Jump to content
zao

tumačenje čl.38. ZIR-a

Preporučene objave

zao    3

Članak 38. Zakona o inspektoratu rada (ZIR-a) glasi: " Inspektor rada ima pravo poslodavcu rješenjem narediti otklanjanje utvrđene povrede propisa o radnim odnosima, osim ako se radi o pravu koje radnik može ostvariti pred sudom."  Pa mi nije jasno, koje to pravo (glede radnih odnosa) radnik ne može ostvariti pred sudom, odnosno na što se odnosi taj drugi dio navedenog članka (osim ako se radi o pravu koje radnik može ostvariti pred sudom)?  Napomena: sukladno članku 4. ZIR-a, radni odnosi su odnosi između radnika i poslodavca.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Ovo je iznjedrila sudska praksa, zapravo, čini mi se. Apparently, sudovi su zaključili da gotovo nijedna odluka poslodavca, osim valjda one o otkazu ugovora o radu, nije dovoljno ozbiljna povreda radnog odnosa koja bi uživala sudsku zaštitu (iako tako, po mom mišljenju, ne stoji u Zakonu o radu). Pa ona povreda koja ne uživa sudsku zaštitu, a na kakvu sam naletjela u praksi, je primjerice, nezakonita odluka poslodavca o suspenziji radnika, ili nezakonita odluka o radnom vremenu, ili nezakonita odluka o smanjenju plaće. 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
zao    3

Ako se u navedenim primjerima žalite poslodavcu a on Vas odbije, zar nemate mogućnost ostvarivanja svojih prava na Sudu, protiv tog poslodavca?  

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

"Iz navedenog bi proizlazilo da radnik ima pravo na sudsku zaStitu protiv Odluke poslodavca
koja proizvodi negativni udinak na prava radnika iz radnog odnosa i koja mijenja sadrZaj radnog
odnosa na Stetu radnika ili mu uskraduje pravo koje mu pripada.
Prema ocjeni ovog suda Odluka poslodavca o izricanju opomene zbog teSkih povreda radnih
obveza ne bi imala u smislu odredbe dl. 129. st. l. Zakona o radu karakter Odluke protiv koje bi
radnik mogao traZiti sudsku zaStitu powijetlenog prava. lzicanje opomene u sludaju opravdanosti
zakonskaje obveza poslodavca ukoliko bi radnik krlio obveze iz radnog odnos4 jer iz dl. 106. st. 1.
podstavak 3. Zakona o radu proizlazi da poslodavac izride upozorenja, odnosno opomene ukoliko
bi doSlo do otkaza Ugovora o radu uvjetovanog pona5anjem radnika" tako da opravdanost izricanja
opomene po mi5ljenju ovog suda ne moZe se neposredno pobijati pred sudom, ve6 neosnovanost
inicanja opomene tuZiteljica bi mogla dokazivati eventualno u sporu protiv Odluke o otkazu
Ugovora o radu.
Kako u smislu odredbe dl. 126. st. 1. i L Zakom o radu opomena tuZenika kao poslodavca
ne moZe se pobijati pred sudom, jer takvo pravo ne pripada tuZiteljici u smislu odredbe dl. 126. st.
l. i 2. Zakona o radn, to je valjalo donijeti odluku kao u todki I. izreke presude."

Evo, ovdje je obrazloženje jedne presude u kojoj se odbija pravo na sudsku zaštitu zbog neosnovane opomene koju je poslodavac izrekao radniku. Nije savršen citat, ali ovo je stav naših sudova. Dakle, ne, nemate pravo na sudsku zaštitu protiv svake odluke poslodavca, nego samo protiv one kojom se mijenja sadraj radnog odnosa ili se radniku uskraćuje pravo koje me pripada.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
zao    3

Poštovana, hvala Vam na trudu i odgovoru. Pogledao sam čl.126. (st.1. i st.2.) ZOR-a i on se odnosi na OTPREMNINU, a ne na opomenu, pa ne znam od koje godine je taj ZOR na kojeg se sud pozvao u svojoj odluci?

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
zao    3

Čl.126. ZOR-a NN 149/09 govori o obvezi savjetovanja poslodavca sa radničkim vijećem prilikom donošenja PRAVILNIKA O RADU. E sad, pitam hipotetski, glede Vašeg primjera: ako se poslodavac nije savjetovao sa eadničkim vijećem, a izrekao je radniku opomenu, zar to ne bi bio predmet za sud? U suprotnom, ako se poslodavac savjetovao sa radničkim vijećem, a u tom pravilniku piše u kojim slučajevima se izriče opomena radniku - onda se taj slučaj dogodio u Vašem primjeru, pa je sud odbacio predmet, ZAR NE?

 

Nisan vidio da ste napisali da je poslodovac to propustio učiniti. E sad mi nije jasno zašto je sud odbacio taj predmet, kad opomena radniku očito nije upućena. zakonitim putem?

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Tako je, sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Upravo to i ja govorim, sudovi su iznjedrili praksu da nije svaka nezakonita odluka poslodavca podobna za sudsku zaštitu, iako tako ne piše u ZOR-u, već mora udovoljavati kriterijima da se radi o izmjeni sadržaja radnog odnosa ili uskrati nekog prava za radnika. Nefer praksa, po mom mišljenju, jer ako niste upućeni da takva praksa postoji, kao radnik ćete još poslodavcu morati platiti troškove ako se usudite tražiti svoja prava.

No da se vratim na Vaše početno pitanje, eto, tu gdje radnik ne uživa sudsku zaštitu, uživa inspekcijsku.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
zao    3

Inspekcija nije ništa bolja, ja se sporim upravo sa inspekcijom, zamislite inspektor kaže da nema prekršajnih sankcija ako poslodavac prekrši čl.8. ZOR-a., pa se ja pitam je li to POZIV NA ANARHIJU.....Tako da mi je jedina šansa taj čl. 38. ZIR -a i to na Visokom upravnom sudu

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

U kojem smislu nije poštivan čl. 8. ZOR-a? (gledam sad novi ZOR, koji govori o poštivanju propisa koji uređuju radne odnose) Možda ima detaljnija odredba koja govori o konkretnom prekršaju (jer prekršaji i prekršajne kazne su određeni na kraju ZOR-a, i mimo toga ni inspektor rada ne može određivati što su prekršaji, a tamo zaista nema čl. 8.)

Međutim, ako čovjeku bude odbijeno pravo na zaštitu kroz upravni postupak, i pravo na sudsku zaštitu, onda je to, po mom mišljenju, povreda ustavnog prava na pristup sudovima, odnosno čl. 29. Ustava, čl. 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Postoji niz analognih situacija u kojima je ESLJP presuđivao u korist podnositelja (primjer koji sam proučavala je, primjerice, zaštita kod nezakonitog izbacivanja člana iz udruge, konkretno iz lovačkog društva - sudovi opće nadležnosti su rekli da nisu nadležni, i sudovi specijalizirane nadležnosti - upravni sudovi, su rekli da nisu nadležni, tako da član koji je smatrao da ga je udruga nezakonito izbacila iz lovačkog društva, nije uživao nikakvu zaštitu svog prava na slobodno udruživanje, nije se imao kome obratiti; u tom slučaju ESLJP je rekao da je došlo do povrede prava na pristup sudu, i mislim da je odredio pravičnu naknadu podnositelju).

Naime, ESLJP-u nije bitno kako se sud zove, kako postupak izgleda, bitno je da se, kao u ovom slučaju, svi ne odmaknu od odlučivanja u predmetu tvrdeći da nisu nadležni, njemu je svejedno je li to upravni sud ili općinski sud ili upravno tijelo u upravnom postupku.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
zao    3

Hvala Vam na interesu za moj predmet, čija suština je kršenje pravilnika o radu od strane poslodavca. Prema čl.8. st.1. ZOR-a, između ostalog poslodavci su obvezni pridržavati se odredbi pravilnika o radu. E sad, inspektorat rada  tvrdi da nema prekršajnih sankcija za kršenje tog čl.8. st.1. ZOR-a i ŠTA JE NAJTRAGIČNIJE, ONI SU U PRAVU. Jedino, na što se ja mogu pozvati je taj (famozni) čl.38. ZIR-a, ali on ima uvjet da ako radnik to pravo može ostvariti pred sudom - onda inspektorat rada nema nadležnost za postupanje. ZATO JA TVRDIM DA NAJVEĆI PROBLEM PRAVOSUĐA NISU KORUPCIJA I NESTRUČNOST SUDACA NEGO LOŠE NAPISANI ZAKONI - jer ako nema prekršajnih sankcija za onoga ko krši zakon, onda je taj zakon besmislen.....  Uglavnom, kako pravo nema veze sa stvarnim životom (hoću reći, u pravu je sve moguće), tako se i ja nadam da ću moć zaobići taj negativni dio čl.38. ZIR-a, sa tvrdnjom da je u mom predmetu suština zlouporaba prava poslodavca, a ne pravo radnika. NAPOMENA: stvarna suština se direktno odnosi na pravo radnika, jer poslodavac krši pravilnik o radu NA NAČIN DA NE ŽELI DATI OTKAZ RADNiKU (koji dokazano i opetovano krši pravilnik o radu) SUKLADNO PRAVILNIKU O RADU.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Shvaćam. Poslodavac radi suprotno svojim interesima, ne otkazujući radniku koji ugrožava radni proces i šteti mu... da, takva situacija nije propisana Zakonom o radu, jer se zakonodavac rukovodio logikom da će poslodavac uvijek postupati u svom najboljem interesu, suprotno jednostavno nema smisla u tržišnoj ekonomiji.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
zao    3

IDa, samo šta se u mom slučaju radi o javnoj firmi, pa poslodavca boli briga za tržišnu ekonomiju.... Napomena: ako već nije propisana zakonom o radu, jeste zakonom o inspektoratu rada (čl.38.). Ili zakonadvca nije briga za kršenje zakona, samo ne znam koja je tu logika....

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Ne mogu Vam pružiti nikakav pozitivan uvid, nažalost (sve ovo razmatranje govori u prilog tome kako je državna administracija loš gospodar), ali svakako me zanima konačan ishod, s obzirom da vidim da ste odlučili istjerati stvar do kraja. Sretno u tome!

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
zao    3

Hvala, moju žalbu rješava Visoki upravni sud RH, tako da ne očekujte SKORE vijesti ))

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Registrirajte se kako bi mogli sudjelovati u raspravi

Da bi postavili pitanje ili objavili komentar trebate biti naš korisnik.

Izradite korisnički račun

Izradite korisnički račun na našoj stranici. Lako je!

Registrirajte se

Prijavite se

Već imate korisnički račun? Prijavite se ovdje.

Prijavite se sad




×