oporuka slijepe osobe

[kimiko]

Činjenice su slijedeće : djed je 1991.bio slijep i "pisao" je oporuku. Odnosno ONje kod odvjetnika pred dvojicom svjedoka i daktilografkinjom izdiktirao svoju oporuku. Gdje je takva oporuka morala biti ovjerena ? Što je tada Zakon propisivao ? Kada se takva osoba može osporavati u izvanparničnom postupku ?:cita:

[G-man]

Zakon o nasljeđivanju (Službeni list FNRJ br. 20/55, Službeni list SFRJ br. 12/65, NN br. 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00 i 48/03).

 

Zakon eksplicite ovakav scenarij koji ste vi iznijeli ne precizira. Ali, recite - na što konkretno ciljate i je li djed još živ?

[kimiko]

Hvala na brzoj "reakciji". Da malo upotpunim činjenično stanje. I ispravak - radi se o 1999. godini kada je djed izdiktirao oporuku. Djed je te 1999. godine bio slije, i u dogovoru sa svoje troje djece odlučio izdiktirati oporuku. Djeda su svo troje odvezli kod odvjetnika, kod njega ga ostavili, no protiom ga nisu upozorili da je djed 100 % slijep. Djed je tada njegovoj sekretarici, pred (još) dvojicom svjedoka izdiktirao svoju oporuku. Istau je nakon toga odvjetnik "zatvorio" u kovertu i takvu predao sinu - i ostala je zatvorena do otvaranja na sudu kod ostavinske rasprave. Djed je umro prije godinu dana i prije dva mjeseca je bila ostavinska rasprava, i nakon otvaranja oporuke jedno dijete (kćerka) je rekla da se ona ne slaže sa oporukom i da je djed za života njoj govorio nešto drugo. Sada ta ista kćerka pred sudom pokreće tužbu (izvanparnični postupak ? )sa argumentima : da aje djed tada bio slijep, da oporuka nije predana sudu i da joj je govorio nešto drugo ? Iz tih razloga mi je važno znati što je Zakon tada propisivao ? I može li se, kada i zbog čega ova oporuka ospravati. Što se može "dogoditi" ?

[G-man]

Veoma zanimljiv predmet.

 

Mogu istaknuti samo kako je i 1999. vrijedio isti Zakon o nasljeđivanju kao i 1991. Kao što sam napomenuo, taj zakon nema izričitu odredbu o ovakvoj situaciji koju vi opisujete.

 

Prema današnjem zakonu, djed bi morao sastaviti javnu oporuku (ako uopće želi oporučno raspolagati), ali tog instituta prema tadašnjem zakonu nije bilo. Postojala je tzv. sudska oporuka, koja je međutim bila fakultativna - znači stvar izbora oporučitelja, ne i obveza.

 

Moje mišljenje je da oporuka nije valjana, jer nije sastavljena ni u jednom od oblika propisanih tadašnjim zakonom - nije vlastoručna (jer je nije djed pisao), nije pismena pred svjedocima (jer je djed slijep, pa stoga nije znao čitati ni pisati), nije sudska (jer nije sastavljena od strane suca), nije međunarodna, a nije ni usmena.

 

Smatram da je djed trebao sastaviti tzv. sudsku oporuku, i jedino takva oporuka bi bila definitivno valjana (bez da je itko može "rušiti"). Ova kćerka koju spominjete može osporavati valjanost oporuke, i ukoliko to učini, prekida se ostavinski postupak i idete u parnicu, ne izvanparnični postupak (ovaj ostavinski postupak je izvanparnični). Ovo što ona priča o tome kako je djed njoj govorio drugačije (pretpostavljam u njezinu korist), irelevantno je. Uostalom, kako će to dokazati?

 

Po svemu sudeći, idete u parnicu. Ako u parnici oporuka "padne", onda vrijedi zakonsko nasljeđivanje - pretpostavljam da baka više nije živa, tada djeca (odnosno unuci, ako je koje od djece umrlo) na jednake dijelove nasljeđuju ostavitelja.

 

Naglašavam vam kako je ovo moje razmišljanje, nisam dosada imao prilike vidjeti ovakav predmet, pa ako netko drugi ovdje jeste, neka se slobodno uključi u raspravu. Ili barem da iznese mišljenje.

[kimiko]

Hvala, uistinu ste mi pojasnili kako stvai stoje. No, kako sam ja "druga ruka" nakon što sam prenijela Vaše riječi upozorena sam na još neke činjenice koje se i meni čine vrlo relevantne. ---- Kada je djed izdiktirao oporuku, odvjetnik ju je još jednom pročitao - djedu pred svjedocima. A djed ju je vlastoručno potpisao. Naime, iako je imao potvrdu za 100 % slijepoću - on se te 1999.godine još uvijek i sam kretao i, očito, vidio (barem tolikiko) da se može vlastoručno potpisati. --- Da li ta činjenica vlastoručnog potpisa mijenja "vrstu" oporuke, a samim time i cijelu osnovu za pokretanje parnice ?

[kimiko]

Hvala, uistinu ste mi pojasnili kako stvai stoje. No, kako sam ja "druga ruka" nakon što sam prenijela Vaše riječi upozorena sam na još neke činjenice koje se i meni čine vrlo relevantne. ---- Kada je djed izdiktirao oporuku, odvjetnik ju je još jednom pročitao - djedu pred svjedocima. A djed ju je vlastoručno potpisao. Naime, iako je imao potvrdu za 100 % slijepoću - on se te 1999.godine još uvijek i sam kretao i, očito, vidio (barem tolikiko) da se može vlastoručno potpisati. --- Da li ta činjenica vlastoručnog potpisa mijenja "vrstu" oporuke, a samim time i cijelu osnovu za pokretanje parnice ?

 

Ažurirano

 

Hvala, uistinu ste mi pojasnili kako stvai stoje. No, kako sam ja "druga ruka" nakon što sam prenijela Vaše riječi upozorena sam na još neke činjenice koje se i meni čine vrlo relevantne. ---- Kada je djed izdiktirao oporuku, odvjetnik ju je još jednom pročitao - djedu pred svjedocima. A djed ju je vlastoručno potpisao. Naime, iako je imao potvrdu za 100 % slijepoću - on se te 1999.godine još uvijek i sam kretao i, očito, vidio (barem tolikiko) da se može vlastoručno potpisati. --- Da li ta činjenica vlastoručnog potpisa mijenja "vrstu" oporuke, a samim time i cijelu osnovu za pokretanje parnice ?

[G-man]

Ovo će dodatno zakomplicirati ionako složenu situaciju.

 

Ako postoji liječnička dokumentacija koja jasno govori o djedovoj 100%-oj sljepoći u trenutku sastavljanja oporuke, onda iz toga proizlazi kako on definitivno nije osoba koja zna čitati i pisati (pa da bi se radilo o valjanoj pismenoj oporuci pred svjedocima, jer za taj oblik oporuke, mora biti ispunjen uvjet da oporučitelj zna čitati i pisati). A ove tvrdnje da je on ipak nešto mogao vidjeti, to treba dokazati. A kako kontra liječničke dokumentacije? Ne bu išlo.

 

Ne mogu vam decidirano reći ništa, s ovime će se i sud "mučiti". Više naginjem ka tome da oporuka svejedno nije valjana (ako postoji liječnička dokumentacija o 100%-oj sljepoći), ali to je samo moje mišljenje.

[kimiko]

U svakom slučaju hvala, ako usitinu dođe do suda (jer se pokušava sve riješiti bez tih dodatnih kompliciranja) - napisa ću kako je sud odlučio. A ako netko ima sličnu situaciju pa i samim time neku korisnu info bit ću ovdje redovno.

[G-man]

Nema problema, Kimiko.

 

Svakako bi mi bilo drago da javite eventualni sudski rasplet, jer je riječ o vrlo zanimljivom predmetu, a sasvim je moguće da ima još ljudi u takvim ili sličnim situacijama, pa će svaka informacija jako dobro doći.

[kimiko]

Imala bih joše jednu molbu. Naime, pokušavam doći do tog starog Zakona o nasljeđivanju, ali bezuspješno. Vidjela sam da je ovdje netko sugerirao gpp.net - ali o što se tamo nudi mi izgleda malo čudno. Jer , osim što su mi riječni tipično novohrvatske, i spominje se 1983. u jeddnom "trenutku". Molim zato za neku web adresu gdje bi se mogao iščitati. Što hitnije.

[G-man]

http://gpp.pravo.unizg.hr/propisi/zn/zn-procisceni.pdf

 

Riječ je o neslužbenom pročišćenom tekstu, napravljenom od strane studenata Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ali svakako valjanom primjerku zakona. Terminološke razlike posljedica su drugačijih vremena i izričaja.

[Matrix]

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: Rev 1028/03-2

<<Prema odredbi čl. 69. ZN oporučitelj koji zna čitati i pisati može napraviti oporuku tako da će ispravu koju mu je netko drugi sastavio vlastoručno potpisati u prisutnosti dvaju svjedoka izjavljujući pred njima da je to njegova oporuka. Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka.>>

.

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: Rev 1277/1993-2

<<Osobom koja ne zna čitati i pisati treba smatrati i onu koja nije u mogućnosti čitati i pisati npr. zbog gubitka ili oštećenja vida>>.

[G-man]

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: Rev 1277/1993-2

<<Osobom koja ne zna čitati i pisati treba smatrati i onu koja nije u mogućnosti čitati i pisati npr. zbog gubitka ili oštećenja vida>>.

 

To je to, Matrix!

 

Kimiko, iz ovog jasno proizlazi kako oporuka nije valjana.

[kimiko]

Hvala na trudu. Još uvijek pokušavamo iz drugih čl Zakona pronaći nešto što bi, ipak, išlo u prilog za valjanost takve oporuke. Moram priznati da mi je nejasno što onda predstavljaju 2 svjedoka i koja je njihova svrha ukoliko su njihova svjedočenja pa i postojanje irelevantni ?! I što znači ovaj čl u tom slučaju ? Clanak71.

Sudskaoporuka ako oporucitelj nije u stanju procitati je

Uslucaju da oporucitelj nije u stanju da procita oporuku koju mu je sastaviosudac, ovaj ce jeprocitati oporucitelju u prisutnosti dvaju svjedoka, pa ceonda oporucitelj u prisutnosti dvajusvjedoka oporuku potpisati, ili staviti nanju svoj rukoznak, pošto izjavi da je to njegovaoporuka.

Svjedocice se potpisati na samoj oporuci.

Sudacce na oporuci potvrditi da su sve te radnje izvršene.

[Matrix]

Clanak71.ZN

Sudska oporuka.....

Sve receno,ali da bi bilo jasnije,u vashem slucaju oporucitelj nije sacinio oporuku iz clana 71.ZN.

[kimiko]

Ako smijem pitati zašto nije ? Zato što ju nije sastavio sudac ili ?

[kimiko]

Ispričavam se što malo davim, sve ste mi sjajno objasnili i podastrli čl Zakona, ali pokušavam pronaći neku rupicu. Iako vidim da je djed definitivno"u Zakonu". No, čini mi se da taj stari Zakon ima prostora za ovakvo moje promišljanje. Može li to proći kao javna oporuka ?

[Matrix]

Ako smijem pitati zašto nije ? Zato što ju nije sastavio sudac ili ?

 

upravo tako,a dali udovoljava javnoj oporuci,bilo bi predmetom dokazivanja.

[G-man]

Kimiko, šanse da oporuku "održite na životu" su teoretske.

[kimiko]

Hvala još jednom - obojici. Pa čini mi se da ni to nije malo - jer ako postoji teoretska mogućnost - nešto se može. Ali može li ovo "proći" kao javna oporuka ?

[G-man]

Ali može li ovo "proći" kao javna oporuka?

 

Stari ZN, koji je mjerodavan za ocjenu valjanosti oporuke nije predviđao institut javne oporuke izrijekom, kao što to čini aktualni ZN u čl. 32. Sadržajno riječ je o sudskoj oporuci odnosno o oporuci sastavljenoj pred diplomatskim ili konzularnim predstavnikom u inozemstvu. Uzevši u obzir kako oporuku djed nije napravio ni pred sucem ni diplomatsko-konzularnim predstavnikom, onda je odgovor na vaše pitanje - ne.

[kimiko]

Već sam se ponadala da neću moći ponuditi "pomoć" nakon suda, no nažalost sud će imati posla. Možete li mi objasniti što bi u ovom slučaju bio nužni dio ? I koja je svrha oporuke i oporučiteljeve želje ako on svojom oporukom nije svim nasljednicima iz prvog reda ostavio jednake dijelove ?

[G-man]

Možete li mi objasniti što bi u ovom slučaju bio nužni dio ?

 

Pogledajte primarno čl. 69. i 70. Zakona o nasljeđivanju - http://www.zakon.hr/z/87/Zakon-o-naslje%C4%91ivanju

 

I koja je svrha oporuke i oporučiteljeve želje ako on svojom oporukom nije svim nasljednicima iz prvog reda ostavio jednake dijelove ?

 

Tek se treba utvrditi koja će biti sudbina oporuke.

[kimiko]

Hvala na brzini. Ali moram priznati da mi ovo sa nužnim dijelom i dalje nije jasno. I uistinu ne shvaćam svrhu oporuke ukoliko ju Zakon slobodnu volju oporučitelja ograničava "nužnim dijelom". Da li sam dobro shvatila Vaš odgovor u vezi sa sudbinom oporuke: ukoliko oporuka bude proglašena pravovaljanom dio o nužnom dijelu "otpada" ?

[Matrix]

Članak 7.ZN

(1) Svatko je ovlašten da za slučaj svoje smrti oporukom odredi sebi nasljednika, a i da pravo svojega nasljednika ograniči i optereti, na način i u granicama određenima ovim Zakonom.(zakon o nasljedjivanju)

Iz navedene odredbe i odredbi clanaka 69 i 70 istog zakona je sasvim jasno da postoje ogranicenja za oporucitelja.

Ne,Kimiko,neotpada pravo na nuzni dio,vezano za vash upit o valjanosti oporuke..