Troškovi parničnog postupka - drugotuženi

[Star1234]

Vjerovnik (tuženik) pobija pravu radnju dužnika (prvotuženi) koji je poklonio kuću svojoj kćeri (drugotužena). Prvotuženi se protivio tužbenog zahtjevu dok se drugotužena uopće nije izjasnila niti odazvala. Sud je presudio u korist vjerovnika-tužitelja i naložio da prvotuženi i drugotužena moraju platiti troškove parničnog postupka solidarno. Troškovi uključuju brojne podneske tužitelja koje je izazvao isključivo prvotuženi. Ima li dobre osnove za žalbu drugotužene obzirom da nije niti osporavala niti priznavala tužbeni zahtjev niti se ikako izjašnjavala sudu? Također, postoji li razlika u pogledu udjela u predmetu spora između prvotuženog i drugotužene? Posebice obzirom na ovo:

Citiraj

Ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara. Dakle, da bi sud mogao osnovano postupiti tako da s obvezom naknade troška optereti svakog suparničara prema razmjeru njihova udjela u predmetu spora, teba postojati znatna razlika izmeñu omjera njihovih udjela, inače će suparničari snositi troškove na jednake dijelove.7 Suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuñene protivnoj strani. Za troškove uzrokovane posebnim parničnim radnjama pojedinih suparničara ostali suparničari ne odgovaraju.

 

[Ruby_Danderfluff]

Po meni, nema dobre osnove za žalbu - u pravnom smislu, tuženik koji se pasivno držao u sporu je jednako pridonio odugovlačenju spora kao i onaj koji je aktivno osporavao tužbeni zahtjev, ako je to ono što pitate. Međutim, njihovo držanje u tijeku postupka i nije relevantno, već ono koliko su oni doprinijeli samoj biti spora: prvotuženi je darovao, a drugotužena je prihvatila dar, oboje u jednakoj mjeri doprinoseći tome da tužitelj mora pobijati navedenu pravnu radnju.