Psihicko zlostavljanje, prijetnje i ucijene

[apanib]

Pozdrav svima.Biti cu sto kraci, jer Nazalost ne znam dali sam na pravoj sekciji buduci da se radi o mome ocu. Ako ovo spada pod obiteljsko pravo ,neka admin slobodno premjesti.

 

Moj otac je nasilnik i zlostavljac od kada znam za sebe. Zlostavljao je najprije moju mamu, a kada smo brat i ja porasli onda i nas dvoje, cijelu srednju skolu. Nakon toga sam otisao na fakultet, a poslije faksa zivim samostalno u stanu. Problem je sto se mama nikad nije razvela , a i on dalje se ponasa identicno, stovise cak i gore. Sada samo dodem nedjeljom na "Obiteljski Rucak" zbog mame. Ono sta on radi je uvijek isto, ali sve gore. Prvo cim parkiram , a imamo ogromno dvoriste za jedno 7 automobila, sa vrata se pocne derat da cuju svi susjedi, da sam pogresno parkirao(kako je to uopce moguce?), nakon toga kada udem u kucu, kaze skoro uvijek pogdrno i povisenim tonom, pogledaj se kako si se obukao , a nakon toga mi kaze, da je zaboravio nesto u ducanu, i da bi ja trebao otici u kupovinu. Ja sam tada nekoliko puta za redom otisao u ducan samo da mama ne mora trpit deranje i viku, ali nakon nekog vremena covijek vise psihicko to ne moze trpit. Usput Galami iz petnih zila na mamu, da nije dovoljno slano, ili da on ne moze pronaci svoj najdrazi noz ili vilicu(zaista neizdrzivo za slusat, i uvijek isto). Zadnje oko cega mi je pukao film , i sada ne spavam danima od brige sto uciniti i zbog mame i zbog sebe je bilo ovo: Stepenice su bile prasnjave,i opet sam odlucio da cu zbog mame ih pomesti, jer mi je rekao da nemogu doci na rucak , ako nesto ne pospremim po kuci, i ucinim to, i bilo je sve skupa pola šake prašine , i ja je odlucim baciti ispred kuce, jer imamo sljunak i niti se nebi primjetilo. Stvori se on iza mene i pocne galamit da sam lud i da sta ja to radim, pocne drzat nekakve prodike,cuju susjedi i mene sram,. Radi cijelu scenu radi nicega, ja nemogu uopce vjerovat, u soku sam, i iz bijesa povisim ton , i kazem mu da mu nije to u redu, i da kako moze radi toga uzrujavat mamu i susjede i na meni se izivljavat, i u tom trenutku kaze, da ce on mene "polomit" jer ja povisujem ton na njega. Mama je pocela plakat, a ja vise nisam nista rekao, jer jedino sta se sljedece moglo dogodit je da se potucemo. Boli me dusa vec danima, i ne znam sta je sa tim covjekom, ali on je potpuno lud.

TO je samo jedna epizoda, bilo je tu na desetke prijetnji da ce zapaliti kucu, razbiti mami auto(jer onda vozi bolji od njega, a samo ga je kupila) itd,... Demolirao je unutrasnjost kuce nekoliko puta iz cista mira, i na neki nacin ga se bojim iako sam odrasli covjek. Ne smijem ga udariti, a ne mogu ga niti izbaciti iz kuce, ne mogu ka promijentiti, i stvanrno sam ocjan, kome se obratit za zastitu ili savjet?

[G-man]

Nisam siguran da li sam shvatio - vi tamo više ne živite? Dakle, tu i tamo dođete na ručak?

 

Također, postavljate pitanje radi zaštite koga - sebe ili majke?

[apanib]

Ne zivim vise "poslije faksa zivim samostalno u stan", to sam spomenuo, jer smatram da je vazno da se spomene. Pitam zbog zastite mame. Zanima me da li se moze ista pravno uciniti, kao npr. privatna tuzba, ili kaznena prijava za zlostavljanje , vrijedanje, prijetnje, nasilno ponsanje, takoder da li se moze takve osobe poslati na nekakvo lijecenje, npr tablete za smirenje ili nesto, jer nevjerovatno je kakve sve osobe slobodno hodaju medu nama., kada bi trebali biti u zatvoru ili na lijecenju. To ponasanje njegovo je zaista potpuno ludacko, ne radi se o blagoj nervozi ili temperamentu ili nicemu karatkernom.

[Ruby_Danderfluff]

je li otac ranije prekršajno zbog obiteljskog nasilja ili kazneno? Ako vam je rekao da će vas "polomit", po meni je, ako ste to shvatili ozbiljno i uznemirili se ili ustrašili zbog toga, prijetnja tjelesnom ozljedom, pa bi ga zbog toga mogli kazneno prijaviti državnom odvjetništvu ili policiji.

međutim, odvagnite posljedice takvog čina po vašu majku i po vaše obiteljske odnose nakon takve prijave, jer kaznena prijava je svojevrstan spaljeni most.

[G-man]

Ako je sve ovdje izneseno usmjereno s aspekta zaštite majke - ključno pitanje je hoće li ona potvrditi vašu priču, tim više obzirom biste, koliko sam vas ja shvatio, išli s težištem na (ne)djelima učinjenim na štetu vaše majke? Imajte na umu i tzv. blagodat nesvjedočenja na koju će majka svakako imati pravo, dakle ako se na istu pozove - nemate pravnog instrumenta da je prisilite da iskazuje.

 

Zašto vam sve ovo pišem? Iz razloga što se kod obiteljskog nasilja vrlo često desi da žrtva ne želi surađivati, što zbog straha, što zbog osjećaja, što zbog pritiska ostatka obitelji/okoline, osjećaja srama (kaj budu susedi rekli?) i slično. Na kraju bi se moglo desiti da se ovim činom "posvađate" i sa majkom i ocem.

 

Stoga bih vam preporučio da prvo otvoreno i iskreno porazgovarate s majkom, a onda odlučite što dalje.

[Strawinsky]

Ovo je klasičan primjer dugoročnog zlostavljanja na dnevnoj bazi koje i osobno doživljavam prije svega ja, a onda i (posredno) zajedničko predškolsko dijete koje svemu (ne može se izbjeći) svjedoči. Sve traje od djetetovog rođenja do danas i ne vidim kako bi moglo uopće prestati. Nikada ništa nije dobro i svaki dan postoje (imaginarni i marginalni) "razlozi" zbog kojih je "opravdano" obrušavati se na drugoga.

 

Koliko sam upućen od strane psihijatara, psihologa, putem razgovora sa žrtvama i čitanjem stručne lterature, najčešće se radi o nekom od poremećaja osobnosti u kojem dotična osoba ima česte ispade bijesa i izokreće stvari naopačke ("zamjena teza") kako joj u tom trenutku odgovara i na taj način tu osobu doslovno nikada ne možete zadovoljiti (tzv. "no-win" situacije odnosno "bezizlazne" situacije) jer se često puta radi o apsurdima na koje ni nema odgovora. Optužbe se iznose samo zato da bi se mogao vršiti pritisak, a ne zato što to dotičoj osobi toliko "smeta". Nije bitno što činite. Sigurno je jedno. To će biti - "pogrešno".

 

Žrtve (poput vas) pokušavaju udovoljiti nerazumnim (apsurdnim) zahtjevima i optužbama zbog "mira u kući", međutim, što god više udovoljavate i popuštate, to će zlostavljač na to gledati kao na zeleno svjetlo za daljnje i još jače akcije. Podizat će ljestvicu nasilja i (nemogućih) zahtjeva.

 

Također je znakovito da s takvom osobom ne možete povesti neki razumni i konstruktivni razgovor u smislu otklanjanja problema. Zašto? Jer takvoj osobi jednostavno nije do mira, nije do otklanjanja problema, dogovora, kompromisa, konsenzusa nego joj upravo suprotno, u cilju napraviti što veći nemir, kaos, potčiniti drugoga i na taj način hraniti svoj (slabašni) ego, svoju bolesnu požudu za moći i kontrolom.

 

Ono što se obično događa je to da se nasilnički obrazac ponašanja prenosi s generacije na generaciju ("transgeneracijski transfer") što znači da nekadašnja žrtva nasilja u odrasloj dobi postaje i sam zlostavljač. S obzirom na uviđate situaciju i s obzirom na to da želite pomoći majci i sebi, lijepo je što se usprkos svemu zadržali zdrav razum.

 

Zdrav razum nalaže da se trebate maknuti od izvora zlostavljanja. Smatram da je 20 ili više godina sasvim dovoljno vremena za donošenje takve odluke. Dakle, razgovarajte s majkom (i) o tome. Možda bi bilo bolje prije prijavljivanja napusti stan ili predati zahtjev za rastavom braka? Ako to majka učini, dotični će ju (ako je suditi po uzorku) preklinjati da to ne učini (ovakvom tipu zlostavljača je najgora stvar na svijetu da ih netko napusti, zapravo su neka vrsta ovisnika, koga će zlostavljati ako nema žrtve?), da ostane, tvrdit će da će se "popraviti", ispričavat će se (lažno, privremeno) i plakat će ne bi li se sve vratilo na staro stanje.

 

Tada žrtva obično popušta misleći "aha, sada će valjda biti bolje". I hop - upada (ponovno) u klopku. Ako pak žrtva odbije "pomirbu", na scenu obično nastupa pojačano nasilje jer zlostavljačev ego ne dopušta gubitak moći i kontrole.

 

Prijavljivanje. Teško mogu zamisliti članove obitelji u situaciji u kojoj bi netko nekoga (opravdano, a kamo li lažno!) prijavio, eventualno bio osuđen, a da nakon toga žive mirno i skladno, kao da se nije nikada ništa dogodilo.

 

Zaključujem. Teška situacija i za mamu i za Vas. Njega nećete spriječiti apelima i zdravo razumskim razgovorima. Neće vas slušati. On nažalost poznaje samo jedan jezik. Silu. Npr. silu u obliku pravne moći koju biste eventualno stekli nekom presudom. Ostaje vam bijeg (rastava, preseljenje) ili borba koja će vas koštati živaca, vremena, novaca, patnje, strpljenja (sporost institucija, sudskih postupaka), rizika i tko zna čega još.

 

Put do slobode i mira, barem djelomičnog, može biti težak, ali se više isplati boriti se, pretrpjeti ranjavanje i razaranje, nego robovati još koje desetljeće.

 

P.S. Postavlja se pitanje zašto Vaša mama to sve trpi 20 godina. Je li to dobro za nju? Je li to dobro za Vas (njezino dijete)? Želi li živjeti sretnije? Postavite joj takva pitanja. Stariji ljudi nisu baš voljni prijavljivati, kao što reče G-man, ona je ključ svega. Ona mora postati svjesna situacije i (negativne) perspektive. Ne odustajte olako.

[apanib]

Dragi Strawinsky. Hvala ti prijatelju sto si toliko elokventno i precizno analizirao situaciju.Svaka tvoja recenica je apsolutno tocna da ne moze biti tocnija. Vidi se da prolazis isto, samo oni koji to dozive mogu razumijeti zasto to traje po 20 godina, a ostali koji to ne dozive se cude i misle da smo mi budale i mlakonje, ali to su doista, pa skoro nerjesive situacije.

Ovo sta si ti rekao je nesto za sto ja nisam bio dovoljno elokventan, ali sam htio ici kod psihologa da kaze nesto takvo , i onda napravit transkript ili audio snimku. No nazalost mislim da to nebi na moga oca utjecalo, jer je izgubljen slucaj, kako sam rekao , stanje mu cak pogorsava, i to je ono sta me najvise plasi. Ne znam sto je sljedece. I zato ne mogu vjerovat da sistem ne stiti ljude od brutalnog nasilja, ali se ide po mjesec dana u zatvor zbog najnevaznijih prekrsaja, koji nikome ne stete.

[felixx]

samo oni koji to dozive mogu razumijeti zasto to traje po 20 godina, a ostali koji to ne dozive se cude i misle da smo mi budale i mlakonje, ali to su doista, pa skoro nerjesive situacije.

Ovo sta si ti rekao je nesto za sto ja nisam bio dovoljno elokventan, ali sam htio ici kod psihologa da kaze nesto takvo , i onda napravit transkript ili audio snimku.

 

Tvoj otac nije tek zli zlostavljač, nego ima neki psihički poremećaj. Vrlo vjerojarno se radi o graničnom poremećaju osobnosti (BPD , Borderline personality dsorder).

 

Preporučujem nabaviti ovu knjigu:

Prestanite hodati po ljuskama jajeta-P.Mason, R.Kreger

Bila je prije dostupna i online, ali sad više ne mogu naći.

 

Ono što je najvažnije - osobe koje žive uz 'bordera' (osobu s poremečajem) postaju 'non-borderi' , tj. isto razviju zatne oblike psihičkih problema. Pojednostavljeno, razviju neki vid ovisnosti i podložnosti, postaju psihički zarobljenici 'bordera'.

Tvoja majka je definitivno taj slučaj, a ti se moraš toga osloboditi .

Nabavi i pročitaj knjigu.

Pomoći će ti da se s tim nosiš.

 

 

No nazalost mislim da to nebi na moga oca utjecalo, jer je izgubljen slucaj, kako sam rekao , stanje mu cak pogorsava, i to je ono sta me najvise plasi. Ne znam sto je sljedece. I zato ne mogu vjerovat da sistem ne stiti ljude od brutalnog nasilja, ali se ide po mjesec dana u zatvor zbog najnevaznijih prekrsaja, koji nikome ne stete.

 

S pravne strane, tu se praktično jako teško može bilo što učiniti ako tvoja majka odbije svjedočiti. A ona je o psihičkom smislu 'zarobljenica', ovisna o ocu.

Nikoga se ne može smjestiti na psihijatriju bez njegova pristanka, osim ako napravi neko ozbiljno kazneno djelo.