Jump to content

Davanje podataka o vozaču koji je počinio prekršaj


zwizdan007

Preporučene objave

Pozdrav

 

Očev d.O.o. (taxi) je dobio obavijest od MUPa o prekršaju iz čl. 53.1 i 53.4 ZPCPa. Slikano je auto fixnom kamerom, nakon oduzimanja prekoračenje je 32 km/h. Također, u dopisu stoji da mora dostavit ovjerenu izjavu vozača koji je vozio kao i kopiju osobne i/ili vozačke itd.

 

Koliko vidim, kazna za prekoračenje je 2000 kn i 2 kaznena boda, a za nedavanje podataka 2000 do 5000 kn.

 

S obzirom da radimo u firmi ja, otac i brat i da stvarno ne zna tko je taj dan vozio auto, kako će dat vjerodostojan podatak? Jel možemo tražit sliku na uvid?

 

Možda je bolja opcija nedavanje podataka pa plaćanje 2/3 kazne (onda nema bodova)?

 

Da li ima kakve kazne za firmu?

 

Hvala

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Firma ili direktor?

 

Jel nam bar mogu dat sliku pa da vidimo ko je bio?

Odgovorna osoba.Možeš vidjet ali ćeš platit izradu slike a dobit ćeš je tek na sudu kad napišeš žalbu da nije počinjen prekršaj.

 

A ako kaže da je iznajmio auto nekom strancu (van EU) i da njegovo ime?
A tome strancu se može "iznajmit" taxi vozilo po zakonu o prijevozu u cestovnom prometu?
Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Odgovorna osoba.Možeš vidjet ali ćeš platit izradu slike a dobit ćeš je tek na sudu kad napišeš žalbu da nije počinjen prekršaj.

 

A tome strancu se može "iznajmit" taxi vozilo po zakonu o prijevozu u cestovnom prometu?

 

Auto je u vlasništvu firme. Koja uz taxi obavlja i druge djelatnosti, među kojima je rent-a-car. Ako na njemu nema taxi table i taximetar je isključen, ne vidim zašto ga ne bi mogao iznajmiti.

 

To su već finese....

 

Mene zanima jel može odgovorna osoba kazneno odgovarat ako da podatke za stranca?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Znači ne postoji ništa gluplje od onoga kad ti dođe sa suda da moraš dati kopiju nečije osobne... Što ako ti ta osoba odbije dati osobnu? Sud ti prijeti kaznom jer nisi učinio nešto za što nemaš ovlasti... Isto tako, bio je jedan članak, kada ti dođe da moraš dati podatke o vozaču ti se možeš braniti šutnjom i na to imaš pravo. Dakle ne moraš pomagati u prikupljanju dokaza i to je tvoje pravo koje je, mislim, dignuto na ustavnu razinu i podržano raznim konvencijama i međudržavnim ugovorima.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Pitanje je da li je sud donio takvu presudu zbog neovjerene izjave ili je smatrao da je data nevjerodostojana izjava gledajući na to da li je osoba za koju su dostavljeni podaci upravljala vozilom ili je to bila samo igra da se izbjegne prekršaj.

 

Obrana šutnjom je razlika od nedavanja podataka o vozaču jer je nedavanje vjerodostojnih/istinitih podataka kažnjivo.

 

Čl.229 st.3 je kristalno jasan što proizilazi i iz službenog obrazca MUP-a R119a u kojem je uz ostalo navedeno "...odnosno sukladno članku 229. st.3. Zakona osigurnosti prometa na cestama ovoj PP dužni ste dostaviti vjerodostojan podatak o osobi kojoj ste dali vozilo na upravljanje." pri čemu nema nikakvog govora o kopiji osobne iskaznice i ovjerenoj izjavi nego je to napisano interno od strane PP da bi se narod preplašio i dao stvarne podatke.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Znači bez muljanja, radilo se o situaciji da je otac spavao a sinovi su uzeli auto i kada je trebalo priznati tko je vozio oni nisu htjeli reći. Otac je napisao vjerodostojne podatke oba sina i rekao kako ne zna, tj. ne može utvrditi tko je točno vozio s obzirom na to da mu sinovi ne žele reći. Nije poslao nikakvu ovjerenu izjavu niti kopiju osobne i sud mu je presudio da nije dao vjerodostojne podatke jer da nedostaje ovjerena izjava i kopija osobne... Eto pa sad ko tu koga...

 

Dio iz članka:

 

"Iako se pozivate na zakon o sigurnosti prometa na cestama članak 229. Stavka 3. Smatram da ni na koji način nisam dužan dostaviti ikakav podatak. Štoviše pozivam se na članak 85. (pravo na obranu) stavak 3. Zakona o Prekršajnom Postupkuhttp://www.zakon.hr/z/52/Prekr%C5%A1ajni-zakon koji decidirano kaže slijedeće: ”Okrivljenik nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja. Zabranjeno je i kažnjivo od okrivljenika ili druge osobe koja sudjeluje u postupku iznuđivati priznanja ili druge izjave.”

 

Naš je Zakon o prekršajima prihvatio pravo na uskratu iskaza kao temeljno pravo obrane, podignuto na ustavnu razinu te posebno ojačano različitim međunarodnim ugovorima i konvencijama. Policija i upravna tijela dužni su osobu koju ispituju kao osumnjičenika prethodno upoznati na jeziku koji razumije s razlozima sumnje protiv nje, upozoriti je da nije dužna odgovoriti na pitanja te da ima pravo na branitelja.

 

PRIVILEGIJ OD SAMOOPTUŽIVANJA KROZ EUROPSKU KONVENCIJU ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA (EKLJP)- Izvođenje jamstva privilegija od samooptuživanja kroz presude ESLJP

 

Premda EKLJP nije izrijekom propisao jamstvo od privilegija protiv samooptuživanja, ESLJP ga je izveo iz načela pravičnog postupka prema načelu čl. 6. st. 1. i 2. Konvencije. ESLJP je većinom glasova izrekao da su “pravo na šutnju” te privilegij od samooptuživanja općepriznati međunarodni standardi koji, zbog toga što im je smisao zaštita okrivljenika od nedopuštenih presija državnih tijela i osiguranje od pogrešaka u suđenju (miscarriages of justice), imaju svoju srž u načelu “pravičnog postupka” iz čl. 6. EKLJP, bez obzira na to što ih ta konvencijska odredba izrijekom ne predviđa. Pritom je ESLJP precizirao: da privilegij protiv samooptuživanja ima cilj zajamčiti poštovanje okrivljenikove volje da ne daje iskaze pred tijelima kaznenog postupka.

 

Jasno je da je ovaj stavak u zakonu tekovina svih civiliziranih pravno ustrojenih zemalja EU i šire a čija pravna tekovina je gotovo prepisana u naše zakone. Ovo fundamentalno pravo je i ustavna kategorija upisana u sve svjetske povelje o pravima čovjeka od UN pa nadalje. Čudno je kako ste iz hrpe članaka i međunaronih normi i povelja vi izabrali baš onu u kojoj su moja prava reducirana i u kojoj piše samo o dužnostima, a o pravima nema niti riječi iako ste dužni upoznati me sa njima. Tako se ponašaju samo utjerivači dugova. Mi smo daleko od tih civilizacijskih tekovina i to pokazuje članak na koji se pozivate, a koji je potpuno nezakonit i neustavan. Predlažem da se ovaj cijeli zakon preimenuje u: ”Zakon o vađenju love iz džepova ljudi putem takozvane sigurnosti u prometu.” Kazna kojim me plašite može se protumačiti samo kao postupak iznuđivanja priznanja, a što je, naravno, i sami znate zabranjeno. Dakle, nevjerojatno je da vi gosp. Xxxxxx Xxxxxxxx, načelnik policijske postaje koja bi trebala štititi tekovine prava i prava pojedinca šaljete dopise kojima eklatantno kršite zakon. Molim Vas gospodine budite prvenstveno čovjek, a potom službenik i ne sudjelujetu u rabotama prikupljanja novca od osiromašenog naroda za punjenje džepova elita, a u što se MUP već odavno pretvorio.

 

Dakle, ne namjeravam vam nimalo pomoći u izvođenju dokaza, na što zakonom i imam pravo, a svaki vaš pokušaj da me na to prisilite smatrati ću povredom svojih prava i nezakonitim izvođenjem dokaza po članku 90.(Nezakoniti dokazi) Zakona o prekršajnom postupnu točka 2:

 

Nezakoniti su oni dokazi koji su:

1. pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava:

a) obrane,

b) na dostojanstvo,

c) na ugled i čast, te

d) na nepovredivost osobnog i obiteljskog života,

2. pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo."

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Znači bez muljanja, radilo se o situaciji da je otac spavao a sinovi su uzeli auto i kada je trebalo priznati tko je vozio oni nisu htjeli reći. Otac je napisao vjerodostojne podatke oba sina i rekao kako ne zna, tj. ne može utvrditi tko je točno vozio s obzirom na to da mu sinovi ne žele reći. Nije poslao nikakvu ovjerenu izjavu niti kopiju osobne i sud mu je presudio da nije dao vjerodostojne podatke jer da nedostaje ovjerena izjava i kopija osobne... Eto pa sad ko tu koga..
Tražili su se podaci o vozaču (jednom) a ne o osobama koje su možda mogle upravljat vozilom.Kako su dati podaci o dvije osobe sud je smatrao da nije dao vjerodostojne podatke iz kojih bi mogao nepobitno bit utvrđen počinitelj prekršaja.Čak i da je dao kopiju osobnih i ovjerenu izjavu sud bi ga kaznio po 229.st.3.

 

Članak je pomješao neke bitne stvari a to su da otac nije optuženik za prvotni prekršaj pa nema ni onoga pravo na šutnju tj.nedavanje podataka.I takva izjava nije iznuđena jer postoji opisano kazneno djelo što je iznuda i nezakoniti dokazi što u ovome ne postoji.

Otac će tek bit opužen za nedavanje dokaza o vozaču i tek se onda može branit šutnjom.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ovo gore s ocem nije povezano s člankom... Ovo što si napisao dolje ima smisla i logično je ali ono gore, što ako otac ne može utvrditi tko je vozio auto? Pa nije on detektiv, može pitati ali ako mu ne žele reći što on može više napraviti od toga da dostavi podatke policiji tko je mogući vozač i da oni utvrde dalje tko je počinio prekršaj? Kako je on kriv za ne davanje vjerodostojnih podataka? Ali je trebao izmisliti jednog sina i dati njegove podatke a da nije siguran da je on doista bio vozač?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Pa evo ti i druge finese.Mora bi napisan ugovor o iznajmljivanju,naplaćeno i uplaćen dio državi (Liniću).Postoji li ugovor o najmu?

 

Dakako da mopže (hoće) i ne kazneno nego prekršajno.

 

Ne postoji o najmu nego o korištenju i to na 3 mjeseca s tim da ga ovaj koristi po potrebi.

 

S tim da ga sigurno nije koristio taj dan kad je počinjen prekršaj, već netko od nas. Ali neznamo tko.

 

Mislim da ću savjetovat starom da kaže da se ne sjeća, da dostavi podatke o svima koji su mogli vozit auto uz traženje da se u policiji napravi identifikacija uz pomoć slike.

 

Ako dobije kaznu, nek ide na sud i to sve objasni pa ako dobije minimalnu kaznu dobro smo prošli. Tada se može platit 2/3?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

ali ako mu ne žele reći što on može više napraviti od toga da dostavi podatke policiji tko je mogući vozač i da oni utvrde dalje tko je počinio prekršaj? Kako je on kriv za ne davanje vjerodostojnih podataka?
Onda ako su takvi sinovi nema više korištenja vozila.Otac bi trebao znat (ali ne zna) da može i sebe stavit da je vozio ako je kazna za prvotni prekršaj manja od ove za nedavanje podataka.

 

Mislim da ću savjetovat starom da kaže da se ne sjeća, da dostavi podatke o svima koji su mogli vozit auto uz traženje da se u policiji napravi identifikacija uz pomoć slike.

 

Ako dobije kaznu, nek ide na sud i to sve objasni pa ako dobije minimalnu kaznu dobro smo prošli. Tada se može platit 2/3?

Neće se oni opterećivat sa identifikacijom (možda i nije moguće) jer ipak će imat jednu kaznu za taj dan bez obzira o kojem članku zakona se radi.

 

Mogu mu i minimalnu smanjit ako bude "pametan" pa od takve plati samo 2/3 u roku 8 dana.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Dobro, ti sad razmišljaš pragmatično ali ne i pravično... Ako je on npr. ispravna osoba, koja nikad ne griješi i ne želi sebe stavljati jer nije ništa sagriješio, a utvrditi ne može tko je sagriješio jer mu ne žele reći... Ovo sad ja već idem u neke hipotetske situacije ali nije li on ovdje u nezgodnom položaju, ni kriv ni dužan da mora odgovarati za tuđa djela? Zar policija i sud ne bi trebali djelovati u smjeru zaštite takvih osoba, a ne gledati u smjeru ispunjenja kvote napisanih kazni?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Pravično bi bilo da sinovi priznaju ali kad neće sud ima svoju praksu da davanje podataka dva ili više vozača nije vjerodostojan podatak i slijedi kazna.Nijedan zakon ne pokriva sve tako ni ovaj članak koji se bazira na većinu a ovakav slučaj je u manjini pa stoga netko mora i trpjet nepravdu.

Mene više brine kad netko za takav prekršaj dobije nalog nakon 1-2 godine pa bi "morao i mogao" znat tko je pomenutog dana u neko vrijeme vozio.Što je nemoguća misija bar kod privatnih osoba.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Pravično bi bilo da sinovi priznaju ali kad neće sud ima svoju praksu da davanje podataka dva ili više vozača nije vjerodostojan podatak i slijedi kazna.Nijedan zakon ne pokriva sve tako ni ovaj članak koji se bazira na većinu a ovakav slučaj je u manjini pa stoga netko mora i trpjet nepravdu.

Mene više brine kad netko za takav prekršaj dobije nalog nakon 1-2 godine pa bi "morao i mogao" znat tko je pomenutog dana u neko vrijeme vozio.Što je nemoguća misija bar kod privatnih osoba.

 

O tome i pričam. Imamo 4 auta, s parkinga se uzima prvi po redu i stvarno se ne sjećamo tko je taj dan prolazio tuda. Mislin, prošla su 3 mjeseca...

 

Kako misliš da se i minimalna može smanjit?

 

Ako netko od nas prizna, da li se i onda može smanjit kazna i eventualno nedodijelit bodovi?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

....

Dio iz članka:

 

"Iako se pozivate na zakon o sigurnosti prometa na cestama članak 229. Stavka 3. Smatram da ni na koji način nisam dužan dostaviti ikakav podatak. Štoviše pozivam se na članak 85. (pravo na obranu) stavak 3. Zakona o Prekršajnom Postupkuhttp://www.zakon.hr/z/52/Prekr%C5%A1ajni-zakon koji decidirano kaže slijedeće: ”Okrivljenik nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja. Zabranjeno je i kažnjivo od okrivljenika ili druge osobe koja sudjeluje u postupku iznuđivati priznanja ili druge izjave.”

....

 

Podaci o vozaču dostavljaju se po Zakonu o sigurnosti prometa na cestama prije nego što prekršajni postupak uopće počne, u fazi prikupljanja dokaza.

 

Dakle, besmisleno je pozivati se na zakon (Prekršajni) koji se uopće ne primjenjuje u toj fazi postupka.

 

Može li se na ovaj način zakonito pribavljeni podatak koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku koji slijedi nakon toga s obzirom na sve navedeno drugo je pitanje.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Kako misliš da se i minimalna može smanjit?

 

Ako netko od nas prizna, da li se i onda može smanjit kazna i eventualno nedodijelit bodovi?

Bilo koju kaznu (minimalnu) sud može umanjit za 2/3 zbog okolnosti djela i ponašanja optuženog pred sudom.I onda od te dobivene platiš 2/3 i stvar riješena.Kazna za brzinu se može smanjit ali bodovi idu.

Moraš odlučit jer je vrijeme na kraju ili za brzinu ili za nedavanje podataka.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Bilo koju kaznu (minimalnu) sud može umanjit za 2/3 zbog okolnosti djela i ponašanja optuženog pred sudom.I onda od te dobivene platiš 2/3 i stvar riješena.Kazna za brzinu se može smanjit ali bodovi idu.

Moraš odlučit jer je vrijeme na kraju ili za brzinu ili za nedavanje podataka.

 

Razmišljam da mu kažem da mene navede. Otkad sam dobio vozačku (13 godina) nemam kaznu za brzinu ili alkohol, jedino sam platio jednu parkirnu i jednom me sud oslobodio prijave da sam vozio slalom po Slavonskoj aveniji.

 

Valjda bi mi sud mogao uzet u obzir to da nisan recidivist?

 

Još jedna stvar. Prekršaj je počinjen u Splitu, a ja sad imam prebivalište u Zagrebu. Da li se postupak može vodit u ZG, da ne moram ić na sud u Split?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Tebe navedu pa onda ti doma dobiješ prek nalog za brzinu.Ako ideš na smanjenje prigovorom(napišeš da priznaš prekršaj brzine,izjaviš kajanje,dosadašnju neosuđivanost...) bez pozivanja/odlaska na sud, sud će ti dostavit presudu na koju više nemaš prava žalbe i platiš 2/3 kazne i stvar je završena.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Podaci o vozaču dostavljaju se po Zakonu o sigurnosti prometa na cestama prije nego što prekršajni postupak uopće počne, u fazi prikupljanja dokaza.

 

Ovaj dio mi je jasan...

 

Dakle, besmisleno je pozivati se na zakon (Prekršajni) koji se uopće ne primjenjuje u toj fazi postupka.

 

I ovo...

 

Može li se na ovaj način zakonito pribavljeni podatak koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku koji slijedi nakon toga s obzirom na sve navedeno drugo je pitanje.

 

E ovo me sad buni... Ako je sve po zakonu i uredno, zašto se ne bi smio koristiti? Može li malo pojašnjenje, ako nije problem da nešto i naučim... :)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Pa napisano je tako da sam ja iščitao da kada se utvrđuje tko je počinio prekršaj radi se po Zakonu o sigurnosti.... a ako odbiješ dati podatke onda ide po pkršajnom. Ali ne razumijem ovo zadnje: "Može li se na ovaj način zakonito pribavljeni podatak koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku koji slijedi nakon toga s obzirom na sve navedeno drugo je pitanje".

Zašto ne bi mogao, zašto je to pitanje?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

traže ti kopiju osobne vozača jer su ljudi znali pisati mrtve osobe koje bi našle u osmrtnicama,kao opametili su se ali...tebi nitko nije duzan dati osobnu kartu a pogotov ne kopiju. napisi na ime mrtvaca i u napomeni obavezno napiši nije mi htio dati osobnu kartu na uvid niti na kopiju,jednostavno čovijek nije duzan nikome dati svoju kopiju osobne.

nitko ti nista ne moze ..ko ih hebe nek mjenjaju zakon

 

i problem riješen,

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

ovo gore što sam napisao malo je ružno ali ljudi su spremni sve kako bi izbjegli odgovornost za prekršaj koji su napravili,inače taj sistem ja ne koristim imam drugačiji i sto posto legalno zakonski i moralno,koga zanima javite se na pm,tako da me kazne za parkiranje uopče ne brinu,čak ni ne koštaju ništa. jer kad mi pošalju da kazem koji vozač je vozio ja im ljepo napišem i predam osobno, a za 30 tak dana bez suda,dolazi oslobađajuča presuda na nisam kriv što sam tog i tog dana parkirao osobno vozilo tu i tu......vrlo je zanimljvo obrazloženje suda zašto me je oslobodio,a oslobodio me je radi nedostatka dokaza. inače često to radim za kazne za krivo parkiranje ,ali isto mora proči i za ovaj slučaj.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

mozda i jesam nesto pobrkao ali na prekrsajnom sudu nisam bio,imam rijesenje od prekrsajnog suda a zalio se na izrecene kaznu koju je policija poslala nakon sto sam joj ja dao podatke da sam ja vozac.ali sud je prihvatio moj prigovor i u svrhu ekonomičnog i zurnog postupka nije htio mene pozivati na sud nego odmah iz prigovora oslobodino optuzbi da sam parkirao auto tu i tu.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

..,tako da me kazne za parkiranje uopče ne brinu,čak ni ne koštaju ništa. jer kad mi pošalju da kazem koji vozač je vozio ja im ljepo napišem i predam osobno, a za 30 tak dana bez suda,dolazi oslobađajuča presuda na nisam kriv što sam tog i tog dana parkirao osobno vozilo tu i tu......vrlo je zanimljvo obrazloženje suda zašto me je oslobodio,a oslobodio me je radi nedostatka dokaza. inače često to radim za kazne za krivo parkiranje ,ali isto mora proči i za ovaj slučaj.
Sasvim normalno da je vozač oslobođen krivnje za krivo parkiranje jer je dao podatke osoba koja je vozila/parkirala.Zato se i šalje obavijest s pitanjem tko je vozio i njemu se napiše prekršajni nalog a vlasnik je čist tj.ne podnosi se ništa vezano za parkiranje.

 

Drugi par opanaka je da li će (ako sud ne kazni navedenu osobu jer je mrtva,nedostupna itd) policija pokrenut prekršajni postupak protiv vlasnika za nedavanje vjerodostojnih podataka.Negdje (PP) vode brigu o svemu a negdje pišu i ne zanima ih ishod jer dolazi druga ekipa za kažnjavanje.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

E ovo me sad buni... Ako je sve po zakonu i uredno, zašto se ne bi smio koristiti? Može li malo pojašnjenje, ako nije problem da nešto i naučim... :)

 

Pa odgovoreno je u prethodnoj poruci na koju sam se osvrnuo.

 

U prekršajnom postupku primjenjuju se na odgovarajući način odredbe Zakona o kaznenom postupku, a ovaj propisuje mogućnost blagodati tj. pravo nesvjedočenja protiv člana uže obitelji ili bliskog srodnika.

 

Dakle, ako je neki podatak zakonito pribavljen po jednom zakonu, ali se može koristiti kao svjedočenje protiv svjedoku bliske osobe u prekršajnom postupku, svjedok ima pravo tražiti da se to svjedočenje ne uzima u obzir.

 

Ovdje još treba uzeti u obzir da se pri dostavljanju podataka o vozaču izjava daje i pod prijetnjom (kazne), što u kaznenom, pa prema tome i prekršajnom, postupku nije dopušteno (a prema ZSPC jest).

 

Sudovi blagodat u kaznenim postupcima shvaćaju vrlo široko. U sudskoj praksi u kaznenim postupcima ima primjera da su svjedoci povukli svoje ranije svjedočenje - koje su inače uredno dali - pozivajući se na blagodat, i da sud takve iskaze nije smio uzeti kao dokaze. U slučajevima kad su ti iskazi bili jedini, ili barem najvažniji, dokazi protiv optuženoga, on je nakon povlačenja iskaza svjedoka oslobođen.

 

Postojanje odgovarajuće prakse u prekršajnim postupcima općenito, pa niti u ovakvim slučajevima davanja podataka o vozaču, mi nije poznato pa sam zato ostavio to kao otvoreno pitanje.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Što te točno buni? Čim je utvrđen prekršaj radi se i po prekršajnom zakonu.

 

Ovo je besmisleno. Prekršajni postupak se vodi da bi se utvrdilo da li je postojao prekršaj ili ne (i kakav), pa se nikako ne može prvo utvrditi prekršaj pa onda raditi po prekršajnom zakonu. Čemu postupak ako je utvrđeno postojanje prekršaja !!!??

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

U prekršajnom postupku primjenjuju se na odgovarajući način odredbe Zakona o kaznenom postupku, a ovaj propisuje mogućnost blagodati tj. pravo nesvjedočenja protiv člana uže obitelji ili bliskog srodnika.

 

Dakle, ako je neki podatak zakonito pribavljen po jednom zakonu, ali se može koristiti kao svjedočenje protiv svjedoku bliske osobe u prekršajnom postupku, svjedok ima pravo tražiti da se to svjedočenje ne uzima u obzir.

VSH kaže "Pojam svjedoka odredbe Zakona o kaznenompostupku posebno ne definiraju, no sudska praksa je utvrdila kriterij da seneka osoba može smatrati svjedokom tek kada ju sud, prihvativši dokazni prijedlog stranke da se određena osoba ispita u svojstvu svjedoka, utvrdi svjedokom." što će značit nije svjedok ako nije došao na sud.Policija postupa po čl.158 st.3 toč.1 i 3 Prekršajnog zakona.

 

 

 

 

Ovo je besmisleno. Prekršajni postupak se vodi da bi se utvrdilo da li je postojao prekršaj ili ne (i kakav), pa se nikako ne može prvo utvrditi prekršaj pa onda raditi po prekršajnom zakonu. Čemu postupak ako je utvrđeno postojanje prekršaja !!!??
Prek postupak se vodi i da bi se utvrdio počinitelj i na kraju ga se kaznilo.

 

Prvo policijski službenik utvrdi da je počinjen prekršaj te zatim piše odgovarajuću papirologiju (pismeno upozorenje,novčana kazna,prekršakni nalog ili optužni prijedlog) sukladno ZSPC-u i Prekršajnom zakonu (odmah po oba propisa).Zatim ide žalba/prigovor,pa sud ili odmah sud ako ide optužni prijedlog.Kad određena papirologija dođe na sud i on pregledava i utvrđuje koji je prekršaj napravljen,po kojem zakonu i tko je počinitelj.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

ZSPC je lex specialis u vezi s prekršajima u cestovnom prometu u odnosu na opće odredbe čl. 158 Prekršajnog zakona.

 

Taj članak se odnosi na prikupljanje dokaza radi utvrđenja postojanja prekršaja, a ne na utvrđenje (pravomoćno) postojanja prekršaja, kao što lijepo piše: ... potrebne mjere da se:

1. utvrdi je li počinjen prekršaj i tko je počinitelj,

...

 

Dakle, policijski službenik ne utvrđuje postojanje prekršaja (pravomoćno) nego poduzima mjere da se to može dokazati. Naravno, ako se osumnjičeni ne protivi, onda se može smatrati da je policajac i utvrdio postojanje prekršaja, u suprotnom ne. U prekršajnom postupku se ne utvrđuje tko je učinio prekršaj već se to radi u fazi izvida i prikupljanja dokaza. U prekršajnom postupku već postoji osumnjičeni, pa se samo utvrđuje je li počinio prekršaj ili ne.

 

Da bi se mogla ocijeniti relevantnost citiranog stava o statusu svjedoka (ako i zanemarimo da sudska praksa nije nepromjenjiva), trebalo bi vidjeti u kojem je kontekstu ovim citatom VS ocjenjivao status svjedoka. Prilično sam siguran, dok ne vidim drugačije, da nije bilo u kontekstu blagodati. Pogledajte odluke VS koje se odnose na blagodat, blagodat se ne mora odnositi samo na svjedočenje u formalnom smislu riječi.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ovo sve ima pravnog smisla donekle. Ali...

 

Po toj logici doslovce svatko bi mogao raditi gluposti, kada dođe do njega da dade ime vozača, on navede osobu u odnosu na koju postoji blagodat nesvjedočenja, kasnije to "povuče" i nikome ništa. Ali ako se već povlači ta tema, ajmo sagledati je formalno.

 

U fazi prikupljanja obavijesti, odnosno utvrđivanja počinitelja prekršaja, vlasnik vozila nema status svjedoka, već građanina od kojeg se prikupljaju informacije odnosno obavijesti. On dade obavijest, na temelju nje policija ide u daljnji postupak izdavanjem prekršajnog naloga, a po prigovoru odlučuje sud, koji u pravilu o prigovoru odlučuje bez provođenja rasprave. Tako da u postupku, pravno-tehnički gledajući, ovaj vlasnik vozila - davatelj informacije nigdje nije u formalnoj ulozi svjedoka i samim time nije u poziciji da se pozove na blagodat nesvjedočenja. Proširivajući pojam svjedoka na građane nije moguće sukladno čl. 208. ZKP-a. Netko će reći da to nije fer, ali zar je fer alternativa - izigravanje sustava?

 

Naravno da cijela materija možda i nije najbolje-najspretnije posložena, ali loviti se za slamke i tražiti "rupe u zakonu", zapravo zloupotrebljavajući dispozicije zajamčene zakonom, imajući u vidu smisao pojedine odredbe i zakona kao cjeline - ne može i ne smije proći.

 

Iako, ponavljam - primjedba na problematičnost regulacije svakako stoji.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Dakle, policijski službenik ne utvrđuje postojanje prekršaja (pravomoćno) nego poduzima mjere da se to može dokazati. Naravno, ako se osumnjičeni ne protivi, onda se može smatrati da je policajac i utvrdio postojanje prekršaja, u suprotnom ne. U prekršajnom postupku se ne utvrđuje tko je učinio prekršaj već se to radi u fazi izvida i prikupljanja dokaza. U prekršajnom postupku već postoji osumnjičeni, pa se samo utvrđuje je li počinio prekršaj ili ne.

Utvrđuje nego kako drugačije, jer spriječava i otkriva prekršaje po čl.3 st.1 toč.3 zakona o policijskim poslovima i ovlastima uz ovlast prikupljanja ovavjesti od građana (čl.13 st.1 toč.3).

Na koji način će nekoga optužit ako nije utvrdio da je počinjen prekršaj?

U slučaju kada počinitelj/okrivljeni plati kaznu na licu mjesta ili po prekršajnom nalogu u roku 8 dana (a bez žalbe) policija utvrđuje i prekršaj i daje "pravomoćnu presudu".

Postupanje po ZSPC-u (kao i ostalih zakona gdje je počinjen prekršaj) ne postoji bez primjene Prekršajnog zakona.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ad G-man

 

Ja i ne tvrdim da je vlasnik vozila svjedok u fazi prikupljanja informacija, upravo suprotno tvrdim da u toj fazi policija zakonito pribavlja obavijest od njega.

 

Međutim, kad tako dobavljena informacija dođe pred prekršajni sud, onda ona mijenja status.

 

Pogledajte stvari obratno. Ako bi nečija krivica ovisila o iskazu okrivljeniku bliske osobe dane policiji ili tužilaštvu, onda bi bilo dovoljno da sud ne pozove takvu osobu kao svjedoka da se izigra pravo na blagodat postupovnim trikom. U kaznenom postupku će sud u pravilu takvu osobu pozvati kao svjedoka da potvrdi ili opovrgne svoju ranije datu izjavu, pri čemu se u slučaju pozivanja na blagodat ne može koristiti niti ta ranije dana izjava kao dokaz.

 

Imate u sudskoj praksi VS-a slučaj da se brat okrivljenoga pozvao na blagodat i time ujedno opozvao svoju izjavu koju je prethodno dao policajcu, i okrivljeni je oslobođen. Pri tome sud uopće nije imao primjedbi na samo uzimanje izjave od strane policajca.

 

Nadalje, okrivljeni uvijek može (i u prekršajnom postupku) tražiti saslušanje osobe koja je dostavila njegove podatke kao svjedoka.

 

Ne možete primjenu instituta blagodati, koji jest kontroverzan ali ima svoje duboke korijene, svesti ne proceduralne trikove.

 

A što se tiče ovoga o čemu je ovdje riječ, čitav problem proizlazi iz toga što policija nije obavezna utvrditi identitet prekršitelja na licu mjesta. Svi znamo zašto je tako, suprotno rješenje bi jako smanjilo učinkovitost policije, pa je propisano nešto što je na samom rubu pravnih načela, a visi dosta i preko toga ruba. No, prekršajni postupci i sporovi male vrijednosti (većina ovrha zbog neplaćanja) su i inače područje gdje u kompromisu između suprotstavljenih potreba učinkovitosti i poštivanja pravnih načela vaga prilično preteže na stranu (dvojbene) učinkovitosti.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ne možete primjenu instituta blagodati, koji jest kontroverzan ali ima svoje duboke korijene, svesti ne proceduralne trikove.

 

Praksa vam pokazuje da možete, jer kako drugačije okarakterizirati opisani postupak prvo davanja identiteta, pa onda poziva na blagodat, nego - proceduralnim trikom?!

 

A što se tiče ovoga o čemu je ovdje riječ, čitav problem proizlazi iz toga što policija nije obavezna utvrditi identitet prekršitelja na licu mjesta. Svi znamo zašto je tako, suprotno rješenje bi jako smanjilo učinkovitost policije, pa je propisano nešto što je na samom rubu pravnih načela, a visi dosta i preko toga ruba. No, prekršajni postupci i sporovi male vrijednosti (većina ovrha zbog neplaćanja) su i inače područje gdje u kompromisu između suprotstavljenih potreba učinkovitosti i poštivanja pravnih načela vaga prilično preteže na stranu (dvojbene) učinkovitosti.

 

S ovime se apsolutno slažem.

 

Ali i dalje smatram da je šteta po pitanje pravičnosti i zaštite ljudskih prava daleko manja u aktualnoj varijanti negoli ovoj drugoj, koja nas praktički, po pitanju ovakovih vrsta prekršaja može vratiti na pravila koja su vladala "na Divljem zapadu". Nijedan pravni propis, a pogotovo onaj koji je represivne naravi (kazneno, prekršajno) nikada neće biti savršen u smislu da pomiri dva osnovna zahtjeva - zahtjev da se ostvari pravda i zahtjev da optuženik ima zajamčen maksimum prava. Uvijek će jezičac vage prijeći na jednu stranu. Onaj tko misli da se on može postaviti točno na sredini, nalazi se u zabludi.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Obveza davanja podataka o vozaču je civilizacijski korak u nazad kojega je dodatno legalizirao Ustavni sud Rješenjem objavljenim u NN 108/99.

 

Opet smatram da je to dobar lijek protiv bezobrazluka, ali radi moguće zlouporabe visinu kazne za nedavanje podataka o vozaču trebalo je limitirati visinom kazne koja je određena za prometni prekršaj zbog kojeg se podaci i traže.

 

Najveća greška od svega je što su tijela lokalne samouprave ovlaštena tražiti te podatke pa i u svoj budžet trpati novac od naplaćenih kazni, u biti to je najveća kazna koju tijelo lokalne samouprave može i naplatiti, a u slučaju kada to zahtijevaju od vlasnika vozila ovaj nema drugog izbora nego dati neko ime ili donirati proračun.

 

Sa policijom je stvar drugačija.

 

Vlasnik nije dužan dati te podatke odmah, na nekakvom obrascu kojeg izmišlja tko kako hoće i zahtjeva nebulozne podatke tko se kako sjeti, pa vrući krompir prebace u ruke suda.

 

Vlasnik vozila može odgovoriti policiji da ga se ispita na zapisnik.

 

Policija je dužna poduzimati daljnje radnje po službenoj dužnosti sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima, a to je pozivanje građanina ili upućivanje policijskog službenika u cilju uzimanja iskaza.

 

Taj zapisnik mora biti u formi zapisnika o ispitivanju svjedoka jer policija nije utvrdila identitet okrivljenika, a svjedok se uvijek naknadno može i okriviti.

 

E tada je policija dužna postupati po čl. 173. PZ-a u svezi s člancima 286. i 285. ZKP-a a tada se može iskazati da je upravljala osoba iz srodničkog odnosa s okrivljenikom i da ne želi otkriti njegov identitet.

 

Proceduralni trik i taj zapisnik je na prekršajnom sudu neoboriv.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Praksa vam pokazuje da možete, jer kako drugačije okarakterizirati opisani postupak prvo davanja identiteta, pa onda poziva na blagodat, nego - proceduralnim trikom?!

....

 

Ne radi se o proceduralnom triku. Ne zaboravite da izjavu o identitetu vozača vlasnik vozila daje pod prijetnjom (kazne!), dakle prisiljen je poštovati tu odredbu u toj fazi postupka.

 

(Zapravo je i sama činjenica da se izjava dana pod otvorenom prijetnjom, makar i zakonski propisanom, uzima kao dokaz vrlo dvojbena, ali ne želim širiti raspravu još i u tom smjeru.)

 

Kad bi se i radilo o proceduralnom triku, nije isto ako bi se njime poslužio sustav (da bi izbjegao dati vlasniku vozila status svjedoka i tako mu onemogućio pozivanje na blagodat) ili pojedinac koji je u postupku (u bilo kojem svojstvu).

 

Osim toga, narušavanje prava na blagodat ima puno veću težinu od izbjegavanja prekršajne odgovornosti.

 

Postojeće rješenje možda i jest manje zlo, ali u danom kontekstu još većeg zla koje se time ne rješava - a to je opća neučinkovitost sustava, pa u tom sklopu i pravosudnog.

 

Ali tu već daleko prelazimo granice teme, pa ne bih više raspravljao u tom smislu.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Na netu, pa i na Legalisu, sam svojevremeno naišao na objave da je pozivanje na blagodat bilo uspješno, ali bez nekih detalja pa to ne smatram definitivnim.

 

Što se tiče ustavne tužbe, ona bi se mogla podnijeti samo protiv pravomoćne presude u pojedinačnom slučaju ako sud u prethodnom postupku ne bi uzeo u obzir pravo na blagodat. Za ocjenu ustavnosti zakona ne vidim temelja, to što ZSPC nema isto rješenje kao i prekršajni zakon u tom pogledu mi se ne čini dovoljnim.

 

Po onome koliko znam, čini mi se da sudska, pa ni policijska, praksa u ovom pogledu nije ustaljena i dosljedna, ali ne mogu suditi na temelju 2-3 primjera koja osobno znam.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Obveza davanja podataka o vozaču je civilizacijski korak u nazad kojega je dodatno legalizirao Ustavni sud Rješenjem objavljenim u NN 108/99.

 

Opet smatram da je to dobar lijek protiv bezobrazluka, ali radi moguće zlouporabe visinu kazne za nedavanje podataka o vozaču trebalo je limitirati visinom kazne koja je određena za prometni prekršaj zbog kojeg se podaci i traže.

 

Najveća greška od svega je što su tijela lokalne samouprave ovlaštena tražiti te podatke pa i u svoj budžet trpati novac od naplaćenih kazni, u biti to je najveća kazna koju tijelo lokalne samouprave može i naplatiti, a u slučaju kada to zahtijevaju od vlasnika vozila ovaj nema drugog izbora nego dati neko ime ili donirati proračun.

 

Sa policijom je stvar drugačija.

 

Vlasnik nije dužan dati te podatke odmah, na nekakvom obrascu kojeg izmišlja tko kako hoće i zahtjeva nebulozne podatke tko se kako sjeti, pa vrući krompir prebace u ruke suda.

 

Vlasnik vozila može odgovoriti policiji da ga se ispita na zapisnik.

 

Policija je dužna poduzimati daljnje radnje po službenoj dužnosti sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima, a to je pozivanje građanina ili upućivanje policijskog službenika u cilju uzimanja iskaza.

 

Taj zapisnik mora biti u formi zapisnika o ispitivanju svjedoka jer policija nije utvrdila identitet okrivljenika, a svjedok se uvijek naknadno može i okriviti.

 

E tada je policija dužna postupati po čl. 173. PZ-a u svezi s člancima 286. i 285. ZKP-a a tada se može iskazati da je upravljala osoba iz srodničkog odnosa s okrivljenikom i da ne želi otkriti njegov identitet.

 

Proceduralni trik i taj zapisnik je na prekršajnom sudu neoboriv.

 

Moga si mi ovo napisat prije par dana, a ne sad kad san reka starome da dostavi moje podatke :-)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Na netu, pa i na Legalisu, sam svojevremeno naišao na objave da je pozivanje na blagodat bilo uspješno, ali bez nekih detalja pa to ne smatram definitivnim.

 

Što se tiče ustavne tužbe, ona bi se mogla podnijeti samo protiv pravomoćne presude u pojedinačnom slučaju ako sud u prethodnom postupku ne bi uzeo u obzir pravo na blagodat. Za ocjenu ustavnosti zakona ne vidim temelja, to što ZSPC nema isto rješenje kao i prekršajni zakon u tom pogledu mi se ne čini dovoljnim.

Točno ako se ne zna iz kojih razloga je blagodat prihvaćena teško je o tome i govorit.

Ustavna tužba ide i ako dva zakona istu stvar tretiraju kao različitu.

 

Moga si mi ovo napisat prije par dana, a ne sad kad san reka starome da dostavi moje podatke :-)
Sasvim je svjejedno kad je napisao jer je bit u svjedoku koji je pozvan na sud i samo kao takav može tražit blagodat nesvjedočenja.U davanju podataka o vozaču radi se o davanju izjave/obavijesti policiji a ne o svjedočenju.Jako blizu,jako slično ali ne i isto.

 

Uzet ću samo jedan primjer.Kod alkotestiranja u zapisnik se stavlja pod svjedoka drugog policajca i/ili drugog vozača ako je bila prom nezgoda sa 2 vozila.Oni jesu "svjedoci" ali svjedoci po prekršajnom zakonu će bit tek onda kada ih sud pozove kao takve.Do onda su samo imena na papiru.

 

Objašnjeno u čl.287 ZKP-a.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Opet smatram da je to dobar lijek protiv bezobrazluka, ali radi moguće zlouporabe visinu kazne za nedavanje podataka o vozaču trebalo je limitirati visinom kazne koja je određena za prometni prekršaj zbog kojeg se podaci i traže.

 

Najveća greška od svega je što su tijela lokalne samouprave ovlaštena tražiti te podatke pa i u svoj budžet trpati novac od naplaćenih kazni, u biti to je najveća kazna koju tijelo lokalne samouprave može i naplatiti, a u slučaju kada to zahtijevaju od vlasnika vozila ovaj nema drugog izbora nego dati neko ime ili donirati proračun.

 

Apsolutno se slažem.

 

Proceduralni trik i taj zapisnik je na prekršajnom sudu neoboriv.

 

U ovom scenariju koji ste opisali definitivno. Na tom tragu je i ova odluka USRH-a (argumentum a contrario).

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

I shodno tome sud odere ekipu za nedavanje podataka ako se pozivaju na blagodat nesvjedočenja ili sličnim makinacijama.

 

Pa ne bi baš tako išlo u ovom scenariju kojeg je Petpetica iznio u postu #46. Jer čovjek je svoju obvezu ispunio, dakle prekršaja nema. A onda na sudu, ako bude pozvan kao svjedok ističe blagodat i policija kao tužitelj nema dokaza.

 

Opet se vraćamo na "ples na rubu" dva zahtjeva.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Točno, ne bi išlo kad bi koristili zapisnik o ispitivanju svjedoka jer je u njemu već "odštampano" sljedeće:

 

Prije ispitivanja utvrđuje se slijedeće:

1. Svjedok je upoznat da nijeobvezan odgovarati na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili svog bliskog rođaka teškoj sramoti,znatnoj materijalnoj šteti ili kaznenom progonu;

 

a pitanje je što točno znači "znatnoj materijalnoj šteti".Što je znatna a što šteta?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija