(Ne)viđanje djece

[Annabel_Lee]

Lijep pozdrav svima!

 

U nedoumici sam što napraviti pa molim savjete.

Naime, dvije godine je prošlo otkako je moj bivši suprug odselio kod druge žene, a nekoliko mjeseci kako je sudska presuda pravomoćna. Do presude smo djeca i ja prošli svašta: omalovažavanja, šikaniranja, izbjegavanja viđanja zakamuflirana u razna uvjetovanja kako će se i gdje viđati s tatom itd. Posjećivali smo i Centar za socijalnu skrb, a djeca su tamo, kao i na sudu, dala svoje mišljenje da žele tatu viđati nasamo jer nikako ne žele prihvatiti njegovu partnericu.

Radi se o djeci od 16 i 12 god.

Kada je stigla presuda, nadala sam se da će se napokon viđanje djece s tatom dovesti u red jer je precizirano kada se i gdje trebaju viđati. No, naprotiv, on je nastavio izbjegavati kontakte s djecom tvrdeći da se sudska odluka ne mora poštivati jer je to samo formalnost.

Ako i dođe, kasni i po sat-dva ili uopće ne dođe, nekada se javi, češće ne, skrati zajedničko vrijeme i dovede ih ranije ili ih uopće ne dovede pa po mraku idu sami nazad ili me zovu da ja dođem po njih. O vikendima nema ni govora, nijedan vikend nisu proveli kod njega. Kada ga djeca pitaju, kaže da ne mogu doći.

Stanuje u istom gradu, na 15 min od nas. Rijetko se i čuju telefonom. Često kada i dođe po njih, inscenira neku svađu, tako da se djeca odmah revoltirana vrate natrag. Sve ovo nastoji izvesti tako da djeca djeluju odgovorna za ne viđanja.

Sa mnom uopće ne kontaktira, ne pita i ne brine o njihovom učenju, uspjehu u školi, zdravlju itd.

Rekao je jednom prilikom djeci da će plaćati alimentaciju i da je to sve što od njega mogu očekivati, da se ne mogu viđati. I na sudu je izjavio da ne želi viđati djecu pa mu je sutkinja objasnila da je to pravo djece.

 

Mene zanima što mi je činiti.

Potencirati viđanje ne vrijedi jer ne ovisi o meni. Jasno mi je da se nikoga ne može silom natjerati da viđa svoju djecu. Ovdje se narušavaju dječja prava.

Dobila sam savjet da sve prijavim Centru za socijalnu skrb jer sam ja kao roditelj kojemu su povjerena djeca na odgoj dužna brinuti i o njihovim pravima nesmetanog viđanja s drugim roditeljem s kojim ne žive.

Jesam li ja dužna to prijaviti i bi li to uopće imalo nekog efekta? Ili bi to bilo samo preventivno da ne bi nakon nekog vremena on prijavio da ja manipuliram djecom i branim susrete (što apsolutno ne stoji)? Mogu li imati nekakvih posljedica i neugodnosti ako ne obavijestim Centar za socijalni rad o kršenju dječjih prava?

 

Lijep pozdrav i hvala na svakoj pomoći.

[Annabel_Lee]

Ima li netko bilo kakvu ideju što se može napraviti i može li se uopće?

[newbie]

Dakle se otac djece preselio kod druge žene, kažete.

Iznosite kako kontakt s djecom, otac svodi na najmanju moguću mjeru.

Jednako tako i da djeca od 6 i 12g žele cit. "nasamo viđati oca jer nikako ne žele prihvatiti njegovu partnericu".

Istovremeno želite da djeca cit. "nesmetano viđaju drugog roditelja s kojim ne žive".

 

Ukoliko držite da nije uopće potrebno rješavati (i) problem s djecom (jer, ruku na srce, nije baš normalno da djeca inzistiraju s ocem redovito nasamo, naročito jer je odselio k ženi s kojom živi nakon pravomoćnosti presude o razvodu), unaprijed ste podržali da se njihovi kontakti s ocem svode na sastanak van prostora u kojem otac živi, ostavili ovisnima o vremenskim prilikama, skratili vrijeme radnim danom, a isključili vikende i praznike koje bi djeca boravila s ocem.

Odluka suda po svoj prilici tako ne glasi.

Razmislite dobro, a ne morate odgovoriti naglas, koliko vam je bitno da se djeca druže s ocem, a koliku važnost u tome vama ima onaj umetak "nesmetano".

 

Osim druženja s ocem, vaša je dužnost i obveza pomoći djeci, a to podrazumjeva i stručnu pomoć (ako je otpor velik toliko da vi ne znate što bi s tim) kako bi djeca prihvatila činjenicu da otac živi sa ženom s kojom živi. Naime, nemoguće bi bilo postići odluku suda da je za trajanja susreta i druženja s djecom vikendom/ praznicima/ a i dio radnog dana pospremi u ormar ili odloži u garažu.

Tek kad je ovo riješeno s djecom, možete reći da su svi problemi isključivo ondje gdje vi ne niste faktor stabilizacije i rješenja. I nastaviti dalje kako ste namjeravali...

[Annabel_Lee]

Djeca nisu 6 i 12 već 16 i 12 god.

 

Odluka suda o viđanju glasi upravo tako-da se susreću bez nazočnosti njegove partnerice, precizirano je vrijeme tjedno i kojim vikendima, a i mjesto jer postoji opcija gdje je to moguće koju je na sudu prihvatio i on i djeca. Dakle, nikoga se ne treba "pospremati u ormar niti odlagati u garažu", niti susreti ovise o klimatskim prilikama.

Ta odluka je donesena nakon saslušanja djece, socijalnog radnika i psihologa.

 

Djeca su jedno vrijeme nakon njegova odlaska išla k psihologu na moju inicijativu.

Susrete ne opstruiram ja, a vrlo rado bi ih poticala, kao što i činim kad god ih ima.

To što djeca ne prihvaćaju očevu partnericu nema veze sa mnom, problemi su puno dublji i opsežniji. Samo ću reći to da je djeci više puta jasno rečeno da tamo nisu dobrodošli, doslovce im je bilo zabranjeno dolaziti.

 

Hvala na odgovoru i sugestijama, ali mene konkretno zanima trebam li ja ovo nepoštivanje sudske odluke prijaviti Centru i ako ne prijavim mogu li imati problema jer nisam prijavila, odnosno, jer nisam upozorila na kršenje prava djece da se viđaju s roditeljem s kojim ne žive.

Zbilja mi je već dosta institucija i najradije bi to izbjegla, ali ne bi htjela da se odgovornost za neviđanje prebacuje na mene, kao što imam dojam da ste i Vi insinuirali.

 

Lijep pozdrav

[newbie]

Možete i ne morate.

Ako smatrate potrebom da djeca ocu idu na vikende i praznike (što bi bilo sasvim normalno da smatrate), a naveli ste da je otac preselio nekoliko mjeseci nakon pravomoćnosti odluke suda k osobi s kojom živi u izvanbračnoj zajednici, onda preuzmite inicijativu i zatražite da sud donese novu odluku radi promjenjenih bitnih okolnosti- a to je upravo ta "sporna" (ako se "nesmetano" u obrazloženju odnosilo na osobu koja je tada s ocem bila u vezi ali nisu živjeli zajedno, a u suprotnom bi se riječ "nesmetano" mogla odnositi i na vas/bilo koga drugog).

 

Sviđalo se kome ili ne, poželjan je je redoslijed razmišljanja što je moguće poduzeti u smjeru poticaja djeci, što sve poduzeti i kako ostvariti njihov pozitivan odnos prema problemu kojeg imaju, te na koji način neki odnos (njihov prema nekome, nečiji prema njima) svesti na "normalu" tj. u granice dogovorno prihvatljivog (odnosno ostvarivog). Kako je poznato većini roditelja, uvijek je teža zadaća u tome prepuštena onome koji je procjenjen pouzdanijim- taj vrlo često "odradi" dio "posla" i za sebe i onog drugog, ali je to manje važna stvar ako doprinosi stabilizaciji odnosa djeca- roditelj.

[Annabel_Lee]

Naravno da smatram potrebnim viđanje djece sa svojim ocem. To se trenutačno svodi na, u prosjeku, 2-3h jednog popodneva u 2 tjedna, a o vikendima, blagdanima, praznicima nema niti govora.

 

Ne, on nije preselio k toj osobi nakon pravomoćnosti odluke nego još prije 2 godine, a odluka o razvodu i povjeri djece te susretima djece i oca je pravomoćna tek nekoliko mjeseci. Ne mogu tražiti novu odluku uslijed promijenjenih okolnosti jer nisu promijenjene, takve su unazad 2 godine.

 

U tom smjeru i razmišljam te ne želim donositi ishitrene odluke i isprovocirati ga prijavom Centru pa da se i ovo malo susreta i kontakata posve izgubi uslijed njegovog revolta i inata prema meni (već je bilo sličnih situacija). Zato me i zanimalo mogu li, trebam li i moram li nešto poduzeti da bi ispoštovao odluke suda (za koje kaže da ih se ne mora držati, iako je točno određeno vrijeme, mjesto i okolnosti za susrete s djecom) te koje su eventualne posljedice za nepridržavanje odluka.

[newbie]

Moje isprike radi izbivanja...

Da zaključimo temu: riječ "nesmetano" u izreci odluke znači da susrete i druženja djece i oca nitko ne bi smio zabranjivati, uvjetovati i sl., niti to pokušavati. Apsurdno bi bilo tumačenje da se ne smiju odvijati u životnom okruženju oca i da je to "smetanje", ali ako predstavlja problem, onda je prva adresa otac i pokušaj razgovora ne temu/rješavanje problema, a ako ne ide druga adresa je czss u iste svrhe radi pomoći jednima i drugima s isim ciljem- uspostava korektnog odnosa.