Radno pravo

[FreeFlyer]

Ima jedno pitanje o kojemu razglabam sa kolegama, sucima, profesorima itd.

 

A to je naknada plaće radniku koji je uspio u sporu u kojem pobija odluku o otkazu.

 

Znači odluka o otkazu je pravomoćno proglašena ništavom i kao da otkaza nije ni bilo, kao da je radnik radio.

 

E sada, na koji iznos naknade plaće radnik ima pravo ??? To je dvojba !

 

Da li na razliku brutto plaće koju je primao kod poslodavca koji mu je bio dao otkaz i plaće koju prima sada ?

 

Ili

 

na cjelokupnu plaću kod bivšeg poslodavca ??

 

Čl. 93 (pročišćeni tekst, prije 85) Zakona o radu , st. 3, kaže da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada, do kojeg je došlo krivnjom poslodavca. Ovdje je slučaj krivnja poslodavca, jer je sud proglasio otkaz ništavim !

 

Eto to je moje pitanje. koliko dobiva radnik, cijellu plaću ili samo razliku tadašnje i današnje ??

 

Molim sve koji imaju neku sudsku praksku u tom pogledu da jave !!

 

Zahvaljujem,

 

FF

[anonimno]

Nije ono što trebaš i tražiš, ali u vezi je (bivšeg) čl.85.st.3.ZR , i u odluci se kaže "neisplaćenu plaću i to od dana otkaza ugovora o radu do dana presuđenja".

(odluka po pitanju razdoblja za koje zaposleniku pripada pravo na naknadu plaće, a zbog propuštanja roka iz čl.238.Ovršnog zakona)

 

Odluku je donio Žs u Koprivnici, Gž 107/01 od 08.03.2001., objavljena u Izboru odluka VSRH 1/2002

E, sad...tebi i dalje ostane da "mudruješ" što se misli pod neisplaćena plaća.....ali ja sam si dala truda i "prekopala" malo odluke i ne nađoh ništa konkretno...

Nije moguće da nema??

[FreeFlyer]

Ima jedna presuda Rev-233/.. (nezam sada broj napamet) a ona govori da je poslodavac dužan isplatiti iznos pune plaće bez obzira kaj je radnik primao pomoć za nezaposlene. jer taj iznos pomoći za nezaposlene, nema pravo potraživati poslodavac već onaj tko je to isplatio, pa poslodavac nemože umanjiti iznos naknade plaće za iznos koji je ovaj primio naknadu za nezaposlene.

 

E sada, to nije to. moje je pitanje, kaj ako ovaj (radnik) se zaposli kod drugog poslodavca. Da li tuženi poslodavac isplaćuje sve kaj je trebao po ugovoru ili samo razliku - tadašnja plaća - nova plaća ??

 

Suci koje sam pitao, tvrde da isplaćuje razliku ! Profesori sa pravnog faxa isto ! No neslužbeno svi se slažu da je to suprotno zakonu jer zakon jasno kaže da se mora isplatiti "kao da je radio" , jer to je nepošetno. Poslodavac fino samo čeka da se radnik zaposli na boljem radnom mjestu i tada ovaj više nema smisla voditi parnicu. Jer poanta je naknada plaće, jel ?? budimo iskreni !! a kada više nema razlike.. onda nema smisla za parnicu !!

 

Pa ako naleti na neku takovu presudu, da poslodavac mora platiti sve a ne samo razliku, neka javi !!

 

FF

[Bobic]

Samo nemojte spominjati riječ "Koprivnica".

 

Ima rješenje pod brojem Gž.251/.... istih sudaca kojim daju uputu nižem sudu da svojom presudom zaposli osobu koja se i tada a sada dvije godine nalazi u mirovini kao OPĆE RADNO NESPOSOBNA OSOBA.

Polomih se da objasnim općinskom sucu da je to ........... protivno Zakonu o radu i onom što nosimo u glavi.

 

Sa trinaestogodišnjim očajem i instiktivnim izbjegavanjem puta u Koprivnicu, Bobić

 

Puni broj predmeta navesti ću kada nakon 20 godina parnica pravomoćno završi.

[Bobic]

1992/9-10 Radnik trpi štetu kada mu nezakonito prestane radni odnos. Šteta se ogleda u neisplaćenoj zaradi i drugim primanjima iz radnog odnosa, a pod određenim uslovima i u duševnom bolu i strahu zbog situacije u kojoj se našao. Izostala zarada ne određuje se prema njenoj visini u momentu donošenja odluke o prestanku radnog odnosa, već prema zaradi i drugim ličnim primanjima koje bi radnik ostvario da je radio u periodu od prestanka rada do vraćanja na rad. Prilikom utvrđivanja visine naknade uzima se u obzir ne samo akontacija zarade već ukupna zarada koja se isplaćuje po završnom računu za godinu u kojoj radnik nije radio. Sud udruženog rada Vojvodine Sž-1149/77

rješidba, Maričić "Odgovornost preduzeća za štetu koju radnik pretrpi na radu i u vezi sa radom" str.1685. bilj.3.,

 

 

46/183 Ako radnik zbog nezakonite odluke o prestanku radnog odnosa trpi materijalnu štetu u vidu izmaklog osobnog dohotka odgovorna organizacija je dužna štetu naknaditi uključujući i zatezne kamate zbog zakašnjenja s isplatom pripadajućeg osobnog dohotka. (čl.277.) Sud udruženog rada Sž-2388/90 01.06.1990.

rješidba, Ruždjak "Kamate" u Inf 1994/4167 odluka br.39., Zakon o obveznim odnosima Sl 27/78 39/85 48/85,

 

Sudska praksa iz Intelectio Iuris-a koja govori o isplati plaće kao naknadi štete. A kada je riječ o naknadi štete nitko ne smije dobiti više nego što "zaslužuje" - stjecanje bez pravnog osnova.

Jeste li znali da je pod okriljem Županijskog suda u Koprivnici moguće podnijeti tužbu za isplatu plaće dvanaest godina od do danas neosporenog otkaza a da se sud time bavi ko za ozbiljno?

Bobić

Što sam :evil:

[FreeFlyer]

Kolega,

 

ovo kaj vi navodite možda bi se moglo primjeniti, možda, no imate nekaj novijeg, nešto kaj je po novim Zakonima o radu ?

 

Pozdrav

 

FF

[Bobic]

 

Danas dominantan stav, kao u slijedećim odlukama:

 

PLAĆA - ISPLATA PLAĆE

3/1999

Za vrijeme nezakonitog prestanka rada

(Čl. 81. Zakona o radu - "Narodne novine", br. 38/95, 54/95 i 65/95).

Potraživanje radnika s naslova plaće za vrijeme dok, zbog nezakonite odluke o prestanku radnog odnosa, nije radio, ima karakter potraživanja po osnovi rada a ne s naslova naknade štete.

"Potraživanje radnika s naslova plaće za vrijeme dok zbog nezakonite odluke poslodavca nije radio ima karakter potraživanja po osnovi rada, jer kad se ta odluka pravomoćno poništi, radnik dolazi u položaj kao da mu svojstvo radnika nije ni prestalo pa mu pripadaju prava koja imaju i drugi radnici, uz ostalo i pravo na plaću.

Zato revident nije u pravu kad smatra da se na odnos stranaka trebaju primijeniti pravila o odgovornosti za štetu."

Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 466/95, od 19. XI. 1998.

 

1998/05

U svezi s nezakonitim prestankom radnog odnosa u sudskom postupku ostvaruje se naknada plaće, a ne naknada štete.

Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-2319/91 30.04.1992.

rješidba, Knežević "Iz upravnosudske prakse u stvarima mirovinskog i invalidskog te zdravstvenog osiguranja", str.53.,

 

Ovaj stav dosljedno je izražen u odgovoru na pitanje objavljenom u INFORMATORU:

 

NEZAKONITA ODLUKA O PRESTANKU RADNOG ODNOSA - POTRAŽIVANJE PLAĆE

 

Potraživanje radnika s naslova plaće za vrijeme dok nije radio zbog nezakonite odluke o prestanku radnog odnosa, ima karakter potraživanja po osnovi rada, a ne s naslova naknade štete

 

PITANJE: Ako je radniku nezakonito otkazan ugovor o radu, ima li pravo na puni iznos naknade plaće, premda se je u međuvremenu zaposlio kod drugog poslodavca i prima redovito plaću, ili samo na razliku između naknade koju bi ostvario i prihoda koji ima kod drugog poslodavca, ako je taj prihod manji?

Pita: V. K.

 

ODGOVOR: Ustaljenjem sudske prakse (v. npr. Odluka VS RH, br. Rev-466/95 od 19. 11. 1988., Informator br. 4574 od 29. 9. 1999.), a potom dopunom čl. 102. st. 3. Zakona o radu (Nar. nov., br. 17/01) razriješena je dvojba o pravnom karakteru potraživanja radnika s naslova plaće dok za vrijeme nezakonite odluke o prestanku radnog odnosa nije radio.

Naime, kad je o ovome pitanju riječ, sudovi su nerijetko različito postupali i to: a) dosuđujući radniku naknadu štete, b) naknadu plaće (nekad osobnog dohotka), ili c) nisu izrijekom dosuđivali naknadu plaće, nego su poništavali odluku o prestanku radnog odnosa (ugovora o radu) i uspostavljali prvobitno stanje koje je postojalo prije nezakonitog prestanka radnog odnosa.

Toj raznolikosti sudske prakse pridonijeli su, dakako, i sami sudionici u sporovima, instruirajući svoje tužbene zahtjeve u (ne)određenom pravcu (sud odlučuje u granicama koji su stavljeni u postupku, čl. 2. ZPP-a).

Pitanje koje se ovdje postavlja: Radi li se u ovom slučaju o naknadi štete?

Postoje doista sve pretpostavke za naknadu štete: nezakonit postupak poslodavca prema radniku, što je štetna radnja, koja za posljedicu (kauzalni neksus) ima štetu za radnika (neisplatu plaće).

No očito da je, u recentnoj sudskoj praksi, ali i u dosljedno tome dopunjenom čl. 103. Zakona o radu, prihvaćeno stajalište da tu ipak nije riječ o klasičnom institutu naknade štete u smislu Zakona o obveznim odnosima.

Naime, prema ranijim sudskim stajalištima, radnik je imao pravo na naknadu štete, ali je i on bio dužan, u granicama svojih mogućnosti, pridonijeti umanjenju štete. Dakle, ako je radnik u razdoblju nezakonitog prestanka radnog odnosa ostvario kakav

prihod, pripala bi mu samo razlika između naknade plaće koju bi ostvario i prihoda koje je imao, naravno ako je taj prihod bio manji.

Dakle, naknada plaće koju radnik ostvari zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu, ne smatra se naknadom štete, nego ostvarenim potraživanjem po osnovi rada.

Naime, kad sud pravomoćno poništi odluku o otkazu ugovora o radu, radnik dolazi u položaj kao da mu svojstvo radnika nije ni prestalo pa mu pripadaju sva prava koja imaju i drugi radnici, uz ostalo pravo i na plaću. Tu se dakako podrazumijeva da je poslodavac dužan uplatiti i sve poreze i doprinose, pa se radniku sve to vrijeme koje nije radio naknadno uračunavaju u zdravstveno osiguranje odnosno u staž mirovinskog osiguranja, što inače kod same naknade štete nije slučaj.

Dakle, činjenica da je radnik u razdoblju od nezakonitog prestanka radnog odnosa ostvarivao plaću kod drugog poslodavca - nema utjecaja na obvezu poslodavca, koji je nezakonito otkazao ugovor o radu, na isplatu pune naknade plaće sve do povratka radnika na rad.

Valja, međutim, uputiti i na mogućnost sudskog raskida ugovora o radu iz čl. 116. Zakona o radu.

Naime, ako prvostupanjski sud do okončanja glavne rasprave utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud može na zahtjev radnika ili na zahtjev poslodavca (ako postoje opravdane okolnosti ) odrediti dan prestanka radnog odnosa, ali neće vratiti radnika na posao, već će mu dosuditi naknadu štete (najmanje tri, a najviše osamnaest prosječnih plaća isplaćenih u prethodna tri mjeseca). (10-8, D. A., 24. 5. 2002.)

Informator, broj 5032-5033 ● 29. 5. i 1. 6. 2002.

..........................

 

Međutim, čini mi se da bi primjena odredbe “da radnik dolazi u položaj kao da mu svojstvo radnika nije prestalo” dovela do situacije da se tom radniku npr. nakon 13 godina parničenja ima isplatiti plaća (brutto /netto ovisno od t.z.) kao da je radio, a vjerujte postoje slučajevi da se takav radnik doslovno bavio uzgojem vlastitog vinograda, iz hobija i ovisnosti o njegovim plodovima privremeno pohranjenim u burad, čekajući takvu presudu.

Za mene je apsurd da pravni poredak (suci) takvoj osobi, koja je nekada trebala, za ovaj slučaj pretpostavimo i bila radnik sve ovo vrijeme daje formalan status radnika, iako je sve te godine odbijao zaposlenje na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje.

Uz prisutnu ignoranciju sudova da na zahtjev tuženika pribave bilo kakav podatak pa i podatak o umirovljenju, gubitku statusa nezaposlene osobe zbog odbijanja posla, sud mu dosuđuje novce kao savjesnoj osobi (ŽS u Koprivnici). Riječ radnik podrazumijeva obavljanje rada, a čekati presudu i za to vrijeme odbijati rad, ove riječi čini besmislenima. Takva presuda uništava sadržaja tih riječi.

Međutim, nekada je postojalo načelo da je svako dužan smanjiti ŠTETU. Dakle, zaposliti se i zarađivati. Time je šteta manja i za poslodavca koji bi u konačnosti, kada bi doista i bio kriv, imao isplatiti samo razliku plaće i ispunio bi se željeno načelo da svako novac privredi svojim radom, a ne na lotu ili čak bez uplate srećke - čekanjem sudske presude.

S druge strane ovo “pošteno” načelo, sada prevladavajuća sudska praksa zanemaruje.

 

Zato mi se čini da autor prethodno navedenog odgovora iz INFORMATORA “traži spas” u odluci suda da na zahtjev jedne od stranaka svojom odlukom raskine ugovor o radu, npr. u slučaju da se radnik doista zaposlio kod drugog poslodavca, opet za primjer: sa datumom tog novog zaposlenja. Pored toga, tome radniku pripada mu i pravo na naknadu štete od 3-18 plaća kao satisfakcija za nepravedni otkaz (šikaniranje ili obična glupost poslodavca).

Ovo mi više liči na lijek poslije nastale glavobolje, pa mi se zato više sviđa izbjegavanje glavobolje primjenom starog pravila da radniku pripada pravo na naknadu štete (razlika plaće do nekog vremena) / izbor prethodnog radnog mjesta. I naravno obvezu radnika da svojim radom privređuje, posebno kada ga institucija od društvenog interesa pozvala da prihvati novi posao, a što bi on uredno prihvatio.

Postoji također besmislena situacija a prisutna u našem pravosuđu, da će sud npr. poslije 13 godina priznati osobi koja je sve to vrijeme odbijala da privređuje na drugom mjestu, novčano potraživanje kao da je sve to vrijeme radila i htjela da radi. Po meni je tu besmisao da za taj novac, uz koji idu i kamate (njena osnova je šteta), nije stvorena protuvrijednost. Ne postoji RAD osobe koja čeka presudu. Prema tome, sud ne bi smio dati novce bez protuvrijednosti izražene u radu. Što znači da tužitelj (bivši radnik tuženika) ne smije odbiti adekvatnu ponudu za posao i za vrijeme dok je mogao raditi, a što je prema postojećoj sudskoj praksi dopušteno, čekati “poklon” suda.

Zato mi se čini da je pojam naknade štete mnogo bliži stvarnosti od “priznanja prava kao da je radio”.

Da podsjetim, danas se suci opterećuju da nađu bilo kakvu procesnu “grešku” poslodavca prigodom otkazivanja, pa će donijeti odluku o zaposlenju radnika makar znali da se radi krivotvoritelju, osobi koja krade novac i sl. Kao da je forma važnija od suštine spora (a tek kada je bivši radnik rođak gradonačelnika ili šefice bolnice ..........). Primjer, možete godinama objašnjavati sucu da poslodavac i sindikat ne moraju preko stola gurati papir i stavljati štambilje na njega da bi se znalo da postoji suglasnost njihove volje. Ili da je već u odgovoru na tužbu iznesen razlog za odbacivanje tužbe, koji će sudac vidjeti tek kada mu iznova nakon godine dana na posebnom papiru navedete taj isti razlog.

 

U slijedećoj presudi iz novijeg vremena govori se o šteti u visini “razlike plaće”. Iako se radnik ne dovodi u situaciju da traži razliku plaće po osnovi rada, uzrok potraživanju “razlike plaće” čini šteta nastala vezano za rad i time odgovornost poslodavca po njenom uzroku. Što znači da i dalje postoje slučajevi gdje se u neposrednoj vezi nalaze (isprepleću) pojam naknade plaće i pojam naknade štete, odnosno postoji obveza poslodavca prema bivšem radniku s osnova pretpostavke da je tužitelj radio. Naime, i kod radnika koji čeka presudu i konačno je dobije, postoji pretpostavka “kao da je radio i htio da radi”.

 

ODGOVORNOST POSLODAVCA ZA ŠTETU UZROKOVANU ZAPOSLENIKU

 

3/2001

 

Invalid, otkaz, razlika primanja

 

(Čl. 102. Zakona o radu - "Narodne novine", br. 38/95, 54/95, 65/95 i 17/01).

 

Okolnost da je poslodavac zakonito otkazao ugovor o radu jer nije imao mogućnost zaposliti radnika na radnom mjestu koje odgovara njegovoj smanjenoj radnoj sposobnosti uzrokovanoj ozljedom na radu, za koju postoji odgovornost poslodavca, ne oslobađa poslodavca odgovornosti za štetu koju radnik trpi zbog razlike između plaće koju bi ostvarivao na radnom mjestu i naknade za vrijeme nezaposlenosti.

....................................

Takva odgovornost poslodavca odnosi se na sav gubitak zarade zaposlenika koju bi on ostvario prema redovitom tijeku stvari - u ovom konkretnom slučaju da nije donesena odluka o prestanku radnog odnosa, koja je nesumnjivo posljedica smanjenja radne sposobnosti tužitelja, jer niti sam tuženik ne tvrdi da bi prestala potreba za radom tužitelja na radnom mjestu na kojem radio do povrede, nego je takva odluka donesena uslijed nemogućnosti njegovog zapošljavanja na takvom

radnom mjestu koje odgovara preostaloj radnoj sposobnosti tužitelja. Šteta tužitelja postoji unatoč stečenom pravu prema propisima mirovinskog i invalidskog osiguranja.

Takva šteta je u ovom slučaju i utvrđena na izloženi način, jer predstavlja razliku između plaće koju bi tužitelj ostvario na radnom mjestu kod tuženika na kojem je radio prije nesreće na poslu, odnosno prije utvrđenja nastalog smanjenja radne sposobnosti i naknade plaće za vrijeme nezaposlenosti, koju on prima na teret RF MIORH prema propisima mirovinskog i invalidskog osiguranja, a u svezi čl. 243. ZR, te čl. 10. Zakona o sanaciji."

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 1625/99, od 22. XI. 2000.

 

Nap. presude su prenesene iz Ing Registra i Intelectio Iuris-a

FreeFlyer je napisao:

Kolega,

 

ovo kaj vi navodite možda bi se moglo primjeniti, možda, no imate nekaj novijeg, nešto kaj je po novim Zakonima o radu ?

 

Pozdrav

 

FF

[FreeFlyer]

Fala kolega na ovome opšitnom tekstu !

 

Moram priznati da ni baš dao konkretan odgovor na moje pitanje (ili je ? moram to još 2 x pročitati).

 

Ovo sa utvrđivanjem da nije naknada štete već naknada plaće, to znam, no još nisam naišao na presudu koja bi decidirano utvrdila na što radnik ima pravo, cijelu plaću ili razliku !

 

No, zahvaljujem i ako imate tako nekaj, samo pošaljite !

 

FF

[Bobic]

Koliko sam razumio pojmove:

- naknada plaće (obveza ispunjenja ugovora o radu) - radniku pripadaju prava u obimu kao da jeste radio (brutto plaća)

- naknada štete - samo razlika u primanjima jer je radnik svojim radom kod drugog poslodavca umanjio štetu (dio prethodno navedenog)

što bi mogao i biti odgovor na Vaše pitanje. Naravno, uvijek postoji i drugačije mišljenje kao npr. u članku sutkinje Općinskog suda u Zagrebu Iris Gović “Izvanredni otkaz ugovora o radu” objavljenom u Informatoru br. 5290 iz ove godine, odnosno u rečenicama koje glase:

 

“Okolnost je li radnik ostvarivao neku zaradu nije od utjecaja na visinu štete. To znači, ako je radnik za vrijeme otkaza bio zaposlen kod nekog drugog poslodavca, a što se u praksi s obzirom na dugotrajnost radnih sporova često događa, plaća koju je kod tog poslodavca primao neće ulaziti u osnovicu za izračun visine naknade štete niti će zbog toga naknada štete biti umanjena.

To se ističe iz razloga što u praksi prevladava stajalište da prilikom dosuđivanja naknade plaće zbog prekida rada koji je posljedica nezakonitog otkaza, plaća koju je radnik primao za vrijeme tog prekida treba biti uzeta u obzir, odnosno za te iznose koje je radnik primio po osnovi plaće treba umanjiti naknadu plaće koju bi poslodavac koji je dao nezakoniti otkaz trebao isplatiti. S druge strane, iznosi koje je radnik primio po osnovi nezaposlenosti ne utječu na visinu naknade plaće u opisnoj situaciji.”

 

Napomena: pojam “šteta” koristi se u smislu dosude prigodom sudskog raskida ugovora o radu dok se čitaoci upućuju da postoji sudska praksa o dosudi naknade plaće u manjem iznosu od pune naknade (razlika).

 

Sve prethodno navedeno znači da ako se bilo koje stanovište doslovno primijeni, neizbježno stvara nova podstanovišta (npr. naknada plaće kao ispunjenje ugovorne obveze kada se isplaćuje kao razlika suštinski se veže za načelo isplate štete - razlike u umanjenju imovine).

 

Ne znači da se slažem sa svim stavovima iz članka kao npr., rečenicom

“Međutim, u praksi se pojavljuju dvojbe koji datum sud može odrediti kao datum prestanka ugovora o radu ako sudski raskid traži poslodavac, jer se događa da poslodavci traže da sud odredi čak onaj datum kojega je ugovor o radu prestao na temelju nedopuštene odluke o otkazu. No, takvi zahtjevi poslodavaca nisu osnovani i treba ih odbijati do datuma donošenja odluke i kao datum prestanka ugovora o radu odrediti datum kad je odluka kojom se usvaja zahtjev poslodavca za sudski raskid donesena. Razlog takvom stajalištu je taj da je upravo tog dana donesena konstitutivna odluka o sudskom raskidu koja djeluje ex nunc zbog čega, ako ne postoji suglasnost stranaka o nekom prijašnjem datumu, kao dan prestanka radnog odnosa može biti određen samo dan donošenja odluke.”

Zašto? U praksi sudac započinje sa prvim radnjama tek od godine do dvije od podnošenja tužbe, pa nikako ne mogu “smisliti” da kada sud konačno nakon desetak godina prihvati da je krivotvorenje dokumentacije koje je izvršeno odmah nakon izricanja poslodavčeve odluke o otkazu, što će sud prihvatiti za razlog za raskid ugovora, razlog da donese presudu kojom će istovremeno za tih deset godina priznati ne samo plaću, već i štetu.

 

Znam, opširno je.............

 

Bobić

[FreeFlyer]

Sa uvaženom kolegicom sam razgovarao prošle godine o ovoj temi ! Slaže se da bi prema zakonu trebalo isplatiti cjelokupnu pllaću sukladno ugovoru, no ona ipak dosuđuje razliku !!!

 

FF

[Bobic]

Iz stranog zakonodavstva:

 

ZAKON O RADU

"Službeni glasnik RS", br. 70/2001 i 73/2001

.........................

5. Nezakoniti otkaz

 

Član 108.

(1) Ako sud donese pravnosnažnu odluku kojom je utvrđeno da je zaposlenom nezakonito prestao radni odnos, zaposleni ima pravo da se vrati na rad, ako to zahteva.

(2) Pored vraćanja na rad iz stava 1. ovog člana, poslodavac je dužan da zaposlenom isplati naknadu štete u visini izgubljene zarade i drugih primanja koja mu pripadaju po zakonu, opštem aktu ili ugovoru o radu i uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje.

(3) Naknada štete iz stava 2. ovog člana umanjuje se za iznos prihoda koja je zaposleni ostvario po bilo kom osnovu, po prestanku radnog odnosa.

 

moj komentar: suci u Hrvatskoj dosljedno bi primijenili ovu odredbu, tako da bi zgoditak na lotu poslužio za umanjenje štete. Zato vjerujem da se ova odredba st. 3. treba tumačiti da se radi o prihodima ostvarenim radom.

Suprotno ovom u Republici Hrvatskoj u 1999.g. nastala je slijedeća odredba, također pod stavkom 3.:

 

ZAKON O RADU (pročišćeni tekst)

NN-137/2004 od 01.10.2004.g.

 

Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku

Članak 109.

(1) Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava.

(2) Pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka, odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

(3) Naknada plaće koju radnik ostvari zbog nezakonitog otkaza ne smatra se naknadom štete.

 

A kao što sam u prethodnoj napomeni naveo, suci u Republici Hvatskoj tumače zakon doslovno onako kako je napisan a ne onako kako bi ga trebalo tumačiti. Npr. da u isto vrijeme ista osoba ne može ostvariti dvije plaće (no dobro, o Supermenu ima druga priča a on inako živi u Americi ).

[Mrnjaukalica]

A zasto sud nije dosudio naknadu materijalne stete?

 

[MASTER]

Nisam doma u radnom pravu ali po ovome kaj se citira bi se reklo da ugovor o radu jamci placu i onome koji ne radi (bez obzria zasto ne radi) ?

 

Da li to znaci da ako se plati placa za recimo 5 godina (koliko radnik nije radio), poslodavac bi mogao traziti radnika da sljedecih pet godina radi bez place (duguje mu nematrijalno)?

 

Dakle po meni veca naknada od toga kao da je ugovor otkazan radi tehnoloskog viska se ne bi mogla traziti.

 

Druga je stvar sto ako je (ili bi) zaposlio nekoga druga prekrsio Zakon o zaposljavanju ali to je nekaj drugo.

[Bobic]

Ova je priča započela sa pozivanjem na sudsku praksu Županijskog suda u Koprivnici iz oblasti radnog prava.

 

Da bi ste razumjeli stvarano ponašanje sudaca u odnosu na propisano, pozvao sam se na jednu parnicu koja traje četrnaest godina.

U njoj suci ignoriraju da je tužitelj kroz to vrijeme odbijao prihvatiti zaposlenje putem HZZ. Dakle, odbio je da radi. Ignoriraju da je posljednje tri godine u invalidskoj mirovini kao OPĆE radno nesposobna osoba do te mjere da daju pisanu uputu sucu općinskog suda da presudom zaposli takvu osobu. Zgodan detalj je da je tužitelj rođak bivše šefice lokalne bolnice koja je i po struci, osim rođaka i mnoge druge osobe otpratila u invalidsku mirovinu.

 

Ono što je bit ove priče a time i pravnog poretka ove države jeste da suci Županijskog suda u Koprivnici smatraju da osobi koja četrnaest godina odbija rad i da zarađuje, tuženik treba dati plaću kao da jeste radio. U stvari on je doista i radio, ali u svom vinogradu (ipak je radno sposoban).

Zato sam prethodno citirao sudsku praksu, stariju od deset godina, prema kojoj je svaka osoba dužna da umanji štetu, u ovom slučaju svojim zaposlenjem i radom, a u parnici ako bi takva osoba uspjela dobila bi razliku. Međutim, sudska praksa se za razliku od susjedne države promijenila, tako da suci Županijskog suda u Koprivnici bez dvoumljenja u to što rade vode parnice o zaposlenju OPĆE radno nesposobne osobe (cilj - ukinuti odluku o otkazu) a podredno tome dosuditi plaću (jer plaća više nije naknada štete) od 5 do 7 milijuna kuna.

Zato je po meni sudska praksa barem po pitanju da li je "naknada plaće ili naknada štete" dovedena do apsurda.

Do situacije da u sudskim sporovima, kao protivnika više ne vidite osobu koja je navedena kao tužitelj.

 

Bobić, Bjelovar

 

P.S. tužba za isplatom "plaće" pokrenuta je dvanaest godina nakon otkaza i godinu dana od kada je tužitelj umirovljen kao opće radno nesposobna osoba, za suce u nadležnosti ovog suda unutar zastarnog roka od tri godine (???), tako da sada postoje dvije parnice..........

[MASTER]

A cuj simpaticna je ta Koprivnica.

Zelim te samo utjesiti da koliko je meni poznato, Ustavni sud RH (za kojeg nemam bas previse lijepih rijeci) je do sada u III. signaturi ukinuo bas najvise presuda koje je donio Zupanijski sud u Koprivnici i Opcinski sud u Virovitici!

 

Sretno u reviziji i pred Ustavnim sudom!

[viki]

Nepravedno je oduzimanje plaća zarađenih kod drugog poslodavca. Tvoj poslodavac koji ti je neosnovano dao otkaz nagrađen je tvojim radom za koji si se morao krvavo izboriti (tražiš posao i sve te pitaju zašto si dobio izvanredni otkaz), a trebao ti je posao da preživiš. Ako je ovakva situacija sa naknadama plaća onda je pošteno odmah ići na tužbu za naknadu štete. Postoji li uopće iznos koji ti ono što ti je učinjeno može nadoknaditi?

[guzakomeduza69]

joj jest vala ova tema zastarjela al imam ja dost pravomoćnih sudskih odluka gdje se priznaje puni iznos plaća a ne naknada plaće......a što reć da li takvom radniku pripada puni iznos plaća ili samo kao naknada....??? ima argumenata i za jedno i za drugo...mada po mojem mišljenju ipak prevagnjuje puni iznos plaća bez obzira na one zakonske odredbe o isplatama naknade....

viki je napisao:

[FreeFlyer]

Meduza, da li mi možeš napisati br. tih presuda. Da li su to presude Vrhovnog suda ili Županijskih ili Općinskih.

 

Poslao sam ti mail !

 

Pozdrav

 

FF

[guzakomeduza69]

znači sudskom odlukom je poništena odluka o otkazu utvrđen je neprekinuti radni staž pa prema tome takav radnik ima i pravo na plaću kod tog poslodavca u onom iznosu koji za to vremensko razdoblje istom radnuiku i pripadao......ja sam imala takav slučaj di sam ukoliko sud usvoji tuzbeni zahtjev radnika u smislu poništenja odluke o otkazu onda mu treba pripast pravo samo na naknadu plaće dakle ne i pune plaće, no, međutim sud nije prihvatio, vec je usvojio drugi dio tuzbenog zahtjeva u kojem radnik trazi puni iznos plaće kao da je i efektivno radio....u vrijeme donošenja presude još se mogao tuzbeni zahtjev postavljati u netto iznosima plaća dok se sada inzisitra na bruto iznosima....i ne znam o kojoj je razlici plaće sada tu riječ ne pripada mu razlika plaće u odnosu na sadašnju nema smislu......pripada mu iznos one plaće kao sto sam i u početku rekla - za svaki mjesec rada u to doba prema pripadajućim kojeficijentima

FreeFlyer je napisao:

Ima jedno pitanje o kojemu razglabam sa kolegama, sucima, profesorima itd.

 

A to je naknada plaće radniku koji je uspio u sporu u kojem pobija odluku o otkazu.

 

Znači odluka o otkazu je pravomoćno proglašena ništavom i kao da otkaza nije ni bilo, kao da je radnik radio.

 

E sada, na koji iznos naknade plaće radnik ima pravo ??? To je dvojba !

 

Da li na razliku brutto plaće koju je primao kod poslodavca koji mu je bio dao otkaz i plaće koju prima sada ?

 

Ili

 

na cjelokupnu plaću kod bivšeg poslodavca ??

 

Čl. 93 (pročišćeni tekst, prije 85) Zakona o radu , st. 3, kaže da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada, do kojeg je došlo krivnjom poslodavca. Ovdje je slučaj krivnja poslodavca, jer je sud proglasio otkaz ništavim !

 

Eto to je moje pitanje. koliko dobiva radnik, cijellu plaću ili samo razliku tadašnje i današnje ??

 

Molim sve koji imaju neku sudsku praksku u tom pogledu da jave !!

 

Zahvaljujem,

 

FF

[FreeFlyer]

Problem je slijedeći : sudovi sude isključivo razliku plaće, znači ako je radnik kome je otkazan ugovor o radu imao kod tog poslodavca npr. 15.000 kn plaće, pa se zaposlio i ima 10.000 kn plaće, a po tužbi za poništaj otkaza sud utvrdi da je otkaz ništav, sud dosuđuje 5.000 kn po mjesecu od otkaza do donašanje presude. Po teoriji to je izgubljena dobit tj.šteta, a Zakon o radu izričito određuje da naknada plaće zbog nezakonitog otkaza nije naknada štete, prema tome sudovi bi trebali suditi ful iznos a ne razliku, no sudovi (Vrhovni) se opravdavaju da ranik ne

može nakon presude o nezakonitosti otkaza biti stavljen u povoljniji položaj nego što je bio

(tako kaže i zakon) pa onda kažu da treba samo razlika !

 

E sada da li Vi (ili ti) imate (imaš) presudu (bilo bi super Vrhovnog suda - ipak on je tu "autoritet") koji dosuđuje i OBRAZLAŽE ZAŠTO DOSUĐUJE full iznos bez obzira što se radnik kasnije zaposlio !!??

 

 

FF

[guzakomeduza69]

kakva razlika plaće između plaće ostvarene kod ranijeg poslodavca i novog. čuj radnik je samovoljno pristao da se uposli kod nobog poslodavca.ne možemo goviriti da je kod drugog poslodavca otišao raditi jer mu je trebalo za kruh budući da mu je onaj prijašnji otkazao. lijepo, dok traje parnica radi poništenja odluke o otkazu zakonodavac je dao mogućnost takvom radniku tužitelju da privremenom mjerom zatraži da radi kod istog onog poslodavca koji mu je i otkazao. ipak smo mi u sustavu ugovora o radu kao dvostranoobveznom pravnom poslu. inače sve takve radnike koji vode sporove radi poništenja odluke o otkazu i tražu povratak na rad ja bih po sili zakona poslala na rad a ne da dobiju lovu za nerad. sad svezi one odredbe da imaju pravu na naknadu plaće koja je niža po iznosu nego puni obračun plaće. iz te odredbe proizlazi da bi imali pravo na naknadu a ne i na puni iznos plaće mada to i nije baš tako u sudskoj praksi, iako se naknada isplaćuje onda kad radnik efektivno ne radi što je i pravedno u odnosu na one radnike koji svaki dan dolaze na posao krmeljavi rano ujutro dok ovi ležerno piju kavicu u gradu. prema tome da bi se ostvarilo ono: poništava se odluka o otkazu kao da i nije donijeta - radnik tužitelj treba zatražiti privremenom mjerom povratak na rad kako bi i mogao ostvarivati plaću i to u punom iznosu. To je idealno ukoliko u konačnici i dobije spor. Ali što ako ne dobije spor, a poslodavac je postupio po privremenoj mjeri, ovaj je dolazio na posao primao plaću koju poslodavac mu kasnije nesmije tražiti natrag bez obzira na to što je taj radnik izgubio u parnici???

FreeFlyer je napisao:

Ima jedno pitanje o kojemu razglabam sa kolegama, sucima, profesorima itd.

 

A to je naknada plaće radniku koji je uspio u sporu u kojem pobija odluku o otkazu.

 

Znači odluka o otkazu je pravomoćno proglašena ništavom i kao da otkaza nije ni bilo, kao da je radnik radio.

 

E sada, na koji iznos naknade plaće radnik ima pravo ??? To je dvojba !

 

Da li na razliku brutto plaće koju je primao kod poslodavca koji mu je bio dao otkaz i plaće koju prima sada ?

 

Ili

 

na cjelokupnu plaću kod bivšeg poslodavca ??

 

Čl. 93 (pročišćeni tekst, prije 85) Zakona o radu , st. 3, kaže da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada, do kojeg je došlo krivnjom poslodavca. Ovdje je slučaj krivnja poslodavca, jer je sud proglasio otkaz ništavim !

 

Eto to je moje pitanje. koliko dobiva radnik, cijellu plaću ili samo razliku tadašnje i današnje ??

 

Molim sve koji imaju neku sudsku praksku u tom pogledu da jave !!

 

Zahvaljujem,

 

FF

[zvrka]

prije svega ne mogu se načuditi da takav spor traje više od deset godina. smiješno i žalosno, nego javljam se u povodu toga što je moj suprug dobio izvanredni otkaz, te je putem odvjetnika tužio firmu zbog nezakonitog otkaza, te njome zahtjeva povrat na prijašnje radno mjesto i isplatu plaća. njegov odvjetnik tu zakonsku odredbu tumači na način da, budući je nekih desetak dana nakon otkaza se zaposlio u drugoj firmi, mu pripada razlika plaće i pripadajuća kamata. te mu je čak i savjetovao da se niti ne zapošljava jer bi to bilo povoljnije za njega. interesira me ako mi netko može odgovoriti, onaj tko ima prakse u tim predmetima, koliko ti sporovi u prosjeku traju i kakve su odluke odnosno da li se radnici uopće ikad vrate na posao. hvala. pozdrav od zvrke

[FreeFlyer]

Dugo me nije bilo,

 

no izgleda da nitko nema novih informacija glede mog pitanja !

 

Pozdrav

 

FF

[FreeFlyer]

I opet ništa. Nitko nikaj nezna !

[ude]

Poštovani !

 

Radnik za isto razdoblje ne može u radnoj knjižici imati upisan dupli radni staž .Tužitelj ima pravo tražiti obračun plaće u bruto iznosu ,time da poslodavac isplećuje tužitelju samo neto plaću i to onako kako je sud dosudio, a poslodavac po zakonu nema pravo vršiti nikakove prijeboje i odbijati nešto od plaće ,dapaće Zakon propisuje zabranu prijeboja .

 

Pozdrav !

[Forrester]

Molim poštovane znalce za sugestiju, odnosno odgovor. Pitanje se svodi na to, da li će moj poslodavac imati pravnog temelja sudskim putem tražiti povrat isplaćene stimulativne otpremnine. Naime, prije oko 7mj. mi je ovlašteni vještak HZMO-a usmenim izrijekom saopćio da mi dodijeljuje opću radnu nesposobnost, i to 40% vojno i 60% civilno. Mišljenje je otišlo u Zagreb na odobrenje kod dr.Taborskog. HZMO nije poslao nikakvu pisanu obavijest ni meni, ni firmi, ni mom doktoru, a ni HZZO-u (ili greška, ili je takva procedura pošto sam prije toga imao priznatu invalidsku mirovinu po ZOPHBDR-u, temeljem profesionalne nesposoobnoszi za rad). Saznao sam da mi je rješenje odobreno i da je stiglo na prijepis u PS HZMO-a. Firma za koji tjedan počinje potpisivati sporazumne raskide ugovora s invalidnim radnicima, uz isplatu stim. otpremnine(cca 100 000kn). Imam dva pitanja: 1)ako nakon potpisivanja sporazumnog raskida ugovora firma dobije od HZMO-a rješenje o mojoj općoj nesp. za rad, da li time stiče pravni osnov za neispunjavanje dijela ugovora koji se tiče stim. otpremnine; obzirom da je vještačenje davno izvršeno(rok za isplatu nakon potpisivanja ugovora je 45 dana).

2)ako nakon 45 dana, tj. nakon isplate otpremnine moj poslodavac dobije rješenje od HZMO-a; da li u tom slučaju ima pravni osnov da me tuži, glede povrata isplaćenih sredstava- otpremnine( napominjem da ne posjedujem nikakav pisani dokument, ni obavijest o mojoj općoj nesposobnosti za rad, već samo usmeno saznanje)?

[jakata]

Pozdrav

Ja imam slicno pitanje i ako mi netko zna odgovoriti bila bih mu zahvalna.Naime,suprug se ozlijedio na radu 2003g.2005 potpisuje poslovno uvjetovani otkaz.Uslijedila je tuzba za naknadu stete koju i dobivamo.Znaci da firma priznaje svoju krivnju.No kako je lijecenje trajalo, tek 2009 biva umirovljen kao opce nesposoban za rad.Međutim u tih 4 god zivjeli smo bez ikakvih prihoda i kad dobivamo porvrdu da je opce nesposoban(a to smo znali i na samom pocetku,jer ozlijeda je takva da nesmije a i ne može raditi)zatrazili smo putem suda da nam firma isplati naknade za izgubljenu dobit kao i razliku od mirovine do place koju bi ostvarivao da radi.Ako netko ima kakvih saznanja o takvim presudama neka mi odgovori.

Hvala

[Lancaster]

I opet ništa. Nitko nikaj nezna !

 

Mislim da radnik ima pravo samo na razliku plaće. U prilog svojoj tvrdnji pronašao sam jedan članak koji između ostalog kaže:

 

Novija sudska praksa je drukčija. Prema njoj, radniku se od naknade plaće, koja je ravna njegovoj plaći prema ugovoru o radu, odnosno koja predstavlja onaj iznos koji bi radnik ostvario da je radio, u slučaju nezakonitog otkaza oduzima onaj iznos koji je radnik za vrijeme sudskog spora ostvario kod novog poslodavca.

 

Vezano uz to, navodimo i jedan recentniji primjer iz sudske prakse. Radi se o Odluci Županijskog suda u Zagrebu, Gžr-1602/09, od 2. veljače 2010., u kojoj je, među ostalim, istaknuto:

 

„U vezi s naknadom plaće valja reći da nije suđena naknada za mjesec ožujak 2003., koliko je radnica bila zaposlena kod drugog poslodavca, a ne tijekom jedne godine, kako pogrešno navodi žalitelj (od radnog odnosa kad se zaposli, bez obzira na trajanje zaposlenja kod novog poslodavca). Takav neargumentiran stav nije pravilan, jer radniku pripada pravo na naknadu plaće, umanjenu za iznos plaće koju je kroz to vrijeme primao.“

 

Dakle, ako se radnik za vrijeme sudskog postupka zaposlio kod drugog poslodavca, njemu pripada pravo na naknadu plaće umanjenu za iznos plaće koju je kroz to vrijeme primao.

[ponomarenko]

[

Iz svega što je rečeno moglo bi se dati više razloga za i protiv.

Jedan od bitnih i čini mi, se presudnih argumenata je da se uspostavljanjem situacije "kao da je radnik radio" u slučaju nezakonitog otkaza ne može izbrisati činjenica da radnik je u međuvremenu, na isti dan koji bi trebao biti pokriven u presudi zaista radio.

 

Dakle, povodeći se za apsolutnim shvaćanjem sporne odredbe , presumpcija rada bi se preklapala sa stvarnim radom, odnosno radnik bi za isti dan imao dva puta isplaćenu plaću - naknadu plaće, kao i radni staž i ostala davanja.

Što se tada događa s radnim stažom u knjižici?

Netko je već rekao da u radnom sporu radi nezakonitog otkaza nema naknade štete jer jer riječ o civilnom, ali specifičnom odnosu radnika i poslodavca.

Ovo sve gore navedeno bi išlo u prilog takvoj tvrdnji, ali isto tako u prilog išla bi i mogućnost naknade štete radi nezakonite radnje poslodavca( presuđenog nezakonitog otkaza).

Dakle rješenje je: tužiti za nezakoniti otkaz, dobiti isplatu naknade plaće ( razlike ako si radio) i nakon toga ići u pravi sasvim klasični spor o naknadi štete.

Ima li takve prakse?????

 

ps. pitanje za daljnju raspravu:

 

što je sa otpreminom koju je dobio radnik kod redovitog otkaza ugovora o radu, ako se otkaz utvrdi nezakonitim.

Uspostavlja se stanje kao da otkaza nije ni bilo. Znači li to da radnik mora vratiti otpremninu????

[G-man]

Naravno da se dosuđuje razlika. Drugačije razmišljanje ne bi bilo u skladu s teleološkim tumačenjem odredaba Zakona o radu. Intencija je da radnik ne bude oštećen, a ne da "izvuče ekstraprofit" iz cijele priče.

 

Što se tada događa s radnim stažom u knjižici?

 

SIgurno se neće dvaput vrednovati.

 

Dakle rješenje je: tužiti za nezakoniti otkaz, dobiti isplatu naknade plaće ( razlike ako si radio) i nakon toga ići u pravi sasvim klasični spor o naknadi štete.

 

Po meni bi se ovdje moglo raditi o naknadi isključivo neimovinske štete (povreda prava osobnosti), ukoliko su imovinska prava radnika iz radnog odnosa riješena kroz radni spor.

 

A tu je i odredba čl. 103. st. 2. Zakona o radu.

 

Što je sa otpreminom koju je dobio radnik kod redovitog otkaza ugovora o radu, ako se otkaz utvrdi nezakonitim.

Uspostavlja se stanje kao da otkaza nije ni bilo. Znači li to da radnik mora vratiti otpremninu????

 

Naravno - stjecanje bez osnove - čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima.

[ponomarenko]

Slažem se sa svime navedenim, uostalom, vidi se iz navođenih pitanja.

 

Još jedno pitanje; pa ću onda kasnije i ja istaći svoje mišljenje;

 

poslodavac ima pravo za vrijeme otkaznog roka ( redovitog otkaz ug. o. r ), osloboditi radnika obveze rada i dolaženja na posao.

Teče li otkazni rok i u slučaju bolovanja, odnosno g.o ( rijeđi slučaj), u ovom slučaju, kao što sasvim sigurno ne bi tekao ukoliko radnik radi za vrijeme otkaznog roka ( nije oslobođen dolaska na posao)??

 

 

 

 

 

 

Naravno da se dosuđuje razlika. Drugačije razmišljanje ne bi bilo u skladu s teleološkim tumačenjem odredaba Zakona o radu. Intencija je da radnik ne bude oštećen, a ne da "izvuče ekstraprofit" iz cijele priče.

 

 

 

SIgurno se neće dvaput vrednovati.

 

 

 

Po meni bi se ovdje moglo raditi o naknadi isključivo neimovinske štete (povreda prava osobnosti), ukoliko su imovinska prava radnika iz radnog odnosa riješena kroz radni spor.

 

A tu je i odredba čl. 103. st. 2. Zakona o radu.

 

 

 

Naravno - stjecanje bez osnove - čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima.

[jutro1]

Poštovani G-men i mene zanima odgovor na pitanje koje je postavio " ponomarenko"

u vezi bolovanja i otkaznog roka.

Zahvaljujem!

[G-man]

Čl. 113. st. 2. Zakona o radu -

 

"Otkazni rok ne teče za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punog radnog vremena, rada u skraćenom radnom vremenu zbog pojačane njege djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete, te dopusta ili rada u skraćenom radnom vremenu radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju prema posebnom propisu, privremene nesposobnosti za rad, godišnjeg odmora, plaćenog dopusta, vršenja dužnosti građana u obrani te u drugim slučajevima opravdane nenazočnosti radnika na radu, određenim ovim ili drugim zakonom."

[jutro1]

Poštavani "G-men" zahvaljujem za brzi odgovor.

Čl.113.st.2. Zakona o radu mi je jasan ali kod kombinacije bolovanja i otkaznog roka kojeg ne treba odrađivati postoje razna tumačenja u pogleda samog produženja otkaznog roka.

Zato bi molio Vaše tumačenje jer vidim da radno pravo odlično poznajete i ako možda postoiji neki primjer iz u sudskoj praksi vezano za ovu moju dilemu.

Zahvaljujem!

[jutro1]

Ako netko zna odgovor na pitanje,da li bolovanje produžuje otkazni rok u varijanti kad poslodavac napiše u odluci o poslovno uvjetovanom otkazu da radnik ne treba odrađivati otkazni rok već će mu isti biti plaćen. Zahvaljujem!

[Ronja]

Ima jedno pitanje o kojemu razglabam sa kolegama, sucima, profesorima itd.

 

A to je naknada plaće radniku koji je uspio u sporu u kojem pobija odluku o otkazu.

 

Znači odluka o otkazu je pravomoćno proglašena ništavom i kao da otkaza nije ni bilo, kao da je radnik radio.

 

E sada, na koji iznos naknade plaće radnik ima pravo ??? To je dvojba !

 

Da li na razliku brutto plaće koju je primao kod poslodavca koji mu je bio dao otkaz i plaće koju prima sada ?

 

Ili

 

na cjelokupnu plaću kod bivšeg poslodavca ??

 

Čl. 93 (pročišćeni tekst, prije 85) Zakona o radu , st. 3, kaže da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada, do kojeg je došlo krivnjom poslodavca. Ovdje je slučaj krivnja poslodavca, jer je sud proglasio otkaz ništavim !

 

Eto to je moje pitanje. koliko dobiva radnik, cijellu plaću ili samo razliku tadašnje i današnje ??

 

Molim sve koji imaju neku sudsku praksku u tom pogledu da jave !!

 

Zahvaljujem,

 

FF

 

Možda ovo pomogne...

http://novi-informator.net/nezakoniti-otkaz-ugovora-o-radu

 

Moj zaključak: poslodavac je u slučaju nezakonitog otkaza dužan nadoknaditi punu plaću bez obzira je li radnik u međuvremenu radio ili još radi kod drugog poslodavca (jer se naknada plaće ne smatra naknadom štete pa se ne može primijeniti obvezno pravo prema kojem bi radnik bio dužam umanjiti štetu koju trpi), ALI samo u slučaju kad se radnik vrati na posao k tom poslodavcu koji mu je dao otkaz. Ako se radnik izjasni da se ne želi/može vratiti na rad, tada prema odluci suda ima pravo na naknadu štete (NE na naknadu plaće) i u tom slučaju sud vodi računa o prihodima radnika za vrijeme trajanja spora.

[racunovoda]

Pozdrav

na samom početku. Nova sam i ima jedno pitanje:

Firma d.. posluje bez zaposlenih. Vlasnik radi u drugoj firmi. Zanima me kako se vlasniku može isplatiti/vratiti novac ako neki račun plati gotovinom. Smije li se to i kako?

Hvala