Jump to content

Prekid dosjelosti


čudo

Preporučene objave

Poštovanje.

 

Ponovo tražim pomoć?!

 

Naime, radi se o slijedećem. Moj pk. djed i stric, kao baštinici svog oca a mog pradjeda, diobom 1938. godine (koja nije provedena u ZK), dijele i određen broj čestica zemlje Agrarne presude iz 1931. godine.

 

Takva dioba je provedena u katastarskom operatu, svakom u svom posjedovnom listu.

Moj djed i stric umiru i te sve čestice u neprekinutom posjedu nasljeđuje moj otac.

 

2006. godine jedan od mojih rođaka, spomenutu Agrarnu presudu nosi u ZK i stanje kao što je naznačeno u njoj upisuje se u ZK, na sve nasljednike onih iz Agrarne.

 

Po službenoj dužnosti Katastar usklađuje stanje posjeda sa stanjem u ZK, formira se novi Posjedovni list, sada s nasljednicima onih iz Agrarne i moj otac normalno gubi dosjelost na česticama koje su pripadale njemu u Posjedovnom listu, iako i dalje te čestice obrađuje nesmetano, kao i prije.

Moj otac umire. U ZK sam kao nasljednik svog pk. oca, upisan kao vlasnik 1/4 čestica.

 

I ja nastavljam s neometanim posjedom nad naslijeđenim česticama.

 

Pretpostavljam da to više ne mogu uknjižiti ispravnim, ostaje mi valjda potpis svih nasljednika iz Agrarne ili tužba.

 

Bojim se ići u postupak potpisivanja, jer poznavajući moje rođake ima ih "ludih" "zbunjenih" a i "normalnih".

Iskustveno, ne bojim se kako bi situaciju objasnio ni "ludima" ni "zbunjenima" ali se jako bojim za "normalne".

 

Bitno za spomenuti je, da sam ovo stanje dobio kao "naslijeđeno".

 

Moje pitanje ide u smijeru procjene, kolike su mi šanse, ukoliko ne bih dobio potpise svih mojih rođaka, a na temelju iznijetog, dobiti spor tužbom?

 

Znam da je procjenjivati nešto, pogotovo u pravu, veoma teško, ali ipak se odlučih pitati ljude od struke, da čujem mišljenje.

 

Hvala na odgovorima.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Mislim da ste izgubili poštenje posjeda jer su vam svi podaci, koji su uz to relativno novi, iz zemljišnih knjiga dokazivo poznati a niste poduzimali nikakve mjere protiv upisa u z.k odnosno katastar.

 

Međutim, ako su drugi upisani na vašu česticu (pretpostavljam u idealnim dijelovima) onda je valjda i vaš otac upisan na isti način na njihove čestice, pa dolazi u obzir postupak razvrgnuća.

 

Inače, zakonska odredba po kojoj se stanje u katastarskim knjigama automatski izjednačuje sa stanjem u zemljišnim knjigama je detonator pod kaos koji inače postoji u z.k., jer posjedovno stanje u katastru često bolje predstavlja stvarno stanje vlasništva od zemljišnih knjiga i bilo je argument (najčešće jedini moralni i pravi) u prilog stjecanju dosjelošću.

 

O dvojbenosti takvog postupanja sam pisao već u jednoj objavi prije nekoliko godina.

 

Ovako se betonira razlika između z.k. stanja i stvarnog stanja vlasništva do te mjere da sam siguran da će zbog toga biti i mrtvih glava tamo gdje susjedi nemaju smisla za pravne finese i da će ih ta zakonska odredba i oni koji su je donijeli imati na duši. Sva sreća što nam je poljoprivredna zemlja zapuštena, pa vlasništvo te zemlje danas mnogim ljudima ne znači ono što je nekad značilo.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

 

Međutim, ako su drugi upisani na vašu česticu (pretpostavljam u idealnim dijelovima) onda je valjda i vaš otac upisan na isti način na njihove čestice, pa dolazi u obzir postupak razvrgnuća.

 

Na žalost nije uknjiženo u idealnim djelovima, jer su skoro svi uknjiženi unuci od onih iz Agrarne.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ne, nije se izgubio, gore sam i napisao da sam uknjižen za 1/4 na svim česticama, ali ima ih i za 1/20 itd..!

 

Znam da je izgubljena dosjelost, i da ne mogu po tom osnovu tražiti uknjižbu, jer moj otac nije reagirao na promjene u ZK i katastru, što sam saznao tek po njegovoj smrti, pripremajući ostavinsku, zato sam opisao situaciju, i tražio mišljenje o uspjehu tužbe u slučaju protivljenja bilo kojeg o suvlasnika.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

moj otac normalno gubi dosjelost na česticama koje su pripadale njemu

 

kako mislite "gubi dosjelost",nema tu gubljenja,ili je tijek dosjedanja trajao koliko je potrebno da bi se fakticko stanje ex lege pretvorilo u pravo ili je takav tijek prije prekinut.

U vezi donjeg teksta imaj te na umu raspon od 1938 i 2006.

Naime,vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je vash pravni prednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

Misljenja sam da je u ovom slucaju pravo vlasnistva davno steceno ali bez deklarisanja nuznog za upis u zemljisne knjige.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Evo, da pojasnim malo detaljnije.

Imam ispred sebe "Povijest promjena na česticama" za spomenute čestice, u kojem stoji da postoji neprekinutost posjeda od revizije 1960. godine, do 2006. godine, od mojih pk. djeda i strica, do mog pk. oca, kada se to prekida gore opisanom situacijom.

 

Znači li to da ste mišljenja, da bi na temelju tog podatka mogao tražiti uknjižbu ispravnim postupkom?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

...

Naime,vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je vash pravni prednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

Misljenja sam da je u ovom slucaju pravo vlasnistva davno steceno ali bez deklarisanja nuznog za upis u zemljisne knjige.

 

Ne može se pozivati na dosjelost netko tko je (on ili njegovi prednici, svejedno) stekao pravo vlasništva dosjedanjem, ali je nakon toga dopustio s punim saznanjem da se kao vlasnici upišu druge osobe i protiv toga ništa nije poduzeo.

 

Ako neki vlasnik, čak i takav koji je upisan u zemljišne knjige, zna da je izvršen upis kojim se briše njegovo pravo vlasništva i ništa ne poduzme u danim rokovima (3 godine za brisovnu tužbu, 5 godina za stjecanje bez osnove), novoupisani vlasnik postaje neprijeporni vlasnik.

 

Nove vlasnike štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige, nisu bili dužni istraživati vanknjižno vlasničko stanje, a pogotovo niti sumnjati u odstupanje stanja u zemljišnim knjigama od stvarnog ako je sve izvedeno pred očima predmnijevanog vanknjižnog vlasnika i on nije ništa poduzeo.

 

Stjecanje dosjelošću ne pretpostavlja samo objektivne, nego i subjektivne kriterije - način viđenja vanknjižnog vlasnika pravne situacije, a dopuštanjem upisa vlasništva vanknjižni vlasnik bez poduzimanja mjera pokazuje da subjektivno nije ispunio kriterij poštenja, tj. da je sumnjao u svoje pravo vlasništva.

 

Potpuno druga priča bi bila da vanknjižni vlasnik ne zna za promjene u zemljišnim knjigama (ali i onda ostaje primjena načela povjerenja). Međutim, to da danas netko ne zna što mu piše u zemljišnim knjigama pa mu onda jednog dana na čaroban način padne na pamet da pogleda i podnese tužbu je priča samo za malu djecu i hrvatske sudove u postupcima stjecanja dosjelošću, zbog čega dobar dio takvih postupaka prelazi u tamnu stranu našeg sudstva, što i nije najgore - najgore je da je kaos takav da je čak i to prihvatljivo.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ne, nije se izgubio, gore sam i napisao da sam uknjižen za 1/4 na svim česticama, ali ima ih i za 1/20 itd..!

 

Znam da je izgubljena dosjelost, i da ne mogu po tom osnovu tražiti uknjižbu, jer moj otac nije reagirao na promjene u ZK i katastru, što sam saznao tek po njegovoj smrti, pripremajući ostavinsku, zato sam opisao situaciju, i tražio mišljenje o uspjehu tužbe u slučaju protivljenja bilo kojeg o suvlasnika.

 

Malo ste kontradiktorni. Pišete da se ne radi o idealnim dijelovima, a onda navodite da ste upisani u 1/4 na svim česticama, od kojih - ako sam dobro shvatio - koristite jednu.

 

Dakle, drugi su upisani na vašu česticu, vi na njihove...

 

Prema tome, trebate razvrgnuti suvlasničke odnose tako da razmijenite suvlasničke dijelove na način da vi postanete samovlasnik predmetne čestice.

 

Mislim da teško možete računati da će vam drugi potpisati da ste vi vlasnik predmetne čestice, a da vi istovremeno ostane upisani kao suvlasnik njihovih čestica.

 

Osim ako nešto nisam krivo shvatio.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

 

 

 

Nove vlasnike štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige,

s tim da je upis izvrsen u dobroj vjeri

nisu bili dužni istraživati vanknjižno vlasničko stanje,

naravno,vanknjizno stanje im je bilo poznato

a pogotovo niti sumnjati u odstupanje stanja u zemljišnim knjigama od stvarnog

sumnjam da nisu imali razloga za posumnjati,buduci da su u rodbinskim vezama.

Međutim, to da danas netko ne zna što mu piše u zemljišnim knjigama .

vjeruj da ima,obicno to otkriju kad im zatreba z.k.izvadak,pa kad zavire u isti,iznenadjenje,tamo upisano 10-15 nepoznatih osoba.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

s tim da je upis izvrsen u dobroj vjeri

 

naravno,vanknjizno stanje im je bilo poznato

 

sumnjam da nisu imali razloga za posumnjati,buduci da su u rodbinskim vezama.

 

vjeruj da ima,obicno to otkriju kad im zatreba z.k.izvadak,pa kad zavire u isti,iznenadjenje,tamo upisano 10-15 nepoznatih osoba.

 

Teško će se poreći dobra vjera onima koji se upisuju u z.k. na temelju sudske presude.

 

Iz činjenice da su znali da neko koristi predmetnu nekretninu uopće ne proizlazi da su to trebali smatrati vlasništvom. Kad je o suvlasništvu riječ, nekretninu može posjedovati i koristiti i samo jedan suvlasnik, ako se drugi s time slažu ili im barem ne smeta, ali to ne znači da onaj tko nekretninu koristi time postaje vlasnik. Dakle, nije im bilo poznato vanknjižno vlasničko nego stvarno posjedovno, i to sasvim legalno posjedovno stanje koje ne dovodi u pitanje vlasništvo.

 

Na kraju, oni su pri upisu u zemljišne knjige dopustili upis suvlasničkog dijela prednika Čuda na čestice koje oni koriste, iz čega nedvojbeno proizlazi da su podjelu čestica smatrali posjedovnom i utemeljenom na suvlasništvu, a ne podjelom između vlasnika.

 

Čak niti to što su bili rodbina uopće ne mora značiti da su znali što posjednik predmetne čestice misli, tj. da se smatra vanknjižnim vlasnikom, niti su bili dužni istraživati što dotični misli.

 

Potpuno bi druga stvar bila da posjednik predmetne nekretnine uopće nije bio suvlasnik nekretnina u idealnim dijelovima, tada bi bilo logično da drugi postave pitanje otkud mu uopće pravo da koristi tu nekretninu kad već znaju za to.

 

Ključna stvar ovdje je da posjednik predmetne nekretnine koji se poziva na dosjedanje nije bio treća osoba, nego jedan od suvlasnika temeljem sudske presude.

 

Suvlasništvo i sunasljedništvo automatski isključuje dosjedanje bez obzira na posjedovno stanje.

 

Ovdje se radi naprosto o vrlo čestoj situaciji da su suvlasnici upisani u idealnim dijelovima na više čestica, a u praksi su fizički izdijelili posjed radi korištenja, ali to nisu proveli u zemljišnim knjigama kao razvrgnuće suvlasništva, pa onda to sada trebaju učiniti. Pri tome mogu uzeti u obzir posjedovno stanje. Vrlo jednostavno.

 

I na kraju - da se nisu upisali temeljem presude, onda bi tek bio problem riješiti vlasničke odnose. Koga bi u tom slučaju predmnijevani vlasnik tužio? Tek nakon upisa stvorene su formalne pretpostavke da se stvar riješi jer su nekretnine dobile poznate suvlasnike.

 

A što se tiče poznavanja stanja u z.k. - kome to ne treba z.k. izvadak barem jednom u 15 godina. I što kod nasljeđivanja - onda svi najedanput znaju što je čije i što gdje piše. U ostavinskom postupku provedu raspodjelu vanknjižnog vlasništva temeljem katastra, a pojma nemaju što je u z.k.!? Moš mislit.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Šarolikost i nedosljednost sudske prakse je notorna kad je riječ o stjecanju dosjelošću.

 

Međutim, podsjetio bih vas da nije isto ako je netko postao vanknjižni vlasnik prije nasljeđivanja (dakle, prije formalnog upisa u z.k. temeljem nasljeđivanja) ili nakon nasljeđivanja, kad je postao suvlasnikom temeljem sunasljedništva.

 

Podsjećam vas da sunasljedništvo dovodi i do vrlo specifičnog idealnog suposjeda, što je iznimka u odnosu na to da posjed u pravilu ne može biti idealan, a to znači da onaj tko se poziva na dosjelost nakon nasljeđivanja zapravo nema niti samostalni posjed. To prema ZOV, a bilo bi zanimljivo vidjeti kako je u BiH.

 

U primjeru koji navodite nije jasno, ali mi se čini da je vanknjižni vlasnik postao takvim prije donošenja rješenja o nasljeđivanju, dakle formalno suvlasništvo je nastalo kasnije.

 

No, čak i da nije tako, mislim da to u suvremenoj hrvatskoj praksi ne bi prošlo. Nažalost, trenutno nemam vremena pretraživati sudsku praksu, ali mi je nekako maglovito ostalo u sjećanju presuda koja je u skladu s ovim što govorim.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Evo jedne starije odluke:

 

S obzirom na utvrdjeno činjenično stanje, nižestepeni sudovi su pravilno ocijenili, da tuženik nije dokazao pravni osnov po kojem mu pripada u suvlasništvo 1/2 dijela spornih nekretnina a ne 1/3 dijela, a nema ni osnova za dosjelost budući da je tuženik posjedovao sporne nekretnine kao suvlasnik (čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima)

 

Broj: Rev 1718/1990-2

 

Nije po ZOV, ali mislim da nije bitno jer je dosjelost stari pravni institut o kojem shvaćanja više proizlaze iz pravne teorije nego iz konkretnih zakonskih odredbi.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Možda se nešto nije razumjelo iz mog prvog posta.

 

Znači da ponovim, postoji ta agrarna presuda iz 1931. godine.

 

Upisani vlasnici u agrarnoj presudi prave međusobnu diobu, a među njima su moj pk. djed i stric.

 

Dioba se očito ne provodi u ZK, ali se upisuju u katastru, svakom u svoj posjedovni list.

 

Moj pk. djed i stric, stupaju u posjed dobivenih čestica (sve skupa 11) i to za svaku česticu u cijelosti, znači u PL-ima nema na tim česticama više posjednika.

 

Moj otac 1977. nakon smrti strica Ugovorom o doživotnom uzdržavanju stiče njegove čestice, a 1978. nakon smrti mog djeda a njegovog oca Rješenjem o nasljeđivanju i njegove čestice, i one se upisuju u PL na očevo ime i to svaka u cijelosti, bez onog D.

 

Da je ostalo takvo stanje, mislim da bih danas ja, kao njegov nasljednik imao osnov za ispravni.

 

U takvom stanju, kada na tim česticama, moj otac preko svojih prednika ima nesmetani, i pošteni posjed 78 godina, a povješću posjeda na česticama sve od revizije 1960. pa do 2006. potvrđenih najmanje 46., dolazi do provedbe agrarne u ZK, i sve je zbrkano.

 

Stanje prije provedbe agrarne je opisivalo realno što tko vanknjižno i posjeduje.

 

Moj otac je i nakon provedbe agrarne u ZK 2006. nastavio obrađivati te čestice a danas nakon njega obrađujem ja naslijeđene čestice i nitko ni njega ni danas mene u tom ne ometa, jer svi u rodbini vrlo dobro znaju što pripada našoj obitelji, a ja znam vrlo dobro što pripada rođacima, ali i oni i ja također znamo i što ne pripada, i tog se svatko drži, i nitko nikom ne spori raspolaganjem onim što se diobom 1938. provelo.

 

Ponavljam, znam da je moj otac pogriješio ne reagirajući na to, međutim, temu sam i pokrenuo da bi zatražio mišljenje o eventualnom uspjehu tužbe, a na temelju ovih podataka.

 

To je moje osnovno pitanje, ponavljajući ponovo, sasvim sam svijestan očeva propusta.

 

Priznat će te, da bi bilo suludo nakon ovakvog raspleta u razvrgnuću plaćati porez na ovako naslijeđenu imovinu.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Pri razvrgnuću zamjenom suvlasničkih dijelova plaćate porez samo na razliku između onoga što ste dobili više nego što bi vam pripadalo po idealnom izračunu, ako ste dobili više.

 

PL ne prikazuje vlasničko nego posjedovno stanje, pa činjenica da se neka čestica nalazi u samoposjedu ne isključuje suvlasništvo na toj čestici.

 

"Silovanje" posjeda do kojeg dolazi automatskim usklađivanjem stanja u katastru sa stanjem u zemljišnim knjigama, čime se zapravo ukida pojam posjeda, je stvar koja je po mojem dubokom uvjerenju u našim uvjetima potpuno pogrešna, a sagledavanje i rješavanje problema koji tako nastaje daleko prelazi moje pravno znanje.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Znam KS, ali znajući sve gore iznijeto, ne dam ni lipe!

 

Iz čistog principa, radije izgubiti zemlju!

 

Možda ovo nije dobar stav jer jedan je čovjek ovdje kod nas sam sebi otkinuo spolovilo ženi za inat, a ona mu se kasnije sexala s drugim!!!!

 

Usput, još jedno pitanje, koliko bi bilo realno podnijeti tužbu, a da se rođaci na nju ogluše, i sud donese presudu u moju korist?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Sada malo ozbiljno, znam, ali mi se to još čini kao najlakši i najjeftiniji put.

 

Što se tiče rođaka, pa svi smo mi svijesni da moramo svak svakog poštivati u svom posjedu, inače bi nastao baš rat, koliko smo prepleteni.

 

Evo već i ja, imao sam poziva na sud kada su oni rješavali svoj posjed u vlasništvo i nisam se protivio, i sad u rujnu je ročište jednom od njih, ali se neću odazvati, jer znam da to nije moje.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Vaša situacija (idealno suvlasništvo na puno čestica, stvarno vlasništvo na pojedinačnim) uopće nije posebna, nego naprotiv u nekim krajevima i vrlo česta. Kod vas je donekle specifičan pravni temelj i vrijeme upisa formalnog suvlasništva u z.k.

 

I nije stvar u tome da li takva situacija izaziva probleme sada nego što ne znate neće li izazivati sutra, a osim toga jako otežava pravni promet (kupoprodaje, darovanje, oporuke ...) Dakle, kad-tad će doći na rješavanje milom ili silom (ako na jednoj čestici nađu naftu ... :-), što kasnije to će vjerojatno biti teže.

 

Ali na kraju, ako već to međusobno rješavate na opisani način, nije mi jasno što je kod vas drugačije nego kod rođaka i u čemu je zapravo problem.

 

Presuda zbog (namjerne) ogluhe je vrlo praktična stvar, možete postaviti najbesmisleniji i posve neutemeljeni tužbeni zahtjev, i bit će prihvaćen bez rasprave ako dođe do ogluhe suprotne strane. Naglasak je jedino na: ako, to nema veze s pravnim mišljenjem.

 

Ako znate da će se oglušiti, postavite im usput i zahtjev za neke druge čestice :-) :-)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Vrlo korisnih savjeta sam "pokupio".

.

 

buduci da od viska neboli glava,nek vam se nadje pri ruci i stajalište sudske prakse, izraženo u Odluci Županijskog suda u Varaždinu, Gž-511/09-2 od 29.4.2009.,u kojoj je istaknuto:

„No u pogledu nekretnina koje su u rješenju o nasljeđivanju utvrđene kao izvanknjižno vlasništvo treba upozoriti žalitelja, da niti njegova prednica nije bila upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica, a što znači da se na tim nekretninama, a na temelju predmetnog rješenja o nasljeđivanju, ne može upisati niti on kao nasljednik, jer nije udovoljeno materijalnoj pretpostavci knjižnog prednika iz čl. 40. ZZK.

To ne znači da nasljednik nije također izvanknjižni vlasnik tih nekretnina, budući da je on vlasništvo tih nekretnina stekao nasljeđivanjem, kao jednim od zakonom dopuštenih načina stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Međutim, nasljednik se ne može upisati u zemljišnoj knjizi kao vlasnik na temelju rješenja o nasljeđivanju, već isti može pokrenuti pojedinačni ispravni postupak ili postupak pred parničnim sudom, radi sređivanja vlasništva ili utvrđivanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Član108.ZPP

Isprave koje se prilažu podnesku podnose se u izvorniku ili u prijepisu.

Ako stranka priloži ispravu u izvorniku, sud će takvu ispravu zadržati, a protivnoj stranci dopustiti da je, razgleda.

Kad prestane potreba da .se takva isprava drži u sudu, vratit će se podnosiocu na njegov zahtjev, ali sud može tražiti od podnosioca da spisima priloži prijepis isprave.

Ako je isprava priložena u prijepisu, sud će na zahtjev protivne stranke pozvati podnosioca da podnese sudu ispravu u izvorniku, a protivnoj stranci dopustiti da je pregleda.

Kad je to potrebno, sud će odrediti rok u kojem se isprava ima predati odnosno pregledati.

Protiv tih rješenja nije dopuštena žalba.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 4 mjeseci kasnije...

Da osvježim jednim pitanjem vezano za ovu temu.

 

Da li nakon provedbe agrarne presude u ZK, novonastali vlasnici mogu Tabularnom ili inom izjavom, priznati meni da smo moj pok. otac, a sada ja, svo vrijeme bez obzira na provedbu agrarne u ZK, neometano bili u posjedu, na gore spominjanom zemljištu, i na temelju toga da tražim ispravnim sticanje vlasništva dosjelošću, a da bi se izbjegao postupak razvrgnuće suvlasništva, a cilj je znači neplaćanje poreza.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 1 mjesec kasnije...

Da ne pokrećem novu temu.

 

Kako ja stalno "prčkam" po mom nasljedstvu imam sljedeću situaciju.

Moj pok. otac 2007. godine dobiva od ureda za katastar da se očituje na rješenje Općinskog suda po kojem se usklađuje zemljišno knjižno stanje sa katastrom, za dvije čestice. U njemu piše da je uvidom u katastarski operat utvrđeno da je on na tim česticama do tada bio upisan kao jedini posjednik. Dalje se pita da li posjeduje dokument kojim će pobijati upis upisanih vlasnika u zemljišne knjige te da li je pokrenuo tužbu za dokazivanje prava vlasništva.

Moj otac se nije ni pismeno ni usmeno očitovao po tom traženju i u katastarskom operatu mijenjaju se podaci i sada on postaje suposjednik spomenutih čestica ( a bio je jedini od katastarske revizije 1960. godine do 2007. godine).

Problem je u tome što je moj pok. otac doživio 2006. godine moždani udar, bio u bolnici za što postoji medicinska dokumentacija i nije više bio sposoban rasuđivati a time ni pokrenuti tužbu a niti pokretan da bi usmeno reagirao na gornje traženje katastra.

Interesira me da li ova situacija po zakonskoj regulativi nešto mijenja kad bi na tim česticama tražio pojedinačni ispravni postupak, ili trebam u tužbu za dokazivanje prava vlasništva.

 

Puno hvala na odgovorima.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ako otac nije bio sposoban za učestvovanje u postupku, onda nije bio sposoban niti primiti preporučene službene dopise. Po ovome kako ste opisali pitanje je kako je uopće "primio" te dopise. Ako ih je primio onda je teško dokazati da nije bio sposoban učestvovati.

 

Neovisno o tome, opisana situacija bi mogla biti razlog za ponavljanje postupka (upravnog ili sudskog, o kojem se već radi), ali za podnošenje zahtjeva za ponavljanje postupka je u svakom slučaju najdulji rok 5 godina, pa je za to sasvim sigurno prekasno.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Hvala Matrix, pokušat ću to riješiti ispravnim postupkom.

 

 

Što s ovom dolje situacijom?

 

Kada je kupljena čestica na koju osoba nije uknjižena, ali ima pravni niz o neprekinutom posjedu i jedini je posjednik po promjeni posjeda na čestici iz katastra od 1960. godine, da li je to kupcu temelj za uknjižbu iste po dosjelosti?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 1 godina kasnije...
Možda se nešto nije razumjelo iz mog prvog posta.

 

Znači da ponovim, postoji ta agrarna presuda iz 1931. godine.

 

Upisani vlasnici u agrarnoj presudi prave međusobnu diobu, a među njima su moj pk. djed i stric.

 

Dioba se očito ne provodi u ZK, ali se upisuju u katastru, svakom u svoj posjedovni list.

 

Moj pk. djed i stric, stupaju u posjed dobivenih čestica (sve skupa 11) i to za svaku česticu u cijelosti, znači u PL-ima nema na tim česticama više posjednika.

 

Moj otac 1977. nakon smrti strica Ugovorom o doživotnom uzdržavanju stiče njegove čestice, a 1978. nakon smrti mog djeda a njegovog oca Rješenjem o nasljeđivanju i njegove čestice, i one se upisuju u PL na očevo ime i to svaka u cijelosti, bez onog D.

 

Da je ostalo takvo stanje, mislim da bih danas ja, kao njegov nasljednik imao osnov za ispravni.

 

U takvom stanju, kada na tim česticama, moj otac preko svojih prednika ima nesmetani, i pošteni posjed 78 godina, a povješću posjeda na česticama sve od revizije 1960. pa do 2006. potvrđenih najmanje 46., dolazi do provedbe agrarne u ZK, i sve je zbrkano.

 

Stanje prije provedbe agrarne je opisivalo realno što tko vanknjižno i posjeduje.

 

Moj otac je i nakon provedbe agrarne u ZK 2006. nastavio obrađivati te čestice a danas nakon njega obrađujem ja naslijeđene čestice i nitko ni njega ni danas mene u tom ne ometa, jer svi u rodbini vrlo dobro znaju što pripada našoj obitelji, a ja znam vrlo dobro što pripada rođacima, ali i oni i ja također znamo i što ne pripada, i tog se svatko drži, i nitko nikom ne spori raspolaganjem onim što se diobom 1938. provelo.

 

Ponavljam, znam da je moj otac pogriješio ne reagirajući na to, međutim, temu sam i pokrenuo da bi zatražio mišljenje o eventualnom uspjehu tužbe, a na temelju ovih podataka.

 

To je moje osnovno pitanje, ponavljajući ponovo, sasvim sam svijestan očeva propusta.

 

Priznat će te, da bi bilo suludo nakon ovakvog raspleta u razvrgnuću plaćati porez na ovako naslijeđenu imovinu.

 

Evo da se javim po raspravi iz ove teme a u vezi s ovim stanjem.

 

Podnio sam sudu prijedlog za pokretanje PIP-a među ostalim i na česticama iz ove situacije iz citiranog posta.

 

Čisto me zagolicalo ovo sve izrečeno u ovoj gore raspravi, pak kažem, kad već trošim i podnosim prijedlog za neke čestice pa da i de fakto provjerim stav suda po ovom pitanju.

Sud je prihvatio moj prijedlog, i donio je rješenje o pokretanju i otvaranju PIP-a i na tim nekretninama o kojim smo u gornjoj raspravi pričali.

 

Toliko, samo kao povratna informacija.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Čudo,Vi se držite one izreke puno bi toga postigli kad nebi pretpostavljali da su neke stvari nemoguće

Samo napred.

 

Čim sam vidio različita tumačenja Vas i Kronične Stranke, nije mi bilo druge nego to provjeriti na način kako sam opisao, uz druge čestice, priložio sam i ove iz situacije raspravljanja, rekoh sebi, ništa ne mogu izgubiti, ako budu odbijene za PIP, znam što mi je činiti, a znam i tko je bio u pravu...!

 

G-man, povratna informacija uvijek, pogotovo za ovaj slučaj. Šteta bi bilo znati odluku suda po gornjoj temi, a ne podijeliti je na forumu. Nismo li forumaši Legalisa, i dužni smo nekom i dati savjet, ali pomoći i na druge načine, a primjer iz prakse je najbolji.

 

Sve ovo ja ne bih znao bez Legalisa...sjećam se kad sam ga "otkrio" i odmah rekao "...ovo je čudo...".

 

Zato sam prilikom registracije i postao "čudo".

 

Hvala vam svima, posebno G-man-u i Matrix-u.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 1 godina kasnije...

Evo mene s povratnom informacijom u vezi pokrenutog pojedinačnog ispravnog postupka.

 

Dakle, postupak je pokrenut u siječnju 2015. godine, ročište je bilo u srpnju 2016. a evo ovih dan stiglo rješenje. Iako je sud poslao očitovnje na više od 25 adresa znane i neznane rodbine, nitko se nije žalio, ni protivio prijedlogu.

Važno je napomenuti da su među ostalim i čestice iz posta broj 39 uknjižene na moje ime, kao i ostale, osim jedne. U obrazloženju suda, za tu na kojoj nije dozvoljena uknjižba na moje ime stoji;

 

“…u konkretnom slučaju podaci u pogledu površine čestice u zemljišnim knjigama ne odgovaraju podacima iz katastra, a upis promjene površine zemljišnoknjižni sud u ispravnom postupku provodi isključivo na temelju prijavnog lista ovjerenog strane tijela nadležnog za poslove katastra (čl. 200. a. st. 6. ZZK-a), a budući da predlagatelj nije priložio prijavni list za zemljišnik, a uzimajući u obzir nesuglasnost katastarskih i zemljišnoknjižnih podataka glede površine navedene čestice, s čim se dovodi u pitanje opseg predlagateljeva posjeda na predmetnoj nekretninit te se u ovom postupku nije mogla usvojiti prijava prava vlasništva u odnosu na premetnu česticu….”

 

Sada me interesira, da li isto pravilo važi i u slučaju podnošenja moje tužbe za spornu česticu, ili neslaganje površina katastar-zemljišne knjige, utječe u dokazivanju prava vlasništva samo kod podnošenja ispravnog postupka?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

da li isto pravilo važi i u slučaju podnošenja moje tužbe
u tom slućaju je več riječ o parnici,što če reći da puno toga ovisi od same stranke,odnosno dokazivanja.

U konkretnom slučaju ukoliko bi se Vi u činjeničnom osnovu tužbe držali dosjelosti po katastarskom stanju nekretnine,a imajuči u obzir neslog površina zemljišnih knjiga i katastra,to bi pri donošenju meritorne odluke suda i pored dokazanih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva stvorilo nejasnu činjenicu na kojem ste to dijelu nekretnine po z.k.stanju stekli pravo vlasništva(manja površina po katastru u odnosu na zemlj.knjige),što bi rezultiralo odbijanjem tužbenog zahtjeva.

Glede navedenog Vi bi morali dokazati dosjedanje na cijeloj nekretnini,po stanju kako to opisuju zemljišne knjige,pa je sasvim izvjesno da bi u postupku bio nužan uviđaj kao neposredno opažanje suda i naravno vjetačenje po vještaku mjerničke struke.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.

  • Temu je nedavno pogledalo   0 korisnika

    • No registered users viewing this page.
  • Korisnici koji su trenuto na stranici



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija