Hajmo malo o objektivnosti našeg pravosuđa

[Mrljavac]

859
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
KAZNENA I STEGOVNA (DISCIPLINSKA)
ODGOVORNOST SUDACA*
Mijo Galiot, dipl. iur., sudac UDK: 347.962.6
Općinski sud u Splitu, Državo sudbeno vijeće Ur.: 3. listopada 2013.
Silvio Čović, dipl. iur., sudac Pr.: 15. studenog 2013.
Predsjednik Upravnog suda u Splitu Prethodno priopćenje
Dr. sc. Damir Juras, dipl. iur.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Split
Sažetak
U radu se, uz navođenje primjera iz prakse i statističkih podataka o stegovnim
povredama i kaznama, analiziraju kaznena i stegovna odgovornost sudaca, te
utjecaj navedenih odgovornosti na rad i ponašanje sudaca.
Stav je autora da ne postoje pravni ni drugi opravdani razlozi za normiranje
posebnog kaznenog djela „kršenje zakona“ od suca, budući da se sva kršenja
zakona u obavljanju sudačke dužnosti mogu svesti pod postojeće kazneno djelo
zloupotrebe položaja i ovlasti.
U poglavlju o stegovnoj odgovornosti daje se prikaz tijela nadležnih za
pokretanje i vođenje stegovnog postupka, pravila stegovnog postupka, opis
stegovnih djela i kazni, opisuju uvjeti za udaljenje sudaca od obavljanja
sudačke dužnosti, te se preispituje učinkovitost pravne zaštite sudaca protiv
kojih se vodi stegovni postupak. Autori predlažu da se napravi razlika lakših
i težih stegovnih povreda, izradi poseban stegovni postupovnik, da se opoziv
uvjetne osude veže uz težinu nove povrede, da se formira zasebno tijelo
stegovnog progona te odredi rok u kojem se stegovni postupak mora završiti,
odnosno može voditi.
Ključne riječi: disciplinska odgovornost, Državno sudbeno vijeće, kaznena
odgovornost, sudac, stegovna odgovornost.
* U radu se iznose osobna stajališta autora.
860
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
1. UVOD
Uopćena i najšira formulacija sudačke neovisnosti određuje ju kao „neovisnost
ničim osim zakonom i vlastitom savješću“.1 Naime, suci bi trebali postupati u ime
zakona i društva, a ne kao reprezentanti političkih, poslovnih ili drugih interesnih
grupa.
Suvremeno poimanje sudske neovisnosti je da sudac pri rješavanju konkretnog
predmeta smije i mora biti vezan samo zakonom i svojom savješću, odnosno
slobodan od svakog utjecaja, te da mora imati: a) osigurane uvjete obnašanja svoje
dužnosti (osobna neovisnost), b) mogućnost sudjelovanja u obavljanju poslova
sudske uprave i pripremanju kolektivnog proračuna (kolektivna neovisnost), te
c) slobodu od utjecaja „nadređenih“ pravosudnih autoriteta (interna neovisnost)
koja je rezultat povijesnog razvoja pravnih institucija i ustrojstva državne vlasti te
prihvaćenog načela trodiobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu.2
Sudačka neovisnost je ustanovljena kako bi se omogućilo slobodno pravosuđe
i uklonili utjecaji izvana te kako bi pravosuđe moglo pravilno funkcionirati. „Ono
se ne smije shvatiti kao ovlaštenje suca da se izdigne iznad prava, niti kao njegovo
pravo na nemarno obavljanje poslova.“3 U svakom slučaju, neovisnost sudstva,
odnosno suca ne smije postati sinonim za neodgovornost4 i/ili nedisciplinu.5
1 Uzelac, A., Zavisnost i nezavisnost: neka komparativna iskustva i prijedlozi uz položaj
sudstva u Republici Hrvatskoj, Zagreb, Zbornik Pravnog fakulteta, br. 4 (suppl.), 1992., str.
576., „Zadatak je sudstva afrmirati pravnu državu (Rechtsstaat, rule of the law), odnosno
kontrolirati zakonitost pravnih situacija, osigurati jedinstvo u primjeni prava, jednakost pred
zakonom i pravnu sigurnost, jamčiti osobne slobode i temeljna prava čovjeka. Osnovno
obilježje pravne države zasnovano na podjeli vlasti je nezavisnost sudaca i njihova vezanost
za zakon i pravo. Suci moraju biti nezavisni od bilo kojeg vanjskog uplitanja u njihov
posao da bi mogli suditi po zakonu i svojoj savjetnici, moraju biti nezavisni od onih koje
kontroliraju.“, Turković, K., Jesu li krivično odgovorni suci nezavisni suci, Zbornik Pravnog
fakulteta u Zagrebu, br. 42, 1992., str. 655.
2 Krapac, D., Pojam neovisnosti sudstva u judikaturi Suda za ljudska prava Vijeća Europe:
pravnopovijesni korijeni suvremena shvaćanja, Zbornik Pravnog fakulteta Zagreb, 1992., str.
540.
3 Novoselec, P., Krivična i disciplinska odgovornost suda, Zagreb, Iudex, časopis Društva
hrvatskih sudaca, 1 (1993), 4, str. 236.
4 Odgovornost u svom etimološkom značenju je pojam koji obuhvaća: red, utvrđena pravila
ponašanja u vezi s aktivnostima i mjerilima koja trebaju osigurati njegovo poštivanje, ali i
cijeli kompleks uvjeta vezanih uz preventivno djelovanje, kako bi se uspostavila odgovornost
u svom pozitivnom aspektu. “Aktivna (pozitivna) odgovornost uključuje nužnost da se vodi
računa o već izvršenom djelu i o njegovim posljedicama, ali je ona upravljana ne samo na
prošlost već i na budućnost“. Tintić, N., Opći problemi u organizacijama udruženog rada,
Zbornik Odgovornost u organizacijama udruženog rada, Beograd, 1978., str. 25.
5 „Pojam “disciplina” i “disciplinsko pravo” obično se povezuje s cijelim mnoštvom razli-
čitih područja. Svuda u svijetu djeca se suočavaju s disciplinom od ranih školskih dana.
Nešto kasnije, mladi ljudi, ako se profesionalno bave sportom, vrlo brzo dolaze u kontakt
s disciplinskim sustavima koji su potpuno zatvoreni za vanjski svijet… Govorimo o
disciplinskim prekršajima koji čine suci, državni službenici, profesionalci kao i radnici u
privatnim tvrtkama… kada prekrše određena pravila koja su na poseban način povezana s
861
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
Nužna pretpostavka postizanja neovisnog sudstva i učinkovitog sudbenog
nadzora je da sudac mora biti stručan, te imati visoku razinu znanja u poznavanju
prava i njegove primjene, kako bi se mogao učinkovito oduprijeti nelegitimnim
utjecajima izvana, ali i u okviru sudbene vlasti.6
Međutim, ako sudac neuredno ili nestručno obnaša sudačku dužnost, odnosno
zloupotrijebi povjerenu dužnost,7 podliježe odgovornosti,8 prvenstveno stegovnoj i
kaznenoj. Navedene su odgovornosti „prirodna posljedica ovlasti i povjerenja koje
društvo daje sucima.“9 Odgovornost onih sudaca koji na izložen način postupaju
interes je ne samo šire društvene zajednice, već i samih sudaca, čija je obveza
sankcionirati postupanja koje štete ugledu i dostojnosti sudbene vlasti.10
2. OBVEZE SUDAcA
U zemljama uređenih pravnih sustava, u koje spada i Hrvatska, radi zaštite
najviših vrijednosti ustavnog poretka – vladavine prava, ustavnosti i zakonitosti, humanosti i etike te zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, ali i pune afrmacije
načela prava na pravično suđenje i pristupa sudu, pravde, istine i slobode, važnu
ulogu imaju ponašanje sudaca11 i način obnašanja sudačke dužnosti. Sudačko
zanimanje je jedno od najuglednijih profesija u gotovo svim društvima.12
njihovom profesijom ili ustanovom u kojoj rade.” Chiavario, M., Načela kaznenog postupka
i njihova primjena u disciplinskim postupcima, Izbor članaka iz stranih časopisa, broj 1-2,
MUP RH, Zagreb, 2002., str. 113.; Anić V., Rječnik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb,
1991., str. 108., navodi da je disciplina „a. Ukupnost pravila ponašanja nametnutih članovima
organizacije ili nekog mnoštva, b. Pokoravanje tim pravilima; stega.“ Za istoznačnicu stega,
na str. 683., navodi da je „red, pravila kojih se moraju pridržavati članovi neke zajednice;
disciplina“.
6 Detaljnije o neovisnosti sudbene vlasti vidi: Galiot, M. i dr, Novote u imenovanju sudaca,
Split, Zbornik Pravnog fakulteta, br. 1, 2013., str.17.-19.
7 Praktično iskustvo sistematiziralo je nekoliko značajnih okolnosti koje utječu na nepristranost
(stručnog) suca, odnosno koje „razbijaju pravdu“: „prvo ljubav, drugo zlo hotenje, treće mito,
četvrto strah i peto, moljenje - preuzeto iz Krapac, op. cit., str. 541.
8 „Nezavisnost suca shvaćamo kao slobodu suca od osvete za njegovo djelovanje, a
odgovornost pak kao mjeru u kojoj sudac zadovoljava standarde sudačkog ponašanja.“,
Turković, K., op. cit., 672.
9 Sessa Đ., Standardi ponašanja sudaca, Informator, br. 5447, Zagreb, 2006., str. 14.; „Ako
bi se i pored osiguranog materijalnog stanja sudaca u organizmu pravosuđa pokazali truli
dijelovi, onda ne bi trebalo prezati ni trenutka od operativnog zahvata. Sve treba sjeći, što
bi moglo izazvati trovanje krvi, i to bez straha da će poteći i zdrava krv, jer bi se ona u
ozdravljenom organizmu brzo nadoknadila.“Ugrić, J., Sudijska vlast i odgovornost sudija,
Beograd, tiskara Sv. Sava,1930., str. 9.
10 Slično Novoselec, P., Kaznena odgovornost suca, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu,
1992., str. 640.
11 „Ići sucu znači ići pravdi. U ovih pet antičkih riječi smještena je čitava civilizacija prava
i pravosuđa.“, Perović, S., Prirodno pravo i sud, Beograd 1997., str. 7.; „Suci imaju sa
odanošću ispunjavati svoju uzvišenu dužnost, koja im je od strane države povjerena i uvijek
visoko nositi zastavu pravde, koja je osnova društvu i državi.“, Ugrić, J., op. cit., str. 59.
12 Detaljnije vidi: Savin, K., Društveni ugled liječnika, Gledišta, Sveučilište u Beogradu,
Beograd, br. 11-12, 1980., str. 25-46.; Treiman, D., Occupational Prestige in Comparative
862
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
Dužnosti, koje su suci obvezni poštovati radi očuvanja dostojanstva i ugleda
sudbene vlasti, propisane su Zakonom o sudovima13 i Kodeksom sudačke etike.14
Sudac se osobito mora ponašati tako da očuva svoj ugled i ugled sudbene vlasti
te ne dovodi u pitanje svoju nepristranost i neovisnost u suđenju i samostalnost
sudbene vlasti; ne smije biti član političke stranke, niti se baviti političkom
djelatnošću; ne smije se koristiti svojim radom u sudu i ugledom suda za ostvarenje
svojih privatnih interesa; ne smije obavljati odvjetničku ili javnobilježničku
službu, poslove člana upravnog ili nadzornog odbora trgovačkog društva ili druge
pravne osobe; ne smije obavljati drugu službu ili posao koji bi mogli utjecati na
njegovu samostalnost, nepristranost i neovisnost ili umanjiti njegov društveni ugled
ili su inače nespojive s obnašanjem sudačke dužnosti; dužan je predmete koji su
mu raspoređeni u rad rješavati redoslijedom njegova zaprimanja u sud, vodeći
računa i o predmetima koji su po posebnim propisima utvrđeni kao hitni; dužan se
stalno stručno usavršavati i sudjelovati u programima obrazovanja i usavršavanja
Pravosudne akademije; mora poštovati zakonske rokove otpreme sudskih odluka
koje su vezane rokom i rokove za donošenje odluke određene u postupku po
zahtjevu stranke za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku te donijeti u okviru
redovitog radnog vremena tijekom jedne kalendarske godine broj odluka propisan
Okvirnim mjerilima za rad sudaca (čl. 89.-91., 93. i 95. ZS-a).
Pri suđenju, ali i u slobodno vrijeme, sudac je obvezan pridržavati se
Kodeksa, koji navodi da su sljedeća etička načela nužna za uspješno obnašanje
sudačke dužnosti: 1) ustavnost i zakonitost, 2) humanost i etika, 3) neovisnost,
4) nepristranost, 5) stručnost, 6) jednakost u postupanju, 8) dostojnost sudačkog
poziva, 9) odgovornost, 10) marljivost, 11) korektno držanje prema kolegama
sucima i drugim zaposlenicima, strankama i osobama koje se osposobljavaju za
obnašanje sudačke dužnosti, 12) pravilan odnos prema javnosti, te 13) korektan
odnos prema drugim sucima i zaposlenicima u sudu.
Perspective, Academic Press, New York, 1977.; Zvekić, U., Profesija sudija, Institut za
kriminološka i sociološka istraživanja, Beograd, 1985., str. 98-101.
13 Zakon o sudovima, NN br. 28/13, u daljnjem tekstu: ZS.
14 Kodeks sudačke etike, NN, br. 131/06, u daljnjem tekstu: Kodeks.: „Kodeksi su, među
ostalim, orijentiranje općeprihvaćenog ponašanja, jedan od instrumenata jačanja povjerenja
javnosti u javnu vlast, poticaj unapređenju etike i internaliziranju zajedničkih vrijednosti,
ali i zaštita od neutemeljenih optužbi.” Rajko, A., Etički kodeks u lokalnoj samoupravi,
Informator, br. 5550, Zagreb, 2007., str. 1. Već je Platon upozoravao na važnost etike u
državnoj službi, navodeći: “Treba nam dakle, između čuvara odabrati takve muževe, za koje
se nama najviše čini, da su za cijeloga života spremni svim marom raditi ono, što drže da
državi koristi, a da ni na kakav način ne bi htjeli što uraditi, što ne drže da koristi državi.“,
Platon, Država, Zagreb, Naklada Jurčić, 2004., str. 160.
863
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
3. KAZNENA ODGOVORNOST SUcA
3.1. Pojam i pravna regulativa
Kaznena odgovornost je odgovornost sudaca za kaznena djela, utvrđena Kaznenim zakonom,15 učinjena u obavljanju sudačke dužnosti ili u svezi s obavljanjem
sudačke dužnosti. Značajka kaznenih djela protiv službene dužnosti izražava se u
okolnosti što službenik obavljanjem svojih dužnosti povrjeđuje upravo tu službenu
dužnost koja mu nameće obvezu postupanja u skladu s pravnim propisima.
“Specifčnost takvih djela izražava se stoga, mogli bismo reći, u tri elementa.
Prvo, to su kaznena djela koja čine službene osobe, drugo to su djela koja se čine
povredom posebnih dužnosti i ovlasti koje imaju službene osobe prema svom
svojstvu, i treće, to su djela koja se po posebnim odredbama Kaznenog zakona
propisuju kao kaznena djela za koja se predviđaju kaznene sankcije”.16
U Hrvatskoj suci imaju imunitet u skladu sa zakonom. Sudac koji sudjeluju u
suđenju ne može biti pozvan na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri
donošenju sudbene odluke, osim ako se radi o kršenju zakona suca što je kazneno
djelo. U postupku pokrenutom zbog kaznenog djela učinjenog u obavljanju sudačke
dužnosti sudac ne može biti pritvoren, niti mu se može odrediti istražni zatvor bez
odobrenja DSV-a (čl. 122. st. 2. i 3. Ustava Republike Hrvatske.17
Važeće kaznenopravno uređenje, suprotno rješenjima iz čl. 216. Krivičnog
zakona Republike Hrvatske18 i čl. 135. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog
zakona kojim je noveliran čl. 337.a. Kaznenog zakona Hrvatske,19 ne propisuje
zasebno kazneno djelo „kršenje zakona“ sudaca.20
Dakle, KZ ne sadrži posebnu odredbu koja bi u sebi sadržavala kazneno djelo
koje bi mogao počiniti samo sudac, već suci odgovaraju za počinjena kaznena djela
kao i sve druge osobe, odnosno za djela počinjena u službi odgovaraju kao i druge
službene osobe budući da je regulativom iz članka 87. stavka 3. KZ-a određeno da
sudac ima svojstvo službene osobe.21
15 Kazneni zakon, NN, br. 125/11 i 144/12, u daljnjem tekstu: KZ.
16 Borković, I., Službeničko pravo, Informator, Zagreb, 1999., str. 153.
17 Ustav Republike Hrvatske, NN, br. 56/90, 135/97, 8/98 – pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 –
pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak, 76/10 i 85/10 - pročišćeni
tekst, u daljnjem tekstu: Ustav).
18 Krivični zakon Republike Hrvatske, NN, br. 25/77, 50/78, 25/84, 52/87, 43/89, 8/90, 9/91,
33/92, 39/92, 77/92, 91/92, 28/96, dalje: Krivični zakon).
19 Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, NN br. 111/03 (u daljnjem tekstu: ZID
KZ). Ovaj je Zakon stavljen izvan snage Odlukom Ustavnog suda br. U-VII1271/2000 od
27.11.2003., NN br. 190/03).
20 Prema čl. 223. st. 1. Krivičnog zakona sudac ili sudac porotnik redovnog ili samoupravnog
suda, koji u namjeri da drugom pribavi kakvu korist ili da mu nanese kakvu štetu, donese
nezakonitu odluku ili na drugi način prekrši zakon, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do
pet godina.
21 Shodno čl. 87. st. 3. KZ-a službena osoba je državni dužnosnik ili službenik, dužnosnik
ili službenik u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, nositelj pravosudne
864
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
3.2. O kaznenim djelima u vezi s obnašanjem sudačke dužnosti
Sudac može počiniti kazneno djelo tijekom suđenja, što obuhvaća vrijeme
vođenja cjelokupnog postupka, od pokretanja do pravomoćnosti odluke, ali i u
stadiju pripreme suđenja ili postfestum. U potonjem slučaju govori se o „kršenju
zakona od suca na drugi način“ koje mora biti u funkciji donošenja i održanja
nezakonite odluke u predmetu koji mu je dodijeljen, odnosno radi se o pripremanju
terena, odnosno zadržavanju terena radi donošenja i održavanja nezakonite odluke,
radi čega se vrijednosno može izjednačiti sa samim donošenjem nezakonite odluke.22
S obzirom na sadržaj poslova suđenja i sudačke dužnosti, u djela koje sudac
može počiniti u vezi s obnašanjem dužnosti, posebno spadaju kaznena djela protiv
ljudskih prava i temeljnih sloboda, kaznena djela protiv privatnosti, kaznena
djela krivotvorenja, kaznena djela protiv službene dužnosti (glave XI., XIV.
XXVI.,XVIII. KZ-a), te kazneno djelo prijevare iz čl. 236. KZ-a.
3.3. Posebno o kaznenom djelu „Kršenje zakona suca“
Pitanje je bi li propisivanje posebnog kaznenog djela „kršenje zakona suca“
dovelo do negativnih reperkusija na pravnu sigurnost, zadiralo u općeprihvaćena
načela vladavine prava i neovisnosti sudbene vlasti, te možebitno dovelo do suvišne
normiranosti velikog broja kaznenih djela, s obzirom na postojeći propisan broj
djela. Nadalje, bi li takva novina bila u skladu s intencijom ustavotvorca.
Krivični zakon Republike Hrvatske, u članku 216., te ZID KZ, u čl. 337.a.,
sadržavali su posebno kazneno djelo „Kršenje zakona od suca“23, odnosno „Kršenje
dužnosti, sudac porotnik, član Državnog sudbenog vijeća ili Državno odvjetničkog vijeća,
arbitar i javni bilježnik.
22 P. Novoselec, op. cit., str. 649.
23 „Sudac ili sudac porotnik redovnog suda, koji u namjeri da drugom pribavi kakvu korist ili da
mu nanese kakvu štetu, donese nezakonitu odluku ili na drugi način prekrši zakon, kaznit će
se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.“
Ova se odredba opravdavala društvenom ulogom, odnosno ovlastima sudaca:
„Kršenje zakona od strane suca strože se inkriminira zbog velikog društvenog značaja
sudačkog posla, iz čega proizlazi i pojačana opasnost ako službeno ovlaštenje zloupotrebljava
sudac. Sudac je zaštitnik sloboda i prava ljudi i pravnog poretka, stoga samovoljnim i
pristranim postupanjem on ne povrjeđuje samo svoju službenu dužnost, ne ruši samo
povjerenje javnosti u zakonitost i objektivnost rada državnih organa, već se od diva zaštitnika
pravnog poretka pretvara u najopakijeg i najpodmuklijeg rušitelja, o pravo pretvara u
nepravo.“ Turković, K., op. cit., str. 668.
„Djelo je poseban oblik zloupotrebe službenog položaja, izdvojen posebno zbog posebnog
značenja sudske funkcije, zbog velike društvene opasnosti od sudske samovolje i
pristrasnosti. Više nego drugdje, ovakvim zloupotrebama ruši se povjerenje javnosti u
zakonitost i objektivnost rada državnih organa.“ Bačić, F. i dr., Krivično pravo, Posebni dio,
Zagreb, Narodne novine, 1989., str. 387.
„Djelo je specijalni oblik zloporabe službenog položaja, izdvojeno posebno zbog značenja
sudske funkcije.“, Pavišić, B. i dr., Komentar Krivičnog zakona Republike Hrvatske, Zagreb,
Ministarstvo unutarnjih poslova, 1996., str. 323.
865
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
zakona u sudskom postupku“24 kao sui generis kazneno djelo zlouporabe položaja
ili ovlasti.25
KZ ne propisuje posebno kazneno djelo „kršenje zakona suca“, već isto
obuhvaća kaznenim djelom zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. KZ-a.26
„Predlagatelj je razmatrao je li potrebno uvesti posebno kazneno djelo
kršenja zakona sudaca. Ovakvo kazneno djelo postojalo je do 1997., a poznaje ga
i Njemački kazneni zakon. Budući da se prema Konačnom prijedlogu kaznenog
zakona sudac smatra službenom osobom prema članku 87. stavku 3., kršenje zakona
sudaca pokriveno je kaznenim djelom zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 287.,
a kako je povećana kazna za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, više nije
potrebno inkriminirati kršenje zakona suca kao zasebno kazneno djelo koje bi
bilo kvalifcirani oblik kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti. Pogotovo što
je Vrhovni sud razvio praksu da se činjenica da zlouporabu položaja i ovlasti čini
sudac uzima kao otegotna okolnost.“27
Ovu tematiku valja promatrati i u kontekstu učestalih promjena zakonskih
i podzakonskih propisa, koji su često apstraktno i uopćeno pisani, čime se uloga
i ovlasti zakonodavca često prenose na suce, koji su dužni tumačiti propis kod
primjene prava u konkretnim sudskim predmetima. Na izložen način suci su dužni
24 „Sudac, sudac porotnik, državni odvjetnik ili njegov zamjenik koji prilikom vođenja sudskog
postupka ili donošenja odluke prekrši zakon s ciljem da jednoj stranci pribavi korist ili nanese
štetu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Ako su kaznenim djelom iz
stavka 1. ovoga članka prouzročene teške posljedice za okrivljenika u kaznenom postupku,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.“
Mrčela je istaknuo da je ponovno normiranje ovog kaznenog djela nespretno i neozbiljno:
„Okolnosti vezane uz to kazneno djelo pomalo mogu upućivati na nespretnost i neozbiljnost
predlagača i zakonodavca. Riječ je o tome da je jedno te isto kazneno djelo najprije brisano iz
kaznenog zakonodavstva s obrazloženjem da je nepotrebno („…jer se sadržaj toga kaznenog
djela nalazi u drugim kaznenim djelima koje mogu počiniti službene osobe“, Horvatić, Ž.,
Novi hrvatsko kazneno pravo, Organizator, Zagreb, 1997., str. 565.), a pet godina nakon toga
iznova se uvodi u kazneno zakonodavstvo“, Mrčela, M., Kaznena djela protiv pravosuđa,
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 10, broj 2/2003, str. 621.
25 Kazneno djelo „Kršenje zakona od strane suca“ imao je u čl. 315. i Krivični zakonik
Jugoslavije, Službeni list FNRJ, br. 13/51. Istaknuto je da je ono „povreda osnovnog načela
procesnog prava: sudačke neovisnosti odnosno objektivnosti, a samim tim se povrjeđuje i
načelo zakonitosti. Da bi građani imali povjerenje u sudove i suce potrebno je da suci
odlučuju samo na temelju zakona, a ne iz nekih motiva protivnih načelima postupovnog
prava. U ovome je osobita težina krivičnog djela gaženja zakona od strane suca.“ Tahović, J.,
Komentar Krivičnog zakonika, Beograd, Savremena administracija, 1957., str. 607.
26 Čl. 291. st. 1. KZ-a pripisano je da službena ili odgovorna osoba koja iskoristi svoj položaj
ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti ili ne obavi dužnost pa time sebi ili drugoj osobi
pribavi korist ili drugome prouzroči štetu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet
godina, dok prema stavku 2. istog članka ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka
pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, počinitelj će se kazniti
kaznom zatvora od jedne do deset godina. Za komentar ovog kaznenog djela vidi: Pavlović,
Š., Kazneni zakon, Libertin naklada, Rijeka, 2012., str. 621.-624.
27 Obrazloženje Konačnog prijedloga Kaznenog zakona, PZE 866.pdf, str. 249., www.sabor.hr/
Default.aspx?art=41259
866
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
postupati u prostoru nesigurnosti, u kojem se ne mogu razaznati jasne granice
dopuštenog djelovanja, zbog čega sudac može „prekršiti zakon“, odnosno, pogrešno
primjenjujući pravo pri donošenju odluke, postupa suprotno svrsi zakona te intenciji
zakonodavca.28
U ovom kontekstu nužno je istaknuti da je pravo na žalbu protiv odluka
sudova prvog stupnja nerazdvojan element osnovnih prava čovjeka i građana
(čl. 18. Ustava).29 Dakle, svatko tko smatra da mu je nezakonitom odlukom suda
povrijeđeno neko subjektivno pravo može pravnim lijekom od višeg suda zatražiti
pravnu zaštitu. Upravo je ta viša sudska instanca ovlaštena ocjenjivati zakonitost
i pravilnost osporenih sudskih odluka i postupanja suca u predmetu koji mu je
dodijeljen u rad.
Kao argument za uvođenja posebnog kaznenog djela „kršenja zakona“, u
pravnoj doktrini se navodilo da je uputno „odgovornost suda propisati posebnom
odredbom, jer se radi o osjetljivoj materiji koja zadire i u pitanje neovisnosti
sudbene vlasti,30 te da Ustav govori o kršenju zakona suca koje je kazneno djelo.31
Mišljenje je autora da nema ni pravnih, a ni drugih opravdanih razloga da
se odredbama KZ-a propiše posebno kazneno djelo „kršenja zakona suca“ koje bi
mogli počiniti samo suci. Zbog toga što se ponašanje sudaca koje zahtijeva kaznenopravno sankcioniranje, s obzirom na defniciju službene osobe, može podvesti pod
kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, ali i druga kaznena djela, osobito iz
skupine kaznenih djela protiv službene dužnosti. Drugo, u određenim, srodnim
europskim pravnim sustavima kontinentalno-europskog pravnog kruga takva
regulativa ne postoji.32 Nadalje, u okolnostima kada suci, gotovo uvijek, u sudskim
28 „Razlozi porasta sudačke moći su višestruki. Neprekidno raste potreba za kontrolom drugih
organa vlasti. Nadalje, zbog velike inflacije normi koje donose zakonodavni i upravni organi
porasla je uloga suda kao zakonodavca. Norme se sve češće donos u obliku općih klauzula
čime zakonodavna tijela, ostavljajući široke mogućnosti tumačenja, prenose zapravo svoju
zakonodavnu ulogu na sudske organe….. Suci su prisiljeni ili, bolje rečenom osuđeni aktivno
i stvaralački doprinijeti primjeni ovakovih normi i zakona. Time neminovno raste njihova
moć.“ O tom šire M. Cappelletti, Giudici Legilatori (1984.), M. Cappelletti, It. Controllo
giudiziario di costiituzionalita delle leggi nefl. diritto comparato (1968.) – preuzeto iz K.
Turković, op. cit, str. 655.
29 Izuzetak je propisan Zakonom o upravnim sporovima, kojim je uveden „flter“ koji ne
dopušta izjavljivanje žalbe osim ako je upravni sud sam odlučio o pravu, obvezi ili pravnom
interesu stranke (čl. 66. st. 2.). detaljnije o ovome vidi: Juras, D., Sudska zaštita prava
državnih službenika u disciplinskim postupcima, Hrvatska i komparativna javna uprava,
Institut za javnu upravu i dr., Zagreb, 2013., br. 2, str. 545.-546.
30 M. Mrčela, Kazneno djelo Kršenja zakona, da ili ne?, Prilog raspravi povodom Prijedloga
Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, str. 3.
31 Čl. 119. st. 2. Ustava glasi: „Suci i suci porotnici koji sudjeluju u suđenju ne mogu biti
pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudbene odluke,
osim ako se radi o kršenju zakona od strane suca koje je kazneno djelo.“
32 O kaznenoj odgovornosti sudaca u komparativnom prikazu vidjeti K. Turković, op. cit., str.
657-675. Mrčela opravdano primjećuje da argument da ovakvo djelo ima Njemačka sam po
sebi nije dostatan: „Što nama znači činjenica da ovakvo djelo ima i njemačko pravo? Znači
li to da ga moramo imati i mi. Hoćemo li onda imati i ostala djela koja imaju u njemačkom
kaznenom zakonu? Zašto nam uzor ne bi bilo neko drugo zakonodavstvo koje takvo djelo
867
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
postupcima sude u korist jedne, a na štetu druge nezadovoljne stranke, koja možda
smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno „prekršio zakon“,
postoji realna opasnost od zlouporabe takvog instituta radi šikaniranja i vršenja
dodatnog pritiska na suce pri donošenju odluke.
Također, propisujući novo kazneno djelo moglo bi dovesti do široke
normiranosti, jer bi se opravdano moglo postaviti pitanje, s obzirom na značaj i
ulogu u društvu, bi li takvo posebno kazneno djelo trebalo propisati i za saborske
zastupnike, liječnike, nastavnike i profesore, službenike redarstvene vlasti i za
druge osobe koje obavljaju iznimno važne poslove u društvu.33 Krajnje, osnovni cilj
sankcioniranja sudaca trebao bi biti da se nedopušteno ponašanje spriječi i ubuduće,
što se jednako djelotvorno može postići i u okviru stegovne odgovornosti, odnosno
sankcioniranjem za kazneno djelo iz čl. 291. KZ-a.
U prilog negativnom stavu prema uvođenju posebnog kaznenog djela „kršenje
zakona suca“ idu i statistički podaci iz razdoblja kada je u našem zakonodavstvu
postojalo takvo djelo: „Za zadnjih deset godina prije primjene KZ-a, od 1988.
do 1997. godine, za kršenje zakona od strane suca pravomoćno su osuđene tri
osobe (po jedna 1989., 1990. i 1993. godine). Riječ je, dakle, o iznimno rijetkom
kaznenom djelu. No te statistike mogu zavarati jer je samo na Općinskom sudu u
Zagrebu u navedenom periodu bilo osam kaznenih postupaka pokrenutih za kršenje
zakona i svi su završeni obustavom. Te postupke pokrenule su stranke koje nisu bile
zadovoljne odlukom suda (suca).“34
4. STEGOVNA ODGOVORNOST SUDAcA
4.1. Pojam i pravna regulativa
Stegovna odgovornost može se defnirati kao odgovornost sudaca za povredu
sudačke dužnosti propisanu zakonom, za koju se u propisanom postupku izriče
zakonom određena kazna.
„Disciplinska odgovornost suca je novost u hrvatskom Ustavu iz 1990. Njeno
uvođenje valja pozdraviti. Nepostojanje disciplinske odgovornosti u komunističkom
sustavu nije bio znak liberalizma, nego rezultat činjenice da je neformalna
politička odgovornost suca-koja je u pravilu povlačila i njegovo razrješenje-činila
disciplinsku odgovornost suvišnom; tko je pak bio politički „podoban“ mogao je
neometano vršiti disciplinska djela.“35 Stegovna odgovornost sudaca u našem
pravnom sustavu regulirana je odredbama Zakona o državnom sudbenom vijeću (čl.
nema? Austrijsko, naprimjer.“ Mrčela, M., Kazneno djelo Kršenja… i „Naravno, postoje i
zakonodavstva koja ne poznaju takvo kazneno djelo (primjerice švedski, latvijski, austrijski
KZ). U njih vjerojatno nije uputno osjetljivu materiju neovisnosti sudbene vlasti štititi na
način da se propisuje posebno kazneno djelo koje može počiniti sudac.“, Mrčela, M.,
Kaznena djela…, str. 622.
33 O sličnim argumentima koje je dao i M. Mrčela vidjeti fusnotu pod 30.
34 Mrčela, M., Kaznena djela protiv…, str. 622.
35 Novoselec P., Krivična i disciplinska …, str. 237.
868
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
62.-72.)36 i ZS-om. Supsidijarno i odgovarajuće pri odlučivanju o odgovornosti i
kazni primjenjuju se odredbe KZ-a (čl. 63. st. 7. ZDSV-a), dok se postupak vodi
odgovarajućom (shodnom) primjenom odredbi Zakonom o kaznenom postupku37
(čl. 72. st. 1. ZDSV-a).
Uzimajući u obzir preporuke za stegovni (disciplinski) postupak, koje su
prihvaćene na XVII. Međunarodnom kongresu za kazneno pravo u organizaciji
Međunarodnog udruženja za kazneno pravo (AIDP) u Pekingu održanom od 12.
do 19. rujna 2004. godine,38 u ovom tekstu se analizira zakonodavni okvir i praksa
36 Zakon o državnom sudbenom vijeću, NN br. 116/10, 57/11, 130/11, 13/13, 28/13, u daljnjem
tekstu: ZDSV.
37 Zakon o kaznenom postupku (NN, br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje
USRH, 143/12 i 56/13, u daljnjem tekstu: ZKP). „Izraz «shodno» znači što dosljednije, što
adekvatnije nekome ili nečemu s čim se dovodi u vezu ili u odnos. Otuda, zakonsko pravilo bi
glasilo: u disciplinskom postupku primjenjivat će se što dosljednije ili što adekvatnije načela
krivičnog postupka.“, Ilijić, S., Disciplinsko procesno pravo javnih službenika u tranziciji,
Pravni život, br. 10., Beograd, 2004., str. 834.
38 Opća skupština Kongresa je prihvatila sljedeće preporuke za disciplinski postupak: 1.
Disciplinske sankcije moraju biti dovoljno jasne i predvidive. Sankcije i bitna procesna
pravila moraju biti pravno propisani, 2. Sankcije za disciplinske prijestupe moraju biti
razborite i razmjerne težini prijestupa, te osobnim okolnostima počinitelja. Disciplinski
postupak ne smije se koristiti kao “prerušeno” kazneno pravosuđe, 3. Okrivljeniku se mora
osigurati nepristrana odluka na temelju preciznih i pravno propisanih jamstava. Preporučljivo
je odijeliti tijela disciplinskog postupka koja imaju istražne ovlasti disciplinskog progona na
jednoj strani od tijela koja imaju ovlast suditi i izricati kazne ne drugoj strani, 4. Ako sankcije
ne izriče tijelo koje je različito od onoga koje ima ovlast istraživanja ili progona disciplinskih
prijestupa ili koje nije neovisno o organizaciji koje je disciplina prekršena, okrivljeniku se
mora omogućiti pravo na žalbu neovisnom i nepristranom sudu koji mora raspolagati ovlašću
da odgodi izvršenje sankcije na okrivljenikov zahtjev, 5. Tijekom disciplinskog postupka,
čak i uz uvažavanje potrebe za njegovim pojednostavljenjem kojom on može biti nadahnut,
okrivljenik mora uživati bitna prava pravičnog i brzog suđenja uključujući: pretpostavku
nedužnosti i s njom povezano načelo in dubio pro reo; poštovanje prava obrane uključujući
pravo okrivljenika na šutnju, te pravo da ne surađuje ni na koji način u utvrđivanju svoje
odgovornosti, pravo da ispita svjedoke protiv sebe, te izvede svjedoke sebi u korist pod
istim uvjetima kao što su izvedeni svjedoci protiv njega, te pravo na obrazloženu odluku,
6. Obrani se mora jamčiti pristup ispravama i podacima javne uprave ili druge organizacije
koja ima disciplinske ovlasti koji su važni za utvrđivanje istine, osim ako takav pristup nije
isključen zbog fundamentalnih razloga javnog interesa. U svakom slučaju, nije dopušteno
izreći sankciju na temelju dokaza koji su čuvani u tajnosti od obrane, 7. U čitavom tijeku
disciplinskog postupka okrivljenik mora imati pravo na učinkovitu pomoć neovisnog
odvjetnika kojeg je osobno odabrao ili, alternativno, pravo da izabere pomoć neke druge
osobe koja dobro poznaje organizaciju koja ima disciplinske ovlasti. Ako to zahtijevaju
interesi pravde, okrivljenik mora biti ovlašten na besplatnu pomoć neovisnog odvjetnika,
koji će mu biti službeno određen ako okrivljenik nema materijalnih sredstava osobno
plaćati njegove usluge, 8. U načelu, rasprave u disciplinskom postupku trebaju biti javne,
uz iznimku postupaka u kojim se izriču blaže sankcije i situacije u kojima je potrebno zaštiti
moral, malodobnike, privatni život stranaka ili, u demokratskom društvu, ako postoje razlozi
nacionalne sigurnosti. Okrivljenik mora imati pravo da zahtijeva nejavnu raspravu, osim ako
to nije izrazito protivno javnom interesu, 9. Ako se kaznenopravna krivnja može nadovezati
na disciplinsku, te disciplinska sankcija dodati na kaznenu, okrivljenik u kaznenom postupku
ne smije biti podvrgnut udvostručenju sankcije, osim ako to nije opravdano razlikom u
869
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
stegovnih postupaka protiv sudaca, te se daju prijedlozi de lege ferenda.
4.2. Stegovna djela
Stegovno djelo jest narušavanje pravila kojih se sudac je dužan pridržavati,
a koja u ukupnosti čine sudačku dužnost. U skladu s općeprihvaćenim načelom
legaliteta, sudac može biti oglašen stegovno odgovornim ako počini djelo koje je
prethodno kao takvo određeno zakonom. Stegovna djela jesu: 1) neuredno obnašanje
sudačke dužnosti, 2) nepostupanje po odluci donesenoj u postupku za zaštitu
prava na suđenje u razumnom roku,39 3) obnašanje službe, poslova ili djelatnosti
nespojivih sa sudačkom dužnošću, 4) izazivanje poremećaja u radu suda koji znatno
utječu na djelovanje sudbene vlasti, 5) povreda službene tajne u svezi s obnašanjem
sudačke dužnosti, 6) nanošenje štete ugledu suda ili sudačke dužnosti na drugi
način, 7) nepodnošenje imovinske kartice ili neistinito prikazivanje podataka u
imovinskoj kartici,40 te 8) nepodvrgavanje prosudbi tjelesnih i duševnih svojstava
radi ocjene sposobnosti za obnašanje sudačke dužnosti.41 Stegovni postupak za
počinjenje stegovnog djela neurednog obnašanja sudačke dužnosti pokrenut će
dobrima i interesima koja štite disciplinske i kaznene sankcije. U potonjem slučaju, načelno
se ne trebaju izricati sankcije iste vrste, 10. Disciplinska tijela ne smiju imati pristup istražnim
mjerama koje imaju prisilni karakter, zadiru ili potencijalno utječu na privatnost neke osobe i
koje nisu dopuštene u istragama u kaznenom postupku. U svakom slučaju, obavijesti i dokazi
pribavljeni mučenjem nisu dopušteni kao temelj za izricanje disciplinskih sankcija, a niti
se obavijesti i dokazi pribavljeni u disciplinskom postupku primjenom istražnih mjera koje
imaju prisilni karakter, zadiru u privatnost neke osobe ili potencijalno utječu na tu privatnost i
koje nisu dopuštene u istragama u kaznenom postupku, smiju koristiti u kaznenom postupku,
Cvjetko, B., i dr., XVII. Međunarodni kongres za kazneno pravo (Međunarodno udruženje
za kazneno pravo, AIDP), Peking, 12. do 19.09.2004. godine, Zagreb, Hrvatski ljetopis za
kaznene znanosti i praksu, Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i praksu, vol. 12., br. 1,
2005., str. 246.-248.
39 Ako sudac ne riješi predmet u određenom roku, dužan je u roku od 15 dana od isteka odre-
đenog roka o razlozima dostaviti pisano izvješće predsjedniku suda. Predsjednik suda
dostavit će bez odgode izvješće suca i svoje očitovanje predsjedniku neposredno višeg suda i
Ministarstvu pravosuđa (čl. 66. st. 2. ZS-a).
40 Oblik i sadržaj obrasca „IMOVINSKA KARTICA SUCA“, kao i način postupanja, vođenja i
pohrane imovinske kartice propisani su odredbama Pravilnika o imovinskoj kartici suca, NN,
br. 104/11.
41 Prijašnjim zakonom su kao stegovna djela sudaca bila propisana: 1. zlouporaba položaja ili
prekoračenja službene ovlasti, 2. neuredno obnašanje sudačke dužnosti, 3. nepostupanje po
odluci neposredno višeg suda iz članka 27. i 28. Zakona o sudovima, 4. obnašanje službe,
poslova ili djelatnosti nespojivih sa sudačkom dužnošću, 5. izazivanje poremećaja u radu
suda koji znatno utječu na djelovanje sudbene vlasti, 6. povreda službene tajne u svezi s
obnašanjem sudačke dužnosti, 7. nanošenje štete ugledu suda ili sudačke dužnosti na drugi
način. Stegovni postupak zbog neurednog obnašanja sudačke dužnosti imao se osobito
pokrenuti: 1. ako sudac bez opravdanog razloga ne izrađuje i ne otprema sudske odluke,
2. ako je sudačko vijeće ocijenilo rad suca negativnom ocjenom, 3. ako je bez opravdanog
razloga broj odluka koje je sudac donio u jednogodišnjem razdoblju bitno ispod prosjeka u
Republici Hrvatsko (čl. 20. st. 2. i 3. Zakona o državnom sudbenom vijeću, NN br. 58/93,
49/99, 31/00, 107/00, 129/00, 59/05, 150/05, 153/09, u daljnjem tekstu ZDSV/93).
870
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
se osobito: 1) ako sudac bez opravdanog razloga ne izrađuje i ne otprema sudske
odluke; 2) ako je sudačko vijeće ocijenilo rad suca ocjenom nezadovoljavajuće
obnaša dužnost; 3) ako je bez opravdanog razloga broj odluka koje je sudac donio
u jednogodišnjem razdoblju bitno ispod broja odluka utvrđenih Okvirnim mjerilima
za rad sudaca42 te 4) ako sudac u rješavanju predmeta bez opravdanog razloga bitno
odstupa od redoslijeda njihovog zaprimanja u sudu, odnosno ne vodi računa o
njihovoj hitnosti43 (čl. 62. st. 1.-3. ZDSV-a).
Nadzor rada sudaca provodi se na dva načina: utvrđivanjem ispunjava li sudac svoje sudačke obveze od strane predsjednika suda i ocjenjivanjem obnašanja
sudačke dužnosti.44
Ponašanje suprotno temeljnim načelima Kodeksa kojim se nanosi šteta ugledu
sudačke dužnosti, a koje je kao stegovno djelo bilo propisano čl. 107.st. 2. prijašnjeg
Zakona o sudovima,45 u vezi sa čl. 20. st. 2. t. 7. ZDSV-a/93, više nije posebno
regulirano kao stegovno djelo. Štoviše, čl. 14. Kodeksa propisano je da sudačko
vijeće samo utvrđuje povredu kodeksa, ali ne izriče kazne. Međutim, to ne znači
da se može kršiti Kodeks bez stegovnih posljedica budući da propisuje načela čijim
nepoštivanjem se ostvaruju obilježja stegovnih djela propisanih čl. 62. ZDSV-a. To
istovremeno znači da se pred različitim tijelima za isto djelo može voditi i postupak
utvrđivanja povrede Kodeksa i stegovni postupak.
Po uzoru na normativu koja regulira odgovornost državnih službenika46 i
42 Na snazi su Okvirna mjerila za rad sudaca - Framework standars for the workload of judges
(u daljnjem tekstu: Okvirna mjerila) od 19. prosinca 2012. godine, koje je donio ministar
pravosuđa na temelju članka 72. ZS/05-a, a primjenjuju se od 1. siječnja 2013. godine
(navedena mjerila dostupna su sucima čiji se rad ocjenjuje). Do tada su vrijedila Okvirna
mjerila od 6. lipnja 2007. godine. Istima se propisuju mjerila za rad sudaca u općinskim,
županijskim, trgovačkim, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske i Visokom
upravnom Republike Hrvatske (iznimno, ne za predmete zaprimljene do 31. prosinca
2011.), pri čemu se polazi od zakonitog, pravilnog i pravovremenog rješavanja predmeta,
a u okviru redovnog radnog vremena, tijekom jedne kalendarske godine (čl. 1.). Čl. 95. st.
3. ZS-a propisana je izričita obveza predsjednika suda, ako utvrdi da sudac bez opravdanog
razloga nije donio u jednogodišnjem razdoblju broj odluka utvrđen Okvirnim mjerilima ili
je neuredno obnašao sudačku dužnost, da pokrene stegovni postupak protiv takvog suca, u
skladu s odredbama ZDSV-a. U suprotnom, izvrgava se riziku da bude razriješen dužnosti
predsjednika suda.
43 Obveza suca da predmete koji su mu dodijeljeni u rad rješava prema redoslijedu njihova
zaprimanja u sudu, vodeći računa i o predmetima koji su propisom utvrđeni kao hitni, izričito
je određena čl. 93. st. 1. ZS-a. Detaljnije o primjeni navedenog članka i načinu utvrđivanja
hitnosti pojedinog predmeta vidjeti, Rajko, A., Primjena odredbe čl. 93. st. 1. Zakona o
sudovima, Informator, br. 6200-62014, 2013., str. 1.-3.
44 U primjeni je Metodologija izrade ocjene obnašanja sudačke dužnosti od 6. rujna 2012. (dalje:
Metodologija), koju je, na temelju ovlasti iz čl. 81. ZS-a, donio DSV na sjednici održanoj 6.
rujna 2012. godine, kada je i stupila na snagu, te kada je prestala važiti Metodologija izrade
ocjene sudaca od 18. ožujka 2010. godine, www.dsv.hr
45 Zakon o sudovima (NN, br. 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, 122/10 – pročišćeni tekst,
27/11, 57/11 - Zakon o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku i 130/11, u
daljnjem tekstu: ZS/05).
46 Vidjeti čl. 97. do 99. Zakona o državnim službenicima (NN, br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07,
107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11 i 34/12, u daljnjem tekstu: ZDS).
871
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
skraćeni kazneni postupak,47 mišljenje je autora, da bi kod stegovne odgovornosti
sudaca valjalo zakonski odrediti i razlikovati između „teška“ i „laka“ stegovna
djela koje mogu počiniti suci. Posljedično tomu, valjalo bi zakonom propisati:
različite kazne za ove dvije vrste djela, različite zastarne i rokove brisanja osude te
pojednostavljen postupak koji bi se vodio radi počinjenja „lakših“ stegovnih djela, a
radi ubrzanja takvih postupaka i radi rasterećenja DSV-a.
U razdoblju od 1. ožujka 2011. do 17. lipnja 2013. pokrenuto je 79 postupaka
zbog povrede sudačke dužnosti od čega 34 zbog neurednog obnašanja sudačke
dužnosti (43,0%), 6 zbog nanošenja štete ugledu suda i sudačke dužnosti (7,6%), 32
zbog nepodnošenja imovinske kartice (40,6 %), 2 zbog nepostupanja po odluci višeg
suda iz čl. 27. i 28. ZS-a (2,5%), 2 zbog ponašanja suprotnog temeljnim načelima
Kodeksa sudačke etike (2,5%), 1 zbog zlouporabe položaja ili prekoračenja službene
ovlasti (1,3%) i 2 zbog izazivanja poremećaja u radu suda koji znatno utječu na
djelovanje sudbene vlasti (2,5%).48
4.3. Stegovne kazne
Stegovne kazne su one zakonom propisane sankcije koje nadležno tijelo, nakon
provedenog stegovnog postupka, izriče sucu zbog povrede sudačke dužnosti.49 One
imaju prvenstveno cilj osiguravanja urednog i učinkovitog obavljanja sudačke
dužnosti.
Za počinjena stegovna djela sucima se mogu izreći sljedeće stegovne kazne: 1.
ukor,50 2. novčana kazna do 1/3 plaće ostvarene u prethodnom mjesecu u vremenu
47 Vidjeti čl. 521. do 548. ZKP-a, koji reguliraju skraćene („brze“) postupke koji se vode protiv
počinitelja „lakših“ kaznenih djela.
48 Svi statistički podaci u ovom radu autorima je predao DSV. Razdoblje od 1. ožujka 2011. do
17. lipnja 2013. odabrano je jer je 1. ožujka sadašnji sastav DSV-a stupio na dužnost, a 17.
lipnja su podaci, koji su i obrađeni do tog datuma, ustupljeni autorima.
49 “Disciplinske mjere koje se mogu izreći zbog povrede radne dužnosti i obaveza propisuju
se u cilju zaštite radnika i njegove pravne sigurnosti samo zakonom.” Popović T., Radno
pravo, Službeni list SFRJ, Beograd 1980., str. 179. “.. disciplinska mjera mogla bi se
označiti kao određena sankcija protiv određenog počinitelja disciplinskog djela, koja se
sastoji u određenom moralnom djelovanju ili ograničavanju ili oduzimanju prava i položaja
ili svojstva radnika, a za čije je izricanje nadležno određeno disciplinsko tijelo.”, Dedić i
dr., Radno pravo, Sarajevo, Pravni fakultet, 2005., str. 326. Benković disciplinske kazne
dijeli na: moralne (koje pogađaju samo ugled zaposlenika), profesionalne (koje pogađaju
položaj zaposlenika u radnom odnosu) i novčane (koje pogađaju imovinu, odnosno prihode
zaposlenika). Benković, B., Disciplinska odgovornost državnih službenika u pravu Republike
hrvatske i pravu Bosne i Hercegovine (magistarski rad), Osijek, 2010., str. 77.
50 “Opomena ostaje po pravilu prva i najblaža mjera koja stoji na raspolaganju poslodavcu da
utječe blagovremeno na korekciju ponašanja zaposlenog na radu, da mu ukaže u kom pravcu
treba iskazati svoje radne sposobnosti i promijeniti svoje ponašanje, kako bi osigurao veći
stupanj sigurnosti zaposlenja.”, Lubarda, B., Disciplinska odgovornost i harmonizacija prava,
Beograd, Pravo i privreda, br. 5.-8., Udruženje pravnika u privredi Srbije i Crne Gore, 2001.,
str. 327.-328. O moralnoj odgovornosti i moralnim sankcijama vidi i: Bolanča, Disciplinska
odgovornost pomoraca, Split, Zbornik radova Pravnog fakulteta, god. 29/1-2,1992., str. 233.
– 234.
872
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
Grafkon 1.: struktura pokrenutih stegovnih postupaka s obzirom na vrste stegovnih
djela u razdoblju od 1. ožujka 2011. do 17. lipnja 2013. godine.
873
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
jednog do tri mjeseca,51 3. novčana kazna do 1/3 plaće ostvarene u prethodnom
mjesecu u vremenu od četiri do šest mjeseci, 4. novčana kazna od 1/3 plaće
ostvarene u prethodnom mjesecu u vremenu od sedam do dvanaest mjeseci,52 te 5.
razrješenje od dužnosti53 (čl. 63. ZDSV-a).
Stajalište je autora da bi bilo neophodno visinu novčane kazne vezivati uz
osnovnu (punu) plaću što se redovito isplaćuje sucu, s obzirom na okolnost da ona
može varirati zbog bolovanja ili prekovremenih sati.
Najteža stegovna kazna je ona razrješenja od dužnosti obzirom na to da
pogađa suca tako što mu se oduzimaju sva prava iz radnog odnosa. Zapravo, radi
se o apsolutnoj kazni, “jer tu nema elasticiteta – kakvog pooštravanja, odnosno
51 Iz prakse DSV-a: Ž. R., sudac Općinskog suda u Šibeniku, odgovoran je što je kao sudac u
predmetu posl.br. P-1255/06 u kojem je, povodom podnositeljice Tanje Milak iz Šibenika za
suđenjem u razumnom roku, Županijski sud u Šibeniku rješenjem posl. br. Gzp-66/09 od 16.
studenog 2009., a koje rješenje je dostavljeno ovom sudu 18. studenog 2009., odredio rok od 1
godine za donošenjem odluke računajući od dana dostave tog rješenja, odnosno 18. studenog
2009., nije postupio po navedenom rješenju, a koji rok je istekao 18. studenog 2010., dakle -
nije postupio po odluci neposredno višeg suda iz članka 27. i 28. Zakona o sudovima čime je
počinio stegovno djelo iz članka 62. stavak 1. točka 3. Zakona o državnom sudbenom vijeću
pa mu se temeljem članka 63. stavak 1. točka 2. Zakona o državnom sudbenom vijeću izriče
novčana kazna 1/3 plaće ostvarene u prethodnom mjesecu u vremenu 3 mjeseca. Odluka sa
36. sjednice DSV-a od 16. veljače 2012., www.pravosudje.dsv.hr
52 Novčana kazna je samostalna, ali i “imovinska disciplinska kazna, koja se sastoji u obavezi
plaćanja od strane disciplinski odgovornog radnika određenog novčanog iznosa.”, Bogičević
Č., Uticaj sankcija na radne odnose i status radnika, Poslovna politika, Beograd,1991., str.
115.
53 Iz prakse DSV-a: R. K., sudac Općinskog suda u Krapini, odgovoran je što je 23. siječnja
2010., u 20,03 u gradu Krapini, upravljajući osobnim automobilom registarskih oznaka
KR 3003 RK ulicom Hrvatskih branitelja u smjeru Ulice F. Galovića, pa kada su djelatnici
policije Krešimir Kozina i Slaven Strahinec koji su se kretali policijskim automobilom iza
njega, primijetili da automobil kojim je upravljao krivuda po cesti i kada se automobil
zaustavio kod ugostiteljskog objekta „Yeti“ u Krapini, djelatnici policije su pristupili provjeri
alkoholiziranosti suca R. K., na što je isti pristao, pa je alkotestom marke „Dräger“ 7410,
serijski broj: ARJ0365, utvrđena prisutnost alkohola u njegovom organizmu u koncentraciji
2,18 g/kg, a kasnije je analizom krvi u Centru za forenzička ispitivanja, istraživanja i
vještačenja „Ivan Vučetić“ u Zagrebu, utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi
2,39 g/kg, pa nakon što je sudac R. K. zatražio vađenje krvi i urina, odbijao je naredbu
policije da u takvom stanju dalje ne upravlja automobilom, te je pružao pasivan otpor na
način da se rukama zgrabio za krovni nosač policijskog automobila, vrijeđajući pri tom
djelatnike policije te su bili prisiljeni primijeniti sredstva prisile, fzička snaga – ključ na
laktu, nakon čega je sudac R. K. oko 21,50 sati smještan u posebne prostorije policijske
postaje u Krapini do prestanka djelovanja opojnog sredstva, dakle, navedenim ponašanjem
nanio štetu ugleda suda i sudačke dužnosti, a koje ponašanje je suprotno i temeljnim načelima
Kodeksa sudačke etike, čime je počinio stegovno djelo iz članka 20. stavak 2. točka 6. Zakona
o Državnom sudbenom vijeću (NN, br. 58/93; 49/99; 31/00; 107/00; 129/00; 59/05; 150/05.
i 153/09.) i članka 107. stavak 2. Zakona o sudovima (NN, br. 150/05; 16/07. i 113/08.), pa
mu se na temelju članka 21. stavak 1. točka 3. Zakona o Državnom sudbenom vijeću izriče
stegovna kazna razrješenje od dužnosti. Odluka sa 36. sjednice DSV-a od 8. ožujka 2012.,
www.pravosudje.dsv.hr.
874
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
ublažavanja kazne”.54
Iznimno, DSV može primijeniti uvjetnu osudu razrješenja od dužnosti ako
ocijeni da se i bez izvršenja te stegovne kazne može očekivati svrha kažnjavanja,
odnosno da će sudac u daljnjem obnašanju dužnosti prestati s ponašanjem zbog
kojeg mu je izrečena ta kazna (čl. 63. st. 3. ZDSV-a). U biti, odlaganjem izvršenja
stegovne kazne ne dovodi se u pitanje zakonitost izrečene mjere, već se prvenstveno
iskušava spremnost suca da ubuduće ne čini stegovna djela.55
Ako stegovno kažnjeni sudac za vrijeme kušnje (provjeravanja) počini
stegovno djelo, dolazi po sili zakona do opoziva uvjetne osude56 (čl. 63. st. 4.
ZDSV-a). Dakle, za opoziv uvjetne osude dostatno je da je sudac počinio bilo
koje stegovno djelo, neovisno o težini povrede, nastalim posljedicama, stupnju
odgovornosti i okolnostima pod kojima je novo stegovno djelo počinjeno. Pravno
je relevantno samo je li sudac počinio stegovno djelo tijekom kušnje, pri čemu je
irelevantno djelo koje je sudac počinio izvan tog razdoblja.
Stav je autora da je neophodno de lege ferenda izmijeniti i dopuniti postojeće
rješenje, tako da se precizno odredi da će Vijeće opozvati uvjetnu osudu samo
54 Nikolić, G., Disciplinska odgovornost državnih službenika (magistarski rad), Beograd, 2008.,
str. 185.
55 „Uvjetna osuda nije lišena utjecaja generalne prevencije, jer potencijalni počinitelji
kaznenih djela ne mogu nikada računati na izvjesnost primjene uvjetne osude, budući da
nema kaznenog zakonodavstva u kojem je primjena te mjere obvezatna. Uvjetna osuda nije
običan prijekor zbog počinjenog djela jer je to sankcija koja stavlja počinitelja u položaj da
se kazna, koja ne mora biti blaga, i primijeni. Primjena uvjetne osude treba se, ponajprije
cijeniti s gledišta specijalne prevencije, jer se njome djeluje na počinitelja kaznenog djela,
prijetnjom da se kazna može izreći, ako počinitelj nastavi činiti kaznena djela.”, Mršić G.,
Uvjetna osuda kao mjera upozorenja, Zagreb, Informator, br. 5529, 2007., str. 14. Iz prakse
DSV-a: Ž. P., sudac Općinskog suda u Š., odgovoran je što je kao sudac u predmetu posl.
br. P-1546/06 u kojem je, povodom zahtjeva Mirjane Perić za suđenjem u razumnom roku,
Županijski sud u Šibeniku rješenjem posl. br. Gzp-1/10 od 8. veljače 2010. odredio rok od
6 mjeseci za donošenjem odluke računajući od dana dostave tog rješenja, odnosno 19.
veljače 2010., nije postupio po navedenom rješenju, odnosno nije poduzeo potrebne radnje
da bi donio odluku u navedenom roku, a koji rok je istekao 19. kolovoza 2010., dakle - nije
postupio po odluci neposredno višeg suda iz članka 27. i 28. Zakona o sudovima čime je
počinio stegovno djelo iz članka 62. stavak 2. točka 3. Zakona o državnom sudbenom vijeću
pa mu se temeljem članka 63. stavak 1. točka 5. Zakona o državnom sudbenom vijeću izriče
razrješenje od dužnosti, a na temelju članka 63. stavak 2. i 3. Zakona o državnom sudbenom
vijeću primjenjuje se uvjetna osuda te se određuje da se izvršenje stegovne kazne razrješenja
od dužnosti odgađa na vrijeme 2 godine pod uvjetom da u tom vremenu provjeravanja ne
počini jedno ili više stegovnih djela., Odluka sa 36. sjednice DSV-a od 16.02.2012., www.
pravosudje.dsv.hr
56 O opozivu odluke o odgađanju izvršenja kazne, vidi: Bolanča, op.cit., 1992., str. 239.
“Odlaganje izvršenja mjere odložit će se onda kada se, po ocjeni nadležnog disciplinskog
organa, osnovano može pretpostaviti da će svrha kažnjavanja biti ostvarena samim izricanjem
mjere, i bez njenog izvršenja. (…) ako radnik kome je odloženo izvršenje mjere u tom
vremenu izvrši ponovno težu povredu radnih obaveza (što se mora utvrditi u posebnom
disciplinskom postupku), onda je nastupio uvjet da se izvrši ranije izrečena mjera čije je
izvršenje bilo odloženo.” Frimerman, A., Radno pravo, Beograd , Jugoslavenski zavod za
produktivnost rada, 1986., str. 205. i 206.
875
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
ako sudac u vrijeme kušnje počini „teško“ stegovno djelo,57 a sve radi ostvarenja
svrhe kažnjavanja, te postizanja jednakog i ravnopravnog položaja sudaca u okviru
stegovnih postupaka. Naime, nema opravdanog pravnog, a ni pragmatičnog razloga
da s jednako sankcionira i opozove uvjetna osuda sucu koji, primjerice, nije na
vrijeme dostavio imovinsku karticu (stegovno djelo iz 62. st. 2. toč. 7. ZDSV-a),
te onom sucu koji je krajnje nemarno obnašao dužnost ili uzeo mito, te tako na
grub način naštetio ugledu sudbene vlasti i sudačkoj dužnosti. U svakom slučaju,
pri odlučivanju o odgovornosti i kazni za stegovno djelo, DSV je obvezan izreći
onu kaznu kojom se najučinkovitije može postići svrha kažnjavanja (specijalna
i generalna prevencija), a osobito uzimajući u obzir: težinu povrede i nastale
posljedice, stupanj odgovornosti, okolnosti pod kojima je stegovno djelo učinjeno,
raniji rad i ponašanje suca i druge okolnosti koje utječu na izricanje kazne (čl. 63.
st. 4. ZDSV-a).
Međutim, da bi se opravdano moglo očekivati stalno ostvarenje svrhe
kažnjavanje, postiglo ujednačavanje prakse Vijeća u stegovnim postupcima,
posebno vezano uz odgovornost i vrstu kazne u stegovnim postupcima, osigurala
učinkovita i potpuna zaštita sudaca, te omogućio jednak i ravnopravan položaj
sudaca u stegovnim postupcima, po mišljenju autora, nužno je de lege ferenda
stegovne kazne individualizirati, tako da se ZDSV-om, analogno normativi KZa, propiše za svako stegovno djelo posebno koja se stegovna kazna može izreći
sucu, ali i određivanjem odgovarajućeg te modifciranog minimuma i maksimuma
pojedine kazne. Suprotno ovom, ostavlja se prostor arbitrarnosti te postupanju bez
unaprijed jasnih kriterija pri određivanju stegovnih kazni sucima.58
Postojeće zakonodavno rješenje sadrži dovoljan broj kazni i odgovarajući
raspon novčane kazne, kojima se može adekvatno sankcionirati sva stegovna djela.59
Prema podacima DSV-a u razdoblju od 1. ožujka 2011. do 17. lipnja 2013.
sucima su izrečene 44 kazne, od čega 27 ukora (61,4%), 10 novčanih kazni (22,7%),
3 razrješenja od dužnosti (6,8%) i 4 uvjetna razrješenja od dužnosti (9,1%).
57 Vidi odredbe čl. 58. KZ-a kojima je propisan obligatorni i fakultativni opoziv uvjetne osude.
58 “… ne postoji korespondencija između ljestvice kazni i ljestvice povreda. U kaznenom pravu,
zakonom se defniraju i kaznena djela, ali se defnira i njihova korelacija; zakon predviđa da
je za određeno kazneno djelo propisana kazna zatvora, a da će se prekršaj kazniti novčanom
kaznom. Ovdje to nije slučaj: može se izreći običan ukor službeniku koji je ukrao mnogo
državnog novca, a otpustiti službenik koji je jednom zakasnio na posao. Rizici arbitrarnosti
i nepravde koje nosi ovaj sustav dugo su bili još teži jer je administrativni sud odbijao
kontrolirati težinu kazne.”, Braibant, G., Administrativno pravo Francuske, JP Službeni list
SRJ Beograd i CID Podgorica, 2002. (prijevod knjige “Le Droit Administratif Francais, Press
de la fondation nationale des sciences politiques & Dalloz, 1992.), str. 327., 328.
59 “…razmjernost znači da dosuđena kazna mora biti razmjerna težini prijestupa, uzimajući u
obzir okolnosti. Kako bi se osigurala ravnopravnost i jednak tretman svih slučajeva, može
biti korisno uspostaviti dovoljno velik raspon mogućih sankcija za kažnjavanje prekršaja.”,
Cardona, F., Liabilities and Discipline of Civil Servants (Obveze i stega državnih službenika),
SIGMA, www.oecd.org/dataoecd/22/0/43812763.pdf, 2003., str. 6.
876
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
Grafkon 2.: struktura izrečenih stegovnih kazni sucima u razdoblju od 1. ožujka
2011. do 17. lipnja 2013. godine
4.4. Stranke u stegovnom postupku
4.4.1. Ovlašteni tužitelji
Ako postoji osnovana sumnja da je sudac počinio stegovno djelo, predsjednik
suda ili osoba ovlaštena za obavljanje poslova sudske uprave u sudu u kojem obnaša
sudačku dužnost obvezna je protiv tog suca pokrenuti stegovni postupak (čl. 67. st.
1. ZDSV-a).60 Predsjednik suda će biti razriješen dužnosti ako ne podnese zahtjev
za pokretanje postupka zbog počinjenog stegovnog djela u zakonom predviđenim
slučajevima, odnosno zloupotrebljava svoj položaj ovlaštenog podnositelja
pokretanja stegovnog postupka (čl. 85. st. 3. t. 6. ZS-a). Stegovni postupak mogu
pokrenuti i ministar pravosuđa, predsjednik neposredno višeg suda, predsjednik
Vrhovnog suda i sudačko vijeće (čl. 67. st. 2. ZDSV-a).
Ako ovlašteni tužitelj, čim sazna za stegovno djelo i počinitelja, ne podnese
zahtjev za pokretanje stegovnog postupka, također, ulazi u zonu stegovne i kaznene
odgovornosti jer time pogoduje osobi protiv koje bi trebalo voditi postupak. Dakle,
ovlast na podnošenje stegovne prijave u sebi istodobno sadrži i pravo i dužnost
pokretanja stegovnog postupka.
60 Primjerice, u Zakonu o državnim službenicima Grčke, Code of Civil Servants, Zakon broj
2683/1999, http://unpan1.un.org/intradoc/groups/public/documents/untc/umpan001819.pdf, u
čl. 107. st. 1. toč. u. propisano je da je disciplinska povreda i „propuštanje da se progoni i
kazni disciplinska povreda.“
877
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
U razdoblju od 1. ožujka 2011. do 17. lipnja 2013. godine, ovlast pokretanja
stegovnog postupka koristili su najčešće predsjednici sudova u kojima su suci
obnašali sudačku dužnost, rijetko predsjednici neposredno viših sudova, a niti
jedan stegovni postupak nisu pokrenuli ministar pravosuđa, nadležno sudačko
vijeće ili predsjednik Vrhovnog suda. Podneseno je ukupno 79 zahtjeva, od čega
je podnositelj u 72 slučaja (91,1%) bio predsjednik suda u kojem prijavljeni sudac
obnaša dužnost, a u 7 slučajeva (8,9%) predsjednik neposredno višeg suda.
Grafkon 3.: struktura ovlaštenih podnositelja zahtjeva za provođenje stegovnog
postupka protiv sudaca u razdoblju od 1. ožujka 2011. do 17. lipnja
2013.
Promatrajući izložene statističke podatke, a uzimajući u obzir okolnost da
DSV nije ovlašten samostalno pokretati i voditi stegovne postupke protiv sudaca,
već isključivo po zahtjevu ovlaštenih tužitelja, opravdano se postavlja pitanje
je li važeći aparat progona u dostatnoj mjeri učinkovit i odgovara li potrebi
uspostavljanja i održanja neovisnog i samostalnog te učinkovitog pravosuđa, koje
ugrožavaju oni suci koji neuredno obnašaju svoju dužnost, štete ugledu sudačke
dužnosti i sudbenoj vlasti u cjelini, čime čine stegovna djela. Stav je autora da je
neophodno, radi postizanja jednakog i ravnopravnog tretmana prema svim sucima,
odredbama ZDSV-a, odrediti posebno, samostalno i neovisno, pravosudno tijelo,
po uzoru na Državno sudbeno vijeće, koje bi bilo nadležno provoditi inspekcijski
nadzor nad radom sudaca, a zatim, na temelju utvrđenog u nadzoru, pokretati
878
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
stegovne postupke, te zastupati optužbu u okviru takvog postupka. Naime, važeći
sustav ovlaštenih tužitelja otvara prostor arbitrarnosti svakog pojedinog tužitelja pri
procjeni postoji li osnovana sumnja da je sudac počinitelj stegovnog djela, odnosno
hoće li pokrenuti stegovni postupak protiv pojedinog suca, što potencijalno može
dovesti do nejednakog pristupa danoj ulozi, ali i obvezi.
4.4.2. Okrivljenik
Stegovno djelo može počiniti samo sudac, a stegovni postupak može se
pokrenuti i voditi samo protiv suca koji obnaša sudačku dužnost. S obzirom na
njihovu bit koja se sastoji u kažnjivosti, stegovna djela se „imaju uvijek smatrati
dijelovima kaznenog prava u najširem smislu“,61 pa se za potrebe ovog rada sudac
protiv kojeg se vodi stegovni postupak, po uzoru na nazivlje ZKP-a (čl. 202. st.
2. t. 2. i 12. ZKP-a), naziva okrivljenik. Status okrivljenika u stegovnom postupku
sudac dobiva u trenutku podnošenja zahtjeva za provođenje takvog postupka od
ovlaštenog tužitelja (čl. 67. st. 3. ZDSV-a).
Po uzoru na njemački Savezni disciplinski zakon62 (čl. 5. st. 2.), po mišljenju
autora, trebalo bi razmisliti i o tomu da se odredbama ZDSV-a omogući pokretanje i
vođenje stegovnih postupaka, odnosno izricanje novčane kazne i kazne oduzimanja
mirovine protiv osoba, prijašnjih sudaca, kojima je zbog nekog razloga prestala
sudačka dužnost,63 a radi osobito teških stegovnih djela, koja su počinjena u vrijeme
obnašanja sudačke dužnosti i kojima je grubo nanesena šteta ugledu sudbene vlasti
i sudačke dužnosti, te uzrokovana znatna materijalna šteta državi. Naime, nema
opravdanog razloga da se osobu koja je u obnašanju sudačke dužnosti počinila
osobito teško stegovno djelo ekskulpira, odnosno abolira od stegovne odgovornosti
samo zbog toga što joj je prestala sudačka dužnost (primjerice zbog toga što je
umirovljen ili je sam zatražio razrješenje). Štoviše, to nije pravedno prema osobama
koje i dalje obnašaju sudačku dužnost, a koje se postojećom regulacijom dovode
u nejednak i neravnopravan položaj po pitanju odgovornosti, pa će sada sudac
otkriven da je počinio koruptivno stegovno djelo biti razriješen dužnosti, dok će
sudac, čije je djelo otkriveno nakon njegovog umirovljenja ili ga ovlašteni tužitelj
nije stegovno prijavio dok je radio u sudu, uživati (sudačku) mirovinu koju ne bi
bio dobio da je procesuiran kada je djelo počinio. Posljedično propisivanju stegovne
odgovornosti za osobe koje više nisu suci, trebalo bi odrediti da u nadležnost DSV-a
spada i vođenje stegovnih postupaka protiv bivših sudaca.
U provedenom istraživanju utvrđeno je da je u razdoblju od 1. ožujka 2011. do
17. lipnja 2013. godine daleko veći broj sudaca prvostupanjskih sudova stegovno
kažnjeno u odnosu na suce viših sudova. Tako je kažnjeno 40 sudaca sudova prvog
stupnja (90,9%) i 4 suca drugostupanjskih (županijskih) sudova (9,1%).
61 Horvatić, Ž., Kazneno pravo, Opći dio, Zagreb, Ministarstvo unutarnjih poslova, 2001., str. 8.
62 Bundesdisziplinargesetz, Bundesgesetzblatt IS 1510/2001, 2554/2011, 3154/2013,
3386/2013, www.juris.de
63 Razlozi prestanka sudačke dužnosti regulirani su čl. 76. i 77. ZDSV-a.
879
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
Grafkon 4.: broj stegovno kažnjenih sudaca s obzirom na stupanj sudovanja u
razdoblju od 1. ožujka 2011. do 17. lipnja 2013.
Ako pogledamo strukturu stegovno kažnjenih sudaca s obzirom na vrstu
sudova, možemo zaključiti da su stegovni postupci u razdoblju od 1. ožujka 2011.
godine do 17. lipnja 2013. godine mahom pokretani protiv sudaca sudova prvog
stupnja. Ukupno su kažnjena 44 suca, od čega najviše sudaca općinskih sudova (27
sudaca ili 61,4%), a zatim slijede suci: trgovačkih (7 sudaca ili 15,9%), prekršajnih
(6 sudaca ili 13,6%) i županijskih sudova (4 suca ili 9,1%). Zanimljiv je podatak da
u promatranom razdoblju protiv niti jednog suca upravnog, Visokog prekršajnog,
Visokog upravnog ili Vrhovnog suda nije pokrenut stegovni postupak.
Grafkon 5.: broj stegovno kažnjenih sudaca s obzirom na vrstu sudova u razdoblju
od 1. ožujka 2011. do 17. lipnja 2013.
880
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
Prikazani statistički podaci idu u prilog stajalištu da bi bilo neophodno formirati posebno pravosudno tijelo koje bi bilo nadležno za pokretanje stegovnih
postupaka protiv sudaca.
4.5. Stegovni postupak
4.5.1. Pojam i pravna regulativa
Stegovni postupak je ukupnost pravila kojima se uređuje pokretanje i vođenje
postupka utvrđivanja odgovornosti i izricanja kazne sucu radi povrede sudačke
dužnosti.64 Precizna regulacija stegovnog postupka osigurava strankama jasan
položaj u postupku odnosno stranke tada znaju koje se točno odredbe i na koji način
primjenjuju što onemogućava bilo kakvu arbitrarnost.65
Stegovni postupak protiv sudaca reguliran je odredbama ZDSV-a, a supsidijarno i odgovarajućom primjenom odredbi ZKP-a (čl. 72. ZDSV-a). Međutim,
zbog odgovarajuće primjene odredbi ZKP-a učestalo se javljaju dvojbe vezano uz
uporabu ili način primjene pojedinih instituta ZKP-a u okviru stegovnog postupka,
što može dovesti do pravne nesigurnosti, zlouporabe procesnih ovlasti, potkopavanja
učinkovite zaštite sudaca i nepotrebnog opterećenja rada članova DSV-a. Zbog
navedenog, ocjena je autora da je nužno, po uzoru na domaće zakonodavstvo kojim
je uređeno pitanje stegovne odgovornosti državnih službenika66 i Savezni disciplinski
zakon SR Njemačke, kojim je uređen stegovni postupak protiv državnih službenika,
u narednom razdoblju upotpuniti normativu ZDSV-a ili donijeti poseban zakon
kojim bi se cjelovito i jasno regulirao stegovni postupak protiv sudaca.
4.5.2. Inicijativa za pokretanje postupka
Svaka fzička ili pravna osoba može inicirati pokretanje stegovnog postupka,
bilo u formi zahtjeva, požurnice ili predstavke na rad pojedinog suca.67
Međutim, zakon ne sadrži izričitu odredbu u kojem roku i u kojoj formi bi
ovlašteni tužitelj trebao odlučiti o primljenoj inicijativi niti predviđa mogućnost da
64 Pravna enciklopedija, svezak I, Beograd, 1985., str. 258. defnira disciplinski postupak kao
“skup pravila kojima se reguliraju radnje koje poduzimaju disciplinski organi u vezi sa
disciplinskim krivicama radnika.“
65 “Disciplinski postupak nema samo funkciju zaštite interesa poslodavca, nego i navodnom
počinitelju disciplinskog prijestupa osigurava pravnu zaštitu od moguće samovolje i
pristranosti poslodavca.”, Krašovec, D., Pogodba o zaposlitvi in odgovornost za delovne
obveznosti, www.mju.gov.si/fleadmin/mju.gov.si/pageuploads/mju_dokumenti/UA/ucna_
gradiva/2.podrocje/Pogoda_o_zaposlitvi_in_odgovornost_za_delovne_obveznosti.pdf , str.
27.
66 Vidjeti čl. 96. do čl. 115 ZDS-a.
67 Podnošenje predstavki na rad i ponašanje sudaca regulirano je čl. 4. st. 3. ZS-a. O inicijativi
za pokretanje disciplinskog postupka vidjeti: Momčinović Z. i dr., Propisi o radnim odnosima,
Zagreb, Priručnici Informatora, 1991., str. 113. i 114.
881
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
inicijator, ako se ne pokrene stegovni postupak, nastupi kao supsidijarni tužitelj.68
Ako bi navedeno bilo precizirano na zakonskoj razini, po ocjeni autora, značajno
bi se onemogućilo da ovlašteni tužitelji protuzakonito štite (po svojoj arbitrarnoj i
slobodnoj ocjeni) određene počinitelje stegovnih djela.69
Uz sustav unutarnjeg nadzora sudaca kojeg obavljaju predsjednik suda u
kojem sudac obnaša sudačku dužnosti, predsjednik neposredno višeg suda u
okviru obveznog jednogodišnjeg pregleda nad urednim obavljanjem poslova sudaca i sudova na području svoje nadležnosti (čl. 27. i 28. ZS-a), te posredno i
pravosudna inspekcija Ministarstva pravosuđa, (čl. 80.-84. ZS-a), važno je svakoj
zainteresiranoj osobi omogućiti da se obrati institucijama, u kojima suci rade, s
prijavom o njihovom nezakonitom radu ili ponašanju, čime se od tih osoba dobivaju
važne informacije koje mogu otkriti stegovno djelo i suca počinitelja
4.5.3. Prethodni postupak
U okviru prethodnog postupka ovlašteni tužitelj poduzima sve potrebne
radnje radi prikupljanja dokazne građe, a s krajnjim ciljem utvrđenja postoji li u
konkretnom slučaju postoji osnovana sumnja da bi određeni sudac počinio određeno
stegovno djelo ili više njih.70
S druge strane, sa stajališta suca, svrha je prethodnog postupka dati obranu,
iznoseći činjenice i predlažući dokaze za koje smatra da su ključne za odlučivanje
o pokretanju postupka, odnosno koje mogu ukazati da nema osnove za pokretanje
stegovnog postupka.
Propust zakonodavca da regulira započinjanje, tijek i završetak prethodnog
postupka predstavlja pravnu prazninu koja može dovesti do uskrate potpune i
učinkovite zaštite prava i pravnih interesa okrivljenika u stadiju koji prethodi
zahtjevu za stegovni postupak. Nadalje, može doći do nepotrebnog pokretanja
stegovnog postupka (jer se primjerice već u prethodnom postupku moglo utvrditi
da nije došlo do počinjenja stegovnog djela ili da okrivljeni nije počinitelj djela
koje mu se stavlja na teret, već netko drugi), nepotrebno se opterećuje DSV
neutemeljenim ili stegovnim prijavama s nepotpunom dokaznom građom, a može
dovesti i do samovolje i arbitrarnosti ovlaštenog tužitelja, koji u ovom stadiju
postupa bez unaprijed jasnih pravila postupanja.
68 Za oštećenika kao supsidijarnog tužitelja vidi odredbe čl. 55. do 59. ZKP-a.
69 Zanimljivo rješenje za javne službenike sadrži Pravilnik o stegovnoj odgovornosti nastavnika,
suradnika i studenata Medicinskog fakulteta u Zagrebu od 27.03.2007., s izmjenama i
dopunama od 6.3.2008., www.mef.hr (11.9.2013.), koji u čl. 23. st. 1. i 2. određuje da se
stegovni postupak pokreće podnošenjem prijedloga za pokretanje postupka na temelju
spoznaja o činjenicama kršenja radnih obveza, a prijedlog može podnijeti Dekanski kolegij,
dekan, prodekan, pročelnik katedre i svaki nastavnik Fakulteta, student, te osoba koja ima
opravdani pravni interes.
70 Pobliže o ulozi istražitelja u prethodnom postupku: Živković S., Disciplinska i materijalna
odgovornost u privredi i upravi, Zagreb, Informator, 1962., str. 11.
882
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
4.5.4. Stadij pokretanja stegovnog postupka
Na temelju činjenične i dokazne građe prikupljene u prethodnom postupku,
ovlašteni tužitelj zahtjevom pokreće stegovni postupak, kojeg podnosi pisano
DSV-u. Zahtjev mora sadržavati osobne podatke o sucu čija se stegovna odgovornost traži, činjenični i pravni opis stegovnog djela, prijedlog za izricanje
određene stegovne kazne te obrazloženje iz kojeg proizlazi osnovanost sumnje.
Ovlašteni tužitelj zahtjev može dopuniti ili izmijeniti (čl. 67. st. 1., 68. st. 1. i 69. st.
1. ZDSV).
Po primitku zahtjeva DSV može odrediti istražno povjerenstvo iz redova
sudaca redovnih ili specijaliziranih sudova radi utvrđivanja činjenica potrebnih za
donošenja odluke za pokretanje stegovnog postupka (67. st. 4. ZDSV-a).
Formulacija o utvrđivanju činjenica potrebnih za donošenje odluke za pokretanje
stegovnog postupka je neprecizna i u suprotnosti s kogentnom normom, prema
kojoj postupak pokrećeovlašteni tužitelj podnošenjem zahtjeva, pa bi u čl. 67.
st. 4. ZDSV-a trebalo (moglo) pisati da istražno povjerenstvo utvrđuje činjenice
bitne za odlučivanje o stegovnoj odgovornosti okrivljenika, no to je već riješeno
odredbama o utvrđivanju činjenica u postupku (čl. 65. st. 5. i 68. st. 2. ZDSV-a).
Zakonsko rješenje da sastav istražnog povjerenstva, među ostalim, čine i suci
koji nisu članovi DSV-a, po mišljenju autora, možda doprinosi transparentnosti,
demokratičnosti i javnosti rada Vijeća, ali je u koliziji s ustavnim određenjima te
intencijom ustavotvorca, koji je ulogu odlučivanja o stegovnoj odgovornosti i
razrješenju sudaca, pa shodno tome i provedbu takvog postupka u cjelini, povjerio
isključivo DSV-u, kao neovisnom i samostalnom sudbenom tijelu. S tim u vezi,
odgovornost za pravilnu i zakonitu provedbu stegovnih postupaka pada primarno
i isključivo na članove DSV-a, kojima je povjerena takva uloga, a ne na „vanjske“
suce.71 Dakle, prikupljanje dokaza i odlučivanje o odgovornosti isključivo bi trebalo
biti u nadležnosti DSV-a.
4.5.5. Stadij glavne rasprave
U pravilu, cjelokupan stegovni postupak provodi DSV-a.72 Međutim, DSV
može za pojedine stegovne postupke imenovati posebno stegovno vijeće koje će
provesti postupak, utvrditi činjenice i obrazložiti utvrđene činjenice pred Vijećem.
Dva člana stegovnog vijeća moraju biti suci, a predsjednik Stegovnog vijeća mora
biti najmanje sudac istog stupnja kao i sudac protiv kojeg se vodi stegovni postupak.
Odluku o stegovnoj odgovornosti donosi Vijeće većinom glasova svih članova
Vijeća (čl. 66. st. 1.-3. ZDSV-a i čl. 12. st. 1. Poslovnika DSV73).
Vijeće može za pojedine stegovne postupke imenovati istražno povjerenstvo
iz redova sudaca redovnih ili specijaliziranih sudova, koje će utvrditi činjenice
71 Vidjeti čl. 124. st. 1. i 2. Ustava.
72 Čl. 66. st. 1. ZDSV-a propisano je da stegovni postupak vodi Vijeće.
73 Poslovnik Državnog sudbenog vijeća, NN br. 73/11.
883
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
i obrazložiti ih tijekom postupka pred Vijećem. Ako je vijeće imenovalo takvo
istražno povjerenstvo, ono će pisano izvijestiti Vijeće o činjenicama i provedenim
izvidima na kojima se temelji osnovana sumnja da je sudac ili predsjednik suda
počinio stegovno djelo, a po potrebi i usmeno obrazložiti na raspravi (čl. 66.st. 5.
i 68. st. 2. ZDSV-a). Ovakva formulacija nije potrebna niti je usklađena s voljom
ustavotvorca, a razlozi zbog čega nije prihvatljivo angažiranje „vanjskih“ sudaca u
vođenju stegovnog postupka istaknuti su u poglavlju IV.5.5. ovoga rada.
Po primitku urednog zahtjeva, stegovno vijeće je dužno najkasnije u roku od
15 dana zakazati glavnu raspravu, na koju će se pozvati ovlašteni tužitelj, sudac
i njegov branitelj i predsjednik nadležnog sudačkog vijeća, ako sudačko vijeće
nije podnositelj zahtjev za pokretanje stegovnog postupka. Prije rasprave Vijeće je
dužno iz spisa predmeta izdvojiti sve dokaze na kojima se ne može temeljiti odluka
u stegovnom postupku (čl. 69. ZDSV-a).
Stegovni postupak provodi se odgovarajućom primjenom odredaba ZKP-a,
ako ZDSV-om nije drukčije određeno (čl. 72. st. 1. ZDSV-a).74 DSV u postupku
utvrđuje pravno relevantne činjenice svim sredstvima prikladnim za dokazivanje,
te u tu svrhu može pribaviti i čitati isprave, saslušati svjedoke ili pročitati njihove
iskaze,75 izvesti dokaz vještačenjem i obaviti očevid na mjestu događaja radi
neposrednog opažanja. Svi dokazi, u načelu, imaju jednaku dokaznu snagu, s
obzirom na to da u stegovnom postupku nema stupnjevanja dokaza.76 Sucu se
u svakom slučaju mora pružiti mogućnost da iznese svoju obranu osobno, u
pisanom obliku, ili po branitelju kojega izabere (čl. 70. st. 1. ZDSV-a). Konkretno,
uvažavajući presumpciju nevinosti, sucu se treba omogućiti iznošenje obrane
radi iznošenja relevantnih činjenica, predlaganja dokaza i očitovanja o dokazima
74 „Prema stajalištu ovog Suda, obrazloženog u odluci broj: U-III-953/98 od 4. veljače
2004. godine (objavljenoj u Narodnim novinama, broj 18/04. i 22/04. - ispravak), odredbe
ZKP-a primjenjuju se sukladno prirodi disciplinskog postupka, što znači da se ne moraju
primjenjivati uvijek, niti se moraju primjenjivati doslovno. To se odnosi i na odredbe
ZKP-a o isključenju službenih bilješki policije kao dokaza u kaznenom postupku. Naime,
službene bilješke u fazi njihova nastanka nisu nezakonito pribavljeni materijali ni s aspekta
potencijalnog budućeg kaznenog postupka, niti s aspekta disciplinskog postupka. Oni
postaju nezakonit dokaz tek ako se koriste u kaznenom postupku. Njihovo korištenje u druge
(zakonite) svrhe nije zabranjeno“. Ustavni sud, U-III-691/2001, www.usud.hr
75 Detaljnije Juras, D., Izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka u disciplinskom postupku,
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, br. 3, 2011., str. 511.-537. i Marković, S., Još
o povredi prava na pravično suđenje u odnosu na nemogućnost neposrednog saslušanja
svjedoka, Informator, br. 5445, Novi informator, 2011., str. 15.-16.
76 „…o činjenicama koje će se uzeti kao dokazane odlučuje ovlaštena službena osoba po
svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zajedno te na temelju
rezultata cjelokupnog postupka. U upravnom postupku nema stupnjevanja dokaza.“,
Upravni sud Republike Hrvatske, Us-13900/2009-4 od 18.02.2010. – citirano iz Juras, D. i
dr., Saslušanje svjedoka u disciplinskom postupku, Zagreb, Hrvatska i komparativna javna
uprava, br. 2, 2011., str. 515. Suprotno vidjeti čl. 219. do 271. Zakona o parničnom postupku
(NN, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka USRH, 84/08., 96/08.
– Odluka USRH, 123/08. i 57/11.), kojima su regulirani dokazi i dokazivanje u parničnom
postupku.
884
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
izvedenim pred DSV-om.77
4.5.5.1. Korištenje dokaza pribavljenih posebnim dokaznim radnjama
U stegovnom postupku protiv suca nije moguće koristiti dokaze pribavljene
posebnim dokaznim radnjama, koje se mogu provoditi uz odobrenje suca istrage i to
samo za određena kaznena djela. Rezultati takvih dokaznih radnji mogu se koristiti
samo u kaznenom postupku, a cjelovita snimka, zapis i dokumentacija čuvaju se
zapečaćeni u državnom odvjetništvu. Iz ovoga proizlazi da se rezultati posebnih
dokaznih radnji ne mogu koristiti nekom drugom, pa tako ni u stegovnom postupku
(čl. 332., 331. st. 1., 335. st. 6. i 338. st. 1. ZKP-a). Dakle, ako je protiv suca pokrenut
kazneni postupak za kazneno djelo za koje su dokazi pribavljeni posebnim dokaznim
radnjama, tada se istovremeno neće moći voditi stegovni postupak radi istog
činjeničnog stanja jer stegovno tijelo ne može pribaviti dokaze za takav postupak.
4.5.6. Odluka o stegovnoj odgovornosti
Na temelju provedenog postupka i utvrđenog činjeničnog supstrata, DSV
donosi odluku o stegovnoj odgovornosti. Osuđujuća odluka, kojom se utvrđuje da
je sudac stegovno odgovoran i kojom mu se izriče stegovna kazna može se odnositi
samo na stegovno djelo i osobu koju je ovlašteni tužitelj označio u svom zahtjevu.
Odluka mora biti izrađena i otpremljena strankama u roku 15 dana nakon njezina
donošenja. Pri odlučivanju o odgovornosti i stegovnoj kazni DSV nije vezan
prijedlogom ovlaštenog tužitelja (čl. 70. st. 2.-3. i 72. st. 2. ZDSV-a).
77 ”U smislu akuzatorskog načela glavna rasprava je kontradiktorna, pa svaka stranka ima pravo
da na glavnoj raspravi odgovori na izjavu protivne stranke, da ispituje osobe čiji iskazi služe
kao dokaz, da se izjašnjava o dokaznoj snazi pismenih sastava… Najzgodniji način da obje
stranke i sud istovremeno saznaju za izjave pojedine stranke, iskaze osobe koja se ispituje,
sadržaj pismenih sastava jest taj da se, u prisutnosti obiju stranaka i suda, te izjave daju
usmeno, da se osobe ispituju usmeno i da se pismeni sastavi glasno pročitaju.” Bayer V.,
Jugoslavensko krivično procesno pravo, knjiga I., Narodne novine, Zagreb, 1988., str. 211.;
“Bez obzira na sankcije i na kategoriju službenika, civilnog, vojnog, magistrata, on ima pravo
braniti se prije nego što mu se izrekne sankcija. Ovo opće načelo sadržano je u pravnim
tekstovima, a naročito u čl. 65. Zakona od 22. travnja 1905., koji je donesen nakon “afere
s listićima” u vojsci i koji određuje da, prije bilo kakvog premještaja ili sankcije, službenik
ima pravo da mu se dostavi njegov dosje. Sudska praksa je proširila ovu formalnost i izvan
disciplinskog postupka u užem smislu, na sve mjere koje na negativan način utječu na karijeru
nekog službenika…Zainteresiranoj osobi se moraju dostaviti i dosje i zamjerke koje mu se
čine, mora mu se ostaviti dovoljno vremena da se sa njima upozna i pripremi svoju obranu,
pozvati ga pred Disciplinski sud da izloži svoju obranu i to bilo sam ili uz pomoć sindikalnog
predstavnika ili odvjetnika”, Braibant, G., op. cit., str. 324.- 325.; “Osnovno je da urednim
pozivanjem disciplinsko vijeće omogući radniku da bude saslušan, a ako on tu mogućnost
ne iskoristi, ne može se poslije pozivati na povredu disciplinskog postupka. O tome se u
mišljenju Komisije SFRJ za praćenje provođenja Zakona o udruženom radu kaže slijedeće:
“U disciplinskom postupku se radnik ne može prinuditi da dođe na ročište radi saslušanja.
Njemu se mora dostaviti poziv za saslušanje, mora mu se omogućiti da bude saslušan, a stvar
je njegova da li će doći na saslušanje. Nikakve prinudne mjere u tom cilju nisu priopćene.”;
Perlain, J., Odgovornost za vršenje radnih obveza, Zbornik Pravnog fakulteta u Splitu, br.
XIV, Split, 1977., str. 80.
885
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
U razdoblju od 1. ožujka 2011. do 17. lipnja 2013. DSV je donio 58 odluka,
od čega 44 osuđujuće (75,9%), 3 oslobađajuće (5,2%), u 10 predmeta je obustavio
postupak (17,2%), dok je 1 zahtjev odbijen (1,7%).
Grafkon 6.: vrste odluka donesene u okviru stegovnih postupaka protiv sudaca u
razdoblju od 3. ožujka 2011. do 17. lipnja 2013.
Na dan 17. lipnja 2013. pred DSV-om je, od ukupno 79 pokrenutih, bilo zavr-
šeno 58 postupaka (73,4%), dok je u tijeku bio 21 postupak (26,6%).
Grafkon 7.: broj završenih i stegovnih postupaka u tijeku sa stanjem na dan 17.
lipnja 2013. godine
886
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
4.5.7. Zastara pokretanja i vođenja stegovnog postupka te izvršenja kazne
Institut zastare možemo defnirati kao pravnu nemogućnost pokretanja i
vođenje stegovnog postupka protiv osnovano sumnjivog počinitelja stegovnog djela.
Postojanje ovog instituta pravda se gubitkom smisla kažnjavanja protekom znatnog
vremena od počinjenja kažnjivog djela, ali zahtjevom da se počinitelju zajamči
pravna sigurnost da nakon određenog vremena neće biti gonjen za počinjeno djelo.78
Zahtjev za stegovni postupak protiv suca može se podnijeti unutar zakonskih
rokova zastare, subjektivnog i objektivnog roka, o čemu je DSV dužan voditi
računa ex offo. Subjektivni rok zastare pokretanja stegovnog postupka iznosi jednu
godinu od saznanja ovlaštenog tužitelja za počinjeno stegovno djelo i počinitelja, a
objektivni rok je tri godine od počinjenog stegovnog djela (čl. 65. st. 1. ZDSV-a).
Kod produljenog stegovnog djela zastara počinje teći od posljednje pojedinačne
radnje.79
Iznimno, prema članku 65. stavku 2. ZDSV-a, ako stegovno djelo povlači
kaznenu odgovornost, stegovni postupak smije se pokrenuti u vremenu u kojem
zastarijeva pokretanje kaznenog postupka, pod uvjetom da je taj postupak
pokrenut.80
Po ocjeni autora, propust je zakonodavca što nije odredbama ZDSV-a regulirao
apsolutni zastarni rok za vođenje stegovnog postupka. Ovakva pravna „rupa“ može
dovesti do nepotrebno dugog trajanja stegovnih postupaka, pa čak i onda kada očito
ne postoji dostatno dokaza za utvrđenje činjenica odlučnih za ocjenu postojanja
stegovne odgovornosti suca. Posljedično tomu, može doći do zlouporabe procesnih
ovlasti ovlaštenih provoditelja stegovnih postupaka, „šikane“ suca, pravne nesi-
78 “Ona se temelji na pravnoj doktrini prema kojoj protek vremena za provođenje nekog prava
ili radnje može uzrokovati nepravednu štetu okrivljeniku u smislu sposobnosti da se brani,
budući da su svjedoci ili dokazi potrebni za njegovu obranu postali nedostupni ili izgubljeni.
U pozadini ove doktrine je također i potreba zaštite pravne sigurnosti.”, Cardona, op. cit.,
str. 9. “Kad se hoće ograničiti pravo na to gonjenje, a upravo za tim se ide kod institucije
zastare krivičnog gonjenja, u prvom redu uzimaju se u obzir materijalno – pravni razlozi: to
što protekom vremena slabi potreba i interes društva da kaznom intervenira radi održavanja
reda i poštovanja zakona; protijekom vremena kažnjavanje obično nije kriminalno politički ni
nužno ni opravdano – slabi sam učinak kazne, a i sam počinitelj kao neosnovanu prima jednu
jako zakašnjelu krivičnu sankciju.” Bačić, F., Krivično pravo…, str. 441. “Da nije usvojen
institut zastarijevanja, kazna bi promašila svoj cilj, postala bi neopravdana, a kažnjavanje
bi postalo samo sebi svrha. Sve to bi bilo suprotno zahtjevima kazneno-pravne sankcije,
posebice svrsi kazne…”, Petranović, M., Zastara kaznenog i prekršajnog progona, te
izvršenja kaznenih i prekršajnih sankcija – I. dio, Zagreb, Hrvatska pravna revija, br. 5/2004,
Inženjerski biro, 2004., str. 54.
79 Novoselec smatra da se jedino valjano teorijski može opravdati opredjeljenje za shvaćanje
prema kojem kod produljenog kaznenog djela zastara počinje teći od posljednje pojedinačne
radnje. Novoselec, P., Kaznenopravna zastara pred reformom, Hrvatski ljetopis za kazneno
pravo i praksu, br. 2/2009, Zagreb, 2009., str. 764.
80 Kazneni postupak započinje: 1. potvrđivanjem optužnice, 2. određivanjem rasprave na
temelju privatne tužbe, 3. donošenjem presude o izdavanju kaznenog naloga (čl. 17. st. 1.
ZKP-a).
887
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
gurnosti i derogiranja temeljenog prava suca da njegova prava i obveze u okviru
stegovnog postupka budu čim prije i u razumnom roku utvrđena.81
Izvršenje stegovne kazne zastarijeva godinu dana od njezine pravomoćnosti
(čl. 65. st. 3. ZDSV-a).
4.6. Pravne posljedice stegovnog kažnjavanja
Ako DSV utvrdi da je okrivljeni sudac stegovno odgovoran, ovisno o izrečenoj
stegovnoj kazni, posljedica kažnjavanja je da takav sudac ne može napredovati u
izboru, odnosno imenovanju na drugi (prvenstveno viši i/ili visoki sud) u razdoblju
od 1 do 5 godina od pravomoćnosti odluke (čl. 64. ZDSV-a).
Stegovne kazne brišu se iz evidencije po službenoj dužnosti u roku od godinu
dana nakon isteka pravnih posljedica osude (čl. 65. st. 4. ZDSV).
4.7. Udaljenje suca od obnašanja sudačke dužnosti
Sudac će biti udaljen s dužnosti: ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela za koje je predviđena kazna zatvora od pet godina ili
teža kazna, ili dok se nalazi u pritvoru, zbog osude za kazneno djelo koje ga čini
nedostojnim obavljanja sudačke dužnosti ili zbog počinjenoga teškoga stegovnog
djela. Sudac može biti udaljen s dužnosti: ako je protiv njega pokrenut kazneni
postupak zbog kaznenog djela za koje je predviđena kazna zatvora do pet godina,
ako obavlja službu, posao ili aktivnost koji su nespojivi s obavljanjem sudačke
dužnosti, ako je ovlašteni predlagatelj u zahtjevu za pokretanje stegovnog postupka
predložio izricanje stegovne kazne razrješenja od dužnosti (čl. 73. st. 1.-2. ZDSV-a).
Temeljne karakteristike ovog instituta su legalitet, privremeno trajanje,
represivnost, preventivnost i akcesornost.82 Legalitet znači da sudac može biti
udaljen od dužnosti samo u slučajevima određenim zakonom; privremenost da
udaljenje od dužnosti može trajati najduže do donošenja pravomoćne odluke
u stegovnom i/ili kaznenom postupku; represivnost se iskazuje u zadiranju u
profesionalni položaj, ugled i materijalno stanje suca; preventivnost ukazuje na
zaštitni karakter ove mjere kojom se štiti interes sudbene vlasti; a akcesornost je
posljedica svrhe ovog instituta, jer udaljenje od dužnosti uvijek prati neko stanje
stvoreno protupravnim ponašanjem suca koje se utvrđuje u posebnom stegovnom ili
kaznenom postupku.
81 „Ako je sudac kriv, treba ga odmah kazniti, ne ostavljajući mu mogućnost i nade da može
tražiti utjehe i dug postupak, koji omogućava odugovlačenje. Ako pak sudac nije kriv, ne
treba ga dugo držati u neizvjesnosti i pod sumnjom, ili kako se to sad kaže pod disciplinskim
sudom, jer i samo stanje pod disciplinskim sudom utječe ubitačno na službeni položaj suca.“,
Ugrić J., op.cit., str. 91.
82 Slično D. Bolanča, Posebnosti suspenzije pomoraca u hrvatskom radnom i pomorskom pravu,
Pravo u gospodarstvu, sv. 11-12, Hrvatsko udruženje pravnika u gospodarstvu, Zagreb, 1995.,
str. 828.
888
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
Bitno je naglasiti da udaljenjem sudac ne gubi položaj suca, već i dalje ostaje
sudac, ali ne može obavljati poslove suđenja.
Odluka o privremenom udaljenju mora biti u pisanom obliku i s obrazloženjem. Protiv odluke o privremenom udaljenju sudac nema pravo žalbe, ali ima
pravo pokrenuti upravni spor. Udaljenje se određuje najduže na rok od tri mjeseca, a
po proteku tog roka, DSV ga može iz opravdanih razloga, na jednak način produljiti
za daljnja tri mjeseca. Privremeno udaljenje može trajati do pravomoćnog završetka
stegovnog postupka, koji u tom slučaju Vijeće mora provesti u roku od godinu dana
(čl.74. i 75. ZDSV-a). Iako je ZDSV propisao rok u kojem se mora završiti stegovni
postupak, ako je sudac udaljen od dužnosti nije propisao i sankciju za njegovo
nepoštivanje, pa se može zaključiti da se radi o instruktivnom roku čije kršenje neće
dovesti do obustave stegovnog postupka.
Ako je bio udaljen od obnašanja sudačke dužnosti, u trenutku pravomoćnosti
odluke o oslobođenju od odgovornosti, sudac se vraća na radno mjesto gdje je
obnašao tu dužnost u trenutku udaljenja. Sudac kojem je neopravdano vršena ustega
dijela plaće za vrijeme udaljenja, u slučaju oslobođenje od stegovne odgovornosti
ili izricanja kazne ukora ili novčane kazne, ima pravo na isplatu razlike plaće za
vrijeme trajanja odluke o udaljenju od obavljanja dužnosti (čl. 75. st. 3. ZDSV-a).
Upitna je opravdanost vraćanja uskraćenog iznosa plaće sucu koji je kažnjen
ukorom ili novčanom kaznom budući da „suspendirani“ sudac nije radio za vrijeme
udaljenja od dužnosti. Naime, sudac ima pravo na pravnu zaštitu protiv rješenja o
udaljenju od dužnosti, a ako nadležni sud utvrdi da je udaljenje od dužnosti bilo
osnovano tada je logično da za to razdoblje kažnjeni sudac primi umanjenu plaću.83
U okviru provedenog istraživanja utvrđeno je da je glavnina sudaca DSV
udaljio od obavljanja sudačke dužnosti zbog pokretanja kaznenog postupka (5
sudaca ili 83,3%), samo 1 sudac zbog okolnosti što je ovlašteni tužitelj u zahtjevu
za pokretanje stegovnog postupka predložio izricanje stegovne kazne razrješenja
od sudačke dužnosti (16,7%), a u niti jednom slučaju sudac nije udaljen zbog
obavljanja poslova, službe ili aktivnosti koji su nespojivi s obavljanjem sudačke
dužnosti.
83 Uporedi čl.114. Zakona o policiji, NN 34/11. i 130/12., koji određuje vraćanje uskraćenog
iznosa plaće tijekom udaljenja iz službe samo ako bude usvojena žalba na rješenje o udaljenju
ili stegovni postupak bude obustavljen odnosno službenik bude oslobođen od odgovornosti.
889
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
Grafkon 8.: razlozi udaljenja sudaca od obavljanja sudačke dužnosti na temelju
odluka DSV-a u razdoblju od 1. ožujka 2011. do 17. lipnja 2013.
4.8. Pravna zaštita sudaca
Temeljeno je pravo svakog čovjeka i građanina da zakonom utvrđeni, neovisni
i nepristran sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama,
ili o sumnji, ili optužbi zbog kažnjivog djela, kako to predviđa i članak 29. Ustava.
U skladu s dosadašnjom praksom Ustavnog suda, koja je ujednačena s
praksom Europskog suda za ljudska prava,84 pravo na pravično suđenje iz članka
29. Ustava, predstavlja i pravo na pristup sud, koje se očituje u tomu da svatko
ima pravo zatražiti i dobiti djelotvornu sudsku zaštitu u vezi sa svojim pravima ili
obvezama, ali ono nije apsolutno.85
84 Vidjeti odluke u predmetu Majski protiv Hrvatske, broj 16924/08 od 19. srpnja 2011., www.
mprh.hr, Praksa europskih sudova; te u predmetu Žugić protiv Hrvatske, broj 3699/08 od 31.
svibnja 2011., www.echr.coe.int/ECHR).
85 Ustavni sud, u odluci broj U-III-3937/2011 od 14. prosinca 2011., istaknuo je da „….način
na koji se primjenjuje članak 29. stavak 1. Ustava ovisi i o posebnim obilježjima sudskog
postupka o kojemu je riječ. Naime, osim što se cjelokupni postupak u kojem se odlučuje o
nečijem pravu ili obvezi mora sagledavati kao jedinstvena cjelina, važno mjesto u ispitivanju
prihvatljivosti nametnutih ograničenja ustavnom pravu na pristup sudu zauzima i uloga
pojedinog suda u domaćem pravnom poretku (presuda Sotiris, § 18.), odnosno posebna
obilježja postupka o kojem je riječ, zbog čega je potrebno uvijek uzimati u obzir i ulogu koju
viši sudovi imaju u tom postupku….“.; Ustavni sud, u odluci broj U-III-54250/2009 od 26.
rujna 2012., istaknuo je da članak 29. stavak 1. Ustava osigurava svakome pravo da od suda
zatraži i dobije djelotvornu sudsku zaštitu u vezi sa svojim pravima ili obvezama. Riječ je
o “pravu na sud”, kojemu je važan aspekt i pravo na pristup sudu. Nesporno je da pravo na
pristup sudu nije i ne može biti apsolutno. Ono je podvrgnuto ograničenjima (osobito kad
je riječ o pretpostavkama koje se tiču dopuštenosti ulaganja pravnih sredstava), budući da
890
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
Sudac ima pravo žalbe protiv odluke DSV-a o razrješenju od sudačke dužnosti
i o stegovnoj odgovornosti, o kojoj odlučuje Ustavni sud (čl. 123. st. 3.-4. Ustava i
71. ZDSV-a).
U promatranom razdoblju od 1. ožujka 2011. do 17. lipnja 2013. Ustavni sud
je odlučivao o 14 žalbi sudaca te je sve žalbe odbio.
Grafkon 9.: struktura odluka Ustavnog suda u postupku po žalbama sa stanjem na
dan 17. lipnja 2013. godine
S obzirom na važnost pravne zaštite u stegovnom postupku, propust je zakonodavca što nije jasnije i preciznije propisao sadržaj žalbenog postupka, žalbene
razloge, granice ispitivanja zakonitosti postupanja i odluka DSV-a te ovlasti
Ustavnog suda pri odlučivanju u postupku po žalbi, što može dovesti u pitanje pravo
na pravično suđenje, odnosno pravo na pristup sudu,86 ali i Ustavom zajamčeno
pravo na jednakost pred zakonom (čl. 14. Ustava).87
po samoj svojoj naravi zahtijeva regulaciju države, koja u tom pitanju ima izvjesnu slobodu
procjene. Ta ograničenja, međutim, ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve
mjere da time bude narušena sama bit “prava na sud“ (www.usud.hr).
86 O prilikama u Republici Hrvatskoj vidjeti A. Uzelac, Pristup pravosuđu, Analiza stanja u RH
i sažetak teza o mogućim pravcima projekta – Nacrt, http://alanuzelac.from.hr/text/pdfpubhr.
htm.
87 Govoreći o zaštiti sudaca od odluka DSV-a, Rajko je naveo da: „…pravo na podnošenje
ustavne tužbe Ustavnom sudu ne može nadomjestiti pravo navedenih subjekata na pristup
sudu, jer Ustavni sud nije dio sudbene vlasti….“. Rajko, A., Pravne praznine u regulaciji
zaštite od personalnih odluka u pravosuđu, www.ius.info.hr, str.2.
891
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
5. SUODNOS KAZNENE I STEGOVNE ODGOVORNOSTI
Jednom ili više radnji, kojima ostvari obilježja stegovnog djela, sudac može
istovremeno povrijediti druga zaštićena dobra, odnosno počiniti kazneno djelo.
Dakle, jedna te ista radnja može dovesti do potrebe utvrđivanja i stegovne i kaznene
odgovornosti suca.
S obzirom na svrhu koja se želi postići, težinu sankcija, dobra koja se žele
zaštititi, ovlaštenike progona, tijela koja provode postupak te postupovna pravila
i pravnu zaštitu, radi se o dvije samostalne i odvojene odgovornosti koje se
međusobno ne isključuju, pa se sudac može za isto djelo istovremeno progoniti i
kazneno i stegovno.88
Kaznena odgovornost propisana je za najteže zlouporabe sudačke dužnosti,
te kao zaštita od krajnje nemoralnih i korumpiranih sudaca, a ima za svrhu kazniti
počinitelje i spriječiti činjenje kaznenih djela. Zadaća stegovne odgovornosti
prvenstveno je zaštititi ugled i dostojanstvo sudbene vlasti, te očuvati uredno i
učinkovito obnašanje sudačke dužnosti.89
Međutim, izloženo ne znači da kaznena odgovornost nema utjecaja na radnopravni položaj suca i obrnuto. Naime, kod pokretanja kaznenog postupka ili osude,
sudac će biti ili može biti udaljen od obavljanja dužnosti u slučajevima propisanim
ZDSV-om, ali i prestaje mu sudačka dužnost ako će biti osuđen za kazneno djelo
koje ga čini nedostojnim obavljanja sudačke dužnosti (čl. 77. st. 2. t. 3. ZDSV-a).
Zajedničko je jednoj i drugoj vrsti odgovornosti da one moraju biti precizno
regulirane da se, bez opravdanog razloga i radi šikaniranja, ne dovodi u pitanje
općeprihvaćena načela samostalnost i neovisnosti sudbene vlasti te integritet, ugled
i dostojanstvo suca.
88 “Načelo non bis in idem važi posebno kako unutar krivičnog tako i disciplinskog kažnjavanja
(nitko se ne može za isto djelo ni disciplinski dva puta kažnjavati), ali ono ne važi za odnos
krivičnog i disciplinskog kažnjavanja, tako da se na osnovu istog stvarnog učina (na pr.
pronevjere) može isto lice kazniti krivično i disciplinski.” Krbek, I.,Upravno pravo FNRJ,
III. knjiga, Beograd, 1958., str. 123. “Između kaznene i disciplinske odgovornosti ne postoji
identičnost: djela (bitnih obilježja krivičnog djela i bitnih obilježja disciplinskog djela);
stranaka (u krivičnom postupku nisu iste stranke kao u disciplinskom postupku); predmeta
progona (ni materijalno ni pravno ne optužuju se i ne progone se, u ta dva slučaja, ista djela,
pa makar je radnja, kojom su ona izvršena, bila jedna ista), odnosno, ako su materijalno
identična, nisu pravno identična. Radnja je ista, ali djelo nije.”, Tintić N., Načelo non bis in
idem u sistemu disciplinske odgovornosti, Zagreb, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br.
1, 1961., str. 207.
89 Ovakvo shvaćanje, o svrhe kaznenog i disciplinskog postupka, izrazio je i Ustavni sud u
Odluci poslovni broj U-III-633/2005 od 11. srpnja 2005. godine: “Cilj je kaznenog postupka
kažnjavanje počinitelja kaznenog djela i sprječavanje počinjenja kaznenog djela, dok je cilj
disciplinskog postupka osiguravanje urednog i učinkovitog djelovanja službe, te povjerenja
građana u institucije i djelatnike državne službe, kroz održavanje radne discipline, te zaštitu
ugleda i časti službe.”, www.usud.hr
892
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
6. ZAKLJUČAK
Najšira formulacija sudačke neovisnosti određuje ju kao neovisnost ničim
osim zakonom i vlastitom savješću. Suci bi trebali tumačiti i provoditi zakon i ništa
više i ništa manje od toga. Postulat sudačka neovisnosti utvrđen je upravo da se
omogući slobodno pravosuđe i ukloni svaki oblik nelegitimnog utjecaja u suđenju,
a ne da se omogući proizvoljnost i samovoljno postupanje i odlučivanje sudaca.
Za kršenje zakona sudaca zakonodavac je opisao kažnjiva djela, kazne, tijela za
vođenje postupaka i pravila postupka.
U hrvatskom pravu zakonodavac je dobro riješio pitanje kaznene odgovornosti
sudaca za one prijestupe koji zahtijevaju kaznenopravnu zaštitu. Nezakonito
postupanje sudaca kao službenih osoba obuhvaćeno je kaznenim djelom
„zlouporaba položaja i ovlasti“ i ispravno je zauzeo stajalište da nema pravnih ni
drugih opravdanih razloga da se u zakonodavstvo uvede kazneno djelo „Kršenje
zakona suca“.
Odlučivanje o stegovnoj odgovornosti sudaca ustavotvorac je povjerio DSV-u,
kao samostalnom i neovisnom sudbenom tijelu. Postojeća regulativa stegovne
odgovornosti sudaca zasigurno je doprinijela postizanju višeg stupnja objektivnosti
u postupanju i odlučivanju u stegovnim postupcima.
Stajalište je autora da je potrebno, radi zaštite načela neovisnosti sudbene
vlasti, ali istovremeno i načela sudačke odgovornosti, koja su u protuteži, postizanja
potpunije i učinkovitije zaštite sudaca od nezakonitih odluka DSV-a vezano uz
utvrđenje stegovne odgovornosti, ali i postizanja učinkovitijeg pravosuđa, dodatno
redefnirati uloge i položaj pojedinih sudionika stegovnih postupaka, te potpunije i
preciznije regulirati odgovornost sudaca, uz uvažavanje vlastite pravne i povijesne
tradicije i posebnosti domaćeg političko-pravnog sustava. U izloženom, nekoliko
je važnih segmenata u regulativi i praktičnom djelovanju vezano uz stegovnu
odgovornost sudaca koji zahtijevaju dodatnu analizu i raščlambu te moguće
noveliranje, što se posebno odnosi na: zakonsko reguliranje, tzv. prethodnog
postupka, širenje kruga potencijalnih počinitelja stegovnog djela, modifcirani sustav
stegovnog gonjenja te s tim u vezi formiranje posebnog tijela progona: Državnog
sudbeno-stegovnog odvjetništva, podjelu stegovnih djela na lakša i teža, jačanje
pravne zaštite sudaca od (nezakonitih) odluka DSV-a te s tim u vezi preciznije i
potpunije određenje žalbenog postupka i uloge Ustavnog suda u postupku po žalbi,
individualizaciju stegovnih kazni tako da se ZDSV-om (analogno normativi KZa), propiše za svako stegovno djelo posebno koja se stegovna kazna može izreći
okrivljeniku, drukčije uređenje opoziva uvjetne osude, te nužnost da se (po uzoru
na domaće zakonodavstvo kojim je uređeno pitanje stegovne odgovornosti državnih
službenika i uređenje Saveznog disciplinskog zakona SR Njemačke) donese
poseban zakon ili upotpuni normativa ZDSV-a kojom bi se cjelovito i u potpunosti
regulirao stegovni postupak protiv sudaca.
893
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
Summary
CRIMINAL AND DISCIPLINARY RESPONSIBILITY OF
JUDGES
In this paper, the author gives examples from the practice and statistical data
on disciplinary violations and penalties, as well as analyses criminal and disciplinary
responsibility of judges and the influence of the said responsibilities on their work
and behaviour.
The author claims that there are no legal or other reasonable grounds for
standardizing the specifc criminal offense of “violation of law” by a judge,
considering that all violations of law in performing judicial duties can be brought
under the existing criminal offence of the abuse of position and authority.
In the chapter on disciplinary responsibility, the author presents an overview
of the authorities competent for initiating and conducting disciplinary proceedings,
the rules of disciplinary proceedings, the description of disciplinary offenses and
penalties, as well as describes the terms and conditions for suspension of judges
from performing judicial duties. The author proposes the following: distinguishing
between minor and severe disciplinary violations, drafting special disciplinary rules
of procedure, relating the revocation of suspended sentence with the severity of new
violation, establishing separate body for the disciplinary prosecution, and specifying
the period within which the disciplinary proceedings have to be completed.
Key words: disciplinary responsibility, State Judicial Council, criminal
responsibility, judge.
Zusammenfassung
STRAFRECHTLICHE VERANTWORTLICHKEIT UND
DISZIPLINARVERANTWORTLICHKEIT VON RICHTERN
In der Arbeit wird die strafrechtliche Verantwortlichkeit und
Disziplinarverantwortlichkeit von Richtern und deren Einfluss auf die Arbeit und
das Benehmen von Richtern mithilfe der Beispiele aus der Praxis und statistischen
Angaben über Disziplinarverletzungen und -strafen analysiert.
Die Stellungnahme des Autors zu dieser Sache ist, dass es weder rechtliche
noch andere rechtfertigbare Gründe für Normierung der besonderen Straftat
„Gesetzesverletzung“ vonseiten der Richter gibt, da alle Gesetzesverletzungen
bei der Ausübung des Richteramtes der bestehenden Straftat von Amts- und
Befugnismissbrauch untergeordnet werden können.
894
M. GALIOT, S. ČOVIĆ, D. JURAS, Kaznena i stegovna (disciplinska)...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 34, br. 2, 859-894 (2013)
Im Kapitel über Disziplinarverantwortlichkeit werden die für die Einleitung
und Leitung des Disziplinarverfahrens zuständigen Organe, die Regeln des
Disziplinarverfahrens, die Beschreibung der disziplinären Taten und Strafen, sowie
die Bedingungen für die Entfernung der Richter aus dem Richterdienst dargestellt.
Die Autoren schlagen vor, zwischen leichten und schweren Disziplinarverletzungen
zu unterscheiden, eine besondere Disziplinarordnung zu entwerfen, den Widerruf
der Strafaussetzung zur Bewährung mit der Schwierigkeit der neuen Verletzung
gleichzusetzen, ein besonderes Organ der disziplinären Verfolgung zu formieren,
und den Termin, bis zu welchem das Disziplinarverfahren beendet werden muss,
festzustellen.
Schlüsselwörter: Disziplinarverantwortlichkeit, der staatliche Gerichtsrat,
strafrechtliche Verantwortlichkeit, Richter.
Riassunto
LA RESPONSABILITÀ PENALE E DISCIPLINARE DEL
MAGISTRATO
Nel contributo si analizzano, riportando esempi pratici e dati statistici relativi a
violazioni disciplinari e pene, le responsabilità penale e disciplinare del magistrato,
come pure l’influenza delle stesse sull’operato e sul comportamento del magistrato.
E’ opinione degli autori che non esistano motivazioni di ordine giuridico o
di altra natura che giustifchino l’introduzione di una specifca fattispecie di reato
di „violazione della legge“ ad opera di un magistrato, poiché tutte le violazioni
di legge compiute nell’espletamento della funzione di magistrato possono essere
ricondotte all’ esistente fattispecie di reato dell’abuso d’uffcio e di potere.
Nella parte dedicata alla responsabilità disciplinare si offre una rassegna degli
organi chiamati ad instaurare e condurre il procedimento disciplinare, delle regole
che disciplinano il procedimento disciplinare, della descrizione dei comportamenti
sanzionabili e delle relative sanzioni. Si descrivono altresì le condizioni per
l’allontanamento del magistrato dall’espletamento dei suoi doveri. Gli autori
propongono di: distinguere tra violazioni disciplinari lievi e gravi; redigere uno
specifco regolamento disciplinare; vincolare la revoca della condanna condizionale
alla gravità della nuova offesa; di formare un organo specifco preposto alla
persecuzione disciplinare; di defnire la durata del procedimento disciplinare.
Parole chiave: responsabilità disciplinare, consiglio statale della
magistratura, responsabilità penale, magistrato.
 

[Mrljavac]

Evo link pa čitaj sa razumijevanjem :   https://pravri.uniri.hr/files/zbornik/v_34_2_2013/GaliotCovicJuras.pdf

 

[Mrljavac]

Spitfire, plaćaš cugu, ja pijem dupli viski, Balantajn ili Balantine  u Osijeku, preko puta Zooa. Drugu "rundu" plaćam ja.    Još samo da se dogovorimo kada?

 

 

[Mrljavac]

 

[Spitfire]

Prije 59 minuta, Mrljavac je napisao:

Evo link pa čitaj sa razumijevanjem :   https://pravri.uniri.hr/files/zbornik/v_34_2_2013/GaliotCovicJuras.pdf

 

 

[Ruby_Danderfluff]

On-topic: slažem se s autorom, nije potrebno normirati nova kaznena djela za suce, kad postojeća djela protiv službene dužnosti pokrivaju sve zlouporabe, eventualno podebljati kaznu (kvalificirati) ako je o sucu riječ?

Bilo bi dobro kad bi stegovni postupci bili transparentniji, ovako se stječe dojam (!) da nitko od sudaca nikad ni za što ne odgovara...

[G-man]

, Ruby_Danderfluff je napisao:

Bilo bi dobro kad bi stegovni postupci bili transparentniji, ovako se stječe dojam (!) da nitko od sudaca nikad ni za što ne odgovara...

Slažem se, no isti zahtjev osobno bih volio da bude ispoštivan i u javnom bilježništvu te odvjetništvu.

[Ruby_Danderfluff]

, G-man je napisao:

Slažem se, no isti zahtjev osobno bih volio da bude ispoštivan i u javnom bilježništvu te odvjetništvu.

Apsolutno, moj je komentar bio usko vezan uz temu, nedavno je na forumu bio upit o stegovnoj odgovornosti odvjetnika, jedino što smo mogli utvrditi jest da se o praksi disciplinskih tijela ništa ne zna, osim ekstremnih slučajeva a la odvjetnik Zadro.