Greska, kolika?

[gorucasavjest]

Cijenjeni, davno prije oko 32 g, 1985 koliko se sjecam (tada sam imao status stranog drzavljanina, hrvatsko drzavljanstvo sam dobio 1996) nakon sto sam popio kavu sa prijateljicom(koju sam poznavao najmanje godinu dana,po mom sjecanju) iz mog drustva, ta prijateljica je spomenula da bi trebala ici raditi noc u neki hotel koji je udaljen oko 30 km od naseg grada, ja sam joj predlozio da nju pribacim a ona je prihvatila. To je bilo oko 21 sat. Nakon caa 20 km, stao sam sa autom sa strane, presao sam do nje i poceo nju ljubiti, ona je pokazala verbalni otpor kazavsi 'sta je tebi...nemoj', ubrzo sam nasilu(nasilu jer je tada pokazala fizicki otpor na nacin da je skupila noge ali nije me udarala niti ogrebala) podigao suknju i smjestio sam se medju njene noge,pri tome sam joj vpokusavao skinuti donje rublje, gacice, uz minimalnu silu u nadi da ce sama popustiti i tako svaki put kad bi joj ponovo pokusavao donje rublje, ona bi tada spustila noge kako bi mene sprijecila u tome, tada, ja bi prekidao sa pokusajem na koju min dakle, nisam primijenio daljnju silu, a meni je namjera, nada i razmisljanje, citavo vrijeme da ce ona sa vremenom popustiti(to sa mislio,tada naravno, na osnovi jednog prijasnjeg iskustva, 4 g prije toga, gdje cura nakon svega par sekundi protivljenja, sve je postalo strastveno na obostrano zadovoljstvo). Nezrelo je to bilo tako shvacati, mladost(25 g)..itd. U autu smo tako bili oko 20 min, mozda sam pokusaj skidanja ponovio 4 ili 5 puta, ona je povremeno bi vikala... Nakon 20 min, ona meni tiho govori 'hajde dosta, moram ici raditi', tada sam se vratio na svoje mjesto i nju pribacio na odrediste. Odmah da naglasim, nije me optuzila. Zasto se sada i nakon toliko dugo vremena o tome pisem?! Niko mene ne proganja ali sam sebi proganjam. Sad kad imam i odraslu djecu i unucad, gledam unazad i ne mogu vjerovati da sam se tako ponasao. Molim Vas, shvatite da to sto sam napisao je tako bilo, uostalom, nemam razloga ne pisati istinu osim moje savjesti koja me muci, muci zbog kombinacije masnjih razloga, tako npr kako bi bilo da me je optuzila za pokusaj silovanja (i kako bi dana gledao u oci mojima...ovo je sve dugo bilo potisnuto u meni a sad je odjednom pocelo me jako muciti) a ja tada uopce NISAM imao namjeru silovati niti mi nesto tako ikada pada na pamet, bila je u meni nada da ce popustiti! Dakle, nikada mene nije optuzila ali, ipak Vas molim, ako imate volju da mi odgovorite na ovo pitanje: 1. s obzirom na opis dogadjaja, na moje prave namjere i...itd, da je prijateljica bila neka druga i mene tada prijavila, za sto sam mogao biti optuzen? 2. Kakve bi bile konsekvencije tj sankcije? Molim Vas da odgovori budu uzevsi u obzir TADASNJE zakone u bivsoj drzavi. Hvala velika.

[G-man]

Radilo bi se o pokušaju silovanja, iako bi kroz postupak vaš branitelj vjerojatno inzistirao na pojašnjenju njena otpora (odnosno izostanka istog), no smatram da u tome ne bi uspio, jer prema vašim riječima otpor je postojao, kako verbalni, tako i fizički.

 

Doduše, smatram da bi uspio u nastojanju da dokaže da ovdje radilo o dobrovoljnom odustanku s vaše strane, što bi najvjerojatnije rezultiralo sa uvjetnom osudaom (pod uvjetom da bi vam to bilo prvo kazneno djelo).

[Ruby_Danderfluff]

slažem se s G-manom, mada je meni kao mlađem praktičaru teže procijeniti koliko su bili strogi propisi i kakva je bila sudska praksa u ono vrijeme, te pred sudom koje republike bi se vodio postupak. Dragovoljni odustanak, prema Kaznenom zakonu iz 1997. godine, mogao je za sobom povlačiti i potpuno oslobođenje od kazne, ali mogli ste biti kažnjeni već samo za bludne radnje (koje čine neko drugo, blaže kazneno djelo), što bi opet za sobom povuklo nekakav izraženi društveni prijekor, u vidu uvjetne osude ili nečega sličnog.

[G-man]

...teže procijeniti koliko su bili strogi propisi i kakva je bila sudska praksa u ono vrijeme...

 

Prema KZRH (a koji je bio na snazi u to vrijeme), zapriječena kazna za silovanje bila je u rasponu od 1 do 10 godina zatvora (jednako kao i danas). Praksa gotovo identična današnjoj (po mom mišljenju, preblaga).

 

Dragovoljni odustanak, prema Kaznenom zakonu iz 1997. godine, mogao je za sobom povlačiti i potpuno oslobođenje od kazne...

 

Kao i sukladno OKZRH, taj se instiut nije mijenjao u svojoj suštini.

 

...ali mogli ste biti kažnjeni već samo za bludne radnje (koje čine neko drugo, blaže kazneno djelo), što bi opet za sobom povuklo nekakav izraženi društveni prijekor, u vidu uvjetne osude ili nečega sličnog.

 

U ovom slučaju, ako govorimo u kontekstu instituta dobrovoljnog odustanka, to ne bi bilo moguće, jer u tom slučaju, počinitelj se može kazniti za one radnje koje tvore neko drugo samostalno kazneno djelo, dakle ono koje može biti u stjecaju sa pokušanim djelom od kojeg se dobrovoljno odustalo, što u opisanom slučaju ne dolazi u obzir budući se radi o istovrsnim kaznenim djelima (silovanje - bludne radnje), pa bi stjecaj bio prividan.

 

Također, ne treba smetnuti s uma ni činjenicu kako su bludne radnje supsidijarno kazneno djelo, i to materijalne naravi, što znači da u obzir dolaze isključivo ukoliko nije ostvaren ni pokušaj silovanja (a prema aktualnom KZ-u ni pokušaj spolnog odnošaja bez pristanka), što opet isključuje mogućnost primjene na konkretan slučaj (barem po mom mišljenju, a na temelju opisa događaja).

[gorucasavjest]

Zahvaljujem se na trudu. S obzirom da sve govorim kako je uistinu bilo, isto tako mogu naglasiti da sam sasvim iskren kad kazem da meni ni na kraju pameti nije bilo da pokusam silovati, iz opisa koje sam naveo, da, mozda fizicki ili tehnicki ispada da sam bio u pokusaju silovanja ali, istina koja je bila meni u MISLIMA je ta da sam samo pokusavao da se ona popusti. Nemam razloga ista sakriti jer je ovo sve samo radi moje psihe i savjesti. Stoga bih Vas zamolio, ako imate strpljenje, da mi kazete, da me je tuzila za pokusaj silovanja, na koji nacin bi ja tada sud uvjerio u moje namjere i misli?

[G-man]

Po meni, a perma vašem opisu događaja, ne biste uspjeli u svom naumu i najbolje što biste mogli izvući je već spomenuti pokušaj silovanja uz dobrovoljni odustanak.

 

Bez uvrede, ali stavite se u položaj te žene i zapitajte se da je prema vama netko postupio na isti način, kako biste se osjećali? I kako biste reagirali?

[Ruby_Danderfluff]

sudovi obično logično smatraju da su ovakvi napadi vrlo sramotni i ponižavajući za žene, pa ako se žene dobrovoljno podvrgavaju ponovnom proživljavanju napada (sekundarnoj viktimizaciji) kroz prepričavanje i utvrđivanje činjenica u tijeku kaznenog postupka, da to ne bi radile da lažu. Svoje misli i namjere biste stoga teško dokazali, a žrtvi bi se, gotovo bez iznimke vjerovalo (iako, dakako, ima i suprotnih primjera, da žene lažu o napadu da bi nekoga osramotile ili izvrgnule stigmi).

[gorucasavjest]

Ja ne zelim ikakve lazi, dogodilo se tocno sto se dogodilo, u mojoj glavi ni na kraju pameti mnije bila intencija toboze silovanje, ona mene prijavila nije, zasto? Ne znam! A mogla je, tada sam bio obican student. Pada mi na pamet mogucnost uloge psihologa ili ne znam ko moze pripadati sudskom vjestvu jer je istina da ja, ni tada ni ikaka, ni u masti, ne razmisljam na spolni odnos u smislu toboze silovanja, da, muskarac sam i mozda imam nesto veci prosjek libida ali, silovanje je za mene krajnje odvratno, to ne govorim tek sada nego sam i tada ovakvog misljenja bio.

[G-man]

Vi morate naučiti distancirati vaše namjere od vaših radnji, jer ne možete tvrditi da je namjera bila jedno, a same radnje vas demantiraju u tome.

 

To vam ni na jednom sudu u bilo kojoj zemlji svijeta neće proći. Osim ako igrate na kartu sindroma podvojene ličnosti, kao jednog od mogućih indikatora neubrojivosti, ali u tu priču ne želim ulaziti, jer kod vas ne dolazi u obzir.

[gorucasavjest]

Sve sto sam govorio je istina. Vama, i svima u Legalisu, hvala velika na nesebicnom trudu i besplatnim savjetima.