Jump to content
spzg1234

Pojam 'kriminalac'.

Preporučene objave

Molim cijenjene stručnjake u Legalisu da malo opišu što u pravu znači 'kriminalac' i koga se proglašava kriminalcem, je li se svaka osoba koja je počinila kazneno djelo, bilo koje kazneno djelo, deklarira kao kriminalac? I da li osoba koja je počinila bilo koje kazneno djelo može biti ugledna? Ili je pak čitav život na margini društva? Ima li kakvih primjera iz povijesti da su neki kriminalci, teški ili laki, bili ugledni u svom društvu? I, može li dobar čovjek činiti loše stvari, je li se pravo kao nauka uopće bavi time? 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
prije 1 sat, spzg1234 je napisao:

Molim cijenjene stručnjake u Legalisu da malo opišu što u pravu znači 'kriminalac' i koga se proglašava kriminalcem, je li se svaka osoba koja je počinila kazneno djelo, bilo koje kazneno djelo, deklarira kao kriminalac?

U pravu riječ kriminalac formalno ne znači baš ništa...

 

prije 1 sat, spzg1234 je napisao:

I da li osoba koja je počinila bilo koje kazneno djelo može biti ugledna? Ili je pak čitav život na margini društva? Ima li kakvih primjera iz povijesti da su neki kriminalci, teški ili laki, bili ugledni u svom društvu?

Možda malo preopširno pitanje... Naime, i mafijaški kumovi su ugledni u svom društvu...

 

prije 1 sat, spzg1234 je napisao:

I, može li dobar čovjek činiti loše stvari, je li se pravo kao nauka uopće bavi time? 

Pravo se ne bavi time.

 

P.S.: Tema je premještena u odgovarajući podforum (iz podforuma kazneno pravo).

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
prije 13 sati , spzg1234 je napisao:

znači 'kriminalac' i koga se proglašava kriminalcem, je li se svaka osoba koja je počinila kazneno djelo, bilo koje kazneno djelo, deklarira kao kriminalac? 

Gangster,mafijaš,razbojnik, krijumčar droge i ljudi,ubojica,pljačkaš,lopov (klasični).

Nećeš onoga tko je uvrijedio nekoga pa zaradio kaznenu zvat kriminalcem ili onoga tko nije imao trenutno  imao love pa nije platio alimentaciju.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
prije 17 sati , spzg1234 je napisao:

I, može li dobar čovjek činiti loše stvari, je li se pravo kao nauka uopće bavi time? 

Kriminologija (pravo je tu preširok pojam) proučava uzroke zločina, kaže se da postoje vanjski i unutarnji. Za više informacija, dobar je "Uvod u kriminologiju" profesora Derenčinovića. 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Hvala. 

prije 9 sati , sivko je napisao:

Gangster,mafijaš,razbojnik, krijumčar droge i ljudi,ubojica,pljačkaš,lopov (klasični).

Nećeš onoga tko je uvrijedio nekoga pa zaradio kaznenu zvat kriminalcem ili onoga tko nije imao trenutno  imao love pa nije platio alimentaciju.

Hvala sivko, ali koja je razlika između pljačkaša i klasičnog lopova? 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
prije 22 sati , drot13 je napisao:

U pravu riječ kriminalac formalno ne znači baš ništa...

 

Možda malo preopširno pitanje... Naime, i mafijaški kumovi su ugledni u svom društvu...

 

Pravo se ne bavi time.

 

P.S.: Tema je premještena u odgovarajući podforum (iz podforuma kazneno pravo).

Hvala gosp. Drot13

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
prije 1 sat , spzg1234 je napisao:

Hvala. 

Hvala sivko, ali koja je razlika između pljačkaša i klasičnog lopova? 

Jedan je izvršio pljačku (razbojništvo,teška krađa) a drugi je samo ukrao.oboje je iz djela protiv imovine a spada pod klasični kriminal.

Jedino ako se nije mislilo na "pljačkaša" iz white colar crime.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Bi li bio kriminalac onaj koji je počinio običnu krađu i odnio više od 1000 kuna a ne bi bio silovatelj kriminalac?! I da samo komentiram što je gosp Drot13 rekao, da jesu mafijaši ugledni ali samo u svom društvu i to samo naizgled zbog straha za svoje životu, ne vjerujem da njih iko voli istinski. To je moje mišljenje ako smijem. 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Znate što je najveći problem. Mentalitet i stav ljudi koji žive u RH. Iz svih sfera života. Kada ljudi govore, misleći na one koji plešu po rubu zakona na "fin" način, a u životu usput nekom pomognu, dadu mu sezonski posao ili nešto slično; ljudi za takve govore: "dobro je s njim biti dobar", "uzeo je, ali je i dao" i slične gadorije. Teško je deklarirati nekog kao kriminalca jer je spletom životnih okolnosti upao u nešto nedozvoljeno. Problem je što se sitne kriminalce u društvu smatra ološem i šljamom, a megalomane, krupne kriminalce i čije su malverzacije javna tajna, čiji su računi neobjašnjivo puni, njih društvo prezentira kao dobre i ugledne, iako su sami oni koji o njima govore pozitivno svjesni njihovih djelatnosti. Lopov koji ukrade biciklu je društvu teret jer im ništa ne da. Onaj tko ukrade milijune, društvu najčešće bude dobar, jer je nešto i "dao"'. Moramo se riješiti takvog sklopa i mentaliteta da bi podrobnije mogli razlučiti kriminalca kao pojam, kao osobu. Realno, širok je pojam. Ne postoji njegova definicija u niti jednom zakonu, ali društvo prezentira najčešće kriminalce kao osobe koje čine lakša djela povremeno i ćešće, a pritom nikom ne pomažu i ne daju mrvice nekakve "nade". Dok naprotiv, u niti jednoj sferi društva smatram da nema.prijepora oko toga je li silovatelj ili ubojica kriminalac. Naravno da jest. Potencijalno i totalno nebitno, jer ljudi kriminalcem nazivaju sve i svašta bez opravdanih razloga. Diskutabilno veoma.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Strogo kazneno-pravno gledajući, kriminalac je, osoba koja je pravomoćno osuđena za počinjeno kazneno djelo, tako dugo dok za to djelo ne nastupi tzv. pravna rehabilitacija. Osobno bih čak i dodatno suzio tu definiciju, pa dodao namjerno kazneno djelo, jer za razliku od namjere, nehaj nam se "svima smije iza ugla", zato nikad ne recite nikad. Namjera je izbor, a nehaj je slučaj, no idem previše u "filozofiju" (ionako samo moje mišljenje).

Laički odnosno bolje rečeno, žargonski pojam kriminalca je daleko širi, i obuhvaća i samu sumnju u nekoga, imajući u vidu "lifestyle" nesrazmjeran poznatim izvorima prihoda (a primjerice, ne mora imati veze s vezom, možda je čovjek dobio veliko nasljedstvo, dobio na lotu, kladari i sl. - istina rijetko, ali ipak).

Što se podjele na "lake" i "teške" kriminalce tiče, to je vrlo nezahvalno, usporedivo primjerice s drogama - kako je droga droga, tako je kriminalac kriminalac, no opet isto tako, jasno je da postoji razlika između marihuane i heroina (od procesa proizvodnje, mogućnosti nabave, potrebne količine za "odlazak u sedmo nebo", utjecaja na kemiju mozga itd. itd.), pa tako i između ubojice i primjerice protuzakonitog lovca. No, strogo zakonski razlike nema.

, spzg1234 je napisao:

I da li osoba koja je počinila bilo koje kazneno djelo može biti ugledna? Ili je pak čitav život na margini društva?

Odgovor ovisi o tome što je zapravo ugled? Ako uzmemo da je to karakteristika ljudi neupitna morala i mogućnosti beziznimne distinkcije dobra i loša, onda je jasno da kriminalac nikad ne može biti ugledan, jer ugled, ako ga je i imao, gubi počinjenjem kaznenog djela ili još preciznije saznanjem od strane društva za počinjeno kazneno djelo.

Ako ugled percipiramo kao nekakvo vanjsko vrednovanje osobnog uspjeha pojedinca, što je danas naglašeno materijalne naravi, onda imate, rekao bih, čak i više slučajeva gdje su kriminalci doživljavani kao "ugledni" pojedinci, jer danas nisi IN (sarcasm alert), ako nemaš neku "bemburu ili merđa", stan u centru grada, u novčaniku samo "Maruliće i Starčeviće" i sl.

A život na margini društva? Opet zavisi u kojem se društvu kreću, neki od kriminalaca će biti vječno obilježeni "Kainovim znakom" i živjeti do kraja života u svojevrsnoj socijalnoj izolaciji (pogotovo u manjim sredinama), a neki će, "normalno" nastaviti život, kao da se ništa nije desilo, opet ovisno o njihovoj glavi i težini kriminala.

, spzg1234 je napisao:

I, može li dobar čovjek činiti loše stvari? 

Može, itekako, samo to onda nije stvar njegova izbora, već činjenice da je na takvo što natjeran, dakle da mu je netko drugi oduzeo izbor. Ako vam netko zaprijeti smrću osobi koja vam najviše znači u životu i jedini način da tu opasnost odagnete je da ubijete takvog pojedinca, vi ćete zastati i razmišljati? Nećete, reagirati ćete impulzivno i instinktivno, i faktički ćete počiniti "ubojstvo", jedino što vas "vadi" je razlog isključenja protupravnosti - nužna pomoć, dakle zakonski ste čisti, fali vam jedan od strukturnih elemenata kaznenog djela, pa kazneno djelo ni ne postoji, ali jeste li posve čisti i u "ljudskom" pogledu? Opet, možete i prekoračiti granice nužne pomoći, pa ulazite i u kaznenu sferu, no jeste li samo zbog toga "loš" čovjek? Uvijek možete napraviti argumente pro et contra.

Sve u svemu, ne možete ovakvim stvarima pristupati sa "crno-bijelim" stavom, jer su one daleko od takva prikaza.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Nije mi bila namjera o toj temi govoriti dalje ali vaš cijenjeni i detaljan komentar mi je otvorilo još mogućnosti za daljnju raspravu, ako dozvolite. Pouzdano znam za neke ljude koji imaju odnosno pate od nekih poremećaja, što ne mora značiti i bolest, kao što su opsesivne misli (inteligencija im može biti neupitna sjetimo se N Tesla je imao izrazit takav poremećaj), jedna osoba od tih je u par navrata vršila bludne radnje tipa diranja žena u međunožje, to je bilo prije 60 godina, tada je imala oko 20 godina, meni osobno poznata, nikad nije bila uhvaćena zbog toga i govori mi 'jednom sam vidio kako to radi jedan muškarac na cesti i nakon par dana sam osjetio svakog dana navečer da me to vuče da isto radim, tijekom 2 tjedna sam to radio dok jedna žena nije jako vikala, tada mi je strah ušao u kosti i nikada više, odjednom više nisam osjetio da moram to raditi nego naprativ, zgadilo mi se'. Možda ima i drugih primjera iz drugih kaznenih djela, ne znam, uzrokovani ovim ili sličnim poremećajima. Pitanje, kako se sud postavlja prema takvim slučajevima? 

Drugo pitanje, može se, makar teoretski, nekome suditi za npr 10 kaznenih djela tijekom životnog vijeka uvjetno? Npr, čovjek iz već spomenutog primjera bludnih radnji kad je imao 20 godina, pa sa 25 g krivotvori neki službeni dokument kao student, sa 30 godina vidi kako je susjed zatvorio vrata svoje kuće ( bez da zaključi bravu, da ne govorimo o teškoj provali, jer teško neko može dobiti uvjetnu za nešto tako, ako se ne varam) i dok je susjed išao baciti smeće taj mu brzo ulazi u stan pretraži hlače i iz novčanika mu ukrade npr 500 eura, pa sa 35 godina pronevjeri npr 5000 eura...itd. Ovo sam samo šematski prikazao kao mogući scenarij moguće sudske prakse o mogućnosti da sud nekome daje drugu šansu svaki put kad počini kazneno djelo, uvjetnu shvaćam kao drugu šansu za 'popravak'. 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Poremećaji nagona o kakvima govorite, dolaze u širokom spektru i njihovo proučavanje je u domeni psihijatrije, i za sud ne znače automatski neubrojivost ili smanjenu neubrojivost koja bi utjecala na osudu za kazneno djelo. No ako postoji medicinska dokumentacija i podaci o liječenju za takve poremećaje, oni mogu utjecati na sud prilikom odmjeravanja kazne. Naravno, to može biti na lakše ili na teže, ovisi kako se tumači, primjerice, možda bi preblaga kazna utjecala na počinitelja da se idući put ohrabri i počini silovanje, pa se sud odluči na izricanje teže kazne unutar zakonom propisanih granica kako bi izrazio dostatan društveni prijekor počinitelju. Naravno, nije ni svaki poremećaj nagona isti niti je svako djelo isto, pa će sud drugačije cijeniti ako je počinitelj činio bludne radnje prema djevojčici nego prema starici. Sudu će uvijek u fokusu biti žrtva i kako je djelo utjecalo, odnosno moralo utjecati na nju.

Teoretski je moguće, da, da netko počini i desetak kaznenih djela tijekom života i da bude suđen uvjetno, posebno ako su zaštitni objekti različiti kao u Vašem primjeru: prvo je djelo protiv ćudoređa, pa protiv vjerodostojnosti isprava, pa protiv imovine...

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
, spzg1234 je napisao:

Drugo pitanje, može se, makar teoretski, nekome suditi za npr 10 kaznenih djela tijekom životnog vijeka uvjetno? Npr, čovjek iz već spomenutog primjera bludnih radnji kad je imao 20 godina, pa sa 25 g krivotvori neki službeni dokument kao student, sa 30 godina vidi kako je susjed zatvorio vrata svoje kuće ( bez da zaključi bravu, da ne govorimo o teškoj provali, jer teško neko može dobiti uvjetnu za nešto tako, ako se ne varam) i dok je susjed išao baciti smeće taj mu brzo ulazi u stan pretraži hlače i iz novčanika mu ukrade npr 500 eura, pa sa 35 godina pronevjeri npr 5000 eura...itd. Ovo sam samo šematski prikazao kao mogući scenarij moguće sudske prakse o mogućnosti da sud nekome daje drugu šansu svaki put kad počini kazneno djelo, uvjetnu shvaćam kao drugu šansu za 'popravak'. 

Na prvo pitanje vam je Ruby detaljno odgovorila, a na drugo bih se nadovezao sa - teoretski je moguće, posebice kada bi se primjerice desila situacija da taman između dva djela nastupi rehabilitacija za prvo, pa se u očima zakona radi o neosuđivanoj osobi. Pa imate vrlo zoran slučaj "specijalnog recidivizma" (pišem pod navodnicima, jer ga pravno gledajući nema) u primjeru jednog našeg poznatog poduzetnika - unatoč činjenici da iza sebe ima već 2 prometne nesreće sa smrtnim posljedicama, zbog značajnog proteka vremena, u tim predmetima je nastupila rehabilitacija, stoga u suđenju u tijeku zbog nove prometne nesreće sa smrtnom posljedicom, čovjek se smatra nesuđivanom osobom. Pravno gledajući, to je sasvim ispravno stajalište, a moralno? O tome možemo raspravljati, no pravo i moral nisu sinonimi.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
, Ruby_Danderfluff je napisao:

Poremećaji nagona o kakvima govorite, dolaze u širokom spektru i njihovo proučavanje je u domeni psihijatrije, i za sud ne znače automatski neubrojivost ili smanjenu neubrojivost koja bi utjecala na osudu za kazneno djelo. No ako postoji medicinska dokumentacija i podaci o liječenju za takve poremećaje, oni mogu utjecati na sud prilikom odmjeravanja kazne. Naravno, to može biti na lakše ili na teže, ovisi kako se tumači, primjerice, možda bi preblaga kazna utjecala na počinitelja da se idući put ohrabri i počini silovanje, pa se sud odluči na izricanje teže kazne unutar zakonom propisanih granica kako bi izrazio dostatan društveni prijekor počinitelju. Naravno, nije ni svaki poremećaj nagona isti niti je svako djelo isto, pa će sud drugačije cijeniti ako je počinitelj činio bludne radnje prema djevojčici nego prema starici. Sudu će uvijek u fokusu biti žrtva i kako je djelo utjecalo, odnosno moralo utjecati na nju.

Teoretski je moguće, da, da netko počini i desetak kaznenih djela tijekom života i da bude suđen uvjetno, posebno ako su zaštitni objekti različiti kao u Vašem primjeru: prvo je djelo protiv ćudoređa, pa protiv vjerodostojnosti isprava, pa protiv imovine...

Jasno. 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
prije 5 sati , G-man je napisao:

Na prvo pitanje vam je Ruby detaljno odgovorila, a na drugo bih se nadovezao sa - teoretski je moguće, posebice kada bi se primjerice desila situacija da taman između dva djela nastupi rehabilitacija za prvo, pa se u očima zakona radi o neosuđivanoj osobi. Pa imate vrlo zoran slučaj "specijalnog recidivizma" (pišem pod navodnicima, jer ga pravno gledajući nema) u primjeru jednog našeg poznatog poduzetnika - unatoč činjenici da iza sebe ima već 2 prometne nesreće sa smrtnim posljedicama, zbog značajnog proteka vremena, u tim predmetima je nastupila rehabilitacija, stoga u suđenju u tijeku zbog nove prometne nesreće sa smrtnom posljedicom, čovjek se smatra nesuđivanom osobom. Pravno gledajući, to je sasvim ispravno stajalište, a moralno? O tome možemo raspravljati, no pravo i moral nisu sinonimi.

I Vaš komentar mi je jasan osim jedne stvari. Vi ste spomenuli slučaj sa prometnim nesrećama, i mada su bile smrtne pisljedice, nažalost, i budemo realni, svima nama nešto tako može se desiti, ne tako olako naravno nego uz nemara i neodgovornu vožnju.  Želim kazati da tu vrlo rijetko može biti namjera. Ruby je spomenula uvjetnu za bludne radnje, u redu, ali gotovo sigurno silovanje ne može proći sa uvjetnom, bar ja tako mislim, to su traume koje mogu doživotno trajati. Ali, što je sa pokušajem silovanja, tj aktom koji je u sredini između bludnih radnji i samog čina silovanja tj škakljive naravi, vi pravnici neusporedivo bolje od mene to znate i zato bih Vas kao pravnog autoriteta molio komentar, bi li se takve prometne, i mada su praćene smrtnim posljedicama, mogle uspoređivati sa pokušajem silovanja za koji sumnjam da može proći sa uvjetnom, ne znam, nisam pravnik. 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
, spzg1234 je napisao:

...ali gotovo sigurno silovanje ne može proći sa uvjetnom...

Teoretski po zakonu može proći, iako u slučaju dovršenog djela silovanja nisam upoznat ni s jednim tavim slučajem. Kod pokušaja silovanja ima primjera i uvjetnih osuda (pogotovo u slučajevima dobrovoljnog odustanka).

, spzg1234 je napisao:

...bi li se takve prometne, i mada su praćene smrtnim posljedicama, mogle uspoređivati sa pokušajem silovanja za koji sumnjam da može proći sa uvjetnom...

U kontekstu uzastopnog dosuđivanja uvjetnih osuda? Mislim da nema tog sudskog vijeća, koje bi kod pokušaja silovanja dvaput za redom izreklo uvjetnu osudu. Prvi put možda (i to je veliko možda), ali drugi put nema šanse. Općenito na specijalni recidivizam, pogotovo kod ozbiljnih delikata, reagira se oštro.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Je li pojam 'specijalni recidivizam',  određen vremenskim rokom unutar kojeg se istvrsna radnja mora ponoviti? Je li se taj pojam odnosi na sva kaznena djela ili samo na neka? I po čemu se specijalni recidivizam razlikuje od produljenog k djela?

Samo silovanje se može dokazati, bar donekle, nekim objektivnim elementima. Ali, da bi se neka radnja okvalificirala  kao pokušaj silovanja od kojeg se odustalo, je li pri tome presudno isključivo doživljaj i mišljenje žrtve? npr muškarac namamljen alkoholom, nećemo kazati da je pijan jer se opravdanja za pijanog čovjeka mogu naći, dakle, samo je pripit pa je svijest ipak, do neke mjere, očuvana, u mraku i na cesti, nasrne na žensku osobu, legne na nju i samo ju ljubi par puta bez da ju pokušava skidati, ali, ona se naravno pripadne i zove upomoć, ljudi ga odmaknu od nje i puste da ide kući. Sad, s obzirom na ovakav prizor - scenarij, može žrtva samim svojim strahom koji je pretrpjela optužiti napadača za pokušaj silovanja? Dakle, kod ovakvih i sličnih slučajeva, gdje nema pipljivih dokaza za pokušaj silovanja u užem smislu riječi, je li ipak dovoljan strah žrtve i kako je ona doživjela incident da bi se to okvalificiralo kao pokušaj silovanja? 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Imate vrlo maštovite primjere, gdje li ih samo izvlačite... U konkretnom primjeru nema dragovoljnog odustanka, jer su počinitelja odmakli drugi, tko zna dokle bi on stigao da nisu... Žrtvi se obično vjeruje jer su ova kaznena djela teška i viktimizirajuća za žrtvu, pa je zaključak da se nitko ne bi sramotio, izlagao ponovnoj viktimizaciji kroz kazneni postupak, da to nije istina. Opet, iskaz žrtve u bitnome mora biti u skladu s obranom okrivljenika, pa sve ovisi o tome dokle je njegova namjera sezala i može li se to iz njegovih postupaka zaključiti. U svakom slučaju imate dovršeno djelo bludnih radnji.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Registrirajte se kako bi mogli sudjelovati u raspravi

Da bi postavili pitanje ili objavili komentar trebate biti naš korisnik.

Izradite korisnički račun

Izradite korisnički račun na našoj stranici. Lako je!

Registrirajte se

Prijavite se

Već imate korisnički račun? Prijavite se ovdje.

Prijavite se sad




×