Vidjanje djeteta

[zapanjena]

Rastajem se s muzem sa kojim imam dijete starosti 15 mjeseci. Dijete je vec dodijeljeno meni na skrb ali nismo regulisali model vidjanja. On i nije mnogo zainteresovan za dijete ali mi stalno prica o zakonu i da on moze voditi dijete sebi kao god zeli. Ja ne branim da on vidja dijete ali zelim da to radi u mom prisustvu s obzirom na uzrast djeteta. Molim Vas za odgovor. Kakva su moja i njegova prava te sta je najbolje za dijete?

[muca]

Nisam pravnik ali imam iskustva sa sličnim stvarima.

Dijete po Ob.zakonu ima pravo na oba roditelja.

Zakon ne određuje učestalost i način kontakata u odnosu na dob djeteta. To, mislim, ovisi o CZSS i sucu.

Neki soc.radnik će misliti da je zbog djetetove dobi bolje da otac dolazi u posjetu u majčin stan i u njenoj nazočnosti se druži s djetetom.

Drugi će reći da nema veze što je dijete beba i da ga otac treba uzimati na vikende jer, što će biti ako majka npr. iznenada umre?? Prepričavam vam stvarne situacije koje su se događale mojim prijateljicama...

Eto, ako vam to što pomaže...

[norafora]

ne popuštajte, ne dozvoljavajte viđanje tako da spava kod njega i u najgorem slučaju neka se viđaju u centru. ne pouštajte jer ako jednom pustite, vraćat će se uvijek na to kako ste jednom dopustili. i nemojte misliti kako vam je itko tamo prijatelj, kako vas razumiju. ako se sami ne izborite nitko vam neće pomoći. kao što on ima prava imate i vi, pogotovo kad je tu sve tako mutno. držite se onog što mislite da je najbolje za dijete, ne za ex muža. to što prijeti ili eventualno prijeti, bilježite i držite u arhivi, za svaki slučaj, kao plus u vašu korist.

[dijannna]

Moj vam je savjet da se ne date uplesti u mrežu ogorčenosti, te da ne slušate sve savjete sa strane, jer svi mi govorimo iz nekih svojih iskustava, mnogo je ogorčenih žena i muškaraca koji u svakom slučaju prepoznaju sebe.

 

Vi kao majka imate veliku prednost po dosadašnjoj praksi provedbe obiteljskog zakona u Hrvatskoj i ne morate se brinuti da će vam muž moći odvesti dijete od vas, ali i on kao otac djeteta ima neka prava koja mu daje zakon i on će ih prije ili kasnije ostvariti, samo to može napraviti na dva načina- jedan u kojem se vi protivite tom, uzimate odvjetnika, on uzima odvjetnika, koji vam obadvoma uzima ogromne novce, idete od vještaka do vještaka, kad vama ne odgovara njegova procjena žalite se pa tražite novog, kad njemu ne odgovara on traži novog, i tako unedogled, to vam postaje neka vrsta opsesije, živite kao na ratištu planirajući novi napad ili strepeći od njegovog. Možda vam se čini da dramatiziram, ali vam govorim ono što sam doživjela u stvarnosti.

Drugi način je onaj koji doista mali broj ljudi uspije, i kojima se iskreno divim, a to je da bivšeg ne doživljavate kao neprijatelja koji vam odvlači dijete od vas, nego kao nekog korisnog i potrebnog u djetetovom životu.

Neće vas voljeti manje zato što voli i oca. Dijete ima potrebu biti prihvaćeno od obaju roditelja i ako ta potreba nije ostvarena ostaje rupa do kraja života.

Bez obzira na kontakte s ocem, vi kao osoba s kojom živi imate puno veći utjecaj, puno ste bliži s tim djetetom, i ne morate se bojati da vam to itko može oduzeti, osim vas samih.

Želim vam puno mudrosti u svemu što vas čeka.

[dijannna]

Upravo sam pročitala vaš prijašnji post u kojem ste napisali više o svom slučaju.

I dalje stojim iza ovog što sam gore napisala, ali bih vam htjela i izraziti podršku, i potvrditi što ste napisali, zapravo je dobitak što ste se riješili nekog takvog. A ako sad uspijete krenuti naprijed i izdignuti se iznad razočarenja i povrijeđenosti koju vam je priuštio, napravit ćete puno za sebe i dijete.

[norafora]

mislim da nije problem hoće li i koliko dijete volit tatu ili mamu i koga više. problem je kad krenu neki pokušaji prikazivanja neke kontrole nad tuđim životom, pa kad to ne ide direktno, onda ostaje dijete kao jedino sredstvo. i svi mi, naivni, krenemo od pretpostavake kako nam svi žele pomoći, pa tako iskreno porazgovaramo sa tetama u centru itd. dok u jednom trenutku ne shvatite da svi oni lijepo popričaju sa vama čisto da vas skinu s dnevnog reda. kimaju glavama, razumiju zabrinutost, ali... rijetki su koji će vam iskreno reći što je dobro i oko čega trebate ustrajati zbog djeteta i zbog vas samih. najčešće se ne žele zamjerati niti jednoj strani, a ako ih previše gnjavite, kažu da vam oni nisu krivi za vaš propali brak i izbor muža. pedagozi, psiholozi, svi oni znaju da sve te promjene predstavljaju šok za djecu bez obzira što je osoba kod koje idu otac. spavanje van kuće, promjene svakodnevnog ritma, okruženja, prehrane... ali svi idu za tim da kod tih spornih stvari gledaju da nekako popustite vi... samo popuštanju nikad kraja. sad je to, sutra tko zna što. iz mog iskustva, popuštanja po savjetu, na kraju je došla faza kad sam ja morala "lupnut šakom" i reći dosta. dosta popuštanja, udovoljavanja exu kako on njima ne bi radio probleme, a sve na uštrb djeteta. vjerujte mi, lako je dopustiti sve, ali je teško povući drugačiji potez kad ste ih već naučili da od vas mogu tražiti i dobiti što god žele.

[zapanjena]

Potpuno Vas razumijem. Ja sam sa bivsim bila u Centru i mnogo se razocarala u njihove radnike. Smatram da su pristrasni i da na obavljaju strucno svoj posao. Niko se nije profesionalno pasvetio nasem slucaju, samo govore kako je bitno da je dijete u vezi sa ocem cak i svaki dan. Vjeruju njegovim pricicama o ljubavi prema djetetu a ne pitaju stara li se on o sinu. On samo u Centru govori o djetetu a zapravo nikad i ne pita kako je sin i treba li mu sta. Ja samo zelim da nas ostavi na miru. Nemam nista protiv da vidja dijete ali on samo zeli da kontrira meni i ne odgovara mu nista sto ja predlozim. Ja smatram da bismo mi to kao ljudi trebali rijesiti bez ikoga sa strane. Sve sto smo mi rekli u Centru ubrzo je znao cijeli grad. Toliko o preofesionalizmu.

[zapanjena]

Mnogo Vam hvala na podrsci.

[Laci]

Ne shvaćam kako prilikom presude nije bilo utvrđeno koliko i kada se dijete može viđati s ocem. To je pitanje koje bi trebalo biti riješeno najprije dogovorom partnera, a ako se utvrdi da dogovor nije postignut, onda se točno određuje koliko i kada se dijete može viđati. Nemojte od djeteta raditi socijalni slučaj, pa da ga vodite u CZSS da se vidi s ocem, zar ne mislite da bi to bilo žalosno? Pokušajte to riješiti dogovorom, a ako ne ide, onda putem suda. Najgore je kada se prepucavate oko toga, a dijete raste u takvim uvjetima ni na nebu ni na zemlji. Moje mišljenje je da je dob djeteta takva da se ne bi trebalo odvajati od majke zbog susreta s ocem. Vjerujte, inat, sa bilo čije strane dolazio, samo nanosi štetu. Vama, bivšem suprugu, a najviše djetetu. Ne dozvolite da Vam prilikom podizanja i odgajanja djeteta netrpeljivost prema suprugu utječe na odgoj djeteta. Jer ono će odrasti, pitati za oca, i ako će za njega slušati samo negativne priče, a uvjeri se u suprotno, gdje ćete se onda Vi naći u toj priči? Zato najprije pokušajte razgovorom i dogovorom postići kompromis. Jer razgovorom, onim konstruktivnim, može se postići najviše. Nemojte računati na odvjetnike, CZSS, oni su samo nužno zlo. Potrudite se, nećete zažaliti.

Pozdrav,

[Ariele]

Napisat cu samo nekoliko komentara iz vlastitog iskustva.Rastali smo se sporazumom,nisam pojma imala sto mi to donosi,mislila sam ajd mirno i ljudski da to sve odradimo..u tom rjesenju nije bilo definirano vrijeme vidjanja oca i djeteta,a također se radilo o djetetu od 18 mj.sutkinja je rekla da je u interesu djeteta da bude sto vise i sa ocem,pa da mi to probamo međusobno dogovarati.to je funkcioniralo 3 mj,poslije cega sam morala pokrenuti novi postupak da bih imala na papiru od tada do tada su vidjanja,i to je to.i uvijek bih mu dala dijete i vise,i sada,nakom gotovo 2 godine,ali ako i kad se bude pridrzavao onoga sto ima na papiru. razlog zgog kojeg sam inzistirala na vremenu vidjanja na papiru bio je taj sto je on,dakle,mogao odvesti malog,nejaviti mi se gdje su i kada ce ga vratiti,a ja cucim doma uz telefon u iscekivanju.prakticki,da ga nevati i 2 dana,ja nemogu nista,da i zovem policiju,nemam na papiru da ga je trebao dovesti tad i tad.

evo,to je moje iskustvo,CZSS je parazit na buđetu ove drzave,od njih nike koristi i jako losa iskustva. nazalost.

a danas,2 godine poslije,situacija se nije puno promjenila,nema velikog interesa za druzenja sa svojim djetetom,sto pokazuje i dokazuje ucestalocu odrzavanja kontakata,mada dijete ima veliku potrebu za ocem,i tesko mi je sto mu jos nemogu nista objasniti niti on ista moze shvatiti,ali osjeca..

sretno...

[ritter]

Pročitah i ne shvatih.

Pitanje br 1: Dali je on ne vraćao dijete i nije govorio kad će ga vratiti ili pa kažeš da si bila prisiljena tražit izmjenu ili je to bilo samo na osnovu tvojih predpostavki?

2. Ako se situacija nije promijenila nakon dvije godine i on i dalje nema prevelikih potreba za viđanjem djeteta, zašto si onda mislila da će ga uzeti i ne vratiti dva dana?

Malo sam zbunjen tvojim, možda načinom izražavanja, ali eto..

U pravu si za CZSS, definitivno. To već, vjerujem, svi znamo...mislim svi mi koji smo sa njima imali bilo kakvog posla.

Pozdrav.

[Ariele]

Nisam vise mogla tako zivjeti,u svakodnevnom iscekivanju dal ce se ili nece danas javiti,ili veceima pakovat torbu sa nekoliko stvari za dijete,a on se niti javi niti pojavi,dakle nismo si mogli organizirati dan,kad nikad nisam znala kad ce se on pojaviti(kada ce njemu odgovarati).zato smo dogovorno definirali dane,u koje je ukljuceno i 1 nocenje,ali toga nema.uopcetku si otac nije davao truda da mu objasni da je to samo 1 noc,da ce sutra opet biti kod mame..a sada ni dijete vise nezeli.vjerujem da je mali osjecao da to i otac zeli,da bi i ostajao,a ne cim padne mrak me zove a mali iza place.

 

a zasto sam mislila da bi ga uzeo na neko vrijeme,a ja nemam nacina da ga"vratim"?zato jer se igrao samnom i mojim zivcima nakon rastave,a situacija se pogorsavala otkako je shvatio da vise nema i nemoze imati kontrolu nad mojim zivotom. rugao mi se i bio prilicno bezobrazan, kad bih ga pitala dal je mali i gdje(popodne) spavao(jer nisam imala pojma nakon rastave gdje on zivi pa tako ni kamo odvodi djete),rekao bi mu u" krevetu!" uz gomilu podsmijavanja.kada sam to rekla u centru da ja neznam gdje on zivi,gdje dijete boravi i to,rekli su mi"to je vase pravo da znate",al sam ih i pitala kako da ja to pravo ostvarim?rekli su mi "on vam je duzan to reci"i gdje sam bila - nigdje,opet na pocetku s pravom kojeg imam a nemogu ga ostvariti.

 

slijedom svih događaja,moja je bila pretpostavka da bi mogao "zadrzi"malog nekoliko dana(a ja nemam nacina da ga uzmem),ali ne iz razloga jer se njemu boravi sa djetetom,nego da bi se meni poigrao sa zivcima,jer je i sam bio svjestan da ja s prvobitnom presudom nemogu nista,nego sjediti i cekati,a kako bi se bilo koja druga majka(ili savijestan otac)osjecali da neznaju gdje je dijete,kako i s kim provodi vrijeme,i naposlijetku-kada ce doci kuci,a bio je premaleni da bi tada sam znao reci"hocu mame". sada to zna reci,ali opet mora otac nazvati..

a to dal bi ga ostavio kod sebe nekolio dana,je dokazao ovim neredovitim uzimanjem djeteta preko tjedna,a da nespominjem pricu oko godisnjih odmora,gdje me je pilao po centru da on hoce ovo i ono,pa su mu i soc.radnice objasnjavale da je dijtete premaleno za to,da se probamo dogovoriti...dogovor je bio da ce ovo ljeto(koje je iza nas) biti "proba",tj.da ce ga uzeti k sebi na 4-5 dana,pa ako mali bude plakao ili nesto zamnom,blizu smo i moze mi ga uvijek vratiti. kao sto rekoh, uzima ga svaki drugi tjed. na nekoliko sati...

sada mi je problem sto dijete nekako otprilike zna dane kada bi trebao otac doci po njega u vrtic.nekad me pita sam ili mu ja kazem da ce danas doci tata. najgore mi je kad nedodje..mali place,protestira,baca se po podu..a ja mu nemogu objasniti da tata nije mogao(ako se uopce javio da nece doci)..e to boli...kad gledas svoje dijete kako pati a nemozes mu pomoci..mal je da shvati,a otac zivi svoj zivot..

a mi pakujemo torbu za kod tate samo jedan dan u tjednu..ako dodje,dobrodosao je,ako ne...

nadam se da sam bila sada jasnija..

mislim da pokusavajuci nesto objasniti,zakompliciram,ali jos je sve jako svjeze i pomalo se uzrujam na pomisao sto smo sve prosli..

 

 

[ritter]

Komplicirano je sve to zajedno. Nemoj se dati zbuniti njemu i nemoj dozvolit CZSS-u da te navlaći iz svoje ljenosti i nezainteresiranosti tvojim problemom, iako im je to posao.

Ako je dijete pre malo i ne može mu se ništa objasniti, nemoj niti inzistirati na nekom objašnjavanju, jer od toga i tako nećeš imati ništa, samo još više zbunjeno i uplašeno dijete.

Ono sigurno osjeća da nešto nije u redu, ali ti se moraš postaviti kao da je sve to naj normalnije pa če i njemu biti lakše.

Neka on i živi svoj život, pa zato ste se i razveli. Razmišljaj pozitivno i bit če ti puno lakše.

Ako se on neće pridržavati rješenja na taj način da če dijete "zaboravljati" pokupiti u dogovorene dane, tu na žalost nemreš niš. Ali ako če biti suprotno, da ga neće vraćati, to je druga priča i može odgovarati za svoje postupke... ako ga tužiš i prijaviš.

Dogovori se sa njim da ti dan prije javi dali če u dogovoreno vrijeme preuzeti dijete ili ne, ako želi suradnju, tako da si vi možete planirati vrijeme i bez njega.

Djetetu nemoj niti govoriti da če doći ili ne, radije kaži možda ili vidjet čemo..

Sretno vam bilo.

[Ariele]

To i pokusavam, ponavljam mu,ponavljam,daj javi mi na vrijeme da znam "spakovat" malog,no i dalje je isto..tako je i sa time dal ce ga uzeti u "svoje dane"..neuzima ga redovito,ali kad pokusam ista reci, njegov nastup i stav je u stilu "sto ti pricas?pa NORMALNO je da cu doci po njega,ili da cu ti javiti ako nebudem mogao..". kad mi tako i tim tonom kaze,najradje bi se pukla smijati.

a dijete kao da "osjeti" kada je dan da treba doci otac. ustvari vjerujem da osjeti,jer je premali da bi znao na sat,a kamoli koji je dan.i onda me pita(ili vidi po torbi-kako kad) dal ce doci tata. inzistira na odgovoru,i to cak na pozitivnom,uhvati me rukicom za celjust i gleda me ravno u oci dok mu neodgovorim. postaje sve teze,a nemogu mu reci da ce doci,kada nisam u to sigurna,a i osjetio bi po boji glasa govorim li istinu. jos gore,ako kazem da hoce,a nedodje,ispast cu ja lazac..

 

tesko je,to mi crpi dosta energije,ali izdrzat cu...moram...

 

hvala na savjetu i komentaru..

 

[muca]

Drage naše...

Ja mislim da nikako ne smijete tolerirati niti dopuštati stihijske kontakte koji se dešavaju po principu "kad tati padne na pamet".

Nisam psiholog ali u svim knjigama o odgoju koje su mi prošle kroz ruke pisalo je da djeca trebaju strukturu da bi se osjećala sigurno. Da im život treba biti predvidljiv, da trebaju znati što se kad dešava i kako. Mislim da dijete koje ne zna kad ide ocu živi u stalnoj napetosti i mislim da je to jako loše za mali dječji psih.aparat. Nikako to ne dozvolite. Roditelj kojem je stalo do djeteta napravit će za njega mjesta u svom životu.

A zašto i vi ne biste mogle isplanirati svoje slobodno vrijeme unaprijed? Zar vi ne zaslužujete mogućnost da sebi ugodite dok ste bez djece?

 

[brunowien]

draga ovako dijte treba oca sem ako otac ne zeli vidjati djete a to kad i kako uopce ne mora biti po presudi ako se vi mozete dogovoriti i nemojte valjati gluposti tu neakve, ocinska ljubav prrma djetu moze biti veca nego majkina i tako znmao da vas 50% ostavlja djecu svud i svakoko i samo vam je zelja uskratiti vidjanje djeteta sa ocem posebno kad vidite da on ima zelju da ih vidja nego daj i ocu priliku da bude sa s djetom i nomojte dijte korustiti kao svoje oruzje a ako vam se nesto ne svidja prilikom susreta upozorite ga da on navrijeme otkloni emocinalno zapostavljnje djeteta od strene majke je najgora stvar u zivotu.

[brunowien]

ne valjajte gluposti svi znaju sta je najbolje za dijte a te frustacije gdje se stavljate iznad zakona i zabranjujete da otac vidja djete su bolesne bez obzira na dob jer djetu ne treba vise sisa i tako ce sud to odrediti , samo jos svome djetu to treba napraviti da ne vidja oca pa uz koga je raslo ti 15 mjeseci uz tebe ili uz majku ili oca ili mozda uz babu tetku ili ljubavnika bolje ja da djeta bude sa vasim ljubavnikom nego sa svojim ocem imate li i malo morala ili tolerancije.

norafora je napisao:

ne popuštajte, ne dozvoljavajte viđanje tako da spava kod njega i u najgorem slučaju neka se viđaju u centru. ne pouštajte jer ako jednom pustite, vraćat će se uvijek na to kako ste jednom dopustili. i nemojte misliti kako vam je itko tamo prijatelj, kako vas razumiju. ako se sami ne izborite nitko vam neće pomoći. kao što on ima prava imate i vi, pogotovo kad je tu sve tako mutno. držite se onog što mislite da je najbolje za dijete, ne za ex muža. to što prijeti ili eventualno prijeti, bilježite i držite u arhivi, za svaki slučaj, kao plus u vašu korist.

[brunowien]

Laci je napisao:

Ne shvaćam kako prilikom presude nije bilo utvrđeno koliko i kada se dijete može viđati s ocem. To je pitanje koje bi trebalo biti riješeno najprije dogovorom partnera, a ako se utvrdi da dogovor nije postignut, onda se točno određuje koliko i kada se dijete može viđati. Nemojte od djeteta raditi socijalni slučaj, pa da ga vodite u CZSS da se vidi s ocem, zar ne mislite da bi to bilo žalosno? Pokušajte to riješiti dogovorom, a ako ne ide, onda putem suda. Najgore je kada se prepucavate oko toga, a dijete raste u takvim uvjetima ni na nebu ni na zemlji. Moje mišljenje je da je dob djeteta takva da se ne bi trebalo odvajati od majke zbog susreta s ocem. Vjerujte, inat, sa bilo čije strane dolazio, samo nanosi štetu. Vama, bivšem suprugu, a najviše djetetu. Ne dozvolite da Vam prilikom podizanja i odgajanja djeteta netrpeljivost prema suprugu utječe na odgoj djeteta. Jer ono će odrasti, pitati za oca, i ako će za njega slušati samo negativne priče, a uvjeri se u suprotno, gdje ćete se onda Vi naći u toj priči? Zato najprije pokušajte razgovorom i dogovorom postići kompromis. Jer razgovorom, onim konstruktivnim, može se postići najviše. Nemojte računati na odvjetnike, CZSS, oni su samo nužno zlo. Potrudite se, nećete zažaliti.

Pozdrav,

ne slazem se nikako sa tim izjavama da je dob bitna jer djete ima 15 mjeseci nema potrebe vise za sisom t.j. ne vidim razlog da djete zbog dobi ne bi moglo provesti vikend kod oca, iz iskustvsa djete od 11 mjeseci vidjem redovno spava vikendom kod mene i cak je provelo 15 dana zimski praznika sa mnom.Djete je raslo uz oca i treba malo vise vremena provoditi sa ocom

a to sto pojedine majke koriste djete za svoje najace oruzje to je zalosno sti se samo pokazuje karakter jedne osobe.