisu, međutim njega tamo nema.

 

Na drugostupanjski sud pod brojem Pž-7457/03 zaprimljeno je izvješće prvostupanjskog suca od 20. listopada 2003. koje je na drugostupanjski sud primljeno 24. listopada 2003. To izvješće, odnosno primjerak tog izvješća u prvostupanjskom spisu se nalazi na stranici 188. Tim izvješćem je prvostupanjski sud dostavio drugostupanjskom sudu na odluku žalbu predlagatelja osiguranja protiv prvostupanjskog rješenja broj R1-85/03 od 19. rujna 2003. time da je tim rješenjem prvostupanjski sud odbacio prijedloge predlagatelja osiguranja.

 

Dakle i rješenjem od 19. rujna 2003., nije odlučeno o prethodnoj mjeri, niti je spomenutim izvješćem prvostupanjski sud dostavio drugostupanjskom sudu na odluku je li osnovano rješenje kojim je određena prethodna mjera.

 

Pod brojem Pž-3071/05 zaprimljeno je izvješće prvostupanjskog suca kojim je drugostupanjskom sudu dostavio na odluku rješenje prvostupanjskog suda broj R1-152/02 od 13. studenog 2002. po žalbi protivnika osiguranja.

 

Tek tim izvješćem koje je na drugostupanjski sud primljeno 9. svibnja 2005. prvostupanjski sud je dostavio drugostupanjskom sudu na odlučivanje je li osnovano rješenje suda prvog stupnja kojim je određena prethodna mjera.

 

Ranije od toga dana rješenje kojim je određena prethodna mjera nije dostavljeno na ispitivanje drugostupanjskom sudu.

 

Iz svega navedenog proizlazi da spomenuta utvrđenja prvostupanjskog suda su neistinita, nezakonita i nepravilna, te se temelje na neistinitim činjenicama u spisu.

 

U odnosu na navode u stavku 3. na stranici 2. pobijane odluke drugostupanjski sud navodi da nije niti mogao odlučiti o žalbi protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je određena prethodna mjera svojom drugostupanjskom odlukom broj Pž-7457/03. To stoga, jer prvostupanjski sud drugostupanjskom sudu nije niti dostavio na odluku rješenje kojim je određena prethodna mjera. Dostavljeno je izvješće prvostupanjskog suca na odluku rješenje od 19. rujna 2003. koje nije rješenje kojim je određena prethodna mjera.

 

Rješenje kojim je određena prethodna mjera dostavljeno je na odluku po žalbi protivnika osiguranja drugostupanjskom sudu od strane prvostupanjskog suda tek 9. svibnja 2005.

 

Na stranici 2. pobijane odluke ponovno je neistinito, nezakonito i nepravilno utvrđenje prvostupanjskog suda. Je li rješenje o određivanju prethodne mjere bilo pravomoćno ili ne i je li to bilo od utjecaja na donošenje zakonitog i pravilnog rješenja suda prvog stupnja od 19. rujna 2003. broj R1-85/03 utvrđuje drugostupanjski sud, a ne prvostupanjski sud. Glede samog merituma za pobijano rješenje to što je prvostupanjskom sudu bitno i od odlučnog značaja ne mora biti i drugostupanjskom sudu.

 

Dio obrazloženja gdje prvostupanjski sud zaključuje da nije bilo povrede odredaba postupka u ranijem ukidnom rješenju misleći pri tom na rješenje R1-85/03 od 19. rujna 2003., ponovno je nezakonit i nepravilan.

 

Prvostupanjskom sudu očito nije jasno da konačnu odluku o tome je li njegova odluka zakonita i pravilna donosi drugostupanjski sud, a ne sam prvostupanjski sud. U odnosu na navod prvostupanjskog suda gdje tvrdi da je o žalbi protiv rješenja kojim je donio prethodnu mjeru trebao odlučiti prije ili barem zajedno kada je odlučeno o žalbi protiv rješenja o obustavi postupka osiguranja drugostupanjski sud upućuje prvostupanjski sud da pročita i prouči odredbe Sudskog poslovnika koje određuju način rješavanja spisa na drugostupanjskom sudu i dostavu spisa drugostupanjskom sudu. Drugostupanjski sud ne može odlučiti o tome da će u drugostupanjskom postupku odlučiti o osnovanosti ili neosnovanosti žalbe protiv određenog rješenja, ako prije toga prvostupanjski sud svojim izvješćem kao što je već obrazloženo nije naveo koje odluke i žalbe kojih stranaka dostavlja drugostupanjskom sudu na odluku. Upućuje se prvostupanjski sud pročitati i proučiti odredbu članka 230. stavka 2. Sudskog poslovnika, a da je prvostupanjski sudac bio s tim upoznat možda ne bi u obrazloženju rješenja na stranici 2. stajalo ono na što je drugostupanjski sud odgovorio ovim drugostupanjskim rješenjem.

 

U ponovnom postupku sud prvog stupnja utvrditi će pripada li predlagatelju osiguranja pravo iz članka 14. u svezi članka 253. OZ-a kao i kada je predlagatelj osiguranja stavio prijedlog da mu protivnik osiguranja naknadi trošak. Imati će u vidu i odredbu članka 14. stavak 6. OZ-a. Nova odluka u uvodu će imati sve podatke iz članka 338. stavak 2. i 381. Zakona o parničnom postupku u svezi članka 19. stavak 1. OZ-a, jer u pobijanoj odluci to nedostaje.

 

Paziti će da po treći put ne učini apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Zbog navedenog riješeno je kao u izreci po članku 380. točka 3. ZPP-a u svezi članka 19. stavak 1. OZ-a.

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 3 tjedna kasnije...

Dana 12. lipnja 2006 godine zaprimili smo Rješenje Trgovačkog suda u Splitu (dalje u tekstu I stupanjski sud) od 08. lipnja 2006 godine posl br R1-48/05 kojim se odbacuje naš prijedlog od 15 rujna 2003 godine za dodjelom sudskog troška, te ovime ulažemo dopuštenu, pravovremenu i osnovanu žalbu na Rješenje iz razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede parničnog postupka. Ujedno izjavljuje se i žalba na Rješenje predsjednik Trgovačkog suda u Splitu broj Su-615/05 od 25 siječnja 2006 godine a koje je zaprimljeno dana 27 siječnja 2006 godine radi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede parničnog postupka. U ovoj žalbi Predlagatelj će se suzdržati od komentiranja dijela obrazloženja u kojem se I stupanjski sud osvrće na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u odnosu odluke povodom izjavljenih žalbi u ovom postupku.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim Rješenje Trgovačkog suda u Splitu od 08. lipnja 2006 godine posl br R1-48/05 odbačen je prijedlog za određivanjem troškova postupka u iznosu od 10000,00 kn. U bitnosti se navodi da je postupak osiguranja dovršen kad je Rješenje o osiguranju dostavljeno na postupanje Splitskoj banci d.d.. Split obzirom ista provodi nalog suda o osiguranju.

 

U tome dijelu je sud je počinio bitnu povredu parničnog postupka, pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

Naime nesporno je da je osiguranje provedeno tek zapiljenom novčanog iznosa naznačenog u rješenju o osiguranju. Podneskom zapremljenim na sud dana 20 ožujka 2003 godine Financijska agencija izvijestila ja naslovni sud da na računu dužnika nema dostatnih sredstava za provedbu Rješenja o osiguranju posl br R1-152/02 od 13 studenog 2002 godine. Nadalje osiguranje se kontinuirano provodi prema potvrdi HVB SPLITSKE BANKE svakog ponedjeljka u iznosu od 17.816,89 kn.

 

Time počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354 stav 2 toč 11 Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu ZPP). Stoga se u tome dijelu rješenje pobija radi bitne povrede parničnog postupka.

 

Predlagatelj osiguranja drži da se I stupanjski sud ogriješio prilikom odlučivanja o prijedlogu predlagatelja tako što je pogrešno primijenio materijalno pravo obzirom da je odbacio zahtjev za naknadu troška, a koji zahtjev u svezi članka 253 Ovršnog zakona (dalje u tekstu OZ) temeljem članka 14 stav 6 OZ može tražiti do završetka postupka. To time više što je uz prijedlog za određivanje prethodne mjere priložio i uplatnicu na iznos 5000,00 kn a radi plateža sudskih pristojbi za prijedlog.

 

2.Dana 09 prosinca 2005 godine u ovom postupku osiguranja zatraženo je izuzeće službujućeg suca kao i predsjednika Trgovačkog suda u Split povodom prijedloga za izuzeće službujućeg suca.

 

Izuzeće službujućeg suca g Stijepe Perića zatraženo jer je prema mišljenju Predlagatelja osiguranja donosio pogrešne odluke nekad na štetu Predlagatelja osiguranja a nekad i na štetu Protivnika osiguranja.

 

Prvi puta prilikom donošenja Rješenja R1-152/02 od 13 studenog 2002 godine kad je prekoračio tužbeni zahtjev na štetu Protivnika osiguranja (koji toga izgleda uopće nije svjestan). Naime predlagatelj osiguranja je tražio zapljenu iznosa od 3.768.959,00 kn, a dosuđena je zapljena iznosa 2.638.935,20 kn zajedno s ugovorenom kamatom od 2,99% mjesečno tekućom od 30 listopada 2001 g, a odbijen zahtjev za zapljenom 1.130,023,80 kn. Prema tome sud je prekoračio tužbeni zahtjev odredivši zapljenu iznosa od ugovornih mjesečnih kamata po stopi 2,99% tekućom od 30 listopada 2001 g na iznos 2.638.935,20 kn.

 

Drugi puta kad je donosio Rješenje R1-152/02 od 22 studenog 2002 godine a koje je Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-329/03 od 11 veljače 2003 godine. Nadalje pogrešna je odluka donesena i treći puta (R1-85/03 od 14 svibnja 2003) kad je utvrđeno da je podnesak potpisala ovlaštena osoba jer unatoč što protivnik osiguranja nije potvrdio tko je potpisao prijedlog, to zaključio temeljem toga da je «odnosni podnesak zaveden u protokol protivnika osiguranja pod broj 8620 te da je ovjeren službenim pečatom protivnika osiguranja». Četvrti puta kad je u točki 2 Rješenja R1-85/03 od 19 rujna 2003 godine odbacio prijedlog predlagatelja osiguranja isto je ukinuto Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7457/03 od 15 ožujka 2005 godine.

 

Nadalje poštovani sudac g Stjepo Perić donio je dana 11 ožujka 2005 pod posl R1-309/03 rješenje o ukidanju privremene mjere određene Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu R1-309/03 od 28 studenog 2003 godine, a koje je preinačeno Rješenjem Pž-2596/05 od 05 svibnja 2005 godine radi pogrešne primjene materijalnog prava. Bitno je naglasiti da se Rješenje R1-309/03 od 28 studenog 2005 godine iako doneseno u postupku Novabela d.O.o. Zagreb c/a HVB Splitska banka d.d. Split tiče i protivnika osiguranja Slobodna Dalmacija d.d. Split obzirom je riječ o postupanju s nalogom za plaćanjem izdanog na teret računa Slobodna Dalmacija d.d.. Split koji se vodi u HVB Splitskoj banci d.d.. Split.

 

Stoga drži se kako u ovom postupku R1-152/02(R1-85/03) poštovani sudac g Stjepo Perić postupao sa smanjenom pažnjom donoseći izvršene odluke.

 

3. U ovome postupku zatraženo je i izuzeće predsjednika suda g Ive Bakalića povodom odlučivanja o našem prijedlogu za izuzećem suca g Stjepe Perića radi moguće pristranosti g Ive Bakalića prilikom donošenja odluke o izuzeću.

 

Dana 21 listopada 2005 godine izvješteni smo od strane HVB Splitske banke d.d. Split Rugjera Boškovića da je Trgovački sud u Splitu odredio privremenu mjeru Rješenjem posl br R1-149/05 od 20 listopada 2005 g kojom se nalaže HVB Splitskoj banci d.d. Split da iz evidencije o redoslijedu plaćanja makne nalog protivnika osiguranja za naplatu mjenice. Prilikom donošenja Rješenja posl. br. R1-149/05 od 20 listopada 2005 g I stupanjski sud je povrijedio parnični postupak kako je opisano odredbom članka 354 stav 2 točka 4 tj pogrešno je utvrdio da je mjesno nadležan za odlučivanje o prijedlogu.

 

Pred Trgovačkim sudom u Splitu vođeno je više postupka osiguranja na prijedlog predlagatelja osiguranja (R1-105/02; R1-221/03) koje su za cilj imale određivanje privremenih mjera s učinkom istim kao i određene Rješenjem posl br R1-149/05 od 20 listopada 2005. Uvijek dosada prema pravorijeku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (Pž-5406/02 od 03 prosinca 2002 g i Pž-6953/03 od 21 prosinca 2004 godine) ukidana su rješenja o privremenoj mjeri koje je donio Trgovački sud u Splitu a radi mjesne nenadležnosti.

 

Ovo tim više što je upravo Predlagatelj kao Tužitelj u postupku P-401/03(ex P-6447/02) pred Trgovačkim sudom u Zagrebu predložio donošenje presude kojom se traži povrat sporne mjenice. Ujedno bitno je naglasiti da Egzistira Rješenje o privremenoj mjeri naslovnog suda posl br R1-309/03 od 28 studenog 2003 godine kojim je zabranjeno Protivniku osiguranja SPLITSKA BANKA d.d. SPLIT Rugjera Boškovića 16 matični broj 3129241, žiro račun 2330003-1000000013 MBS: 060000488 odbiti izvršenje i odbiti primitak naloga za plaćanje koji je izdao Predlagatelj osiguranja NOVABELA d.O.o. ZAGREB, Augusta Šenoe 3 matični broj 0633216, MBS: 080119657 temeljem mjenice.

 

Odredbom članka 292 stav 2 Ovršnog zakona (dalje u tekstu OZ) da nakon što je u tijeku parnica za odlučivanje povodom prijedloga za osiguranje nadležan je sud pred kojim se vodi parnični postupak pa je u ovom postupku mjesno nadležan Trgovački sud u Zagrebu. Povodom plateža sporne mjenice postoji parnica pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl br P-1544/04. Bitno je naglasiti da je upravo temeljem «sporne» mjenice izdan i nepravomoćni platni nalog u Rješenju o ovrsi posl br Ovrv-3754/03 od 18 prosinca 2003 godine Trgovačkog suda u Splitu.

 

Dana 24 listopada 2005 godine zaprimljen je prijedlog pod posl br Tt-05/2248 na Trgovački sud u Splitu u kojem predlaže da se između ostalog upišu kao članovi g Ranko Ostojić i gđa Nives Lozić a koji su kao ovlaštene osobe potpisale podnesak od 19 listopada 2005 godine i podnesak od 21 listopada 2005 g. u ime Slobodne Dalmacije d.d. Split.

 

Prema tome podnesak u trenutku određivanja rješenja o privremenoj mjeri potpisale su osobe koje još nisu nikada bile upisane u registar Trgovačkog suda u Splitu kao osobe ovlaštene za zastupanje društva Slobodna Dalmacija d.d. Split a niti je uređujući sudac to u trenutku donošenja odluke mogao znati.

 

Nadalje izneseni stav o mjesnoj nadležnosti u suprotnosti je sa dosadašnjom praksom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a o postojanju parnice pred Trgovačkim sudom u Zagrebu uređujući sudac je znao. Konačno rješenja suda ne sadrže niti jedno obrazloženje zbog kojih je uređujući sudac iznimno odlučio primijeniti odredbu članka 292 stav 2 Ovršnog zakona koja predstavlja iznimku a ne pravilo.

 

Paradoks je time veći što službujući sudac - predsjednik Trgovačkog suda u Splitu određuje da Predlagatelj osiguranja je dužan podnijeti tužbu radi opravdanja privremene mjere protiv Protivnika osiguranja a u obrazloženju svojeg postupanja poziva se na iznimku kad je tužba već podnesena.

 

Provedeno vještačenje na koje se pozivao uređujući sudac – predsjednik Trgovačkog suda u Splitu nije niti dostavljeno na spis već samo I stupanjska nepravomoćna presuda u kojoj nema niti riječi o predmetnoj mjenici. Konačno, uz podnesak ne prileži niti prijepis ili preslika predmetne mjenice, a naknadno se ispravlja rješenje radi pogreške u izreci – naime predmetna mjenica sadržaja kako je navedeno u Rješenju od 19 listopada 2005 g ne postoji. Ne stoje niti navodi da je od donošenja rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl br R1-342/03 od 18 prosinca 2003 godine bilo novih okolnosti. Da je uređujući sudac – predsjednik Trgovačkog suda u Splitu imao na raspolaganju i vještačenje, mogao bi utvrditi da je posljednje plaćanje od strane Slobodne Dalmacije d.d. Split bilo 17 studenog 2003 godine – dakle prije odluke Trgovačkog suda u Zagrebu. I netočan je navod da se implicira litispendencija, već res iudicata.

 

Konačno na snazi je i pravomoćno i ovršno Rješenje o privremenoj mjeri posl br R1-309/03 od 28 studenog 2003 godine. Bitno je naglasiti da je predmetna mjenica u redoslijedu naloga za plaćanje još 12 prosinca 2003 godine, a ishođena predmetna privremena mjera imala je samo za cilj, da se prekine blokada računa Slobodna Dalmacija d.d. Split jer je u tome trenutku otvaran novi žiro račun za uplatu privatne emisije dionica serija E.

 

Prema tome nesporno je da je poštovani uređujući sudac– predsjednik Trgovačkog suda u Splitu postupao sa smanjenom pažnjom prilikom donošenja odluke na našu štetu a što prema našem mišljenju predstavlja opravdani razlog za traženjem izuzeća suca jer posljedice donošenja ovršne presude bez saslušanja stranaka u postupku, a temeljem tendenciozno nabacanih činjenica koje nisu provjeravane može predstavljati presedan u sudskoj praksi.

 

Prema stavu upravo službujućeg suca g Ive Bakalića između istih stranaka u predmetu br 10 Su 20/05 od Rješenjem od 18 siječnja 2005 g je utvrđeno da je povjerenje stranke da će pred sudom biti donesena pravilna i zakonita odluka je bitan razlog radi kojeg se može tražiti izuzeće službujućeg suca.

 

Kako je radi donesenog Rješenja o privremenoj mjeri R1-149/05 od 20 listopada 2005 g zatražen nadzor Trgovačkog suda u Splitu od Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (Su-809/05)i Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-6-898/05), te prijavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, te zatraženo izuzeće službujućeg sudca - predsjednika Trgovačkog suda u Splitu g Ivo Bakalić (Su-826/05 VTS RH) radi može bitnih prekoračenja i/ili zloupotrebe ovlasti kao suca Trgovačkog suda u Splitu, za očekivati je da nakon toga postoji i objektivni animozitet između Predlagatelja osiguranja te ovdje poštovanog predsjednika Trgovačkog suda u Splitu g Ive Bakalića.

 

Naknadno Rješenjem Pž-344/06 od 09 veljače ukinuta je sporna privremena mjera posl R1-149/05 od 20 i 21 listopada 20005 godine, a prijedlog predlagatelja Slobodna Dalmacija d.d Split odbačen kao nedopušten i neuredan.

 

4. Od strane Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske dopisom Su-1020/05 predsjednik Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske zatražio je naše očitovanje na očitovanja predsjednika Trgovačkog suda u Splitu, kojem zahtjevu je i udovoljeno. Međutim Rješenje o odbijanju prijedloga za izuzeće predsjednika Trgovačkog suda u Splitu nikada nije dostavljeno predlagatelju, a predsjednik Trgovačkog suda u Splitu je u svojem rješenju Su-615/05 od 25 siječnja 2006 godine konstatira da je prijedlog za njegovim izuzećem odbijen

 

Time je učinjena bitna povreda parničnog postupka, propuštanje dostave iz članka 354 stav 2 točka 6 ZPPa

 

5. Nadalje Predlagatelj drži i da je osnovan prijedlog za izuzećem službujućeg suca u ovome predmetu pa se bez obzira na raniju povredu parničnog postupka (propuštanje dostave) drži da je Rješenje predsjednik suda u Splitu SU-615/05 od 25 siječnja 2006 godine, manjkavo i da se ne da ispitati, osobito jer navedeni razlozi jest predstavljaju i žalbene razloge zbog kojih se može sudska odluke pobijati, međutim naznačeni stavovi službujućeg suca u ovome postupku kao i njegov osvrt na stavove Visokog trgovačkog suda Republike u njegovim odlukama, zapravo govore da je službujući sudac zanemario osnovni postulat poštenog i pravednog suđenja a to je jednaka dostupnost suda u razumnog roku svim parničnim stranama.

 

Konačno ne možemo se oteti dojmu i da se prilikom dodjele predmeta između naznačenih strana postupa s smanjenom pažnjom odnosno da postoji naklonost protivnoj nekih sudaca Trgovačkog suda u Splitu. Naime od predmeta koji se tiču parničnih stranaka na Trgovačkom sudu u Splitu njih 4 je dodijeljeno upravo službujućem sucu (R1-152/02; R1-309/03; R1-43/05; P-1888/05) u kojem se potvrđuju odluke na prijedlog predlagatelja, a usvojene prijedloge protivnika osiguranja viši sud odbacuje ili odbija a odluke ukida. Tako isto u i predmetima R1-105/02, R1-221/03,R1-20/04; R1-149/04; R1-51/04; R1-149/05 itd

 

Time držimo da smo dokazali opravdanost izjavljenih žalbi na rješenja te se predlaže Visokom trgovačkom sud Republike Hrvatske te se radi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede parničnog postupka ukine Rješenje Trgovačkog suda u Splitu (dalje u tekstu I stupanjski sud) od 08. lipnja 2006 godine posl br R1-48/05 i Rješenje predsjednika Trgovačkog suda u Splitu broj Su-615/05 od 25 siječnja 2006 godine

 

Žalitelj traži trošak sastava prijedloga i žalbe i pristojbe na rješenje i žalbu!

 

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.

  • Temu je nedavno pogledalo   0 korisnika

    • No registered users viewing this page.
  • Korisnici koji su trenuto na stranici



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija