Jump to content

Nasilje u obitelji


Mami34

Preporučene objave

Molim za stručni savjet. 

U braku sam međutim već tri godine proživljavam psihičko zlostavljanje od strane muža i svojih roditelja jer ih je lazima okrenuo protiv mene a i od malena sam slusala samo kako nisam za nista. Zbog toga sam potrazila i psihijatrijsku pomoc jer sam bila na rubu živčanog sloma. Ali ove godine je postao biti pakao .Otac me je u efektu htio zadavit majka moja je rekla mom muzu da me treba dobro izlupat pa cu ozdravit...Inace od 7 god. bolukem od epilepsije i nisam imala napada 9 god. dok nisam prije par mjeseci dobila blagi epi napad nakon stresne situacije i nakon toga se pojavilo jos dva puta iao neurologica kaže da mi je EEG čak i bolji nefo inače i smatra da je to posljedica stresa. Muz je pristao na sporazumni razvod no rekao je da nece dopustiti da sin od 3god živi sa mnom . A ja cu radije zivjeti u tom paklu nego otici bez dijeteta. Najteze mi je sto stalno galami na mene pred dijetetom. 

PITANJE: da li postoji ikakva mogućnost da dijete zivi sa mnom sa obzirom na moje zdravstveno stanje jer se planiram odselit u obliznji grad. Molim vas stručni savjet. Oprostite na dugom postu

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

prije 6 sati , Mami34 je napisao:

Molim za stručni savjet. U braku sam međutim već tri godine proživljavam psihičko zlostavljanje od strane muža i svojih roditelja jer ih je lazima okrenuo protiv mene a i od malena sam slusala samo kako nisam za nista. Zbog toga sam potrazila i psihijatrijsku pomoc jer sam bila na rubu živčanog sloma. Ali ove godine je postao biti pakao .Otac me je u efektu htio zadavit majka moja je rekla mom muzu da me treba dobro izlupat pa cu ozdravit...

Užas, kad ovakve stvari čitam.

Najžalosnije da ste zapravo od rane mladosti žrtva zlostavljanja oca, i to je uticalo na vaše kasnije odluke. Vjerojatno ste birala za muža osobu koja 'će vas izvući iz pakla', a zapravo ste podsvjesno odabrala osobu sličnu ocu.

Gdje sada živite? Sa mužem u zajedničkoj nekretnini, u njegovoj , ili kod vaših roditelja?

Jeste li s ikim razgovarala o nasilju kojem ste bila izložena od strane oca? Prijavljivala očito niste.

Jeste li se obraćala za pomoć kakvim udrugama, tražila recimo da odete u bračno savjetovalište? 

Jeste li zaposlena?

 

Citiraj

Inace od 7 god. bolukem od epilepsije i nisam imala napada 9 god. dok nisam prije par mjeseci dobila blagi epi napad nakon stresne situacije i nakon toga se pojavilo jos dva puta iao neurologica kaže da mi je EEG čak i bolji nefo inače i smatra da je to posljedica stresa. Muz je pristao na sporazumni razvod no rekao je da nece dopustiti da sin od 3god živi sa mnom . A ja cu radije zivjeti u tom paklu nego otici bez dijeteta. Najteze mi je sto stalno galami na mene pred dijetetom. 

Vaše zdravlje se neće popraviti u takvoj situaciji. Naprotiv, sigurno će se pogoršavati zbog stresa kojem ste izložena. U takvom stanju sigurno nećete moći pomoći svom djetetu. Prvo morate pomoći sebi. Maknite se iz tog košmara i nađite sebe.

 

Citiraj

PITANJE: da li postoji ikakva mogućnost da dijete zivi sa mnom sa obzirom na moje zdravstveno stanje jer se planiram odselit u obliznji grad. Molim vas stručni savjet. 

Napisati ću vam jednu istinu, koju mnogi znaju ali se ne usude o tome javno govoriti.

Cijeli szstav, CZSS i udruge i pravosuđe - svi u razvodima u pravilu sustavno i teško diskriminiraju očeve. Ali ne baš uvijek. U slučaju kakav je vaš, bojim se da će se sustav postaviti protiv vas. 

Prvo - sustav se ne želi baviti slučajevima u kojima ima pravih, opasnih nasilnika. Oni vole slučajeve gdje su žene 'žrtve' samostalne i gdje je nasilje zapravo više u domeni preuveličavanja sukoba i lažnih optužbi. S pravim nasilnicima se zapravo ne žele sukobljavati. Zato je vjerojatnije da će im popuštati.

A vaš otac to definitivno jest - opasan nasilnik. Čini se da ni vaš suprug nije bolji, ali bar ne spominjete fizičko nasilje (davljenje) - iako je psihičko nasilje zapravo često i gore od fizičkog. Problem je što su sve vama bliske osobe protiv vas, čak i majka sudjeluje u tome. Protiv svjedočenja svih njih vi nemate šanse.

Drugo -

Vi imate epilepsiju. Dijete vam je potpuno nesamostalno, mlađe od 3 godine pretpostavljam. Realno je veliki rizik povjeriti dijete na samostalnu skrb nekome s takvom bolešću, čak i ako se redovito liječite i niste imala napad u skorije vrijeme. To je dodatni faktor koji vam ne ide na ruku.

Treće -

CZSS i sudovi su izloženi velikim i opravdanim kritikama da sustavno dodjeljuju djecu majkama.

Zato je lako moguće, štoviše vjerojatno, da će u vašem slučaju zbrojiti sve ove 'argumente' i dijete dati na skrb ocu.

Eto, to vam je moje mišljenje.

 

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

prije 4 sati , drot13 je napisao:

Felixx je sve lijepo sročio, a ja bih samo imao još par pitanja.

Imaš li gdje otići?

Imaš li koga od obitelji tko bi bio na tvojoj strani?

Imaš li posao/primanja?

Kuda i kod koga bi otišla s djetetom?

imam prijateljicu koja bi mi pomogla okko financijske situacije stana i posla jer je žena malo starija od mene tako da mi je to manji problem od skrbništva

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

prije 4 sati , felixx je napisao:

Užas, kad ovakve stvari čitam.

Najžalosnije da ste zapravo od rane mladosti žrtva zlostavljanja oca, i to je uticalo na vaše kasnije odluke. Vjerojatno ste birala za muža osobu koja 'će vas izvući iz pakla', a zapravo ste podsvjesno odabrala osobu sličnu ocu.

Gdje sada živite? Sa mužem u zajedničkoj nekretnini, u njegovoj , ili kod vaših roditelja?

Jeste li s ikim razgovarala o nasilju kojem ste bila izložena od strane oca? Prijavljivala očito niste.

Jeste li se obraćala za pomoć kakvim udrugama, tražila recimo da odete u bračno savjetovalište? 

Jeste li zaposlena?

 

Vaše zdravlje se neće popraviti u takvoj situaciji. Naprotiv, sigurno će se pogoršavati zbog stresa kojem ste izložena. U takvom stanju sigurno nećete moći pomoći svom djetetu. Prvo morate pomoći sebi. Maknite se iz tog košmara i nađite sebe.

 

Napisati ću vam jednu istinu, koju mnogi znaju ali se ne usude o tome javno govoriti.

Cijeli szstav, CZSS i udruge i pravosuđe - svi u razvodima u pravilu sustavno i teško diskriminiraju očeve. Ali ne baš uvijek. U slučaju kakav je vaš, bojim se da će se sustav postaviti protiv vas. 

Prvo - sustav se ne želi baviti slučajevima u kojima ima pravih, opasnih nasilnika. Oni vole slučajeve gdje su žene 'žrtve' samostalne i gdje je nasilje zapravo više u domeni preuveličavanja sukoba i lažnih optužbi. S pravim nasilnicima se zapravo ne žele sukobljavati. Zato je vjerojatnije da će im popuštati.

A vaš otac to definitivno jest - opasan nasilnik. Čini se da ni vaš suprug nije bolji, ali bar ne spominjete fizičko nasilje (davljenje) - iako je psihičko nasilje zapravo često i gore od fizičkog. Problem je što su sve vama bliske osobe protiv vas, čak i majka sudjeluje u tome. Protiv svjedočenja svih njih vi nemate šanse.

Drugo -

Vi imate epilepsiju. Dijete vam je potpuno nesamostalno, mlađe od 3 godine pretpostavljam. Realno je veliki rizik povjeriti dijete na samostalnu skrb nekome s takvom bolešću, čak i ako se redovito liječite i niste imala napad u skorije vrijeme. To je dodatni faktor koji vam ne ide na ruku.

Treće -

CZSS i sudovi su izloženi velikim i opravdanim kritikama da sustavno dodjeljuju djecu majkama.

Zato je lako moguće, štoviše vjerojatno, da će u vašem slučaju zbrojiti sve ove 'argumente' i dijete dati na skrb ocu.

Eto, to vam je moje mišljenje.

 

 

A vaš otac to definitivno jest - opasan nasilnik. Čini se da ni vaš suprug nije bolji, ali bar ne spominjete fizičko nasilje (davljenje) - iako je psihičko nasilje zapravo često i gore od fizičkog.

Bilo je od strane muža nasilno otimanje iz mojih ruku dijete da su mi ostale modrice sto imam fotografije i snimku glasovnu kada dijete nije imalo ni pune dvije godine gdje se skriva ispod stola jer se boji tate jer tata viče.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

prijavljivala nisam nista iako u nalazima psihijatrice vec godinama pise da dolazim zbok roditeljskih sukoba. Teska je situacija jer je izvan kuce dobrica teska pa mi nitko ne vjeruje.

Trenutno zivim u kuci sa muzem koja je njegovo nasljedstvo prije naseg braa ali neznam koliko dugo jer me vec pokusao izbacit iz kuce a jucer kad sam predlozila sporazumni razvod pristao je ali je rekao da ako jos neko vrijeme zelim ostat u kuci moram mu platit popravak auta(oko3.500tisuće kuna) koji sam slupala u 8 mjesecu izbjegavajuci direktan sudar naravno krivac je otisao a ja bila u soku i nije bilo nikoga tko bi mogao potvrdit dogadaj. placat pola ,stanarine ,rezija ,pola svote za vrtić znači300,00kn a ja nisam u toj mogucnosti jer on i ja radimo kod mog oca otac mi je uplatio ovaj mjesec 1.600,00kn jer kao nisam bila na poslu. Ja bi dolazila na posao ali nisam mogla nakon 4 sata više funkcionirat zbog dernjave , vike i sl. Yrenutno sam na bolovanju

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Citiraj

Već tri godine proživljavam psihičko zlostavljanje od strane muža i svojih roditelja jer ih je lazima okrenuo protiv mene a i od malena sam slusala samo kako nisam za nista.

Mami34, niste Vi psihički zlostavljani "već 3 godine" nego, kako se čini, već cijeli život. I to od strane roditelja. Naime, imate roditelje koji su Vas zapravo - ma koliko se možda brinuli za Vaše osnovne potrebe - već od malena psihički zlostavljali ponavljajući i sugerirajući Vam da zbog nečega ili zbog više stavki tobože "ne valjate". To je besramna laž usmjerena na to da Vas se sustavno stavlja pod pritisak, da se i Vas osobno uvjeri u "istinitost" takvih tvrdnji i na taj način drži u šaci. Kontrola i moć nad žrtvom, u ovom slučaju kontrola i moć roditelja nad vlastitim djetetom. Tko zna? Možda čak i neka vrsta posredne osvete zbog vlastitih frustracija i mogućih neuspjeha?

Stoga nije slučajno što ste za partnera pronašli nekoga tko je prema svojem unutrašnjem ustrojstvu i po načelima djelovanja nakon početne idile pokazao sličan Vašim roditeljima. Radi se o podsvjesnom i na propast osuđenom pokušaju raščišćavanja starih dugogodišnjih trauma s novom osobom. Smatram da bi Vaš budući cilj, nezavisno od trenutačne nezavidne situacije, trebao biti financijsko, prostorno, emocionalno i mentalno odvajanje od sva tri zlostavljača. Nemojte se zavaravati da će se trojac promijeniti. Okrenite se dugoročno sebi i svojem budućem životu. Pronađite svjesno ljude koji su drugačiji. Pomirite se s činjenicom da nećete razriješiti povijesne probleme jer nemate razumne sugovornike.

Felixx se usmjerio na Vašeg oca kao fizičkog napadača, no dugogodišnje psihičko nasilje (npr. sugeriranje Vaše majke Vašem bivšem mužu da Vas pretuče!!!)  je puno teži teret od povremeno zadobivenog šamara, naguravanja i sl.  Govorim temeljem stručne literature i temeljem raznih tuđih i, naravno, vlastitih iskustava.

Nažalost, ljudi na ulici i na institucijama su veliki "stručnjaci" kada vide modricu, ali kada treba raskrinkati glumce i glumice (npr. "dobre majke") koji lažu, iskrivljavaju, vade stvari iz konteksta, posljedicu prikazuju kao uzrok svojeg negativnog ponašanja prema drugome itd. i koji savršeno znaju kako se prezentirati u društvu ne bi li ostavili ciljani dojam, dok se u četiri zida pretvaraju u monstrume-zlostavljače, onda su svi ti "stručnjaci" odjednom - "nemoćni". Šire ruke i kažu: "Mi tu ništa ne možemo." Onda su čak skloni sve sudionike proglasiti "jednakima", "Vi se oboje svađate.", "Vi niste razriješili partnerske odnose", "Dogovorite se." i sl. Tu mislim prije svega na djelatnice ZCSS-a diljem RH. Čast i hvala iznimkama!

Epilepsija. Ne vidim nikakav veliki problem u tome. Ne radi se o bolesti koja bi bila smetnja svakodnevnici već samo u pojedinim i povremenim situacijama. U svojem životu sam znao kontaktirati s ponekim epileptičarom, radilo se uglavnom o senzibilnim i u nekim životnim područjima iznadprosječno nadarenim i sposobnim ljudima. Na ovim stranicama je prije koju godinu pisao jedan predani otac koji je zbog šikaniranja njega kao oca-muškarca u CZSS napisao da je tijekom dugogodišnje borbe za skrbništvo (u svrhu zaštite djeteta) povremeno dobivao napadaje epilepsije, ali da je sada, nakon što je ipak dobio skrbništvo, boljeg zdravstvenog stanja. I ja sam na udaru bolesti zbog doslovno svakodnevnog psihičkim nasiljem generiranog stresa. Ne dam se. Idem dalje. Zbog djeteta.

Felixx Vam savjetuje da spašavate sebe. Ja Vam savjetujem da spašavate svojom nazočnošću dijete, a da istovremeno pokušate raditi na sebi, na svojem zdravlju, na tome da se jednog dana oslobodite jarma. Vidim da ste već nešto i poduzeli, otišli psihijatru, no smatram da je najvažnije otkloniti uzrok tegoba. U ovom slučaju Vam ne preostaje ništa drugo nego uzmak. Skupa s djetetom. Cijena bi mogla biti u svakom pogledu visoka. Drugoga nema. Grozno mi je čuti da Vam vlastiti otac ne želi pomoći financijski nego Vas tretira kao neku treću osobu. Povežite se s dobrim ljudima. Centru za socijalnu skrb se obraćajte pismeno. Pojasnite pismeno načine na koje Vas se sve psihički zlostavlja. Izrečena riječ nažalost malo vrijedi. Postoji i prekršajni Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, proučite ga, pogotovo čl. 4 koji govori o raznim oblicima nasilja. Možda jednog dana, ako trojac ponovno prijeđe granicu, može poslužiti kao obrambeni mehanizam...

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija