Pojam 'kriminalac'.

[spzg1234]

Molim cijenjene stručnjake u Legalisu da malo opišu što u pravu znači 'kriminalac' i koga se proglašava kriminalcem, je li se svaka osoba koja je počinila kazneno djelo, bilo koje kazneno djelo, deklarira kao kriminalac? I da li osoba koja je počinila bilo koje kazneno djelo može biti ugledna? Ili je pak čitav život na margini društva? Ima li kakvih primjera iz povijesti da su neki kriminalci, teški ili laki, bili ugledni u svom društvu? I, može li dobar čovjek činiti loše stvari, je li se pravo kao nauka uopće bavi time? 

[drot13]

prije 1 sat, spzg1234 je napisao:

Molim cijenjene stručnjake u Legalisu da malo opišu što u pravu znači 'kriminalac' i koga se proglašava kriminalcem, je li se svaka osoba koja je počinila kazneno djelo, bilo koje kazneno djelo, deklarira kao kriminalac?

U pravu riječ kriminalac formalno ne znači baš ništa...

 

prije 1 sat, spzg1234 je napisao:

I da li osoba koja je počinila bilo koje kazneno djelo može biti ugledna? Ili je pak čitav život na margini društva? Ima li kakvih primjera iz povijesti da su neki kriminalci, teški ili laki, bili ugledni u svom društvu?

Možda malo preopširno pitanje... Naime, i mafijaški kumovi su ugledni u svom društvu...

 

prije 1 sat, spzg1234 je napisao:

I, može li dobar čovjek činiti loše stvari, je li se pravo kao nauka uopće bavi time? 

Pravo se ne bavi time.

 

P.S.: Tema je premještena u odgovarajući podforum (iz podforuma kazneno pravo).

[sivko]

prije 13 sati , spzg1234 je napisao:

znači 'kriminalac' i koga se proglašava kriminalcem, je li se svaka osoba koja je počinila kazneno djelo, bilo koje kazneno djelo, deklarira kao kriminalac? 

Gangster,mafijaš,razbojnik, krijumčar droge i ljudi,ubojica,pljačkaš,lopov (klasični).

Nećeš onoga tko je uvrijedio nekoga pa zaradio kaznenu zvat kriminalcem ili onoga tko nije imao trenutno  imao love pa nije platio alimentaciju.

[Ruby_Danderfluff]

prije 17 sati , spzg1234 je napisao:

I, može li dobar čovjek činiti loše stvari, je li se pravo kao nauka uopće bavi time? 

Kriminologija (pravo je tu preširok pojam) proučava uzroke zločina, kaže se da postoje vanjski i unutarnji. Za više informacija, dobar je "Uvod u kriminologiju" profesora Derenčinovića. 

[spzg1234]

Hvala. 

prije 9 sati , sivko je napisao:

Gangster,mafijaš,razbojnik, krijumčar droge i ljudi,ubojica,pljačkaš,lopov (klasični).

Nećeš onoga tko je uvrijedio nekoga pa zaradio kaznenu zvat kriminalcem ili onoga tko nije imao trenutno  imao love pa nije platio alimentaciju.

Hvala sivko, ali koja je razlika između pljačkaša i klasičnog lopova? 

[spzg1234]

prije 22 sati , drot13 je napisao:

U pravu riječ kriminalac formalno ne znači baš ništa...

 

Možda malo preopširno pitanje... Naime, i mafijaški kumovi su ugledni u svom društvu...

 

Pravo se ne bavi time.

 

P.S.: Tema je premještena u odgovarajući podforum (iz podforuma kazneno pravo).

Hvala gosp. Drot13

[sivko]

prije 1 sat , spzg1234 je napisao:

Hvala. 

Hvala sivko, ali koja je razlika između pljačkaša i klasičnog lopova? 

Jedan je izvršio pljačku (razbojništvo,teška krađa) a drugi je samo ukrao.oboje je iz djela protiv imovine a spada pod klasični kriminal.

Jedino ako se nije mislilo na "pljačkaša" iz white colar crime.

[Ruby_Danderfluff]

prije 4 sati , spzg1234 je napisao:

Hvala. 

Hvala sivko, ali koja je razlika između pljačkaša i klasičnog lopova? 

Da, mislim da je pljačka (ili dulje: oružana pljačka) drugo, neslužbeno ime za razbojništvo.

[spzg1234]

Bi li bio kriminalac onaj koji je počinio običnu krađu i odnio više od 1000 kuna a ne bi bio silovatelj kriminalac?! I da samo komentiram što je gosp Drot13 rekao, da jesu mafijaši ugledni ali samo u svom društvu i to samo naizgled zbog straha za svoje životu, ne vjerujem da njih iko voli istinski. To je moje mišljenje ako smijem. 

[sivko]

Oba su kriminalci.

Ugledni su i u društvu jer masa njih jesu mafijaši samo ih se nije otkrilo.

[ledena_kisa]

Znate što je najveći problem. Mentalitet i stav ljudi koji žive u RH. Iz svih sfera života. Kada ljudi govore, misleći na one koji plešu po rubu zakona na "fin" način, a u životu usput nekom pomognu, dadu mu sezonski posao ili nešto slično; ljudi za takve govore: "dobro je s njim biti dobar", "uzeo je, ali je i dao" i slične gadorije. Teško je deklarirati nekog kao kriminalca jer je spletom životnih okolnosti upao u nešto nedozvoljeno. Problem je što se sitne kriminalce u društvu smatra ološem i šljamom, a megalomane, krupne kriminalce i čije su malverzacije javna tajna, čiji su računi neobjašnjivo puni, njih društvo prezentira kao dobre i ugledne, iako su sami oni koji o njima govore pozitivno svjesni njihovih djelatnosti. Lopov koji ukrade biciklu je društvu teret jer im ništa ne da. Onaj tko ukrade milijune, društvu najčešće bude dobar, jer je nešto i "dao"'. Moramo se riješiti takvog sklopa i mentaliteta da bi podrobnije mogli razlučiti kriminalca kao pojam, kao osobu. Realno, širok je pojam. Ne postoji njegova definicija u niti jednom zakonu, ali društvo prezentira najčešće kriminalce kao osobe koje čine lakša djela povremeno i ćešće, a pritom nikom ne pomažu i ne daju mrvice nekakve "nade". Dok naprotiv, u niti jednoj sferi društva smatram da nema.prijepora oko toga je li silovatelj ili ubojica kriminalac. Naravno da jest. Potencijalno i totalno nebitno, jer ljudi kriminalcem nazivaju sve i svašta bez opravdanih razloga. Diskutabilno veoma.

[G-man]

Strogo kazneno-pravno gledajući, kriminalac je, osoba koja je pravomoćno osuđena za počinjeno kazneno djelo, tako dugo dok za to djelo ne nastupi tzv. pravna rehabilitacija. Osobno bih čak i dodatno suzio tu definiciju, pa dodao namjerno kazneno djelo, jer za razliku od namjere, nehaj nam se "svima smije iza ugla", zato nikad ne recite nikad. Namjera je izbor, a nehaj je slučaj, no idem previše u "filozofiju" (ionako samo moje mišljenje).

Laički odnosno bolje rečeno, žargonski pojam kriminalca je daleko širi, i obuhvaća i samu sumnju u nekoga, imajući u vidu "lifestyle" nesrazmjeran poznatim izvorima prihoda (a primjerice, ne mora imati veze s vezom, možda je čovjek dobio veliko nasljedstvo, dobio na lotu, kladari i sl. - istina rijetko, ali ipak).

Što se podjele na "lake" i "teške" kriminalce tiče, to je vrlo nezahvalno, usporedivo primjerice s drogama - kako je droga droga, tako je kriminalac kriminalac, no opet isto tako, jasno je da postoji razlika između marihuane i heroina (od procesa proizvodnje, mogućnosti nabave, potrebne količine za "odlazak u sedmo nebo", utjecaja na kemiju mozga itd. itd.), pa tako i između ubojice i primjerice protuzakonitog lovca. No, strogo zakonski razlike nema.

, spzg1234 je napisao:

I da li osoba koja je počinila bilo koje kazneno djelo može biti ugledna? Ili je pak čitav život na margini društva?

Odgovor ovisi o tome što je zapravo ugled? Ako uzmemo da je to karakteristika ljudi neupitna morala i mogućnosti beziznimne distinkcije dobra i loša, onda je jasno da kriminalac nikad ne može biti ugledan, jer ugled, ako ga je i imao, gubi počinjenjem kaznenog djela ili još preciznije saznanjem od strane društva za počinjeno kazneno djelo.

Ako ugled percipiramo kao nekakvo vanjsko vrednovanje osobnog uspjeha pojedinca, što je danas naglašeno materijalne naravi, onda imate, rekao bih, čak i više slučajeva gdje su kriminalci doživljavani kao "ugledni" pojedinci, jer danas nisi IN (sarcasm alert), ako nemaš neku "bemburu ili merđa", stan u centru grada, u novčaniku samo "Maruliće i Starčeviće" i sl.

A život na margini društva? Opet zavisi u kojem se društvu kreću, neki od kriminalaca će biti vječno obilježeni "Kainovim znakom" i živjeti do kraja života u svojevrsnoj socijalnoj izolaciji (pogotovo u manjim sredinama), a neki će, "normalno" nastaviti život, kao da se ništa nije desilo, opet ovisno o njihovoj glavi i težini kriminala.

, spzg1234 je napisao:

I, može li dobar čovjek činiti loše stvari? 

Može, itekako, samo to onda nije stvar njegova izbora, već činjenice da je na takvo što natjeran, dakle da mu je netko drugi oduzeo izbor. Ako vam netko zaprijeti smrću osobi koja vam najviše znači u životu i jedini način da tu opasnost odagnete je da ubijete takvog pojedinca, vi ćete zastati i razmišljati? Nećete, reagirati ćete impulzivno i instinktivno, i faktički ćete počiniti "ubojstvo", jedino što vas "vadi" je razlog isključenja protupravnosti - nužna pomoć, dakle zakonski ste čisti, fali vam jedan od strukturnih elemenata kaznenog djela, pa kazneno djelo ni ne postoji, ali jeste li posve čisti i u "ljudskom" pogledu? Opet, možete i prekoračiti granice nužne pomoći, pa ulazite i u kaznenu sferu, no jeste li samo zbog toga "loš" čovjek? Uvijek možete napraviti argumente pro et contra.

Sve u svemu, ne možete ovakvim stvarima pristupati sa "crno-bijelim" stavom, jer su one daleko od takva prikaza.

[spzg1234]

Nije mi bila namjera o toj temi govoriti dalje ali vaš cijenjeni i detaljan komentar mi je otvorilo još mogućnosti za daljnju raspravu, ako dozvolite. Pouzdano znam za neke ljude koji imaju odnosno pate od nekih poremećaja, što ne mora značiti i bolest, kao što su opsesivne misli (inteligencija im može biti neupitna sjetimo se N Tesla je imao izrazit takav poremećaj), jedna osoba od tih je u par navrata vršila bludne radnje tipa diranja žena u međunožje, to je bilo prije 60 godina, tada je imala oko 20 godina, meni osobno poznata, nikad nije bila uhvaćena zbog toga i govori mi 'jednom sam vidio kako to radi jedan muškarac na cesti i nakon par dana sam osjetio svakog dana navečer da me to vuče da isto radim, tijekom 2 tjedna sam to radio dok jedna žena nije jako vikala, tada mi je strah ušao u kosti i nikada više, odjednom više nisam osjetio da moram to raditi nego naprativ, zgadilo mi se'. Možda ima i drugih primjera iz drugih kaznenih djela, ne znam, uzrokovani ovim ili sličnim poremećajima. Pitanje, kako se sud postavlja prema takvim slučajevima? 

Drugo pitanje, može se, makar teoretski, nekome suditi za npr 10 kaznenih djela tijekom životnog vijeka uvjetno? Npr, čovjek iz već spomenutog primjera bludnih radnji kad je imao 20 godina, pa sa 25 g krivotvori neki službeni dokument kao student, sa 30 godina vidi kako je susjed zatvorio vrata svoje kuće ( bez da zaključi bravu, da ne govorimo o teškoj provali, jer teško neko može dobiti uvjetnu za nešto tako, ako se ne varam) i dok je susjed išao baciti smeće taj mu brzo ulazi u stan pretraži hlače i iz novčanika mu ukrade npr 500 eura, pa sa 35 godina pronevjeri npr 5000 eura...itd. Ovo sam samo šematski prikazao kao mogući scenarij moguće sudske prakse o mogućnosti da sud nekome daje drugu šansu svaki put kad počini kazneno djelo, uvjetnu shvaćam kao drugu šansu za 'popravak'. 

[Ruby_Danderfluff]

Poremećaji nagona o kakvima govorite, dolaze u širokom spektru i njihovo proučavanje je u domeni psihijatrije, i za sud ne znače automatski neubrojivost ili smanjenu neubrojivost koja bi utjecala na osudu za kazneno djelo. No ako postoji medicinska dokumentacija i podaci o liječenju za takve poremećaje, oni mogu utjecati na sud prilikom odmjeravanja kazne. Naravno, to može biti na lakše ili na teže, ovisi kako se tumači, primjerice, možda bi preblaga kazna utjecala na počinitelja da se idući put ohrabri i počini silovanje, pa se sud odluči na izricanje teže kazne unutar zakonom propisanih granica kako bi izrazio dostatan društveni prijekor počinitelju. Naravno, nije ni svaki poremećaj nagona isti niti je svako djelo isto, pa će sud drugačije cijeniti ako je počinitelj činio bludne radnje prema djevojčici nego prema starici. Sudu će uvijek u fokusu biti žrtva i kako je djelo utjecalo, odnosno moralo utjecati na nju.

Teoretski je moguće, da, da netko počini i desetak kaznenih djela tijekom života i da bude suđen uvjetno, posebno ako su zaštitni objekti različiti kao u Vašem primjeru: prvo je djelo protiv ćudoređa, pa protiv vjerodostojnosti isprava, pa protiv imovine...

[G-man]

, spzg1234 je napisao:

Drugo pitanje, može se, makar teoretski, nekome suditi za npr 10 kaznenih djela tijekom životnog vijeka uvjetno? Npr, čovjek iz već spomenutog primjera bludnih radnji kad je imao 20 godina, pa sa 25 g krivotvori neki službeni dokument kao student, sa 30 godina vidi kako je susjed zatvorio vrata svoje kuće ( bez da zaključi bravu, da ne govorimo o teškoj provali, jer teško neko može dobiti uvjetnu za nešto tako, ako se ne varam) i dok je susjed išao baciti smeće taj mu brzo ulazi u stan pretraži hlače i iz novčanika mu ukrade npr 500 eura, pa sa 35 godina pronevjeri npr 5000 eura...itd. Ovo sam samo šematski prikazao kao mogući scenarij moguće sudske prakse o mogućnosti da sud nekome daje drugu šansu svaki put kad počini kazneno djelo, uvjetnu shvaćam kao drugu šansu za 'popravak'. 

Na prvo pitanje vam je Ruby detaljno odgovorila, a na drugo bih se nadovezao sa - teoretski je moguće, posebice kada bi se primjerice desila situacija da taman između dva djela nastupi rehabilitacija za prvo, pa se u očima zakona radi o neosuđivanoj osobi. Pa imate vrlo zoran slučaj "specijalnog recidivizma" (pišem pod navodnicima, jer ga pravno gledajući nema) u primjeru jednog našeg poznatog poduzetnika - unatoč činjenici da iza sebe ima već 2 prometne nesreće sa smrtnim posljedicama, zbog značajnog proteka vremena, u tim predmetima je nastupila rehabilitacija, stoga u suđenju u tijeku zbog nove prometne nesreće sa smrtnom posljedicom, čovjek se smatra nesuđivanom osobom. Pravno gledajući, to je sasvim ispravno stajalište, a moralno? O tome možemo raspravljati, no pravo i moral nisu sinonimi.

[spzg1234]

, Ruby_Danderfluff je napisao:

Poremećaji nagona o kakvima govorite, dolaze u širokom spektru i njihovo proučavanje je u domeni psihijatrije, i za sud ne znače automatski neubrojivost ili smanjenu neubrojivost koja bi utjecala na osudu za kazneno djelo. No ako postoji medicinska dokumentacija i podaci o liječenju za takve poremećaje, oni mogu utjecati na sud prilikom odmjeravanja kazne. Naravno, to može biti na lakše ili na teže, ovisi kako se tumači, primjerice, možda bi preblaga kazna utjecala na počinitelja da se idući put ohrabri i počini silovanje, pa se sud odluči na izricanje teže kazne unutar zakonom propisanih granica kako bi izrazio dostatan društveni prijekor počinitelju. Naravno, nije ni svaki poremećaj nagona isti niti je svako djelo isto, pa će sud drugačije cijeniti ako je počinitelj činio bludne radnje prema djevojčici nego prema starici. Sudu će uvijek u fokusu biti žrtva i kako je djelo utjecalo, odnosno moralo utjecati na nju.

Teoretski je moguće, da, da netko počini i desetak kaznenih djela tijekom života i da bude suđen uvjetno, posebno ako su zaštitni objekti različiti kao u Vašem primjeru: prvo je djelo protiv ćudoređa, pa protiv vjerodostojnosti isprava, pa protiv imovine...

Jasno. 

[spzg1234]

prije 5 sati , G-man je napisao:

Na prvo pitanje vam je Ruby detaljno odgovorila, a na drugo bih se nadovezao sa - teoretski je moguće, posebice kada bi se primjerice desila situacija da taman između dva djela nastupi rehabilitacija za prvo, pa se u očima zakona radi o neosuđivanoj osobi. Pa imate vrlo zoran slučaj "specijalnog recidivizma" (pišem pod navodnicima, jer ga pravno gledajući nema) u primjeru jednog našeg poznatog poduzetnika - unatoč činjenici da iza sebe ima već 2 prometne nesreće sa smrtnim posljedicama, zbog značajnog proteka vremena, u tim predmetima je nastupila rehabilitacija, stoga u suđenju u tijeku zbog nove prometne nesreće sa smrtnom posljedicom, čovjek se smatra nesuđivanom osobom. Pravno gledajući, to je sasvim ispravno stajalište, a moralno? O tome možemo raspravljati, no pravo i moral nisu sinonimi.

I Vaš komentar mi je jasan osim jedne stvari. Vi ste spomenuli slučaj sa prometnim nesrećama, i mada su bile smrtne pisljedice, nažalost, i budemo realni, svima nama nešto tako može se desiti, ne tako olako naravno nego uz nemara i neodgovornu vožnju.  Želim kazati da tu vrlo rijetko može biti namjera. Ruby je spomenula uvjetnu za bludne radnje, u redu, ali gotovo sigurno silovanje ne može proći sa uvjetnom, bar ja tako mislim, to su traume koje mogu doživotno trajati. Ali, što je sa pokušajem silovanja, tj aktom koji je u sredini između bludnih radnji i samog čina silovanja tj škakljive naravi, vi pravnici neusporedivo bolje od mene to znate i zato bih Vas kao pravnog autoriteta molio komentar, bi li se takve prometne, i mada su praćene smrtnim posljedicama, mogle uspoređivati sa pokušajem silovanja za koji sumnjam da može proći sa uvjetnom, ne znam, nisam pravnik. 

[G-man]

, spzg1234 je napisao:

...ali gotovo sigurno silovanje ne može proći sa uvjetnom...

Teoretski po zakonu može proći, iako u slučaju dovršenog djela silovanja nisam upoznat ni s jednim tavim slučajem. Kod pokušaja silovanja ima primjera i uvjetnih osuda (pogotovo u slučajevima dobrovoljnog odustanka).

, spzg1234 je napisao:

...bi li se takve prometne, i mada su praćene smrtnim posljedicama, mogle uspoređivati sa pokušajem silovanja za koji sumnjam da može proći sa uvjetnom...

U kontekstu uzastopnog dosuđivanja uvjetnih osuda? Mislim da nema tog sudskog vijeća, koje bi kod pokušaja silovanja dvaput za redom izreklo uvjetnu osudu. Prvi put možda (i to je veliko možda), ali drugi put nema šanse. Općenito na specijalni recidivizam, pogotovo kod ozbiljnih delikata, reagira se oštro.

[spzg1234]

Je li pojam 'specijalni recidivizam',  određen vremenskim rokom unutar kojeg se istvrsna radnja mora ponoviti? Je li se taj pojam odnosi na sva kaznena djela ili samo na neka? I po čemu se specijalni recidivizam razlikuje od produljenog k djela?

Samo silovanje se može dokazati, bar donekle, nekim objektivnim elementima. Ali, da bi se neka radnja okvalificirala  kao pokušaj silovanja od kojeg se odustalo, je li pri tome presudno isključivo doživljaj i mišljenje žrtve? npr muškarac namamljen alkoholom, nećemo kazati da je pijan jer se opravdanja za pijanog čovjeka mogu naći, dakle, samo je pripit pa je svijest ipak, do neke mjere, očuvana, u mraku i na cesti, nasrne na žensku osobu, legne na nju i samo ju ljubi par puta bez da ju pokušava skidati, ali, ona se naravno pripadne i zove upomoć, ljudi ga odmaknu od nje i puste da ide kući. Sad, s obzirom na ovakav prizor - scenarij, može žrtva samim svojim strahom koji je pretrpjela optužiti napadača za pokušaj silovanja? Dakle, kod ovakvih i sličnih slučajeva, gdje nema pipljivih dokaza za pokušaj silovanja u užem smislu riječi, je li ipak dovoljan strah žrtve i kako je ona doživjela incident da bi se to okvalificiralo kao pokušaj silovanja? 

[Ruby_Danderfluff]

Imate vrlo maštovite primjere, gdje li ih samo izvlačite... U konkretnom primjeru nema dragovoljnog odustanka, jer su počinitelja odmakli drugi, tko zna dokle bi on stigao da nisu... Žrtvi se obično vjeruje jer su ova kaznena djela teška i viktimizirajuća za žrtvu, pa je zaključak da se nitko ne bi sramotio, izlagao ponovnoj viktimizaciji kroz kazneni postupak, da to nije istina. Opet, iskaz žrtve u bitnome mora biti u skladu s obranom okrivljenika, pa sve ovisi o tome dokle je njegova namjera sezala i može li se to iz njegovih postupaka zaključiti. U svakom slučaju imate dovršeno djelo bludnih radnji.

[spzg1234]

Malo ste me nasmijali komentarom 'maštovite', da, u pravu ste, i sam znam da pretjerujem u detaljiziranju, mada nisam pravnik, ipak, vrlo mi je zanimljiva ta struka, tiče se svakog i svakodnevnog života. Izvlačim ih iz mješovitih izvora, iz moje osobne daleke mladosti, prošlosti mojih vršnjaka, filmova pa i realne sadašnjosti... I opet, da, u konkretnom primjeru nema dobrovoljnog odustanka kad su ga već odmakli, to mi je promaklo. Jedino mi zadnji odgovor gosp G man malo nejasan, s jedne strane može uvjetna s druge strane 'veliko možda', no, ne bi volio više opterećivati tim detaljima, na forumu ima i pravih problema kojima se treba posvetiti. Hvala. 

[G-man]

, spzg1234 je napisao:

Je li pojam 'specijalni recidivizam',  određen vremenskim rokom unutar kojeg se istvrsna radnja mora ponoviti?

Specijalni recidivizam postojat će ukoliko nije nastupila tzv. pravna rehabilitacija za djelo koje potpada pod recidivizam. Zato u primjeru poznatog poduzetnika i njegovih prošlih prometnih nesreća specijalnog recidivizma nema budući je za prometne nesreće iz prošlosti nastupila pravna rehabilitacija, pa se s njima postupa kao da ih ni nema. Pravno gledajući.

, spzg1234 je napisao:

Je li se taj pojam odnosi na sva kaznena djela ili samo na neka?

Specijalni recidivizam odnosi se na ista kaznena djela (više krađa, više silovanja, više prometnih nesreća itd.).

, spzg1234 je napisao:

I po čemu se specijalni recidivizam razlikuje od produljenog k djela?

To su dva različita instituta.

Kod produljenog kaznenog djela imate odgovarajući vremenski i prostorni kontinuitet u činjenju identičnih ili istovrsnih radnji, a za koja se onda sudi kao da se radi o jednom kaznenom djelu, jer produljeno kazneno djelo, teoretski gledano jeste jedno kazneno djelo. Nekakav antipod produljenom djelu jeste stjecaj kaznenih djela, za koji se počinitelju također istodobno sudi, ali se ne radi o jednom djelu, već dva ili koliko već kaznenih djela ima u stjecaju.

Kod specijalnog recidivizma, stvar je u tome da nakon pravomoćne osuđujuće presude, imate situaciju u kojoj je osuđenik ponovno počinio identično kazneno djelo, što govori u prilog da se ciljevi specijalne prevencije ili ajmo reć "ljudske rehabilitacije" nisu ostvarili, pa će ovaj puta biti potrebno "jače" odnosno represivnije djelovati.

, spzg1234 je napisao:

npr muškarac namamljen alkoholom, nećemo kazati da je pijan jer se opravdanja za pijanog čovjeka mogu naći, dakle, samo je pripit pa je svijest ipak, do neke mjere, očuvana, u mraku i na cesti, nasrne na žensku osobu, legne na nju i samo ju ljubi par puta bez da ju pokušava skidati, ali, ona se naravno pripadne i zove upomoć, ljudi ga odmaknu od nje i puste da ide kući. Sad, s obzirom na ovakav prizor - scenarij, može žrtva samim svojim strahom koji je pretrpjela optužiti napadača za pokušaj silovanja? Dakle, kod ovakvih i sličnih slučajeva, gdje nema pipljivih dokaza za pokušaj silovanja u užem smislu riječi, je li ipak dovoljan strah žrtve i kako je ona doživjela incident da bi se to okvalificiralo kao pokušaj silovanja? 

Imate presuda gdje je i potpuni izostanak otpora žrtve bio označen kao irelevantan po osnovi toga da je žrtva bila u tolikom šoku da je ostala "paralizirana" u kontekstu mogućnosti pružanja otpora. Jasno, to je bilo utvrđeno po vještaku psihijatru. U ovom vašem slučaju, imate najmanje bludnu radnju, ali u pravilu biti će tu i pokušaja silovanja, jer u stvarnom životu, koliko će se počinitelja u opisanoj situaciji zaustaviti na poljupcima?

Upravo sad, spzg1234 je napisao:

Jedino mi zadnji odgovor gosp G man malo nejasan, s jedne strane može uvjetna s druge strane 'veliko možda', no, ne bi volio više opterećivati tim detaljima, na forumu ima i pravih problema kojima se treba posvetiti. Hvala. 

Malo sam se nespretno izrazio, kod pokušaja silovanja uvjetna osuda je, kao što sam napisao, mogućnost, no u slučaju recidivizma mislim da nema tog vijeća koje će opet ići na uvjetnu.

[spzg1234]

E sad mi je jasno, kao i razlika između spec.recidivizma i prod.k.djela.

Dakle, kod ovakvih slučajeva bi trebalo vršiti psihijatrijsko vještačenje, za žrtvu da se ustanovi kako je doživjela i je li je opravdano eventualno njezino optuživanje za pokušaj silovanja, i za napadača da se ustanove njegove namjere dokle bi dosezale? Ako je to tako, izvlačim još jedno pitanje: je li se psihijatrijsko vještačenje vrši uvijek nad svim napadačima i žrtvama i seksualnih delikata? 

I još jedno pitanje, Ruby će se smijati, u konkretnom primjeru, ljudi su ga odmakli i dupustili da ide kući (recimo da je atmosfera noć Nove godine pa su možda i ti ljudi malo pripiti) dakle, napadnuta žena nije imala straha vikati i optuživati napadača za pokušaj silovanja (okružena je zaštitarima) ali, ta ista žena, da joj je palo na pamet, iz bilo kojeg razloga, da naknadno, sutra dan npr, ide u policijsku postaju i prijavi slučaj, bi li takav scenarij poprimio kriterije za pokušaj silovanja? Ili, pak, i tada bi trebalo vršiti psihijatrihsko vještačenje? 

[G-man]

prije 3 sati , spzg1234 je napisao:

Dakle, kod ovakvih slučajeva bi trebalo vršiti psihijatrijsko vještačenje, za žrtvu da se ustanovi kako je doživjela i je li je opravdano eventualno njezino optuživanje za pokušaj silovanja, i za napadača da se ustanove njegove namjere dokle bi dosezale? Ako je to tako, izvlačim još jedno pitanje: je li se psihijatrijsko vještačenje vrši uvijek nad svim napadačima i žrtvama i seksualnih delikata?

Krivo ste shvatili, psihijatrijsko vještačenje žrtve provest će se ukoliko ona nije pružala nikakav otpor, pa će se njime ili potvrditi ili isključiti njena mogućnost da pruži otpor ukoliko se u postupku utvrdi da pružanja otpora nije bilo. U ostalim slučajevima, vještačenje žrtve može se provesti ukoliko je bilo težih posljedica po nju.

Glede psihijatrijskog vještačenja počinitelja, kod silovanja se ono vrlo često čini, iako ne primjerice kao kod ubojstva, gdje se ono ama baš uvijek provodi.

A glede ovog novogodišnjeg slavlja, pa imali ste pred 2 godine slučaj u Njemačkoj (masovni napadi seksualne naravi na žene) gdje nažalost od počinitelja nije uhvaćen nitko (ili možda samo jedan-dvoje), prijava je bilo kako na samu novogodišnju noć, tako i dan poslije.

[spzg1234]

Možda, po mom mišljenju, ako se slažete, ono što je bilo u Njemačkoj nije isto kao u slučaju koji sam naveo, tu se radi o pripitom (istina, blaže pijanom stanju) čovjeku jer pametan i trijezan čovjek ne bi navaljivao na ženu na javnoj površini /cesti dok je ono što je bilo u Njemačkoj masivan napad u trijeznom stanju, njihova vjerska struktura ne da za pravo zaključiti da konzumiraju alkohol, tako mi se čini. No i kad ste već spomenuli navedeni slučaj u Njemačkoj, pitam se, je li moguće da njemačka policija nije sposobna uhvatiti napadače!? Ili je nešto drugo posrijedi? 

I ako sam, napokon, dobro shvatio, psihijatrijsko vještačenje se vrši samo kod tri situacije: 1.Nad žrtvom u vezi mogućnosti otpora..itd kako ste prethodno opisali, 2.Nad napadačem kod silovanja i 3. Kod ostalih slučajeva 'ukoliko je bilo težih posljedica po nju'. Znači li to da sud neće zatražiti psihijatrijsko vještačenje nad napadačem koji je u mjesec dana vršio više bludnih radnji ili više pokušaja silovanja? 

[Ruby_Danderfluff]

To ovisi kakva je njegova obrana i ako on to u svojoj obrani traži, ili ako to predlaže i provodi državno odvjetništvo (predlaže, dakle, onaj kome će pretpostavljeni rezultati psihijatrijskog vještačenja ići u prilog).

[G-man]

, spzg1234 je napisao:

No i kad ste već spomenuli navedeni slučaj u Njemačkoj, pitam se, je li moguće da njemačka policija nije sposobna uhvatiti napadače!?

Koliko god Nijemci bili organizirani, razuman čovjek im ne može zamjeriti lošu statistiku vezano uz te slučajeve u situaciji u kojoj su se desili. Nažalost, ni previše zaštitnički odnos službene politike Berlina prema migrantima općenito nije pridonio boljoj reakciji (koliko god to možda nekog vrijeđa).

, spzg1234 je napisao:

I ako sam, napokon, dobro shvatio, psihijatrijsko vještačenje se vrši samo kod tri situacije: 1.Nad žrtvom u vezi mogućnosti otpora..itd kako ste prethodno opisali, 2.Nad napadačem kod silovanja i 3. Kod ostalih slučajeva 'ukoliko je bilo težih posljedica po nju'. Znači li to da sud neće zatražiti psihijatrijsko vještačenje nad napadačem koji je u mjesec dana vršio više bludnih radnji ili više pokušaja silovanja? 

Ruby je sve pojasnila.

[Hammerless]

, spzg1234 je napisao:

Molim cijenjene stručnjake u Legalisu da malo opišu što u pravu znači 'kriminalac' i koga se proglašava kriminalcem, je li se svaka osoba koja je počinila kazneno djelo, bilo koje kazneno djelo, deklarira kao kriminalac? I da li osoba koja je počinila bilo koje kazneno djelo može biti ugledna? Ili je pak čitav život na margini društva? Ima li kakvih primjera iz povijesti da su neki kriminalci, teški ili laki, bili ugledni u svom društvu? I, može li dobar čovjek činiti loše stvari, je li se pravo kao nauka uopće bavi time? 

Da bismo razumjeli što se nazivom "kriminalac" želi reći, prvo treba pogledati porijeklo i definiciju te riječi. Ista potječe od pojma "crimen" iz Rimskog prava, koje je osnova svih današnjih prava, a označava zločin ili kaznenu radnju koja je kao takova propisana kaznenim zakonom.

crimen

crimen [kri:'men] (lat.: zločin, kažnjivo djelo), u rim. pravu, protupravno djelo koje u posebnome javnom postupku (iudicium publicum) progoni i kažnjava država, izričući za to javnu kaznu (poena publica). Pojam crimen i danas je istoznačnica za zločin te za kakvo moralno ili pravno osudivo djelo.

=====

Uglavnom, slijedom gore navedene definicije ( http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=12731 ) kriminalac (zločinac, onaj koji čini kaznena djela) je svaka osoba koja se je ogriješila o zakon počinjenjem kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti, te koja je za ista pravomoćnom sudskom presudom proglašena krivom i izrečena joj je kazna sukladno Kaznenom zakonu.

U narodnoj praksi ta riječ "kriminalac" se koristi u puno širem obliku i smislu od definicije, a ljudi vole tako nazivati svaku osobu koja se bavi bilo kakovom ilegalnom, nezakonitom ili zabranjenom djelatnošću, za koju sumnjaju da se bavi takovim stvarima ili jednostavno jer im nije draga osoba, pa je time prikazuju kao lošu osobu i šire glas kako se ta osoba bavi nezakonitostima, da je nepoštena i sklona varanju, muljanju, laganju, nepoštenju itd... Struka je pak malo blaža pa npr. policijski profesionalci kriminalcem najčešće nazivaju osobu koja ima određeni kontinuitet u činjenju protupravnih radnji i kaznenih djela, teško da će nekoga za jedno djelo zvati "krimosom" ili za jedno-dva djela počinjena prije podosta vremena...

uređeno: 10. lipanj 2018. od Hammerless

[spzg1234]

Hvala.