Jump to content

Zakon o nasljeđivanju


JelenaV

Preporučene objave

Pravni prednik kupio je nekretninu 1978 godine. Kupoprodajni ugovor do danas nije proveden u zemljišnoj knjizi (prvih godina dovoljno mu je bilo „to je moje“, a kasnije nije više bilo dovoljno novca za porez). U međuvremenu izgubljen je original kup. ugovora, postoji samo neovjerena preslika. Nasljednici sada pokojne prodavateljice, pokrenuli su ostavinski postupak za nasljeđivanje te nekretnine jer su je u zemljišnoj knjizi otkrili upisanu na ime pokojne majke. Zakon o nasljeđivanju u čl.5. st.3. kaže da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti. Zakon u tom članku kaže zapravo, da za ocjenu predstavlja li neka nekretnina ostavinu nije odlučno je li ta nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana na ime ostavitelja kao vlasnika, već je odlučno da je ta nekretnina predstavljala njegovu imovinu u času smrti.

Budući da je predmetna nekretnina u času smrti ostaviteljice bila tuđe vlasništvo, što je pravno moguće učiniti u cilju izdvajanja te nekretnine iz predmeta nasljeđivanja nasljednika pokojne? Jednom su već ostvarili imovinsku korist prodajom, sada bi htjeli tu istu stvar nazad u vlasništvo. Želim reći, ne odričemo nasljednicima nasljednička prava, odričemo nasljednicima pravo na ovu imovinu. Znalci, hitro i neodgodivo pomoć molim po ovom imovinsko-pravnom pitanju.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uopće nemate problem s time što nasljednici pokojnice traže da se u ostavinu uključi imovina koja na nju glasi u zemljišnim knjigama, nego je problem u tome što kupac nije upisan kao vlasnik.

 

U ostavinskom postupku se postupa prema dostupnoj dokumentaciji i izjavama, a ne istražuje se odražavaju li ti dokumenti stvarno stanje. Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, vlasnik nekretnine je osoba upisana u zemljišne knjige, a dopušteno je dokazivati suprotno. Dakle, strogo formalno, ako je netko kupio nekretninu ali se nije upisao kao vlasnik, on još vlasnik i nije ali može tražiti upis prava vlasništva ako je pravni posao bio valjan. Ne mislite valjda da bi ostavinski sud trebao istraživati je li netko bio lijen x godina upisati svoje vlasništvo ili je svoje pravne poslove obavljao po principu "meni 'vako dobro, baš me briga za propise" i još usput uzeti u obzir "znate, izgubili smo ugovor"!?

 

U ostavinskom postupku kupac ne može sudjelovati ako nije istovremeno i nasljednik.

 

Dakle, kupac (odnosno njegov pravni sljednik) treba poduzeti korake da se upiše kao vlasnik, a ako će za to trebati tužba onda mu činjenica upisa nasljednika pokojnice u zemljišne knjige zapravo olakšava posao, jer pokojnu osobu se ne može tužiti, ionako bi trebalo tražiti nasljednike. Ako već treba podnijeti tužbu, onda to treba učiniti što je moguće prije i odmah zatražiti zabilježbu spora u zemljišnim knjigama kako bi se onemogućilo da nasljednici raspolažu nekretninom dok traje spor.

 

Osoba koji se smatra vlasnikom takav spor može i ne mora dobiti, ovisno o dokazima koje iznese sudu, a ako ne dobije, po ovome što ste napisali teško da će moći kriviti nekoga drugoga do sebe.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Po kojem članku kojeg zakona nasljednici smiju naslijediti nešto što u trenutku ostaviteljeve smrti nije bilo njegovo, odnosno ono što je ostavitelj za života prodao.

a koji članak kaže da ta imovina pravno gledajuči nije ostaviteljeva.

Kupoprodajni ugovor kao pravni posao nečini kupca vlasnikom sve dok ne izvrši upis u zemljišne knjige,budući da se pravo vlasništva na nekretninama temeljem pravnog posla stječe uknjižbom.(vidi čl.119 i 120.ZV)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Kupio sam traktor, nisam ga registrirao, prodavatelj je umro. Po kojem zakonu nasljednik umrlog može potraživati taj traktor.

 

Imate ugovor?

Je li ovjeren kod JB?

 

Svatko može potraživati bilo što. Ne znači da će to i dobiti.

Traktor nije nekretnina da ga treba registrirati da bi se dokazalo vlasništvo, ako ste na to mislili.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Traktor nije nekretnina da ga treba registrirati da bi se dokazalo vlasništvo,

naravno,

Članak 116.ZV

(1) Vlasništvo pokretne stvari stječe se predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Gospodine/đo Matrix,

 

Ponovno pričate gluposti i vodite raspravu o predmetu koji nije tema ove diskusije, bilo bi lijepo od Vas da spamate neku drugu temu.

 

Gospodine bovu,

 

Zabrana i dopuštenje imaju veze sa zakonima ili ustavom, odnosno zakonima se nešto zabranjuje ili dopušta.

 

Ukoliko ne postoji zakon u kome se nesto dopušta ili zabranjuje znaci da nije definirano zakonima i samim time nije i nemože biti varijabla u pravnom procesu.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ukoliko ne postoji zakon u kome se nesto dopušta ili zabranjuje znaci da nije definirano zakonima i samim time nije i nemože biti varijabla u pravnom procesu.

 

Obožavam ovakve filozofe.

 

Evo, vrlo konkretno.

Ja mogu tebe tužiti da mi svojim pisanjem nanosiš duševne boli i potraživati odštetu od tebe.

Mogu tužiti susjeda jer imisijama od roštiljanja vrijeđa moje vjerske osjećaje jer sam pripadnik sekte radikalnih vegetarijanaca (recimo) i mogu tužiti grad Zagreb da mi vrati zemljište na Radićevom trgu na kojem je zgrada gradske uprave jer je to bil grunt od mojega prapraprapradeda.

Mogu tužiti američku vladu da mi dadu jedan nosač aviona.

 

Nigdje u zakonu nije specifično navedeno da je što od toga dozvoljeno ili zabranjeno.

 

To što ću tražiti i tužiti ne znači da ću i dobiti išta od toga.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Gospodine felixx,

 

Sekundarni problem nije u ''Ja mogu tebe tužiti da mi svojim pisanjem nanosiš duševne boli i potraživati odštetu od tebe.'', odnosno ''Svatko može potraživati bilo što.''

 

- već u ''Po kojem zakonu svatko može potraživati bilo što.''

 

Detaljnije: Naravno da svatko može sudu podnijeti tužbu za bilo što. Ali postoje točni zakoni što je sud nadležan rješavati. Odnosno ako ste lovili ribe dinamitom u nečijem ribogojilištu i vlasnik je podnio tužbu za naknadu štete Općinskom sudu, ona će biti odbijena jer Općinski sud nije nadležan za rješavanje tužbi koje se tiču mora već je to Pomorski sud. Također ako ste ušli susjedu u šumu i posijekli 10 stabala za to nije nadležan Općinski sud već Hrvatske Šume i tužba će biti odbijena.

 

Znači: Moje konkretno pitanje je bilo ''Po kojem zakonu nasljednik umrlog može potraživati taj traktor.'', a ne na koji način nešto postaje nečije. Već koji zakon definira neku radnju.

 

-------------

 

Primarno tema ove diskusije je ''Zakon u tom članku kaže zapravo, da za ocjenu predstavlja li neka nekretnina ostavinu nije odlučno je li ta nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana na ime ostavitelja kao vlasnika, već je odlučno da je ta nekretnina predstavljala njegovu imovinu u času smrti.''

 

A primarno pitanje je ''što je pravno moguće učiniti u cilju izdvajanja te nekretnine iz predmeta nasljeđivanja nasljednika pokojne? ''

 

Znači Jelena V citirala je hrvatski zakon, koji očito postoji te je zanima naziv pravnog procesa.

uređeno: od G-man
Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Pogrešno tumačite pravne propise.

Imovina(nekretnine)upisane u zemljišnoj knjizi na ime ostavitelja su itekako ostavina,osim one imovine koju neko drugi trenutkom smrti ostavitelja stekne na posebnom pravnom temelju,npr ugovorom o dož.izdržavanju.

Ono što unosi pravnu nesigurnost vašim tumačenjem,odnosi se na imovinu koja nije upisana na ime ostavitelja a predstavlja njegovu imovinu.

Odgovor i potvrdu navedenog daje sudska praksa.

Setenca odluke:

""Predmet nasljeđivanja su stvari i prava koja pripadaju ostavitelju u času smrti, pa tako i nekretnine koje nisu upisane u zemljišnim knjigama, koje se u tom slučaju nasljeđuju kao izvanknjižno vlasništvo.""

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-2473/00-2, od 21. XII. 2000.

Dalje,

Setenca odluke;

""Za ocjenu predstavlja li neka nekretnina ostavinu nije odlučno je li ta nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana na ime ostavitelja kao vlasnika, već je odlučno da je ta nekretnina predstavljala njegovu imovinu u času smrti.""

Ovu setencu ne tumačite pravilno,glede čega pratite obrazloženje;

“Donoseći pobijano rješenje, prvostupanjski sud smatra da ostavitelj nije suvlasnik nekretnina upisanihu zk. ul.broj1187 k.o. P. i zk. ul.broj582 P. u 1/2 dijela, jer je prezime ostavitelja N., a na ovim nekretninama kao suvlasnik istih u zemljišnim knjigama upisan je M.

Takav zaključak suda prvog stupnja, međutim, ne može se prihvatiti, jer su i nekretnine u izvanknjižnom vlasništvu ostavinska imovina kada među nasljednicima nema spora o tome da je i ta imovina ostavinska imovina pokojnog.”

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-1133/08-2, od 21. VII. 2008.

Navedene odluke objavljene u PRILOZIMA HRVATSKE JAVNOBILJEŽNIČKE KOMORE 4 2013 na stranicama br.6 i 7.

Kad već unosite toliki nemir u temu i zapinjete za zakonske odredbe,onda protumačite odredbe članka 129.ZN.

""U času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo.""

Glede navedene odredbe a uzimajući u obzir da je rješenje o nasljeđivanju deklarativne prirode,opravdano se može zaključiti da se njime nedaje nasljednicima ništa više ni manje od onoga što su stekli ex lege u trenutku smrti ostavitelja , a što je u ostavinskom postupku samo utvrđeno.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Gospodine Matrix,

 

Da li netko tumači zakon točno ili pogrešno, sigurno nismo nadležni Ja i Vi, ili neki Županiski sud u Bjelovaru već Ustavni Sud.

 

Ukoliko nemate primjer odluke Ustavnog suda Vasi citati su samo mišljenje o pojedinom slučaju čija odluka uopće ne mora biti ni zakonska, ni ustavna već ju je sud mogao donijeti u stanju mamurluka, pristranosti, organiziranog kriminala ili po osobnoj odluci.

 

Ukoliko postoji zakon koji definira točno određeni skup događaja, onda taj skup događaja vrijedi za sve varijable koje su njime obuhvaćene.

 

Nije pravilno tvrditi da se Zakon odnosi točno na jedan dio tog skupa događaja, a da se ostali mogući događaji u potpunosti ignoriraju. Jer da je stvaran samo slučaj koji Vi tvrdite onda taj Zakon ne bi glasio kako sada glasi, već bi glasio na način da je u njemu definiran točno određeni podskup događaja.

 

Za razliku od Ustava koji je nepromjenjiv ili se ne može mijenjati bez referenduma, Zakoni jesu, stoga bi taj Zakon bio promijenjen 2008. ako se uspostavilo da se odnosi upravo i jedino na taj podskup.

------------------------------------------------------

 

Kako bismo olakšali daljnju diskusiju ponavljam:

 

''Zakon u tom članku kaže zapravo, da za ocjenu predstavlja li neka nekretnina ostavinu nije odlučno je li ta nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana na ime ostavitelja kao vlasnika, već je odlučno da je ta nekretnina predstavljala njegovu imovinu u času smrti.''

 

te se postavlja pitanje: ''što je pravno moguće učiniti u cilju izdvajanja te nekretnine iz predmeta nasljeđivanja nasljednika pokojne? ''

 

Očito je kako odgovor ''to pitanje nije definirano tim zakonom'' ne prihvatljiv kao istinit, stoga ili dajte konkretan odgovor na pitanje koje ponavljam

 

''što je pravno moguće učiniti u cilju izdvajanja te nekretnine iz predmeta nasljeđivanja nasljednika pokojne?''

 

na način ne da pobijate Zakon, nego odgovorite na To Pitanje.

uređeno: od G-man
preveliki font
Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

''Zakon u tom članku kaže zapravo, daza ocjenu predstavlja li neka nekretnina ostavinu nije odlučno je li ta nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana na ime ostavitelja kao vlasnika, već je odlučno da je ta nekretnina predstavljala njegovu imovinu u času smrti.''

pronađite i dajte nam članak Zakona o nasljeđivanju koji određuje citirano.

Citirani tekst je upravo stav Županijskog suda u Bjelovaru, Gž-1133/08-2, od 21. VII. 2008,koji je obrazložio odluku.

Da li netko tumači zakon točno ili pogrešno, sigurno nismo nadležni Ja i Vi, ili neki Županiski sud u Bjelovaru

po pitanju vas i osobno mene ok,slažem se,no u odnosu na Županijski sud ste totalno u krivu,pa budući da iza mog stava stoji sudska praksa,može se reći da u konkretnom slučaju Vi pogrešno tumačite.

čija odluka uopće ne mora biti ni zakonska, ni ustavna već ju je sud mogao donijeti u stanju mamurluka, pristranosti, organiziranog kriminala ili po osobnoj odluci.

neznam da li se vi u životu uopće dotičete prava,ali očito da vam filozofija bolje ide.

dajte konkretan odgovor na pitanje koje ponavljam''što je pravno moguće učiniti u cilju izdvajanja te nekretnine iz predmetanasljeđivanja nasljednika pokojne?''na način ne da pobijate Zakon, nego odgovorite na To Pitanje.

da ste bolje pregledali temu uočili bi ste da je Kronična Stranka dao odgovor kojemu se nema što dodati ni oduzeti

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ne mogu vjerovati da je potrebno pisati i ovakve stvari kakve ću napisati. Dakle:

 

1. Tema se zove Zakon o nasljeđivanju iako se početno pitanje uopće ne odnosi na Zakon kao takav.

 

2. Početno pitanje samo po sebi nema smisla, jer polazi od pogrešne pretpostavke da osoba upisana u zemljišne knjige nije vlasnik nekretnine.

 

3. U svojem odgovoru sam izašao iz okvira pitanja, i ukazao na pravilni pristup, iako sam se trebao ograničiti samo na navedeno pod 2. Moja greška, to mi se već znalo obiti o glavu, ali namjera mi je bila dobra.

 

4. Nakon toga se javlja "odvjetnik" pokretačice teme (a gdje je punomoć? :-) koji traži odgovor na pitanje koje ne samo da ona nije postavila, nego je na njega unatoč tome i odgovoreno (vidi pod 3.)

 

Što se tiče ostalih pametovanja, citati iz Ustava RH prema pročišćenom tekstu sa stranica Ustavnog suda (jer jedinstveni tekst ne postoji):

 

4. Sudbena vlast

Članak 115.*

Sudbenu vlast obavljaju sudovi.

Sudbena vlast je samostalna i neovisna.

Sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava.

 

Osim ovoga, postoji još niz članaka u kojima se pobliže određuje kako sudovi primjenjuju zakon u određenim situacijama (npr. kazneni postupak, odluke državnih tijela itd.)

 

Članak 29.

 

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. ...

 

Ova odredba je istovjetna odredbi čl. 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima.

 

Ta odredba je višeslojna, i između ostaloga uključuje pravo na pristup sudu, a isto tako isključuje da bi o takvim pravima odlučivao Ustavni sud (jer Ustavni sud uopće nije dio sudske vlasti). Moram priznati da sam pročitao dosta toga o tome što ta odredba sve podrazumijeva, ali nigdje nisam našao da je netko uočio da bi trebalo napisati i da ne podrazumijeva da o pravima i obavezama odlučuje Ustavni sud. To je moj originalni prinos pravnoj znanosti, ali sve zasluge skromno prepuštam gdinu. IvanMarku koji me na to potaknuo :-)

 

Na temelju te odredbe svaki "felix" ima pravo tužiti za roštiljanje, tražiti povrat imovine svoga pra**n-djeda ili svojih 10 stabala.

 

Pa kome i dalje nije jasno ...

 

(Uočiti da se Hrvatske šume uopće ne spominju Ustavu nikako, pa prema tome niti kao ovlašteni tumač zakonskih odredbi :) :)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Posjetitelj
This topic is now closed to further replies.


×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija