Prevara, brak ili razvod ?

[bruno]

Nedavno sam naišao na ove stranice i ovaj forum. Odlučio sam se javit sa svojim problemom i dvojbama. Nešto slićno proživljavam kao i dotićni Veki s ovog foruma. Nadam se da sam na dobrim stranicama, jer ne znam kome drugom da se obratim. Vidio sam da se mnogi odmah žele prepucavati, svađati, osuđivati ali njih me nije strah, pa da krenem.

 

Naime, u braku sam četiri godine i imam dijete od isto toliko.

Oženio sam se nakon svega par mjeseci veze kad je sadašnja supruga ostala u drugom stanju, misleći kako je volim i kako je to jedino rješenje.

Prije nje imao sam dugu vezu od sedam godina, ali ta je prekinuta selidbom bivše djevojke.

Nakon nekog vremena braka shvatio sam da nisam istinski zavolio svoju suprugu. Mislim da se i ona toga bojala, jer me je znala viđati u društvu dok sam još bio sa bivšom djevojkom i uvijek bi mi govorila da nju nikad ne grlim i ne ljubim kao što sam to radio bivšoj. Uvijek je bila ljubomorna, te je često od početka braka imala i ljubomorne ispade iako je nikada (do prije nekoliko mjeseci) nisam prevario i mislim da joj nisam davao povoda za te njene scene. Uglavnom, nisam smio niti pogledat drugu ženu, morao sam pazit kako razgovaram sa ženama kad je ona pored mene jer bi ona znala svaku moju gestu ili rečenicu izvrnut tako kao da se ja nekome nabacujem. Mislim da je ona ubila i svaku želju u meni za njom. Govorio sam s njom mnogo puta o tome i čak je priznavala da plane i da se ne može kontrolirati, ali da si ne može pomoći.

Prije par mjeseci upoznao sam djevojku, sasvim slućajno preko poznanika na jednom ajmo reći poslovnom druženju. Nisam mogao skinut pogleda s nje, osjećao sam se kao pubertetlija i nisam mogao spavati noćima. Tražio sam je da se vidimo, što je odbijala znajući da sam u braku, ali bio sam uporan kao bik i sad smo u "vezi".

Ja sam muškarac od 30 godina, zaljubljen kao nikad i siguran u to kao nikad. Kao da me ošinula munja, udario grom. Mislim da se to događa jednom u životu i da se meni upravo desilo. Vjerujem joj kad mi kaže da osjeća isto, mislim da se takva ljubav ne može glumit.

 

Malo sam sve odužio ali samo s namjerom da me ljudi shvate kad postavim pitanje ili pitanja...

Ne znam što da radim. Znam da sam ušao u brak svjesno, svojom odlukom. Nitko me nije prisiljavao. Vjerujem da smo oboje morali malo razmislit, ali valjda zbog djeteta nismo stigli.

Siguran sam da suprugu ne volim i da je ustvari nikad i nisam volio. Ružno zvući ali je tako i kome da sad lažem, zašto?

Ostati u braku zbog djeteta?

Kako se razvesti s tako ljubomornom osobom, a da je što manje povrijedim?

Kako da joj objasnim sve što mi je na srcu i u glavi?

Dali da pustim da sama shvati? Ili ?

Bojim se kako će sve prihvatiti najviše zbog djeteta? Obožavam svoje dijete i želio bih ga uvijek pored sebe, maksimalno koliko je moguće.

 

Znam da će joj biti bolno i strašno i znam da će raditi probleme, znam da moram skupiti sve živce na hrpu prije nego krenem u bilo što.. znam da u obrnutoj situaciji nebi niti ja reagirao drugaćije nego što će vjerujem ona, ali bojim se te njene ljubomore. Kada smo prije par godina pričali o toj njenoj ljubomori i pokušavali to nekako riješiti, rekla mi je nakon cijelog tog razgovora da zna da pretjeruje ali da ako me uhvati s drugom da će je ubit! Jesu to možda pretjerivanja, ali čovjek nikad ne zna.

 

Molim nekoga tko je prošao nešto slićno da me savjetuje kako postupiti i što učiniti u vezi CZSR-om da bi, ako će supruga raditi probleme koje oćekujem, što više dobio sa djetetom. Dali imam šanse dobiti dijete i kako? Ali bez nekih psihijatara i slićnih stvari. Ako g.Veki ovo proćita te ako je napravio prvi korak sa svojom suprugom u smislu razvoda molio bih ga da mi se javi sa svojim iskustvom.

Hvala svima, čak i onima koji će me osuditi.

 

 

[jabuka]

Ja vam mogu pomoći savjetom, međutim odluka je samo vaša. i ja sam se oženio radi djeteta koje je bilo na putu i vrlo skoro nakon rođenja shvatio da sam pogriješio.Radi djeteta koje obožavam ostao sam u braku. I ponovno pogriješio. Bivša supruga ni u jednom trenutku nije shvaćala moja upozorenja do čega će dovesti njezino ponašanje i njezini postupci (da ne ulazim u detalje). Dovelo je do toga da sam upoznao osobu toplu i punu ljubavi sa kojom sam našao mir kojeg nisam imao 15 godina koliko sam proveo u braku. Razvod je bio mučan (ali koji nije?). Dijete radi kojeg sam bio ostao u braku me optuživalo i odbijalo govoriti samnom. Danas, tri godine poslije stvari sjedaju na svoje mjesto iako bračna stečevina još nije riješena. S djetetom puno razgovaram, neki su razgovori i uzaludni ali je i ono počelo shvaćati da tata ima pravo biti sretan i da ako je ostavo njegovu majku da nije ostavio njega. Sa drugom suprugom sam sretan kao nikad do sada u životu i takvu sreću želim i vama. Hrabro!

[Lidija666]

Ja sam hodala s bivšim mužem prije razvoda oko četri godine. Nismo se "zaletili zbog djeteta". Nisam bila kako se kaže čangrizava i bolesno ljuomorna kao vaša supruga. Bila sam brižna žena, majka, domaćica, ali očito to nije bilo dovoljno. Nestalo je ljubavi ( s njegove strane) zbog mlađe, ljepše koja jošuvijek drži do sebe, do svoje linije do toga što će za koju priliku obući. Meni je to bilo manje važno. Stoga ako neke od djevojaka ili mladih supruga slućajno pročitaju ovaj post tj. naiđu na ovaj forum, SAVJET: držite uvijek do sebe. Ne kažem to samo da bi zadržale muževe, jer mnogi to ne zaslužuju, činite to RADI SEBE!

Vama sretno u "novom" živu koji namjeravate započeti, a djetetu što manje stresa, vaših svađa, prepucavanja preko njega i ostalih stvari koje bi mogle bitno i štetno utjecati na njegovo odrastanje i sazrijevanje.

[Reality]

Ljudske sudbine su zaista razlicite, no vjerujte mi rjesenje uvijek postoji. Zasto ostati u braku koji nema buducnosti? Nikome nece biti dobro, ni vama, ni zeni ni djetetu pogotovo. Pokušajte razgovarati, objasniti da ne osjecate nista za nju. Mozda je trenutno bolje presutjeti vezu i novu ljubav. Sacekajte bar toliko dok joj se ne slegne u glavi da zivi s covjekom koji ne zeli tako dalje, koi je ne voli i koji je nikad nije volio. Zar joj to nije dosta? Ali ne predugo, a onda krenite svojim putem.

Ne pokusavajte dijete dobiti , jer ga necete dobiti, pogotovo ne ukoliko ulazite u novi zivot.Pustite je da zivi s majkom. Pokusajte dobiti sporazumni razvod i vidanje djeteta sto cesce i placati djetetu alimentaciju. Pokusajte razumom i bez emocija, ali nikada ne odustajte od ljubavi, pogotovo ako je kraj vas i ako ste u nju sigurni. Riskirajte, ali nikad ne zaboravite svoje dijete. Pozdrav i sretno

[future]

Poštovani,

 

Pročitala sam Vaš email, pa sam dobila potrebu da Vam uputim par riječi, pametan savjet Vam nitko ne može dati. Učinite ono što osjećate i neka Vas to vodi.

 

Život je samo jedan i svi mi bi si ga trebali "posložiti" da ga proživimo kako treba.

Nema Vas nitko pravo osuđivati, jer kak se veli svak je krojač svoje sreće. Vjerujem da će Vam biti teško, ali ustrajte u svemu.

 

Najgore što može biti je kada netko godinama živi u nesretnom braku i kada se sve svede na jednu običnu rutinu, bez ljubavi, bez osjećaja, bez poštovanja i uvažavanja. To Vam govorim iz iskustva svojih roditelja koji su se odavno trebali rastati, a nisu, zbog nas djece, što je rezultiralo time da sada, kada su već u poznijim godinama , u njihovim životima postoji samo ogorčenje čak i mržnja i svakim danom sve više si zagorčavaju život. Sada kada si najviše trebaju, postali su 2 stranca koji jedva podnose biti zajedno u istoj prostoriji.

 

Udata sam, imam dijete i vjerujem da sam najsretnija žena na svijetu, a da li će tako biti do kraja, nemam pojma i ne opterećujem se, jer za ništa u životu nema garancije zauvijek.

 

Jedna mama i supruga

[elena2]

Vaše me se pismo poprilično dojmilo. Čitala sam ga nekoliko puta. Bez želje da Vas povrijedim htjela bih Vam reći svoje dojmove i razmišljanja. Brze i nepromišljene odluke mogle bi povrijediti Vaše najbliže. Usporite !

U brak ste ušli mladi, ubrzo je došlo dijete. Brak zapravo nije nikada istinski "krenuo", jer Vi niste zavoljeli svoju suprugu. I sad pitate da li on ima smilsla i kako biste joj mogli oduzeti dijete, jer ste se zaljubili.

Mislim da ozbiljno brkate pojam zaljubljenosti i ljubavi. Iza "lude" kemije između dvoje ljudi zna se na neko vrijeme skrivati potpuna praznina. To Vam govorim iz vlastitog iskustva. Princip kako ta "kemija" nastaje i funkcionira već su psiholozi odavno razotkrili. Dojam jedinstvenog doživljaja i bezvremenskog iskustva kemiji je svojstven. I dešava se više puta u životu. Ne zavaravajte se, to što danas izgleda sjajno, vrlo će se brzo promijeniti kada se bolje upoznatei i sjesti u svoje realne okvire. Ne brzajte s odlukama. Zamislite da i dobijete dijete nakon rastave( za što se kao psihologinja, a ne pravnica toplo nadam da se ne može desiti). Svome djetetu biste oduzeli majku !? Koliko znate o svojoj sadašnjoj "djevojci" i kako znate da bi ona dijete prihvatila i bila mu dobra pomajka ? I što bi se desilo kada bi nakon koje godine zaključili da ni ona nije ona prava? Ozbiljan ste obiteljski čovjek, ne temeljite svoje odluke na hormonima. Zaljubljenost nije ljubav, ona je samo prirodno ljepilo koje nakratko poveže dvoje ljudi. Od zaljubljenosti do zrele ljubavi dalek je put...put obostranog truda. Nije li to ono za čime žudi Vaša supruga. Ljubav ne opstaje sama od sebe.

Imate veliko bogatstvo - obitelj i dijete koje oboje obožavate. Razmislite o mojim riječima.

pozdrav,

Elena

[dijannna]

Ako se želite razvesti jer ne volite vašu suprugu, jer vas brak s njom čini nesretnim- razvedite se...njoj će to vjerovatno biti teško isprva, ali na koncu, možda joj je to i prilika za sreću...tko želi ostariti pokraj osobe koja ju ne voli... ja sam gledala majku kako "vene" godinama i gubi samopouzdanje...od vedre, poletne, bistre i nježne osobe kakva je bila pretvorila se u ogorčenu, nesretnu osobu koja se smatra glupom i u svakom pogledu nižom od ostalih.

 

S druge strane ako vam je ideja o razvodu došla nakon što ste upoznali ženu o kojoj pričate, pripazite... sve je to vrlo varljivo. Izdaleka sve izgleda lijepše...osoba s kojom ste u avanturi uvijek je privlačnija, uzbudljivija, šarmantija od one koju gledate cijeli dan kako se gnjavi sa svakodnevnim stvarima, pranjem suđi, mijenjanjem pelena, plaćanjem računa...ali na koncu se i ta druga veza svede na takve stvari...

[nivesvg]

Nisam u braku niti dvije godine.Imamo dijete od godine i pol a za mjesec dana bi trebala roditi našeg drugog anđela. Dok sam bila u drugom mjesecu trudnoće a muž je radio na terenu u jednom malom mjestu, Jablancu, varao me. Nije to bila avantura, ne, imao je vezu od koja tri, četiri mjeseca. I??Što sad??

On se kao kaje, ne želi se rastati..želi da pokušamo ponovno..radi djece..

A ja ga samo želim ubiti. I nju i njega.Povrijeđena sam, razočarana..donio mi je i neke konkretne probleme..spolnu bolest zbog koje moram mirovati i zbog koje mi prijeti prijevremen porod..

Ne znam što ću,jednako je teško ostati i otići..

[trnna]

pričekaj nives da rodiš jer ti sad divljaju hormoni, ali jako mi te žao. A oni misle da imaju probleme.

P. s. nije ona kriva.

[muca]

Pozdravljam vašu iskrenost prema sebi i "svijetu". Mnogi ljudi u vašoj situaciji krenuli bi tražiti način da odgovornost prebace na drugoga pa bi psihički maltretirali partnera optužbama za stvari koje ne postoje, kako bi partner bio kriv, a ne oni sami. No, očito da ne patite od "Bigfootovog" graničnog poremećaja ličnosti pa stoga mislim da možete riješiti svoj problem.

No.

Prijetnje supruge usmjerene potencijalnim suparnicama ne uzimajte olako. Sumnjam da bi ubila, ali s njenom opsesivno-posesivnom ljubomorom zvuči kao kandidat za gore navedeni poremećaj, što znači da se trebate pripremiti na potencijalne "scene" i razne neugodne i neshvatljivo glupe situacije nametnute vama ali i vašij novoj partnerici. Zato se priključujem gore savjetu nekog od forumaša koji smatra da novu vezu trebate prešutjeti neko vrijeme (6 mjeseci min.) Bojim se da vaša nova partnerica, ako ne bude temeljito pripremljena na potencijalne neugodnosti za koje sam skoro sigurna da će proživljavati, ne izgubi elan za vašu ljubav. Isto tako, očekujte od bivše supruge emocionalne ucjene preko djeteta, (npr. majka će biti toliko pogođena da će cviliti u kupaoni cijele dane, a dijete će biti samo pa ćete vi doći tamo biti s djetetom, a majka će polugola i kao fol na sedativima šetati ispred vas, itd), govorit će djetetu kako IH više ne volite poistovjećujući nedostatak ljubavi prema njoj sa nedostatkom ljubavi prema djetetu.... Ma ovo bi moglo potrajati.. Uglavnom - svašta vas čeka. Govorim iz iskustva, primjeri su iz mog života, da, ljudi to rade.

Sve to ipak nije razlog da pokleknete, kao što rekoše forumaši, za dijete je gore živjeti sa dva roditelja među kojima nema ljubavi i topline (jer dijete uči ono što vidi, ne što mu se priča i može taj obrazac ponoviti u svom životu), nego s jednim koji će se valjda srediti. Vi ju poznajete. Vi znate koliko je sebična i koliko će joj trebati da shvati da svom djetetu čini zlo ako radi drame. Razgovarajte o tome koliko je važno da dijete nema dodatni pritisak. Njene reakcije na situaciju su jako bitne za dijete. Što manje ona bude pokazivala svoju ljutnju i bol pred djetetom , to će djetetu cijela stvar biti manje traumatična. Zbog djeteta ona mora prihvatiti situaciju, preboljeti to i krenuti dalje za svojom srećom.

Sve se to može. Vi imate pravo na sretan brak i vaše dijete ima pravo na sretne roditelje. Vaša sreća je vaša odgovornost, sreća vaše supruge je njena odgovornost. Sretno!