Steiner

[anonimno]

Ako želimo išta razumjeti o biti antropozofije, na čijim se temeljima razvila waldorfska pedagogija, onda moramo zaviriti u Steinerovo gledanje na čovjeka. 1904. Steiner pokreće časopis Lucifer-Gnozis. U njemu naučava da je zemlja prošla kroz tri prethodne inkarnacije koje su bitno utjecale na Steinerovu antropologiju, a podijelio ju je na slijedeći način:

 

1. Drevni Saturn - bio je sastavljen od neizdiferencirane kaotične supstance i bijaše nastanjen finim eteričnim bićima. Bića puno uzvišenija od čovjeka, koja su bila posrednici ovog evolutivnog procesa, Steiner naziva „duhovna hijerarhija”. Zahvaljujući njihovoj interakciji s prirodnim silama započeli su se razvijati fizički organi. Ljudsko tijelo počelo se oblikovati u stadiju Saturna.

 

2. Drevno Sunce - u ovom stadiju „sjeme” čovjeka se razvilo i on je primio novo, eteričko tijelo i tako je čovjek postigao razinu biljke u procesu evolucije.

 

3. Drevni Mjesec - u ovom stadiju čovjek je obdaren astralnim tijelom koje za vrijeme sna može napustiti ljudsko tijelo i putovati drugim dimenzijama.

 

Kad se čovjek konačno rodio na planetu Zemlji kakvu danas poznajemo - naučava Steiner - njegovo tijelo bijaše jedva nešto više od oblaka pare. U prva dva stadija (Polu i Hiperboreji) ljudska rasa je bila eterička. Treća epoha predstavlja doba Lemurije (navodni izgubljeni kontinent u Indijskom oceanu). Bića iz epohe Lemurije komunicirala su telepatski i posjedovala su intuitivno razumijevanje biljaka i minerala. Lemurijci su sve obavljali snagom vlastite volje kojom su bili u kontaktu s božanskom voljom. Žene lemurijke razvile su snagu imaginacije odabirući jedne, a odbacujući druge stvari pa su tako nastali prvi pojmovi dobra i zla. Za vrijeme Lemurijske epohe mjesec se odijelio od zemlje kako bi čovjeku omogućio optimalne uvjete razvoja. „Lunarne sile” potakle su čovjekovo brže kondenziranje te je skrućivanjem postao subjekt neprijateljskih sila, poznatih kao luciferijanska i arimanska bića kraće nazvana Lucifer i Arimane. Iz neobjašnjivih razloga oni su se pobunili protiv Božje volje i - dosljedno Steinerovom učenju - čovjek je uvijek okružen ovim zlim bićima koja samo vrebaju priliku da ga ugroze. Strahovi, bolesti, smrt, ušle su u ljudsku povijest u lumerijskom periodu, pod utjecajem „luciferijanske hijerarhije”. Kada se čovjek protiv njih pobunio dogodila se ekspanzija njegovog ega i zaglibio je u fazi Lemurije. Sljedeća evolutivna epoha bila je Atlantida u kojoj čovjek postaje „stabilniji”. Bića sišla s Lemurije bijahu nesposobna razmišljati, ali su posjedovala izvanredno snažnu memoriju. Mogli su kontrolirati vitalnu snagu biljaka i koristiti je kao što moderni čovjek iskorištava ugljen. Ali Arimane su ih gurnuli prema čisto znanstvenim ciljevima, pa su se tako postupno pokvarili i inicirali.

Različite su rase okorjele u egoizmu i u potrazi za moću.

Čovjek je sve više postajao rob materije. Zlo se sve više širilo i „jer sile rasta i prokreacije, kada su istrgnute iz njihovog prirodnog ambijenta i upotrebljavane izolirano, u tajnom su dosluhu s određenim drugim silama koje djeluju u zraku i vodi, i s ljudskim postupcima bivaju oslobođene vrlo štetne prirodne sile izvanredne moći. One vode razaranju atlantskog područja...” Prema Steineru Atlantida je nestala u Atlantiku prije 10.000 godina. Naša epoha, peta po redu, je post-atlantska. Mi smo peta podrasa ove epohe. Prva bijaše Hinduska (počela je 7227. godine prije Krista). Oni su materijalni svijet smatrali iluzijom - „maya” - i jednostavno mu okrenuli leđa. Sljedeća podrasa bili su Perzijanci (5067-2907. prije Krista). Oni su život smatrali okrutnom borbom između sila dobra i zla. Nakon njih dolazi egipatsko-kaldejska podrasa. Izumili su astrologiju i prihvatili su materiju. Njihova epoha završila je 747. prije Krista. Naslijedili su ih Rimljani koji su otišli najdalje u prihvaćanju materijalnog svijeta, dotle da su i svoje vladare štovali kao bogove. Na ovoj točci evolucije čovjek je bio pred prepuštanjem nadvladavanju ili definitivnom porazu od sila zla. U ovom konkretnom trenutku „duhovna hijerarhija” imenom Krist sišla je u tijelo Isusa iz Nazareta - u posljednjim trima godinama njegova života - i promijenila ishod bitke. Krist je bio prisutan sve od početka i založio se u korist evolucije čovječanstva. Od samog početka stvaranja zemlje, Krist je postao najuzvišeniji između solarnih duhova i glavni protivnik Luciferu.