Zaštita prava na suđenje u razumnom roku

[IvanB1]

Poštovani,

protiv mene su podnesene 2kaznene prijave  za srodna kaznena djela i svaka se vodila kao zasebni predmet. Proteklo je 3 godine od početka suđenja i do danas je održano 1 ročište u jednom kaznenom predmetu. U drugom predmetu promijenile su se tri sutkinje, dvije su tražile izuzeće zbog bolesti, optužnica dva puta vraćana, ponovno pokretana istraga, proširivana, itd. i to sve stoji do danas. Završna verzija optužnice predana je na sud nakon dvije godine i deset mjeseci od početka prvostupanjskog postupka. Danas sam dobio sljedeće pismo: suđenja se odgađaju do daljnjega dok ne dobijemo odgovor od međunarodne pravne pomoći. Poštovani, taj odgovor neće stići ni za 20 godina jer šalju pismo firmi koja je propala.

Kako ja nisam kriv za odgađanja  ima li smisla tražiti zaštitu prava na razumno suđenje? Može li to predsjednik suda uopće odbiti jer prema sadržaju tog pisma je očito da suđenje nikad neće završiti. 3 godine, nula ročišta, čak i ako predsjednik suda donese odluku da se donese presuda u roku od 6 mjeseci, ne može se jer cijeli predmet ovisi o međunarodnoj pravnoj pomoći. Što sada ako ni nakon tih šest mjeseci ne bude donesena presuda?

Osim toga, kako je moguće da su prihvatili optužnicu nakon 2 godine i 10 mjeseci, a razumni rok je 3 godine. Kako su mislili završiti suđenje za 3 godine?

[Spitfire]

prije 14 sati , IvanB1 je napisao:

Kako ja nisam kriv za odgađanja  ima li smisla tražiti zaštitu prava na razumno suđenje?

Ima li smisla ili ne, to je pitanje koje bi trebali postaviti sami sebi. Zašto bi to trebalo trajati 20 godina ukoliko se radi o sekundarnoj pravnoj pomoći prema državi zamoljenoj da poduzme određene radnje pravne pomoći. Ono što je određeno zakonom je da svaka stranka u postupku ima mogučnost na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

prije 14 sati , IvanB1 je napisao:

Što sada ako ni nakon tih šest mjeseci ne bude donesena presuda?

Dalje se ima pravo na zahtjev opisan u članku.

[G-man]

Osobno, mislim da će zahtjev biti odbijen. Kazneni postupci su specifični i ne podliježu istim mjerilima kao građanski (pogledajte samo primjer bivšeg premijera, veliko je pitanje hoće li se svi ti postupci uopće stići završiti u narednih 10 godina). Također, ZKP je "nametnuo" rokove rješavanja predmeta samo DORH-u, ne i sudu (tamo jedini rok koji stoji je onaj zastarni, a najkraći iznosi 6 godina za "bezvezna" kaznena djela), pa tako imate slučaj da je u predmetu gradonačelnika jednog našeg grada USKOK već prije 2-3 godine podignuo optužnicu, a do današnjeg dana nije održano optužno vijeće pred sudom.

Druga stvar su objektivne okolnosti u predmetu, kojih je bilo i napretek, ali svejedno smatram da podnošenje zahtjeva može donijeti koristi u vidu požurivanja u rješavanju, kao i potencijalnoj utavnoj tužbi (iako je zasada još prerano za nju, po mom mišljenju).