Jump to content

rastava...opet


anonimno

Preporučene objave

Dobar dan!

Prvi put sam ovdje.

Ovako:

U braku sam tri mjeseca.

U ta tri mjeseca doživjela sam šamaranja, stiskanja, vrijeđanja više nego u 5 godina veze.

Svaki put kad bi me udario obećao je da neće nikada više ili nisam te udario stisnuo sam te i sl., uvijek sam opraštala, ali sada sam doslovno pukla i baš me briga za sve. Želim rastavu.

Zanima me da li postoji neki sporazumni raskid?

Da li se on može pozivati na pomirbu, tvrdeći da će se popraviti?

Da li, ako to već dođe do suda, a ja tada ne budem imala nikakvu masnicu na sebi, on to može opovrgavati?

Da li mogu tražiti nekakvu sudsku zabranu približavanja?

Znam da svi misle da je to neka početnička kriza, ali kada vam muž drži jastuk na glavu da ušutite i ostanete bez zraka, nekako se zapitate; ako je to sad što će biti kasnije?

Zahvalna

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Kad te idući put udari ODMAH u bolnicu na Odjel traumatologije na pregled. Uzmi traumatološki list i s tim odi na policiju.podnesi kaznenu prijavu, a ono će obaviti sve ostalo.

I ne znam samo tko ti je rekao da su to "početničke krize" i kako si se uopće mogla udati za idiota koji je digao ruku na tebe makar i jedan put u sedam godina ( svejedno sedam ili sedamdeset). Ne pravi djecu s njim ni slučajno jer će ti se život još više zakomplicirati.

Čim obaviš to s policijom podnesi tužbu za razvod braka. Neće ti biti komplicirano jer nemate djece. sretno i zapamti NITKO NEMA PRAVO DIĆI RUKU NA TEBE-NIKADA! :-D:-D:-D

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

FAQ PRAVNIH SAVJETA - Najčešća pitanja i odgovori

Na ovoj stranici pokušat ćemo odgovoriti na najčešće postavljana pitanja našim pravnicama na besplatnoj savjetodavnoj liniji 46 11 351. Na tom broju žene mogu dobiti besplatne pravne savjete žene svaki utorak i četvrtak od 17-19 h i srijedom od 13-15 h.

PITANJE: Tko se mora prije razvoda braka obratiti centru za socijalnu skrb?

Prije pokretanja parnice za razvod braka dužni su centru za socijalnu skrb podnijeti zahtjev za posredovanje:

1.-bračni drug ili oba bračna druga koji imaju maloljetnu vlastitu ili posvojenu djecu ili djecu nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb nakon njihove punoljetnosti;

2.-kada je jedan od bračnih drugova lišen poslovne sposobnosti, ako centar za socijalnu skrb utvrdi da je sposoban shvatiti značenje braka i obveza koje iz njega proizlaze.

PITANJE: Kojem centru za socijalnu skrb se moram obratiti za provođenje postupka posredovanja?

Za postupak posredovanja nadležan je centar za socijalnu skrb na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište, odnosno boravište, ili na čijem području ima prebivalište, odnosno boravište bračni drug s kojim žive maloljetna zajednička ili posvojena djeca, odnosno djeca nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb nakon njihove punoljetnosti.

PITANJE: U kojim slučajevima o skrbi za dijete odlučuje centar za socijalnu skrb, a u kojim sud?

Sud odlučuje o roditeljskoj skrbi, dakle o tome s kojim roditeljem će dijete živjeti, o načinu održavanja susreta i druženja, o uzdržavanju i o drugim sadržajima roditeljske skrbi u slijedećim postupcima:

 

-odlukom kojom utvrđuje da brak ne postoji, ili se poništava ili razvodi

-odlukom kojom se utvrđuje majčinstvo i očinstvo

 

Centar za socijalnu skrb odlučuje o roditeljskoj skrbi u svim drugim slučajevima kada je to potrebno i to:

 

-u postupku posredovanja prije rastave braka ako se bračni drugovi ne pomire, a ne dogovore o tome s kim će dijete živjeti, o susretima i druženju s roditeljem s kojim neće živjeti, ili ako dogovor roditelja nije u interesu djeteta,

-u slučajevima kada roditelji ne žive u obiteljskoj zajednici( bez obzira jesu li se rastali ili ne, ili se radi o izvanbračnoj zajednici)

-u slučaju kada su se okolnosti promijenile centar donosi novu odluku o skrbi za dijete, bez obzira je li prethodno o tome odlučio centar za socijalnu skrb ili sud,

-ako roditelj s kojim dijete živi umre ili nije više u mogućnosti provoditi roditeljsku skrb,

-donosi odluku o susretima i druženju bake i ili djeda s unukom(na njihov zahtjev).

PITANJE: Ako sa svojim suprugom nisam nikad imala zajedničko prebivalište, odnosno boravište (živjeli smo svako sa svojim roditeljima), a djeca nam ne žive s nama već kod mojih roditelja, kojem centru za socijalnu skrb ću podnijeti zahtjev za posredovanje?

U tom slučaju je nadležan centar za socijalnu skrb na čijem području ima prebivalište, odnosno boravište bračni drug koji nije podnio zahtjev za posredovanje, (dakle, prema centru Vašeg supruga) jer Vi podnosite zahtjev za posredovanje).

PITANJE: Trebam li imati odvjetnika/icu u postupku posredovanja?

Ne, jer u postupku posredovanja opunomoćnici ne mogu biti prisutni.

PITANJE: Kojem socijalnom radniku/ici se trebam obratiti za postupak posredovanja?

U centru za socijalnu skrb postupak posredovanja provodi u pravilu tim stručnjaka koji se sastoji od socijalnog radnika/ice, psihologa/ice i dipl. pravnika/ice.

PITANJE: Što centar za socijalnu skrb radi u postupku posredovanja?

Centar za socijalnu skrb u postupku posredovanja: ispituje stranke o uzrocima koji su doveli do poremećenosti bračnih odnosa te nastoji da se ti uzroci otklone i bračni drugovi pomire, upoznaje bračne drugove s pravnim posljedicama razvoda, a osobito s onima koje se odnose na djecu. Ako se bračni drugovi ne pomire, centar će nastojati da se kao roditelji dogovore slijedeće:

a) s kojim će roditeljem dijete živjeti,

b) kakav će biti opseg i način susreta i druženja djeteta s drugim roditeljem,

c) kakvo će biti uzdržavanje djeteta,

d) o ostalim sadržajima roditeljske skrbi.

PITANJE: Što se događa ako se ja i suprug ne pomirimo u posredovanju i ne dogovorimo se o djetetu?

Ako se ne dogovorite o djetetu (ili ako vaš dogovor nije u interesu djeteta) centar je dužan donijeti odluku (rješenje) o sljedećem: a) s kim će dijete živjeti, b) susreti i druženja s drugim roditeljem. Ova odluka (rješenje) važi do pravomoćne sudske odluke o razvoda braka.

PITANJE: Centar za socijalnu skrb je u postupku posredovanja donio rješenje o tome da naš 10. godišnji sin privremeno živi kod oca, jer sam ja bila nezaposlena i podstanar, razvod braka još nije gotov, ja sada imam sve uvjete, kome se trebam obratiti da dobijem dijete?

Novu odluku o tome kod koga će dijete živjeti do donošenja presude o razvodu braka donosi centar za socijalnu skrb. Da bi centar za socijalnu skrb donio novu odluku, moraju biti ispunjeni zakonski uvjeti, a prije svega ako su se promijenile okolnosti od vremena donošenja prethodne odluke. Kod utvrđivanja promijenjenih okolnosti centar procjenjuje da li su se okolnosti bitno promijenile u interesu djeteta, a ne donosi novu odluku samo zato ako su se Vama promijenile okolnosti na bolje.

PITANJE: Razvedena sam, a dijete od 5 godina, prema presudi o razvodu živi sa mnom. Ocu djeteta su određeni susreti i druženja, čega se on ne drži, najčešće ne dolazi, a kada dođe po njega, vrijeđa me pred djetetom, govori mu svašta protiv mene, odvodi ga po kafićima, gostionicama i sl. Što da radim?

Tražite od centra za socijalnu skrb donošenje odluke o određivanju „nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi“ u dijelu koji se odnosi na susrete i druženja. Tom odlukom centar imenuje osobu koja će prisustvovati susretima i druženju djeteta s ocem, te o tome podnositi centru izvješće. Ako smatrate da ti kontakti nisu u interesu djeteta, odnosno da ugrožavaju njegovo psihičko i fizičko zdravlje, možete tražiti od centra za socijalnu skrb da se isti ograniče ili zabrane.

PITANJE: Živim odvojeno od supruga, u tijeku je postupak rastave braka, a rješenjem centra za socijalnu skrb odlučeno je da dijete do rastave živi kod mene, a sa suprugom se ne mogu dogovoriti o školi u koju ćemo upisati dijete, ni o ljetovanju, a često ni o drugim pitanjima vezanim za dijete. Što da radim?

Prema Obiteljskom zakonu centar za socijalnu skrb donosi odluku o sporu roditelja o ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi ili djetetovih prava, pa tako i o problemima koje Vi navodite.

PITANJE: Odlukom/rješenjem Centra za socijalnu skrb odlučeno je da naše zajedničko dijete od 4 godine do sudske odluke o razvodu braka živi kod mene, a sa ocem su određeni kontakti dva puta tjedno te svaki drugi vikend sa spavanjem kod njega. Što to znači u odnosu na moja prava odlučivanja o svim pitanjima oko djeteta, odnosno kakva su prava oca osim kontakata?

Roditelji, bez obzira žive li zajedno ili odvojeno, zajednički, ravnopravno i sporazumno skrbe o djetetu. Iznimno, samo jedan roditelj skrbi o djetetu: ako je drugi umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi, lišen potpuno ili djelomice poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb ili je spriječen. U vašem slučaju, bez obzira što dijete živi kod vas, i vi i otac djeteta trebate zajednički, sporazumno i ravnopravno odlučivati o svim sadržajima roditeljske skrbi, dakle o svim bitnim pitanjima u vezi djeteta (slobodne aktivnosti, izbor vrtića, škole, odluke o zdravlju (operativnim zahvatima), imovini i sl.)

PITANJE: Moj bivši suprug mi pravi velike probleme kod kontakata sa djetetom, za koje je presudom o razvodu odlučeno da živi samnom, a sa ocem su određeni susreti i druženja. Naime, on ne dolazi u dogovoreno vrijeme, niti mi u presudom određeno vrijeme vraća dijete, a kada se žalim centru za socijalnu skrb, on to sve negira i mene optužuje da mu pravim probleme kod kontakata. Što da radim?

Možete tražiti od centra za socijalnu skrb da odredi nadzor nad izvršavanjem roditeljske skrbi u dijelu koji se odnosi na kontakte. Ta mjera se određuje kada su pogreške i propusti u skrbi o djetetu viševrsni ili učestali ili kada je roditeljima potrebna posebna pomoć u odgoju djeteta. Centar u tom slučaju određuje program nadzora te imenuje osobu koja će program provoditi, a u vašem slučaju prisustvovati prije svega tim kontaktima, te podnositi centru za socijalnu skrb izvješće.

PITANJE: Presudom o razvodu odlučeno je da naše dvoje djece od 8 i 9 godina žive kod mene, a sa ocem su određeni kontakti dva puta tjedno, svaki drugi vikend sa spavanjem kod njega i polovica svih školskih praznika. Moj bivši suprug mi pravi velike probleme, vrijeđa me pred djecom, odvodi djecu po gostionicama, vozi ih autom u pripitom stanju, a već mu je zbog pića oduzimana vozačka dozvola. Kako da zaštitim djecu od takvog oca kada svi govore da otac ima sva prava?

Pravo na susrete i druženja djece sa roditeljem s kojim ne žive je pravo djece te se može ograničiti ili zabraniti isključivo radi zaštite dobrobiti djece. Podnesite zahtjev centru za socijalnu skrb da se ocu zabrane ili ograniče kontakti (susreti i druženja) pa ako centar utvrdi da je to potrebno zbog interesa i dobrobiti djece, donijet će o tome odluku.

 

Ured pravobraniteljice za djecu

Hebrangova 4

10 000 Zagreb

NEOPOZIVI ZAHTJEV PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI PREMA ČL.14 ZAKONA O PRAVOBRANITELJU ZA DJECU

 

Molim gore navedeni naslov da prema ovom dopisu i službenoj dužnosti i obavezama koje proizlaze iz čl.14 Zakona o Pravobranitelju za djecu pokrene pravne radne za utvrđivanje kršenja prava djece prema Obiteljskom zakonu i Pravima djece prema U.N. Konvenciji o pravima djece čiji je supotpisnik i Republika Hrvatska, a odnosi se na postupke moje supruge Irene koružnjak koja mi sustavno brani samostalne kontakte i telefonske sa mldb. Djecom Tin i Leon 21.04.1997,15.12.2004 i to bez rješenja o zabrani kontakata u periodu od 08.10.2003 – 16.02.2004 te na postupanje djelatnica Centra za socijalnu skrb,Ured Sesvete koje me sustavno diskriminiraju, ne odgovaraju ni na jedne pismene zahjeve kojima tražim službeno očitovanje, krše Ustav Republike Hrvatske, jer ne provode iste postupke nad svim koji su uključeni, traže za moje roditelje psihološko vještačenje radi ostvarivanja kontakta sa unucima a nad njezinim to ne provode unatoč tome što mi sustavno spečavaju kontakte , dokazi policijske prijave od 15,25,27,12.2003.godine kojise nalaze u Vašoj arhivi isto kao i slanje lažnog izvješća Centra za socijalnu skrb ured Sesvete te ne prosljeđivanje žalbe od 17.02.2004 na rješenje od 28.01.2004 godine nadležnom drugostupanjskom tijelu Ministarstvu zdrastva i socijalne skrbi.

 

S obzirom da ovaj ured u 12 mjeseci nije postupio prema čl. 14 obavijest ću o tome Ured predsjednika vlade Republike Hrvatske i tražit ću očitovanje o nepostupanju po čl.14 Pravobraniteljice za djecu.

 

Kao primjer molim pročitati članak u Jutarnjem listu od 07.01.2004 godine na stranici 20 pod naslovom PRAVOBRANITELJICA ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA NAJAVILA PRIJAVE VELIKIM FIRMAMA .

Svaki daljnji komentar i isticanje čl. 6 je neprovođenje čl.14 i predstavlja K.Z. 339 .

 

 

Dolje su navedeni pojedini članovi Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i Obiteljskog zakona koji sustavno krše nadležna tijela državne uprave imenom i funkcijom, Centar za socijalnu skrb ,Socijalna služba Ured Sesvete i moja supruga Irena Koružnjak.

 

ZAKON

O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI

OSNOVNE ODREDBE

 

Izvadci pojedinih članaka Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji se ravnopravno odnosi i prema ženama prema Ustavu Republike Hrvatske i Zakonu o ravnoprvnosti spolova te Obiteljskom zakonu.

 

Članak 4.

Nasilje u obitelji je:

– svaka primjena fizičke sile ili psihičke prisile na integritet osobe,

– svako drugo postupanje jednog člana obitelji koje može prouzročiti ili izazvati opasnost da će prouzročiti fizičku i psihičku bol,

– prouzročenje osjećaja straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva,

– fizički napad bez obzira da li je nastupila tjelesna ozljeda ili ne,

– verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim nazivima i drugi načini grubog uznemiravanja,

– spolno uznemiravanje,

– uhođenje i svi drugi načini uznemiravanja,

– protupravna izolacija ili ograničavanje slobode kretanja ili komuniciranja s trećim osobama,

– oštećenje ili uništenje imovine ili pokušaj da se to učini.

Članak 5.

(1) Zdravstveni djelatnik, djelatnik socijalne skrbi, psiholog, socijalni radnik, socijalni pedagog i djelatnik odgojno-obrazovne ustanove dužni su prijaviti policiji ili nadležnom općinskom državnom odvjetništvu za počinjenje nasilja u obitelji iz članka 4. ovoga Zakona za koje su saznali u obavljanju svoje dužnosti.

(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka koje ne postupaju u skladu sa stavkom 1. ovoga članka čine prekršaj.

Članak 6.

(1) Prekršajnopravne sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji su novčana kazna i kazna zatvora, te zaštitne mjere.

(2) Svrha propisivanja, izricanja i primjene prekršajnopravnih sankcija je osobita zaštita obitelji i članova obitelji ugroženih nasiljem, ostvarivanje i promicanje zdravog i harmoničnog života unutar obitelji, te poštivanje pravnog sustava.

(5) Ako je nasilje iz stavka 3. ovoga članka počinjeno na štetu djeteta ili maloljetne osobe počinitelj će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 40 dana.

(3) Punoljetni član obitelji koji u nazočnosti djeteta ili maloljetne osobe počini nasilje u obitelji kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 6.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 30 dana.

(4) Punoljetni član obitelji koji ponovi nasilje u obitelji iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 40 dana.

(5) Ako je nasilje iz stavka 3. ovoga članka počinjeno na štetu djeteta ili maloljetne osobe počinitelj će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 40 dana. OBITELJSKI ZAKON

Prvi dio

UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje brak, odnosi roditelja i djece, posvojenje, skrbništvo, učinci izvanbračne zajednice žene i muškarca, te postupci nadležnih tijela u svezi s obiteljskim odnosima i skrbništvom.

Članak 2.

Uređenje obiteljskih odnosa temelji se na načelima:

1) ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji,

2) zaštite dobrobiti i prava djeteta, te odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta,

3) primjerene skrbničke zaštite djeteta bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama

Članak 32.

(1) U braku su bračni drugovi ravnopravni.

(2) Bračni drugovi dužni su jedan drugome biti vjerni, uzajamno se pomagati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose.

(3) Bračni drugovi sporazumno određuju mjesto stanovanja.

(4) Bračni drugovi sporazumno odlučuju o rađanju i podizanju djece te o obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici.

II. PRAVA I DUŽNOSTI U ODNOSIMA RODITELJA

I DJECE

1. Djetetova prava i dužnosti

Članak 87.

(1) Dijete ima pravo na skrb za zdravlje i život.

(2) Dijete ima pravo na sigurnost i odgoj u obitelji primjeren svojim tjelesnim, umnim i osjećajnim potrebama.

(3) Dijete ima pravo na život sa svojim roditeljima, u skladu sa svojom dobrobiti. Ako živi odvojeno od jednog ili oba roditelja, dijete ima pravo na susrete i druženje s roditeljima.

(4) Dijete ima pravo na izbor obrazovanja i zanimanja i pravo na zapošljavanje u skladu sa svojim sposobnostima i svojom dobrobiti.

Članak 88.

Roditelji i ostali članovi obitelji ne smiju dijete podvrgavati ponižavajućim postupcima, duševnom ni tjelesnom nasilju, odnosno zlostavljanju.

Članak 89.

(1) Dijete ima pravo tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim tijelima koja su o tome dužna obavijestiti centar za socijalnu skrb.

Članak 92.

(1) Roditelji su dužni skrbiti o životu i zdravlju djeteta i omogućiti mu korištenje mjera za unaprjeđenje, čuvanje i vraćanje zdravlja, sukladno propisima iz područja zdravstva i zahtjevima medicinske znanosti.

(2) Roditelj je dužan štititi dijete od ponižavajućih postupaka i tjelesnog kažnjavanja drugih osoba.

Članak 93.

(1) Roditelji imaju dužnost i pravo odgajati dijete kao slobodnu, humanu, domoljubnu, moralnu, marljivu, osjećajnu i odgovornu osobu, poštujući načela ravnopravnosti spolova, kako bi bila pripremljena za skladan obiteljski i društveni život s pozitivnim odnosom prema prirodi.

(2) Odgoj djeteta mora biti u skladu s njegovom dobi i zrelosti, te s pravom djeteta na slobodu savjesti, vjerskog i drugog uvjerenja.

Članak 97.

Pravo je roditelja da žive sa svojim djetetom, osim ako je to suprotno dobrobiti djeteta.

Članak 99.

(1) Roditelji bez obzira žive li zajedno ili odvojeno ravnopravno, zajednički i sporazumno skrbe o djetetu, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno.

(2) Samo jedan roditelj skrbi o djetetu ako je drugi umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi, lišen potpuno poslovne sposobnosti, djelomice lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb ili je spriječen.

Članak 100.

(1) Ako roditelji ne žive u obiteljskoj zajednici, sud će odlučiti s kojim će roditeljem dijete živjeti te odrediti način i vrijeme susreta i druženja djeteta s drugim roditeljem.

(2) Radi zaštite dobrobiti djeteta susreti i druženje djeteta s roditeljem koji ne živi s djetetom mogu se ograničiti ili zabraniti, a prema okolnostima slučaja sud može odrediti osobu u čijoj će se nazočnosti održavati susreti i druženje.

(3) Na zahtjev suda centar za socijalnu skrb predložit će osobu iz stavka 2. ovoga članka, na koju se na odgovarajući način primjenjuju odredbe iz članka 110. stavka 5. do 7. ovoga Zakona.

(4) Sud može odlučiti da pojedine dužnosti obavlja roditelj s kojim dijete ne živi, primjerice brinuti se o zdravlju djeteta, školovanju, izvanškolskim aktivnostima, nekim poslovima zastupanja djeteta ili upravljanja njegovom imovinom i o drugome.

(5) U postupku donošenja odluke iz stavka 1. i 2. ovoga članka sud će uvažiti sporazum roditelja, ako nije protivan dobrobiti djeteta.

(6) Odluku o prestanku ograničenja ili zabrane susreta i druženja sud će donijeti na prijedlog centra za socijalnu skrb, roditelja ili djeteta.

Članak 101.

Ako se roditelji ne mogu sporazumjeti o ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi ili o ostvarivanju djetetovih prava, sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog roditelja, centra za socijalnu skrb prebivališta djeteta ili djeteta donijeti odluku radi zaštite dobrobiti djeteta.

Članak 102.

Sud će na prijedlog roditelja, djeteta ili centra za socijalnu skrb, ako to zahtijevaju bitno promijenjene okolnosti donijeti novu odluku s kojim će roditeljem dijete živjeti te o susretima i druženju djeteta s drugim roditeljem, a po potrebi i o drugim sadržajima roditeljske skrbi.

Članak 107.

(1) Sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog bake ili djeda, odnosno djeteta, donijeti odluku o susretima i druženju unuka s bakom, odnosno djedom, uzimajući u obzir dobrobit djeteta.

(2) Sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog sestre ili brata, odnosno polusestre ili polubrata, donijeti odluku o susretima i druženju s maloljetnom sestrom ili bratom, odnosno polusestrom ili polubratom, uzimajući u obzir dobrobit djeteta.

(3) Ako je predlagatelj iz stavka 2. ovoga članka maloljetan prijedlog će u njegovo ime podnijeti njegov zakonski zastupnik ili centar za socijalnu skrb.

Članak 108.

(1) Svatko je dužan obavijestiti centar za socijalnu skrb o kršenju djetetovih prava, a posebice o svim oblicima tjelesnog ili duševnog nasilja, spolne zloporabe, zanemarivanja ili nehajnog postupanja, zlostavljanja ili izrabljivanja djeteta.

(2) Centar za socijalnu skrb dužan je odmah po primitku obavijesti iz stavka 1. ovoga članka ispitati slučaj i poduzeti mjere za zaštitu djetetovih prava.

 

(3) Ako je centar za socijalnu skrb obavijest iz stavka 1. ovoga članka primio od drugog tijela ili ustanove, dužan je o poduzetom izvijestiti to tijelo ili ustanovu.

(4) Sud pred kojim se vodi prekršajni ili kazneni postupak u vezi s povredom nekog djetetovog prava dužan je o pokretanju postupka obavijestiti centar za socijalnu skrb i sud koji je nadležan za izricanje mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta.

(5) Pravomoćnu odluku donesenu u postupku iz stavka 4. ovoga članka sud će dostaviti centru i sudu koji je nadležan za izricanje mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta.

Članak 115.

Sud će roditelju koji nije zaštitio dijete od roditelja koji zlorabi roditeljske odgovornosti, dužnosti i prava, radi zaštite dobrobiti djeteta, izreći mjeru iz članka 111. ili 114. ovoga Zakona, vodeći računa o okolnostima slučaja.

Članak 116.

(1) Sud može u izvanparničnom postupku zabraniti roditelju, baki ili djedu, sestri ili bratu, odnosno polusestri ili polubratu koji ne živi s djetetom da se neovlašteno približava djetetu na određenim mjestima ili na određenu udaljenost te da ga uznemirava.

(2) Postupak iz stavka 1. ovoga članka može pokrenuti centar za socijalnu skrb, roditelj ili dijete.

(3) Sud će o pokretanju postupka iz stavka 1. ovoga članka obavijestiti centar za socijalnu skrb i dostaviti mu odluku o zabrani približavanja i uznemiravanja djeteta.

(4) Sud je dužan donijeti odluku u postupku iz stavka 1. ovoga članka bez odgode a najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja prijedloga.

 

 

 

 

 

 

 

S poštovanjem

Inž. Koružnjak Boris

Vrteci 26

10 000 Zagreb

Tata dva sina koji djecu nije vidio u periodu 15.12.2003-30.07.2004 i od. 30.08.2004 do sada, a nije mogao ni čestitati

4.rođendan svom sinu Leonu i čestitati božić sinu Tinu i Leonu jer su mu sprečavani kontakti od strane njegove supruge Irene Koružnjak čiju samovolju legaliziraju nadležne institucije Republike Hrvatske

 

Dostaviti :

1. Ured Pravobraniteljice za djecu, Hebrangova 4

2. Ured Predsjednika vlade Republike Hrvatske

3. Centar za Socijalnu skrb, Ured Sesvete

4. Ministarstvo zdrastva i socijalne skrbi, pomoćnik ministra zdrastva nadležan za poslove socijalne skrbi Dragutin Keserica

5. Večernji list

6. Amnesty international Ured London

 

 

U Zagrebu 10.01.2005 godine

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

ZLOSTAVLJANJE OD ZENA ZA VRIJEME RASTAVE BRAKA SPRECAVANJEM KONTAKTA SA DJECOM STO LEGALIZIRAJU NADLEZNE

DRZAVNE INSTITUCIJE I NEMOGUCNOST DA SE IZADJE U JAVNOST PORADI OSNIVANJA

UDRUGE ZA ZASTITU PRAVA DJECE I NJIHOVIH OCEVA !

NE BUDE LI PRICA OBJAVLJENA A RAZGOVOR U REDNISTVU VECERNJEG LISTA JE OBAVLJEN SA GOSPODICNOM KORNELIJOM ARAPINAC

DAT CU PLACENI OGLAS I OBAVIJESTITI AMNESTY INTERNATIONAL.

ROK JE 31.01.2005

 

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

 

 

 

 

25. svibnja 2002.

 

 

REVIJA home

 

 

 

Arhiva

 

 

 

Večernji list

 

 

 

 

Poruke webmasteru

 

NOVI OBITELJSKI ZAKON

STRUČNJACI SUZDRŽANI U VEZI S PRIJEDLOGOM DA PRI RASTAVAMA BRAKA SUD DJECU PITA S KOJIM RODITELJEM ŽELE ŽIVJETI

Koga više voliš, mamu ili tatu?

U razdoblju od 1983. do 1997. godine ukupno je razvrgnuto 73.596 brakova, a djecom rastavljenih roditelja za tih je 14 godina postalo oko 67.500 djece, uglavnom maloljetne

Najviše djece jednako voli mamu i tatu, čak i kad se njima služe u nemilosrdnom ratu jedno protiv drugoga. Ta su djeca najtjeskobnija i treba, kažu Marija Knezović i Davorka Osmak-Franjić, jako paziti da ih se ničim ne dovede u situaciju da moraju odabrati

Sedmogodišnji dječak u sudnici. Ispred njega sudac, lijevo majka sa svojim odvjetnikom, desno otac sa svojim. Oni se rastaju, ali života sa sinom ni jedno se ne želi odreći. Natežu se već mjesecima, jedno protiv drugoga istrošili su sve optužbe koje se mogu zamisliti. Uvjeriti ih da se dogovore nisu uspjeli ni socijalni radnici ni psihoterapeuti. Tko dobije sina, taj je pobjednik, a gubitnik će pred rodbinom, susjedima i znancima biti krivac i za rastavu. Sve oči u sudnici sad su uprte u njihova uplašena sina, a sudac pita: S kim bi ti više volio nastaviti živjeti, s mamom ili tatom?

Razlozi za rastavu - neotplaćeni krediti, propali poslovi

Kad se izdvoje obiteljsko nasilje i alkoholizam - a tad se i do preporuke s kim će djeca nastaviti živjeti dolazi najlakše - među motivima za rastavu braka, osim preljuba i neslaganja karaktera, posljednjih se godina prema vrhu probijaju neotplaćeni krediti i propali poslovi.

- Ljudi nam znaju reći: "Propao mi je posao, pa sam, da spasim obitelj, dignuo kredit za novi. Sad je i taj propao. Dugovi su se nagomilali, nemamo ih otkud vratiti. To nam je i brak razorilo. A ja više nemam snage. Kad propadam, neka sve propadne" - opisuju Marija Knezović i Davorka Osmak-Franjić.

I takvu sliku moguće je zamisliti ako bi se grubo primijenio članak 101. prijedloga nacrta novog Obiteljskog zakona, koji je upravo na javnoj raspravi. U njemu se kaže: "Ako se roditelji ne mogu sporazumjeti o ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi ili o ostvarivanju djetetovih prava, sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog roditelja, centra za socijalnu skrb prebivališta djeteta ili djeteta donijeti odluku radi zaštite dobrobiti djeteta."

Daleko od "Sutkinje Amy"

Zamišljena slika iz sudnice gruba je i neugodna i sucima, i socijalnim radnicima, i psiholozima. Dobro je, suglasni su, što se prijedlogom novog zakona i maloljetnom djetetu želi dati više prava da i ono u slučaju obiteljskih sukoba izrazi svoje mišljenje, ali treba, naglašavaju, jako paziti da zakon ne ostavi i najmanju mogućnost da se teret odluke svali na dijete. Iskustva pokazuju da ionako velik broj djece sebe okrivljuje i za to što se roditelji rastaju.

- Stručnjaci se iz toga nikako ne smiju isključiti. Oni su educirani o tome kako će doprijeti do djetetova stava a da mu ne povećaju traumu, oni mogu procijeniti manipuliraju li roditelji djetetom u međusobnom obračunu. Odluka s kim će dijete nastaviti živjeti mora biti integralna - sastavljena od želje djeteta i procjene stručnjaka. Treba misliti i na posljedice odluke, a je li to dijete koje pati u stanju? To će možda biti moguće tako urediti kad budemo imali obiteljske sudove, za koje se zauzimamo i u našem prijedlogu nacionalne obiteljske politike, sa sucima specijalistima koji bi iza sebe imali tim stručnjaka - psihologa, socijalnih radnika, psihoterapeuta. Sad naši suci nisu specijalizirani i još k tome moraju u prekovremenim satima rješavati godinama nagomilavane zaostatke - obrazlaže dr. Adinda Dulčić, ravnateljica Državnog zavoda za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži.

- Lijepo je vidjeti pravednost presuda i idiličan pristup maloljetnicima na sudu koji se prikazuje u televizijskoj seriji "Sutkinja Amy", ali takav se sustav gradi godinama - dodaje Jadranka Bračanin-Szabo, voditeljica črnomerečkog ureda Centra za socijalnu skrb Zagreb.

U sudnici moraju biti roditelji

Voditeljica grupe za statusne sporove zagrebačkog Općinskog suda Marija Zrilić napominje da i Obiteljski zakon koji je na snazi sucima dopušta mogućnost da dijete pitaju s kim bi željelo nastaviti živjeti, ali suci to izbjegavaju, upravo zato da djeci ne pojačavaju traumu i da ih ne dovode u situaciju da ona donose odluku. To za sud sada obavljaju centri za socijalnu skrb.

- U sudnici moraju biti i roditelji, sud nema mogućnost odlaska u obitelj, da se s djetetom razgovara u njegovu prirodnu okruženju, bez pritiska. Sud je, osim toga, o svakom svom postupku dužan obavijestiti obje strane u sporu, pa to ne bi imalo ni učinka. Sve to timovi u centrima za socijalnu skrb mogu i taj sustav dobro štiti interese djeteta. A desetak posto brakorazvodnih parnica pretvori se u tako mučne situacije da se katkad pitam otkud ljudima toliko mašte za ocrnjivanje i otežavanje života drugoj strani - objašnjava M. Zrilić.

Građani za veća prava djeteta

Od novosti u prijedlogu nacrta Obiteljskog zakona, građanima su, sudeći prema rezultatima naše ankete, provedene 21. svibnja na uzorku od 450 ispitanika iz cijele Hrvatske, najprihvatljiviji pravo djece da biraju s kim će živjeti nakon rastave roditelja i zabrana maloljetničkih brakova. Građani očito osjećaju da u našem društvu postoji manjak dječjih prava, a ne može se isključiti ni objašnjenje stečeno iskustvenom spoznajom: od mržnjom obuzetih bračnih partnera djeca rasuđuju razumnije. Dobrobit djece ogleda se i u odgovoru da se posvajanje omogući i starijima od 35 godina. Tko u ranim dvadesetima razmišlja o posvajanju djece?

I djeca tada počnu izgovarati: "Mama me neće, samo gleda s kojim će stričekom otići", "Tata bi najradije da me nema, tad bi imao više novca." Djecu od toga mogu zaštititi samo dobro educirani stručnjaci. A kad se njihova odluka o tome s kim će dijete nastaviti živjeti temelji i na želji djeteta, iskustvo pokazuje, kaže M. Zrilić, da je poštuju čak i ti "najmaštovitiji" roditelji.

Premda je brak u nas još uvijek čvršća institucija nego u razvijenim zemljama, statistika pokazuje da se u Hrvatskoj raspadne svaki peti, šesti brak. Prosjek je to koji, uz manje oscilacije, vrijedi već deset posljednjih godina. Godišnje se sklopi između 22.000 i 24.500 brakova, a razvrgne između 3500 i 4500.

Koliko je djece u tom razdoblju postalo djecom rastavljenih roditelja, službene evidencije nema. Kao pokazatelj može poslužiti zbroj od 1983. do 1997. godine: u tom je razdoblju ukupno razvrgnuto 73.596 brakova, a djecom rastavljenih roditelja za tih je 14 godina postalo oko 67.500 djece, uglavnom maloljetne. Ako se za deset posto njih roditelji nisu mogli sporazumjeti kome će pripasti nakon razvoda, ispada da je 6750 djece doživjelo tešku traumu.

Mama i tata u nedovršenoj rečenici

Kako se prema sadašnjem Obiteljskom zakonu provodi postupak posredovanja, koji uključuje i odluku o tome kome će pripasti maloljetna djeca nakon razvoda, osobito u slučajevima kad ni jedan bračni partner ne popušta, objasnile su nam Marija Knezović, socijalna radnica, i Davorka Osmak-Franjić, psihologinja, koje, zajedno s pravnicom Jadrankom Žigrović, već dvije godine čine črnomerečki tim obiteljsko-pravne zaštite. Kad razgovori koje svi bračni partneri u postupku rastave moraju obaviti s pravnicom, socijalnom radnicom i psihologinjom, ne urode i sporazumom s kime će živjeti malodobna djeca, koliko će se i kada družiti s drugim roditeljem i koliko će tko pridonositi njihovu uzdržavanju, socijalna radnica i psihologinja odlaze k djeci kući. Sliku o oba roditelja, njihovu međusobnu odnosu u braku i nakon pucanja, obiteljima iz kojih potječu i odnosu kakav su svatko od njih izgradili s djecom, već su stekle u zajedničkom i odvojenim razgovorima. Iz roditeljskih opisa, koliko god optužujući odnosi bili, već su razabrale i kakva je reakcija djece na spoznaju da će im se roditelji razići.

A kad stignu do kontakta s djecom, uvijek, kažu, iznova zaključe da u situaciji razvoda roditelja, bez obzira na dob, ne postoje dva djeteta čija je priča ista. Kod kuće im pokažu svoju sobu, igračke, opišu im kako se igraju s mamom, kako s tatom, tko ih vodi u vrtić ili školu, tko ih sprema, zabavlja, tko i zašto viče... Ondje steknu pravu sliku i u kakvim stambenim i materijalnim prilikama i kakvu okruženju žive. Malu djecu nikad izravno ne pitaju bi li htjela ostati s mamom ili tatom, s većom im se dogodi da im sama odmah izravno odgovore. Među odgovorima zašto su baš tako izabrali, prevladava sljedeći: "Taj me roditelj sluša kad pričam, drugome nikad ne mogu reći istinu."

Kad procijeni da će i razgovor o mami i tati teško podnijeti, Davorka Osmak-Franjić djeci ponudi papir i bojice, pa crtaju. Na slici bude i ovakvih prizora: s jednim se roditeljem vodi za ruku, a drugi je na drugoj strani, odijeljen zidom. Crtež neće biti temelj za odluku, ali pokazat će osjećaj djeteta...

Puno je djece, kažu M. Knezović i D. Osmak-Franjić, koja jednako vole mamu i tatu, čak i kad se njima služe u nemilosrdnom ratu jedno protiv drugoga. Pokaže se to onda i u testu nedovršenih rečenica. Mamu i tatu u svim rečenicama opišu u dlaku istim izrazima; ako je mama lijepa, lijep je i tata, ako je tata zabavan, zabavna je i mama. Ta su djeca najtjeskobnija i treba, kažu M. Knezović i D. Osmak-Franjić, jako paziti da ih se ničim ne dovede u situaciju da moraju odabrati.

Svi ti postupci urode zaključkom što je najbolje za dijete. Često dovedu i do toga da se neprijateljski raspoloženi roditelji urazume. Sud, pak, ima stručno, dokazima potkrijepljeno izvješće, pa i manju mogućnost da presudi pogrešno. Hoće li sve to moći apstraktni zastupnik djeteta, koji se spominje u prijedlogu nacrta novog Obiteljskog zakona. Zato su toliko sukladna upozorenja onih koji u praksi sudjeluju u brakorazvodnim parnicama: da iz dobre namjere ne nastanu nepopravljive pogreške.

Piše VESNA ŠAŠKO

U škole seksualni odgoj i nastava o nenasilju

- Što se sve može događati djeci kad im je brak roditelja u raspadu, najbolji je argument nama koji mislimo da u škole hitno treba uvesti nastavu o komunikaciji, toleranciji i nenasilnom rješavanju konflikata, pa i seksualni odgoj. Ne treba seksualni odgoj shvatiti kao poduku o seksu, već bi se djecu podučavalo zdravom odnosu prema spolovima, komuniciranju, odgovornom odnosu prema partneru i roditeljstvu, nenasilju. Zbog opće nesigurnosti u kojoj živimo, jača poremećenost međuljudskih odnosa, pojačana je agresivnost. Trebaju nam zato i multidisciplinarna obiteljska savjetovališta, gdje bi se i odraslima mogla pružiti edukacija i pomoć. Škole bi trebale imati pedagoga, psihologa, defektologa, jer sada se pomaže samo djeci koja ponašanjem iskazuju traumu, nitko ne pomaže onoj koja pate u sebi - predlaže dr. Adinda Dulčić.

 

• Građanske parnice kao sapunice

• Hoće li u Japanu najbogatiji biti najbolji

• Intelektualci se ne mogu složiti ni o jednoj političkoj rečenici

• Koga više voliš, mamu ili tatu?

• REVIJA

• Kolumna

• Mafiokracija ili demokracija

• Novinaru suspenzija, dužnosniku povlastice

• POLITIČKE PIKANTERIJE

• SVAKIDAŠNJICA U BROJKAMA

• Vlada neće MMF-u žrtvovati izbornu godinu

 

 

Copyright © by Večernji list

 

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.

  • Temu je nedavno pogledalo   0 korisnika

    • No registered users viewing this page.
  • Korisnici koji su trenuto na stranici



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija