Poštenje pri dosjelosti

[anonimno]

Primijetio sam da se na više mjesta, uključujući i jednu temu koju sam ja pokrenuo, spominje poštenje kao preduvjet za stjecanje dosjelošću.

 

Konkretno mislim na situaciju kad je u zemljišnim knjigama upisan jedan vlasnik, a postoji drugi koji smatra da je on stvarni vlasnik temeljem dosjelosti i želi se upisati umjesto knjižnog.

 

Čini mi se da tu postoje određene kontradikcije i problemi.

 

Naime, poštenje se pretpostavlja.

 

Isto tako se pretpostavlja da su zemljišne knjige javne i da je vlasnik onaj tko je u njima zapisan (načelo povjerenja).

 

No, ako vanknjižni zna da je u zemljišnoj knjizi netko drugi, a zna jer inače ne bi tražio da se upiše, ne znači li to da je samim tim nepošten. Iz toga slijedi da se dosjelošću nikad nitko ne bi mogao upisati.

 

Drugo je pitanje kako dokazivati nepoštenje. U logičkom smislu, to znači dokazivati da nešto nije a ne da nešto jest, što nije moguće. Pri tome ne mislim na situaciju kad bi netko tražio zemlju s kojom nema nikakve veze, nego je npr. koristi neko vrijeme ali bez ikakvog papira.

 

Iz pitanja koja postavljam se vidi da sam nestručnjak. Neću se ljutiti ako nitko ne odgovori, ali bih molio da me se ne otpili zbog neznanja. Da znam, ne bih pitao.

[anonimno]

da vas utjesim, iako je ovo moja struka, ja si vec godinama postavljam ovo pitanje

 

proucavala sam i sudsku praksu - stajalista nisu jedinstvena

 

stoga, ako netko zna i ja cekam odgovor

[anonimno]

Pa možete li barem u najkraćem navesti ta stajališta i gdje se na Internetu o tome može nešto naći (osim pregledavanja presuda koje su online). To onako za početak.

[anonimno]

Da dodam početnom pitanju i nešto konkretnije.

 

U situacijama kad se jedan vankjižni vlasnik pokušava upisati dosjelošću, česta je situacija da je u knjigama mnogo suvlasnika, neki pokojni itd.

 

Događa se da se nakon ostavinskih rasprava vrše upisi nasljednika onako listom, rutinski, za sve čestice pa se napravi i upis idealnog dijela upravo za česticu na koju pretendira vanknjižni vlasnik.

 

Da li se sam taj akt upisa smatra vlasničkim činom i da li utječe na tok dosjedanja za vanknjižnog vlasnika?

[anonimno]

otvorio si treći post samo si modificirao temu.

 

čl. 18. st. 3. Posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

 

Nepošteni posjednik je onaj koji mora pretpostavljati da stvar pripada nekom drugom. To je i onaj posjednik koji samo sumnja u zakonitost svoga posjeda.

 

Imamo jedan stav Vrhovnog suda koji se može analogno primijeniti:

"Posjednik nije savjestan kad zna da se radi o nekretnini koja mu je oduzeta konfiskacijom, pa stoga nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću."

VSRH Rev-1980/95 od 17.09.1998. Informator 4750. 15.9.99.

 

To isto vrijedi analogno i ako je nacionalizirana nekretnina, a vjerujem da ste vi taj koji je pitao za nacionaliziranu nekretninu. AKo niste onda to ide bOjanu

 

[anonimno]

Nisam pokrenuo temu u vezi s nacionalizacijom, ali sam sudjelovao. Pokrenuo sam temu "Dosjelošću u suvlasništvu".

 

I na jednoj i na drugoj temi se u raspravi dotiče i poštenje, izražena su različita mišljenja, ali nije razrađeno i previše bi razvodnilo te teme da se tamo o tome posebno raspravlja.

 

Zato sam mislio da bi bilo zgodno to raspraviti načelno. Mislim da drugi post Vaše kolegice to potvrđuje.

 

Konkretno, mene više zanimaju situacije gdje se do vanknjižnog vlasništva došlo pravnim poslovima bez papira ili su zagubljeni, što je u prošlosti u nekim krajevima bilo dosta često, nego u vezi s nacionaliziranom i konfisciranom imovinom. Ali zanimaju me i druge situacije.

[anonimno]

Nastavljam: U vašem navodu postoji ovo "...mora pretpostaviti..."

 

Zašto se ne bi moglo tvrditi da uvijek "mora pretpostaviti" ako je u zemljišnoj knjizi drugi vlasnik zapisan?

[anonimno]

Nije nepošten onaj koji nije istraživao zemljišnoknjižno stanje, a da bi stekao pravo vlasništva temeljem bilo kojeg pravnog osnova pa tako i dosjelosti taj dosjedatelj mora se uknjižiti. I zato taj dosjedatelj je pošten ako mu nitko do tada nije osporio posjed, a sam dosjedatelj utvrdio da mu za vrijeme potrebno za dosjelost posjed nitko nije osporio.

Dosjedatelj svoje pravo ne gubi onog časa kad je odlučio sudskom odlukom utvrditi svoje pravo vlasništva i zbog toga otišao u zk provjeriti protiv koga to svoje pravo ide ostvariti.

[anonimno]

ali ako je suprotna strana država ili lok jedinica, a nije kvalificirani posjednik rok za stjecanje dosjelošću nekretnine jeste 40g.

U prijašnjem postu je rečeno da na društvenom vlasništvu do 08.10.91. nema dosjedanja, a vi si izračunajte kada će tih 40g od tog dana nastupiti.

 

bojan nam se izgubio

[anonimno]

Tako je.

[anonimno]

Hvala.

 

No, molio bih Vas da obratite pažnju na moje dodatno pitanje.

 

Što ako nekome teče npr. 15-godina za dosjelost, a netko se u zemljišnoj knjizi upiše kao novi vlasnik npr. temeljem nasljeđivanja. Primjenjuje li se i pri tome da vanknjižni vlasnik nije dužan istraživati z.k. i tok dosjelosti nesmetano teče do 20 godina.

 

Meni to izgleda ovako: samo vi (recimo iz Australije) šaljite papire u z.k., nema to veze.

 

[anonimno]

I još dodatno:

 

Ako se ne varam, u z.k. odjelima se vodi evidencija o izdavanju z.k. izvoda. Ako tamo piše da je netko tražio z.k. izvod nakon 15 godina posjedovanja, je li "istraživao" ili nije. Ako jest, što onda.

[anonimno]

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

 

Broj: Rev-3100/1995-2

 

.....

Utvrðenjem nižestupanjskih sudova da su tuženi upisani kao suvlasnici na spornoj nekretnini i kada je ta èinjenica upisana u zemljišnim knjigama, a za njih vrijedi naèelo javnosti i pouzdanja (princip publiciteta), pa osnovano sudovi zahtijevaju da tužitelj ne može biti pošten posjednik.

.......

[anonimno]

mislim da za poštenje ne mora biti gledan zk izvadak ima sudska praksa ali nemam je pri ruci trenutno.

Dajte mi recite temeljem čega vi posjedujete tu nekretninu? kako je došlo do toga da ste u posjedu?

[anonimno]

Ma VSRH je promijenio praksu - 100%

je napisao:

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

 

Broj: Rev-3100/1995-2

 

.....

Utvrðenjem nižestupanjskih sudova da su tuženi upisani kao suvlasnici na spornoj nekretnini i kada je ta èinjenica upisana u zemljišnim knjigama, a za njih vrijedi naèelo javnosti i pouzdanja (princip publiciteta), pa osnovano sudovi zahtijevaju da tužitelj ne može biti pošten posjednik.

.......

[anonimno]

Ne radi se o meni osobno.

 

Točnije, imam problema s tim u vezi, ali bi opisivanje svih detalja bilo preopširno, a ne zanima me rješenje mog konkretnog problema nego shvaćanje pojmova i sudska praksa kako bih mogao sagledati različite mogućnosti i odlučiti kako da pristupim rješavanju.

[anonimno]

ok. jer sam gledao stariju sudsku praksu još davno.

I ja mislim da sve što piše u zk vrijedi prema svima jer je to javna knjiga i svi je znaju kao i sudski registar

[anonimno]

pa opiši ukratko ako hoćeš pomoć. meni nije problem obrazložiti svoje viđenje

[anonimno]

Kada se već radi o dosjelosti...

Mi smo na nekadašnjem "društvenom vlasništvu" podigli montažni objekat koji koristimo kao garažu. Tada smo od mjesne zajednice (ili što je već to bilo) dobili dozvolu kojom nam se dozvoljava takva montažna građevina i koja tu slobodno stoji sve dok se ne bude gradio kakav objekat (imamo betonirane temelje koji se dozvoljavaju tim papirom). U međuvremenu je društveno vlasništvo nestalo i to je zemljište preko 20 godina bilo bez vlasnika (tj. i dalje se u Zk vodilo kao društveno). Nedavno se općina upisala kao vlasnik. Imamo li mi sada kakvo pravo upisati se kao vlasnici temeljem dosjelosti??? Objekat i dalje stoji na tom mjestu (već 25 godina)?? Na tom zemljištu je inače nekoliko takvih objekata i svi služe kao garaže.

Jedino što ne možemo naći taj dokument kojim nam se dozvoljava "gradnja"

[branci]

Do pretvorbe društvenopravnih osoba21 odnosno do stupanja na snagu ZV 01. 01. 1997. godine, ako pretvorba do tada nije izvršena, društveno-pravne osobe bile su titulari prava upravljanja, korištenja i raspolaganja. Ta prava društvenopravnih osoba pod uvjetima iz čl. 360. st. 1. i 2. ZV pretvorena su u pravo vlasništva, iz kojeg izvire subjektivno pravo zahtijevati njegovu zaštitu. Stoga prema čl. 363. st. 1. ZV osoba čije pravo vlasništva potječe od nekadašnjeg prava upravljanja ili korištenja i raspolaganja stvari u društvenom vlasništvu odnosno od nekadašnjeg prava korištenja ili prvenstvenog prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, ima pravo na podizanje vindikacijske tužbe kao svaki vlasnik, ako nije što posebno određeno zakonom22

http://www.vsrh.hr/CustomPages/Static/HRV/Files/OJelcic-Tuzbe_radi_zastite_prava_vlasnistva.doc.

[anonimno]

nemate pravo. niste stekli vlasništvo dosjelošću

[Paracelsus]

Temeljno načelo je da je svako pošten dok se ne dokaže suprotno.

 

To se valjda raspravlja na sudu. Slučajno sam saznao za slučaj da je z.k. suvlasnica tužila drugu suvlasnicu da je pošteno posjedovala nekretninu 20 godina ne znajući za tuženu. Na sudu je tverdila da nije znala za svoju suvlasnicu iako je bila zakonita supruga onoga koji je skupa sa tuženicom to sve skup nasljedio od tuženičine sestre, a ona od svoga supruga. Ona ista koja je nešto nasljedila i dobila informaciju o tome točno na Sudu o ostavini "nije znala" da je nasljedila samo idealni dio te je čekala 9 godina i tek onda ustala kontra svoje suvlasnice.

 

Svega ima u životu i svakakih advokata i sudova.

, a najviše nažalost frikova

Npr.

 

Došao sam na ostavinsku i z.k. vlasnik je bio moj nedaj bože otac i nasljedio i prihvatio se stanja s punim povjerenjem da je moj otac bio vlasnik.

I ništa ne poduzimama godinama.

 

I u jednom trenutku se sjetim da želim stupiti u posjed (npr. stigoh iz Australije)

i kad tamo vidim nekog Homo sapiensa da maše vilama kontra mene tvrdeći da je to njegovo.

 

I što sad ...

 

Idem na Sud

 

i što sad????

 

 

 

[anonimno]

Ništa.

 

Zakon je takav kakav je, a sudska praksa takva kakva je.

 

Ako nisi siguran da li si z.k. vlasnik za nešto što posjeduješ, provjeri to na Internetu, pa ako nisi zabilježen u knjigama nemoj 20 godina prolaziti ulicom u kojoj je gruntovnica i to je tvoje jer ti "nisi ništa znao".

 

Zakon te obavezuje i ako nisi niti čuo za njega. Upis u z.k. te ne obavezuje ama baš na ništa.

 

Ako si recimo z.k. vlasnik zemlje udaljene 300km i nemaš novaca da odlaziš do nje a ne možeš je povoljno prodati, uzet će ti se.

 

Ako imaš novaca da odeš na tuđu zemlju, dat će ti se.

[Paracelsus]

 

Ovo je super!

 

Izgleda da je istina?!

 

 

[anonimno]

nije sve baš tako jednostavno.

primjerice neki čovjek kupi zemlju od vlasnika koji ima presudu kojom je tužio sve suvlasnike da je on vlasnik ali presuda je bila neizvršiva jer je u međuvremenu došlo do promjene izmjera i otpisa čestice u drugi zkul.

on je to ishodio prije 50g.

prije 11g prodaje jednom čovjeku tu nekretninu i daje mu presudu.

upisani suvlasnici znaju da nisu suvlasnici jer je presuda rekla tako, ali njihovi nasljednici to ne znaju.

sada ako se nasljednik upiše i polaže pravo na to ovaj izvanknjižni vlasnik jedino što može jeste tužiti ih da je on izvanknjižni vlasnik te da je stekao dosjelošću.

zato gospodine paracelsus nije tako jednostavno riješiti slučajeve i nije sve crno bijelo.

dosta puta ti nasljednici znaju da to nije njihovo ali usprkos tome dostavljaju izvatke na ostavinski kako bi mogli pokušati iskamčiti ponovno ono što je odavno otišlo iz ruku njihovih prednika.

[anonimno]

Naravno da nije jednostavno jer je tu u igri više faktora. Dosjelost nad zemljom u poljoprivrednoj ekonomiji je (bila) važna i zbog toga da se zemlja obrađuje, dakle ima tu i društveni interes.

 

Samo, nikakav sustav koji se temelji na obaveznom evidentiranju ne može suvislo funkcionirati ako se to evidentiranje i ne provodi dosljedno. Možete li zamisliti da se na takav način odnosimo prema osobnim dokumentima?

 

Ako netko 50 godina nije maknuo prstom da dovede svoje papire u red, zašto bi bio zaštićen ko medvjed, dok onaj tko izvršava svoje pravo, ali i obavezu upisujući se u knjige, nema u takvoj situaciji zaštite.

 

Uočite da je dokazivanje poštenja odnosno nepoštenja vrlo diskutabilna stvar, a pristup zemljišnim knjigama je u današnje vrijeme, čak i bez Interneta, vrlo jednostavan, funkcioniraju pošta, faksevi itd. Zanimljivo je kako vanknjižni vlasnici saznaju za stanje u knjigama baš nakon proteka 20 godina, ni prije ni poslije.

 

Da je određen neki prelazni period za usklađivanje stanja u knjigama sa vanknjižnim stanjem. to bi bilo u redu, isto kao i propisivanje roka u kojem vanknjižni vlasnik mora nešto poduzeti, makar zabilježbu. Ovako se nudi naprosto neograničeno polje zloupotreba.

 

Knjižno "nečisto" vlasništvo je zadnji resurs u ovoj zemlji koji još nije razgrabljen, i onaj tko "nabavi" takvo zemljište unaprijed znajući da će ga brzo riješiti može jako dobro zaraditi. A ovo "unaprijed znajući" je zapravo podloga za korpuciju sudstva. Korupcija raste tamo gdje za nju ima humusa.

[anonimno]

pa i određen je period za usklađenje.

zato niti ne vrijede presumpcije u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga na određenim nekretninama sve dok se ne sredi zk stanje sa stvarnim stanjem.

rok je trenutno do 2007 ali mislim da će ga još i produljiti.

 

i ja bih volio da je knjižno stanje identično izvanknjižnom, ali ne možete predbacivati ljudima 50g komunizma i teške nebrige oko zemljišnih knjiga.

jedno vrijeme je uvjet za stjecanje vlasništva bio plaćen porez pa je i to doprinjelo neupisivanju prava (ustavni sud je to ukinuo).

također tome su doprinjele i društvene organizacije tipa tempo i sl. koje su gradile na česticama koje su katastarski bile određene ali u gruntovnici nisu.

pogledajte da pola zagreba nije upisano u zk, još kpu nekako pomaže stanovima, ali što je sa garažama i posl. prostorima u tim istim zgradama?

 

većina ljudi to želi riješiti, ali tko će dokazivati prethodni niz, pa etažne elaborate plaćati i sl.

moje mišljenje je da je na državi da riješi i plati stare probleme a ne prebacivati na ljude

[anonimno]

Gdje je definiran taj rok? U ZOV?

 

Mnogo tog vanknjižnog vlasništva proistječe iz poslova koji su u vrijeme komunizma bili nezakoniti prema tadašnjim zakonima. Kao što je poznato, najviše sudske instance prihvatile su legalističko načelo da se ti zakoni za period u kojem su važili smatraju važećima.

 

Naravno, možemo reći da ti komunistički zakoni nisu valjali pa je u redu da su se zaobilazili. Točno. Ali isto to ćemo možda moći reći za današnje zakone tamo negdje za 30 ili 50 godina. I tako u beskonačnost.

 

Tko je radio protiv zakona, trebao bi snositi i barem dio odgovornosti, a ne zbog toga još biti i privilegiran.

[anonimno]

u prijelaznim i završnim odredbama zv-a je određen rok do kojeg ne vrijedi pouzdanje u istinitost i potpunost zk za određene nekretnine.

[anonimno]

Možete li biti malo konkretniji? Koji članak?

 

U ZOV (čl. 364, čl. 388) sam našao odredbe koje se odnose na bivše tzv. društveno vlasništvo.

 

Kad je riječ o odnosima nad nekretninama koje su cijelo vrijeme u privatnom vlasništvu, nisam našao ograničenja u vezi s povjerenjem u zemljišne knjige.

 

Istaknuo bih da je osnovni problem u stavu da se poštenje vanknjižnog vlasnika ne mora dokazivati, a ta odredba neće prestati vrijediti.

 

Paradoks je u tome da ako se poštenje vanknjižnog vlasnika ne mora dokazivati, automatski se dovodi u pitanje poštenje knjižnog vlasnika, jer ne mogu oba biti u pravu.

 

Nadalje, ako vanknjižni vlasnik nema odgovarajuću ispravu onda on tuži knjižnog vlasnika, ali ne dokazuje on kao tužitelj da je vlasnik već mu tuženik mora dokazivati nepoštenje.

 

Kad vanknjižni vlasnik ima dokument (najčešće kupoprodajni ugovor), to nije osobito sporno.

 

Međutim, u situaciji koju sam opisao je sve okrenuto naglavačke! A takve situacije nisu baš rijetke u "formalkama". Uostalom, svi slučajevi sudaca koji su se spominjali u zadnje vrijeme (Domić, Vilušić, onaj u Lici) kao problematični su bili upravo u takvim i sličnim situacijama. Suci su pali na proceduri, ali suština je bila upravo u ovome.

[anonimno]

pa i govorio sam za bivše društveno vlasništvo jer ono čini veći dio nekretnina u RH.

Po novoj sudskoj praksi poštenja nema ako ste znali stanje u zk, a svatko ga zna je je zk javna knjiga svima dostupna.

što se tiče formalki one se više ne provode ili se barem pokušava spriječiti suce da ih vode.

najispravniji put je pojedinačni ispravni postupak kada imate isprave ali se ne možete na temelju njih uknjižiti onda je taj posebni postupak.

upravo sam pokrenuo jedan pa čekam da vidim kako će izaći, ali mislim da će biti ok

[anonimno]

U redu, onda mali nesporazum, ja nisam mislio na društveno vlasništvo. Pogledajte prvi post na ovoj temi pa ćete vidjeti da je pokrenuta u vezi sa upisanim vs. neupisanim vlasnicima, a ne onima koji bi se tek trebali upisati na bivše društveno.

 

Isto tako, među ranijim postovima vidjet ćete da ne postoji suglasnost za opisanu situaciju (dakle dva fizička vlasnika - knjižni i vanknjižni) o tome ukida li stanje zapisano u zemljišnim knjigama poštenje ili ne.

[anonimno]

Zanimljiva mi je tema, također sam u posjedu 1/2 dijela katastarske čestice, pa molim stručnjake da mi objasne da li se odredba zakona da posjed mora biti samostalan kako bi se pravo vlasništva steklo dosjelošću odnosi na katastarsku česticu kao cjelinu. Također, da li se kod podjele parcele uzima kvadratura posjeda/vlasništva iz zemljišnih knjiga ili faktični posjed na terenu, tj da li se i u tom slučaju može pozvati na dosjelost.

[anonimno]

Nisam stručnjak, ali mislim da ne možete steći dosjelošću pola čestice, jer se vlasništvo pola čestice kao fizičkog dijela ne može upisati u z.k. "Stvar" koja je predmet dosjedanja u smislu ZOV odnosno nekretnina je čestica. Čuo sam, doduše, nešto da se dosjelošću ponekad može u suvlasništvo, dakle mogli biste se upisati u idealnom dijelu, ali ne znam detalje.

 

Po mom mišljenju, činjenica da vi koristite pola čestice sama po sebi dokazuje da znate i priznajete da na toj čestici ima još vlasnika, dakle niste samostalni.

 

Ako biste prvo išli na fizičku diobu, onda biste se nakon toga možda mogli pozivati na dosjelost na onom dijelu koji Vam pripadne, ali nisam siguran. To ne znam.

 

Dogovorom svih suvlasnika se čestica uvijek može podijeliti kako se slože.

 

Međutim, ako biste tražili sudsko razvrgnuće, čestica bi bila podijeljena geometrijski u skladu sa idealnim suvlasničkim dijelovima. Ako bi jedan od tih dijelova bio premali, sud bi mogao odrediti i isplatu toga dijela. Ako bi svi dijelovi bili premali ili iz nekog drugog razloga fizička dioba ne bi bila moguća, onda bi cijela nekretnina išla na prodaju.

[anonimno]

može se dosjelošću steči 1/2 nekretnine.

npr. usmenim kupoprodajnim ugovorom kupio je vaš pradjed pola nekretnine od knjižnog vlasnika.

nije ništa proveo jer se za vrijeme komunizma o tome nije vodilo računa, ali se zna koji je njegov dio i zna se da je kupio pola nekretnine (svjedoci su živi npr.)

Nakon toga dodjete vi kao unuk ili praunuk u igru i od tog prodavatelja neki nasljednik se sjeti da bi vam mogao to osporavati jer nemate papira a posjedujete pola čestice.

obzirom da ste vi kao sljednik pradjede kvalificirani posjednik dulje od 20g to ste dosjelošću stekli suvlasništvo pa se možete upisati u zk nakon parničnog postupka protiv tog nasljednika gdje utvrđujete da ste vi suvlasnik u tom dijelu te čestice.

 

i to bi bilo to.

lako je onda nakon toga parcelirati, razvrgavat ili sl.

[Paracelsus]

Htio bih da se malo rasvijetli ovo odgađanje stjecanja vlasništva s povjerenjem u stanje ZK.

 

Mislim da je zakonodavac smislio ovu odgodu ne na sve nekretnine već samo na one koje su imale uknjiženo društveno vlasništvo u momentu stjecanja?

Je li to točno? Tko će mi reći?

 

 

p.s.

 

Odlična je misao da se svi tobožnji pošteni posjednici sjete točno 20 godin ići gledati gruntovnicu. Također mislim da bi u katastru trebala postojati procedura da se istiniti i pošteni posjednik upiše i to bi dokazalo njegovo "poštenje" pogotovo ako se za to plaća porez odnosno gubi kojekakova društvena privilegija (doplaci, dodaci i slč.)

[anonimno]

tako je gospon Paracelsus, radi se o nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu.

[Paracelsus]

Članak 388.

 

stavak 5

 

5) Zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena ovim Zakonom neće se primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2007., ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je ovaj Zakon stupio na snagu.

 

 

Daklen ključno je da vlasništvo nije bilo brisano prije nego što je stupio na snagu ovaj ZV.

 

Npr. moj susjed i dan danas na svojem vlasničkom listu nije izbrisao društveno vlasništvo jer je on to stekao nasljeđivanjem u komunizmu pa ga je Sud u ostivnin proknjižio i sad nejgov tupi-glupi advokat misli da je to isto kao kod mene kod kojega društveno vlasništvo nikad nije ni bilo uknjiženo jer se radilo o građevinskom zemljištu.

 

 

[anonimno]

ako ti nekretnina nije bila u društvenom vlasništvu onda vrijedi povjerenje u istinitost i potpunost zk